Blog i pisanje

Elie Wiesel, pripovjedač priča

Elie Wiesel, poznati pisac, nobelovac, borac za ljudska prava i osnovna dostojanstva svakog ljudskog bića, osoba koje je preživjela holokaust, umro je u 87. godini.

Rođen u Rumunjskoj, s 15 godina je poslan u Auschwitz u Poljskoj s cijelom obitelji. Kasnije je prebačen u Buchenwald, a od cijele obitelji preživjeli su samo on i dvije sestre. On je ostao živ jer mu je dan savjet da laže o godinama kako bi dobio dozvolu za rad. Auschwitz mu je cijeli život bio opsesija o kojoj je pisao. Smatrao je kako je preživio upravo zato da cijelom svijetu ispriča priču o onome što se dogodilo i potrudio se da nitko nikada ne zaboravi na te događaje koji su ga proganjali cijeli život.

Sam je priznao da je na trenutke osjećao sreću radi činjenice što je preživio i cijeli život živio s krivnjom što je on ostao živ, a njegova obitelj i milijuni drugih nisu. Iz tog je razloga svoje misli i osjećaje pretočio u vrhunska dijela i ostatak života se borio za prava potlačenih i onih koji se ne mogu boriti za sebe.

Napisao je desetke knjiga od kojih je možda najpoznatija “Noć”. Djela su mu duboko personalna, sa svojim čitateljima je oduvijek bio iskren o onome što je prolazio emocionalno, duhovno i fizički. Smatrao je kako nema koristi od uljepšavanja istine nego priča mora biti ispričana upravo onako kako se dogodila, u protivnom nema efekta na čitatelje.

Poznati citat iz knjige: “Never shall I forget that night, the first night in camp, which has turned my life into one long night, seven times cursed and seven times sealed. Never shall I forget that smoke. Never shall I forget the little faces of the children, whose bodies I saw turned into wreaths of smoke beneath a silent blue sky. Never shall I forget those flames which consumed my faith forever. Never shall I forget that nocturnal silence which deprived me, for all eternity, of the desire to live. Never shall I forget those moments which murdered my God and my soul and turned my dreams to dust. Never shall I forget these things, even if I am condemned to live as long as God himself. Never.”

Wiesel, stručnjak za riječi i snažne opise je vjerovao u iskrenost i istinu cijeli život. Smatrao je kako je nužno boriti se protiv nepravde i dati glas onima koji nemaju pravo glasa i ne mogu se boriti sami za sebe.

“I swore never to be silent whenever and whereever human beings endure sufferning and humiliation. We must always take sides. Neutrality helps the oppressor, never the victim. Silence encourages the tormentor, never the tormented.” 

1985.g. posjetio je Bijelu kuću i tadašnjeg predsjednika Reagana kojeg je otvoreno zatražio da otkaže posjet vojnom groblju u zapadnoj Njemačkoj. To je obrazložio na sljedeći način:”To mjesto nije za vas, gospodine predsjedniče. Vaše je mjesto sa žrtvama SS-a”, riječi su koje je zabilježio reporter New York Timesa i koje su i dan danas primjer hrabrosti komunikacije i zalaganje za vlastita uvjerenja i mišljenja.

Kad su ga novinari pitali je li bio nervozan što je predsjedniku dao lekciju i čestitali mu na hrabrosti što se uopće usudio otvoreno progovoriti (posebno jer su mu savjetnici tjedan dana prije sastanka savjetovali da ni slučajno ne iznosi svoje mišljenje), Wiesel je odgovorio:” Ne, ne..ja nisam moralist. Ja sam učitelj. Ja sam pripovjedač priča. Imam riječi. Ništa više. Ne predstavljam nikoga. Sve što sam učinio je da sam mu uputio nekoliko riječi”.

I bile su to znakovite riječi koje su obišle svijet, koje su dan danas poznate, koje imaju težinu i smisao. Koje govore o tome kako nikad ne smijemo šutjeti kad imamo nešto za reći (osim ako nije uvreda u pitanju, znate kako onda ide – ako nemas ništa lijepo za reći, šuti) i kako su ljudi koji pričaju priče i koji žive s riječima i za riječi puni mudrosti i savjeta koje bi trebalo poslušati.

Pitate se kakve to veze ima s marketingom? Ako ste slušali do sad na nastavi, onda znate da ima. Content marketing je pričanje priča o brendu, proizvodima, uslugama, misiji, viziji..svemu što želite podijeliti s publikom na način koji nije u potpunosti fokusiran na oglašavanje. Za uspjeh je potrebna osoba koja priča priče, koja je spretna s riječima i koja živi za riječi. Ne treba vam Elie Wiesel ali vam treba pripovjedač/ica priča.

Zašto su priče važne?

  • Priče vas povezuju s publikom
  • Priče ljudi radije dijele od drugih sadržaja
  • Pričama ljudi vjeruju više nego tradicionalnom oglašavanju
  • Pričama je teže odoljeti
  • Priče potiču publiku na akciju
  • Priče vas čine jedinstvenima i pomažu da se razlikujete od ostalih
  • Ljudi vole priče

Hrabar na riječima i borac za prava svih potlačenih, Elie Wiesel je napisao i oglas 2014.g. u kojem je optužio palestinski Hamas da koristi djecu kao ljudski štit. Izjavio je:”Židovi su prestali žrtvovati djecu prije 3500 godina. Sad je došao red na Hamas”.

ad

Ovaj plaćeni oglas pojavio se u kanadskim i većini američkih novina. Britanske novine, The London Times, su ga odbile objaviti i izazvale pravu buru negodovanja i protestiranja. Times je svoju odluku objasnio na način da je mišljenje o oglasu previše oštro i da bi moglo negativno utjecati na brojne čitatelje. Neovisno o tome, na adresu uredništva su stigle brojne primjedbe i optužbe da se ne zalažu za slobodu govora, da cenzura uništava novinarstvo i pravo na izražavanje mišljenja.

Tko je imao pravo, nije tema ovog članka. Za to će biti vremena. Poanta je da svatko ima pravo izraziti svoje mišljenje i da se cenzurom ništa ne postiže, često se dobije i suprotan efekt od željenog jer zabranjene stvari privlače najviše pažnje. Takva je ljudska priroda. Tajenje informacija može samo naštetiti ljudima jer neće biti u toku s onim što se događa u svijetu, a znanje i pristup informacijama su ono što nam daje moć i samopouzdanje da stvorimo vlastite zaključke i da se borimo za ono u što vjerujemo.

Svatko može vjerovati u ono što želi i svakome bi trebalo biti dopušteno izreći vlastito mišljenje, posebno ako nikome ne šteti i ako se zalaže za viši cilj. To je bit demokracije i slobode govora za koju se Wiesel zalagao, a koja još uvijek nije moguća u svim dijelovima svijeta (ponekad i u razvijenim društvima).

U svakom slučaju, preporučujem vam da pročitate barem jednu knjigu ovog velikog pisca, pripovjedača priča i majstora riječi. I mislite svojom glavom, nemojte da drugi misle da vas.

Za kraj, nekoliko citata o kojima vrijedi razmisliti.

  • “The opposite of love is not hate, it’s indifference. The opposite of art is not ugliness, it’s indifference. The opposite of faith is not heresy, it’s indifference. And the opposite of life is not death, it’s indifference.” 
  • “There is divine beauty in learning… To learn means to accept the postulate that life did not begin at my birth. Others have been here before me, and I walk in their footsteps. The books I have read were composed by generations of fathers and sons, mothers and daughters, teachers and disciples. I am the sum total of their experiences, their quests. And so are you.” 
  • “One person of integrity can make a difference.”
  • “Write only if you cannot live without writing. Write only what you alone can write.”
  • “There are victories of the soul and spirit. Sometimes, even if you lose, you win. ”
  • “Whoever survives a test, whatever it may be, must tell the story. That is his duty.”
  • “Indifference is the sign of sickness, a sickness of the soul more contagious than any other.”

Elie Wiesel, Alav Ha-sholom.

 

3 komentara

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s