content marketing

Međunarodni dan Amnesty Internationala

Jeste li ikada čuli za međunarodni dan Amnesty Internationala? Prilično sam sigurna da niste s obzirom da taj dan ne dobiva pretjeranu (točnije, vrlo malu ili nikakvu) medijsku pokrivenost i u domaćim i stranim medijima. Ukoliko niste, sad ćete nešto i naučiti. A ako ste čuli, bravo za vas!

Uvjerena sam da su svi čuli za Amnesty International, neprofitnu i nevladinu organizaciju koja se bori za promicanje i zaštitu ljudskih prava i ima više od 7 milijuna članova diljem svijeta. Amnesty se bori za ljudska prava, traži osiguravanje dostojanstva svim ljudskim bićima bez obzira na to gdje se nalazili u svijetu, koje boje kože bili ili kojoj vjeri pripadali. Oni samo žele i traže pravdu za one koji su potlačeni i čija su prava povrijeđena na bilo koji način.

Šest je područja s kojima se bavi Amnesty International:

  • Prava žena, djece, manjina i lokalnog stanovništva
  • Zabrana mučenja
  • Napuštanje smrtne kazne
  • Prava izbjeglica
  • Prava zatvorenika savjesti (ljudi koji su zatvoreni radi svojih političkih, vjerskih ili drugih uvjerenja kao i zbog porijekla, spola, boje kože, jezika, seksualne orijentacije i sl)
  • Zaštita ljudskog dostojanstva

Njihov poznati i prepoznatljivi logo svijeće obavijene bodljikavom žicom nastao je 1963.g. za potrebe božićne čestitke koju je naručio osnivač Peter Benenson od umjetnice Diane Redhouse. Slika mu se toliko svidjela zbog svoje jednostavnosti i simbolike da ju je odlučio pretvoriti u logo.

ailogo

Logo kombinira dva jednostavna i prepoznatljiva simbola koji predstavljaju kompleksne ideje. Bodljikava žica simbolizira opresiju, a goruća svijeća nadu. Inspiriran je kineskom poslovicom “Bolje je zapaliti svijeću nego proklinjati tamu”. Ima istine u tome, zar ne?

Dan Amnesty Internationala se slavi svake godine 28. svibnja u čast organizacije i aktivista diljem svijeta koji se bore (a neki i riskiraju svoj život) za ljudska prava i dostojanstva. Organizacija je osnovana 1961.g. u Londonu. Tog 28. svibnja je odvjetnik Peter Benenson objavio članak “Zaboravljeni zatvorenici” na prednjoj stranici novina The London Observer. Do ideje za članak je došao zgrožen slučajem iz Portugala, koji je tad bio pod diktaturom i u kojem su dva studenta nazdravila slobodi u restoranu te radi toga završili u zatvoru. Benenson je zamolio čitatelje da napišu pisma portugalskoj vladi, pobune se protiv ograničavanja slobode govora i zatraže puštanje nedužnih studenata.

U članku se dotaknuo i teme o kršenju ljudskih prava i pisao o zatvorenicima savjesti (prisoners of conscience) za koje je objasnio da je riječ o osobama koje su fizički zatvorene radi izražavanja svog mišljenja u koje vjeruju, a ne promoviraju nikakvo nasilje. Ubrzo nakon toga članak je tiskan diljem svijeta, a Amnesty International je dobio priznanje na međunarodnoj razini kao organizacija koja se bori i zalaže za ljudska prava.

Amnesty International je poznat po svom marketingu i upečatljivim kampanjama i oglasima kojima žele javnosti približiti slučajeve za koje se bore i zalažu, potaknuti ih na razmišljanje i izazvati reakciju. Ali kako to učiniti na najbolji način? Kako izazvati reakciju kod ljudi koji u današnje vrijeme na malo toga reagiraju? Kako ih potaknuti da zastanu i odvoje minutu u svojim užurbanim životima kako bi pogledali oglas koji im je privukao pažnju i još važnije, na koji će misliti cijeli dan?

Šokantinim i kontroverznim oglašavanjem, naravno. Što mislite, što ima veći utjecaj? Kad bih vam rekla da je 4% ljudi na kojima je izvršena smrtna kazna nevino? Ili kad bih vam pokazala ovu sliku koja pokazuje zadnji obrok nevine osobe osuđene na smrt?

enhanced-buzz-wide-22071-1373129537-29

Slika govori 1000 riječi i ima veći utjecaj na ljudsku psihu. Slika će vas natjerati da zastanete, zamislite se, a možda nešto i poduzmete. To je ono što Amnesty i želi. Osobno ne smatram da je način oglašavanja kojim se Amnesty služi kontroverzan. Šokantan da, drukčiji, hrabar, otvoren, iskren i bez cenzure..ali nužan da se natjera ljude da barem na trenutak skrenu pogled s mobitela i malo razmisle o onome što se događa oko njih.

Sjećate li se možda kampanje iz 2013.g. “Ovo se ne događa ovdje ali se događa sada”? Višestruko nagrađivana kampanja, osmišljena od strane švicarske marketinške agencije Walker koja nam je doslovno pred oči postavila realne i odlično izrađene postere koji su prikazivali kršenja ljudskih prava. Bili su svuda, u svim većim gradovima, na mjestima gdje ima puno ljudi. Potpuno i precizno uklopljeni u okolinu, prikazivali su stvarne scene slučajno zabilježene od reportera koji su se zatekli u tom trenutku na pravom mjestu.

sta-succedendo-adesso-amnesty-1

Javnost se podijelila, kao i obično. Nekima je Amnesty International pokvario dan. Neki nisu željeli da im djeca vide takve slike. Neki su smatrali kako su otišli predaleko i da bi trebali biti malo obzirniji prema javnosti. Što nije nikakvo čudo. Sigurno se svi slažemo da je jako teško vidjeti slike gladne djece u Africi dok veselo hodamo ulicom i razmišljamo u kojem restoranu ćemo ručati jer nam se ne jede ništa što imamo kod kuće. Ili ugledate sliku vojnika koji ubija civila, a imate i svojih problema. Recimo, u vašoj omiljenoj trgovini su se rasprodale cipele u vašem broju. A baš ste ih jako željeli. Možda vam je i dijete dobilo lošu ocjenu u školi što se shvatili kao kraj svijeta pa nemate vremena za tuđe trivijalne probleme kad ste suočeni sa svojim stvarnim problemima. Kako god bilo, neki ljudi ne vole biti suočeni s istinom ali je kampanja ipak postigla reakciju (i negativna reakcija je reakcija) jer je teško ne uočiti oglase Amnestyja.

Bilo je i pozitivnih komentara i reakcija, više nego negativnih (iako negativni nekako uvijek više dođu do izražaja, ne mislite li?), a cilj je postignut. Nije toliko važno što se priča, važno je da se priča, a to je cilj marketinga.

Kampanja je ostvarila rezultate, Amnesty kao brend je dobio na dodatnoj prepoznatljivosti, pažnja javnosti je dobivena, a uz pomoć blogera, interneta i društvenih mreža jako se brzo proširila cijelim svijetom i dobila potrebnu medijsku pokrivenost. Promet na web stranici Amnesty Internationala se učetverostručio.

Uspjeh kampanje leži u jednostavnosti (i da, malo i u elementu šoka). Većina ljudi je upoznata s nesrećama koje se događaju u svijetu ali ne događaju se ovdje (iako se događaju upravo sada, dok ovo čitate), daleko su od nas, a ono što ne vidimo to zapravo ne postoji. Dok čitamo o nekim događajima na blogovima i u medijima često ih doživljavamo kao fikciju. Ali postavljanje takvih postera na ulice europskih gradova, savršeno uklopljene u okolinu da dobijete dojam da se to događa pred vama, daje sasvim drugu perspektivu. Pomisao da se tako nešto događa kod nas, pred našim vratima poziva javnost na reakciju, na shvaćanje da je to stvarnost, a ne fikcija stvorena od strane pretjerano kreativnih pisaca i novinara.

Izazivanje emocionalne reakcije je ono čemu marketing teži. Različite osobe mogu (i hoće) na različite načine doživjeti isti oglas ali ovdje to nije bio slučaj. U svima je izazvao šok i zgražanje. Kod nekih jer su postali svjesni toga što se događa u ostatku svijeta, kod nekih jer im je pokvarilo dan i izbacilo ih iz zone ugode ali reakcija nije izostala. To se zove uspješan marketing.

Da bi vas javnost doživjela u današnjem svijetu u kojem ima toliko izbora, konkurencije i sadržaja da su ljudi već na sve otupjeli, morate biti drukčiji i hrabri kako biste bili uočeni, izdvojeni iz mase i zapamćeni. Oni hrabri i drukčiji dobiju i najviše pažnje kod blogera pa na taj način dobiju jako dobru medijsku pokrivenost a da se oko tog dijela nisu morali sami truditi.

Svi koji se bave marketingom, prate marketing ili s njim nemaju nikakve veze osim što vide povremeni oglas znaju da tradicionalni načini oglašavanja imaju sve manji utjecaj na javnost. Kako i ne bi kad svi postaju nalik jedni drugima, a ljudi traže i žele više jer im je pažnja sve slabija, a koncentracija sve manja.

Dobro osmišljen oglas je onaj koji vam zaokupi pažnju, natjera vas da se zaustavite kad ga ugledate i ostane vam u mislima još dugo nakon što ste ga vidjeli. Emocije imaju snažan utjecaj na pamćenje i nije dovoljno samo osmisliti kvalitetan tekst i fotografiju. Potrebno se malo poigrati i utjecati na emocije javnosti, neovisno o tome radilo se o pozitivnim ili negativnim emocijama. Samo će onda oglašavanje postići željeni efekt.

Amnesty International zna i razumije marketing. Razumiju i važnost content marketinga i angažiranja javnosti pa tako za Božić potiču sve aktiviste da šalju čestitke zatvorenicima savjesti kako bi znali da nisu sami i iako su u zatvoru radi svojih uvjerenja koja nisu željeli zadržati samo za sebe, moraju znati da na svijetu ima ljudi koji im daju podršku i cijene ono što rade kao i njihovu hrabrost i žrtvu.

Možda imaju provokativan način privlačenja pažnje ali na taj način postižu rezultate. Poticanje javnosti na razmišljanje o problemima koji se događaju u svijetu (ili barem širenje svijesti o tome) je važan korak prema promjenama.

Bez obzira slagali se vi s njihovim marketingom ili ne, dijelite li njihova uvjerenja ili ne, korištenje marketinga u svrhu koja nije isključivo komercijalna je pravo osvježenje. Marketing je previše jak i moćan alat da bi ga se koristilo samo u komercijalne svrhe, a dati glas onima koji nemaju pravo glasa, pa makar na papirnatom posteru, je u današnje vrijeme važnije nego ikada.

Što vi mislite? Jeste li čuli za međunarodni dan Amnesty Internationala? Jeste li upoznati s njihovim kampanjama?

 

6 komentara

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s