internet

Pokemon Go – prolazno ludilo ili nešto više?

169

Sjećate li se tornada kojeg proizvodi tasmanijski vrag kad se kreće u Looney Toones crtiću? Tako nešto se dogodilo i meni nekidan u šetnji. Nešto je prozujalo pored mene. Prvi put nisam obraćala pažnju na taj fenomen ali kad je tornado proletio pored mene drugi put u manje od minute, zainteresirala sam se.

Nije bila riječ o tasmanijskom vragu nego o klincu od otprilike 14.g. Koji je trčao punom brzinom u svim smjerovima. S mobitelom u rukama. S obzirom da mu se trčanje može nazvati slobodnim stilom,  a i trčao je s mobitelom u rukama i očima prikovanim za njega, zaključujem da mu tjelesni nije omiljeni predmet u školi.

Za njim je vrlo brzo dotrčao i ponosni otac s frizurom Doca Browna i debelim naočalama, koji je izgledao više kao da radi na Ruđeru nego da se u slobodno vrijeme bavi maratonom i uzbuđeno uzviknuo – “Jesi ga ulovio?????”

Aha, tu smo dakle. Otac i sin love Pokemone. To je bilo u petak, prije nego što je igrica koja je obuzela cijeli svijet službeno izašla na europsko tržište.

Nedugo nakon toga, proletjela je i uzbuđena azijatska obitelj od tri člana, svaki sa svojim telefonom u rukama. Uzbuđeno su tipkali, pričali na svom jeziku, a otac se čak potrudio i prijeći cestu (sreća što nije bilo prometno jer mu sigurnost prelaženja nije bila prioritet, Pokemoni su brzi).

Ne morate znati sve strane jezike da biste uspješno zaključili o čemu se radi i što pričaju. Ovdje vrijede sva pravila kroskulturalne komunikacije i sporazumijevanja pogledima, rukama, nogama i dimnim signalima. Dovoljno je samo pogledati uzbuđena lica, baciti pogled na mobitel (nije nužno), čuti prepoznatljivu pjesmicu i zbrojiti 2+2. Obitelj igra Pokemon Go! Kao i cijeli svijet, kako za sad stvari stoje.

Naravno, morala sam saznati o čemu je tu riječ i što to ima u tim Pokemonima da su se zainteresirali apsolutno svi. Usput, to je i tajna dobrog i kvalitetnog pisanja. Ne možete pisati o onome o čemu ništa ne znate.

Mislim, možete ali ne biste trebali. Prvo pravilo kvalitetnog teksta je vjerodostojnost, dakle, pisac mora znati iz prve ruke i vlastitog iskustva ono o čemu piše i držati temu u malom prstu. Poznavanje materije je alfa i omega kvalitete. Bez toga ne ide.

Osim toga, pisac mora biti sposoban pružiti odgovore na pitanja i dati kvalitetan i po mogućnosti objektivan zaključak temeljen na subjektivnom iskustvu. Nema ništa gore nego kad nešto pišete, a niste sami iskusili temu o kojoj je riječ.

To dovodi do dvije opcije:

Laganje – ili kako neki vole reći – umjetnička sloboda, elastična istina i slično. Kad je riječ o temama u kojima dajete savjete ili svoje mišljenje o nečemu, nema umjetničke slobode kao ni elastične istine. Kako biste se osjećali da vam, npr. kažem da je oglašavanje na Facebooku potpuno besplatno, poveselite se i zaključite kako su vam poslovne zvijezde ipak u nečemu naklonjene (svi vole imati što manje troškova, nije neko otkriće ni mudrost) i onda otkrijete da ipak morate platiti. Možda je riječ o 200$, možda o samo 5$ ali poanta je da sam vas ja uvjerila da je potpuno besplatno. Zaključak je jasan – ako ne znate o čemu pričate/pišete i nemate sve informacije provjerene, nemojte ih ni dijeliti s drugima.

Krađa – bolja za publiku ali lošija za vas. Jednako loše kao i umjetnička sloboda. Krađa nikada nije dobra ideja. Pa ni onda. Ako nemate inspiracije, nemojte pisati. Bavite se nečim drugim, opcije su brojne. Znate li koji je razlog što nikada ne čitam tuđe blogove i tekstove? Da nešto slučajno ne pokupim po putu. Puno čitam, imam nenormalnu memoriju, mozak mi radi bez pauze i nekad se dogodi da više ne znam je li neka ideja moja, što sam gdje vidjela, jesam li nešto negdje pročitala pa prisvojila. Događa se. Teško je doći do originalnih tema, posebno u današnje vrijeme. Sad pišem o Pokemonima i zamislite – pola svijeta piše o Pokemonima. Druga polovica ih igra. Sutra ću možda pisati o Instagramu, a na internetu je već tisuće članaka o njemu. Treba li zato odustati? Ne! Tekstova je uvijek bilo i uvijek će ih biti, a otkako je internet doživio procvat i postao svima dostupan još ih je i više. Bitno je različito mišljenje. Monopol nije dobar ni zdrav ni u ekonomiji ni spisateljstvu. Važna su različita mišljenja i mogućnost da izaberete savjete koji vam najviše odgovaraju.

Sad kad smo to riješili, vratimo se na Pokemone. Kako bih znala o čemu je tu riječ, odlučila sam se na skidanje aplikacije. Još prije nego što je došla u Hrvatsku jer nisam mogla čekati. Ne da igram nego da pišem. Ne vjerujete mi? Povjerujte..nisam neki gamer. Moje gamerske sposobnosti su stale na Plant Tycoon igrici (ako je se itko više sjeća), Hay Day i Plants vs Zombies što me sve skupa držalo ravno 2 dana.

Pokemon Go me držao još manje ali možda je i problem u tome što je pao server i nemoguće se spojiti. Kao što kažu iz Niantica – treneri, molimo vas za strpljenje! Treneri 😉 Zamislite samo dječju sreću kad ih se nazove trenerima. Ako postoji i odrasla osoba koja se pali na to kad je se nazove trenerom, molim da ostavi komentar. Pod pretpostavkom da niste stvarno trener..npr. košarkaški. Onda nemojte. Nemam ništa protiv vas ali ovdje me zanimaju samo Pokemon treneri, po mogućnosti stariji od 13 godina.

Dakle, nakon što sam se spojila na aplikaciju odmah sam pronašla i prvog Pokemona. Bio mi je na balkonu. Koja sreća! I koja nesreća kad sam ustanovila da ga je potrebno pogoditi lopticom (Poke lopta?). Zašto tvorci igrice misle da su svi talenti za igre s loptom? Uglavnom, nakon par bezvoljnih pokušaja ustanovila sam da nemam neograničenu zalihu loptica.

Fail! I što sad? Na moju veliku sreću, otkrila sam da je zaliha novih loptica ni manje ni više nego u pošti. U mom vlastitom kvartu. Nema problema, u istraživačke svrhe sam se nabrzinu spremila i odlučila uletjeti u poštu, u kojoj je uvijek gužva. Krivo. Pošta je bila potpuno prazna, osim tri službenice koje su očito umirale od dosade. Nije mi jasno zašto pošta nije prazna kad treba platiti račune, a ne kad tražiš Pokemon lopte. Službenicama se osvijetlilo lice, pune nade da ipak neće odsjediti do kraja radnog vremena na praznom šalteru gledajući u vrata, pozdravile su me i čekale da priđem jednoj od njih s buntom računa u ruci.

Umjesto toga, prozujala sam po pošti, pokupila lopte i jednog Pokemona (Rattata) i izletjela van. Po izrazima lica rekla bih da im ništa nije bilo jasno. Po izrazu lica zaštitara na vratima rekla bih da je pomislio da sam upravo odustala od pljačke.

Ali cilj je postignut. Rattata je u džepu (na mobitelu) kao i loptice s kojima sam ulovila Weedlea (ovaj put su trebala samo dva pokušaja, postajem bolja). Nakon čudne situacije u pošti, zaključila sam da je za jedan dan sasvim dosta.

Koje su prednosti igrice? Definitivno to što se potrebno kretati. Ukoliko imate dijete opsjednuto igricama, bolje mu/joj je dati da igra Pokemon Go nego da sjedi pred monitorom na stolici i jede čips. Prije ili poslije, pronaći će jaje radi kojeg će morati hodati 10 km kako bi se izlegao Pokemon. Nije loše, zar ne?

Igrica je odlična za sve one kojima se ne da izlaziti na svježi zrak, posebno jer su opsjednuti igranjem igrica na kompjuteru, Play Stationu, X boxu ili nekim drugim konzolama koje nude tu vrstu zabave.

Sjećate li se klinca s početka priče? Kladim se da u životu nije trčao ni za tramvajem, a kamoli u rekreativne svrhe. Pokemon Go ga je natjerao na pokret i to na prilično brzi šprint. Ako tako nastavi, tjelesni će sljedeću školsku godinu biti puno manji problem.

S druge strane, otac azijat koji je bezglavo preletio preko ceste kako bi pokupio Pokemona s druge strane ulice? Nije baš najsretniji primjer koji može pružiti svom djetetu. Da je cesta bila prometna ne vjerujem da bi uopće obratio pažnju na promet. Već je puno takvih primjera u svijetu, sve zbog lova na Pokemone.

Tinejdžeri koji su se izgubili u špilji u Cornwallu jer su, tražeći Pokemone, ušli preduboko i izgubili se u mreži tunela. Nekoliko sati i 3 vatrogasne jedinice kasnije, bili su vani. Tinejdžer u Londonu kojeg je udario motorist dok je prelazio (pretrčavao) cestu da ulovi rijetkog Pokemona. Nije mu ništa, motorist je u šoku. 40-godišnjak koji je u 2 sata ujutro u parku bio u lovu na Pokemone, zapričao se s dva 20-i nešto godišnjaka koji su slučajno bili crnci, što je privuklo pažnju policajca koji je patrolirao okolo.

Jer budimo iskreni, bijeli 40-godišnjak i 2 crna dečka u 2 ujutro na klupici u parku svakog istreniranog policajca asociraju ne na Pokemon trenere nego na preprodaju droge. Pola sata kasnije, objašnjavanja i uvjeravanja i policajac je skinuo igricu na mobitel i tražio ih da ga upute kako da igra i on. Svidjelo mu se. S obzirom da je očito riječ o policajcu na terenu, možda će čak i imati uspjeha u lovu. Ovaj put na Pokemone, ne na dilere.

Primjera je puno, smiješne se stvari događaju u svijetu u zadnje vrijeme, otkako je izašao Pokemon Go. I tragične..u Wyomingu je tinejdžer pronašao tijelo u rijeci dok je igrao igricu, u Australiji je policija upozorila igrače da gledaju preko ceste  jer ih igra čini neopreznima.

U međuvremenu u New Yorku, tisuće ljudi su se okupile u Central parku u potrazi za Vaporeonom, koji je navodno izrazito rijedak. Gotovo endemska vrsta. Čak i u New Yorku tisuće ljudi na jednom mjestu s mobitelima u rukama izazivaju dovoljno čuđenja da snimke obiđu cijeli svijet.

Pokemon Go je sad dostupan u više od 30 zemalja u svijetu. Kao što već znamo, i one zemlje koje ga još nemaju ne trebaju brinuti jer postoje brojni načini da se preuzme igra bez ikakvih problema čak i ako nije još dostupna na vašoj lokaciji. Trenutno su najveći problem serveri koji ne mogu izdržati toliki priljev igrača sa svih strana svijeta. Riječ je o milijunima.

Pokemon Go je trenutno najkorištenija aplikacija na mobitelima, kad je riječ o dnevnoj bazi. Ljudi je koriste više nego Whats App, Instagram ili Snapchat. I svakodnevno je sve više igrača koje je žele imati, isprobati i igrati, čak i onih koji pod normalnim okolnostima ne bi nikada ni pomislili na igranje igrice.

I koji je zaključak? Jel li Pokemon Go nešto toliko dobro da ga i vi morate imati?

Imajte na umu da mišljenje dolazi od osobe koja razumije i voli igrice s tehničkog stajališta ali ih ne voli igrati. Potpuna suprotnost i neshvatljivo, zar ne? Pokemon Go je zabavna igrica. Za razliku od mnogih koji tvrde da nije za starije od 10 godina, ja zapravo vidim što u njoj može privući i starije, da ne kažem odrasle igrače.

Pozitivne strane Pokemon Go:

  • za razliku od svih ostalih igrica, ova je napravljena na način da igrači moraju izaći van iz kuće. Sviđalo im se to ili ne. To je puno bolja opcija od sjedenja na kauču i beskrajnog gledanja u monitor jer svi znamo da je kretanje izrazito bitno i za psihičko i fizičko zdravlje.
  • zanimljiva je jer je riječ o augmented reality koja je drukčija od virtualne stvarnosti. Usput, koliko mi je poznato za augmented reality nema odgovarajućeg prijevoda osim možda proširena stvarnost. Znači, igrica vas ne transportira u neki potpuno drugi svijet nego uz pomoć kamere na vašem telefonu i GPS-a igrate u svom stvarnom okruženju i vidite svoju okolinu, što je zapravo jako zabavno. Pa ako se nalazite pored vode nalazit ćete vodene Pokemone, ako ste pored ili u šumi..pogađate? Da, šumske Pokemone. Zapravo ćete najčešće nailaziti na najobičnije Pokemone ali upravo u tome i je bit – da se ljude natjera na pokret i da dobiju želju pronaći nešto rijetko. Tko traži taj i nađe.
  • kažu psihijatri da igrica ima odličan terapeutski učinak, što im vjerujem. Javljaju se brojni ljudi koji pate od depresije i/ili socijalne anksioznosti koji su bili prisiljeni izaći van, hodati po otvorenom prostoru, dići se iz kreveta i komunicirati s ljudima. Neki to nisu uspjeli učiniti godinama, nakon puno skupih tretmana i lijekova. Pokemoni su pomogli. Možete smatrati da je to glupo i da su se mogli natjerati i prije na akciju ali psiha je zeznuta stvar. Ako su im Pokemoni pomogli onda bravo za Pokemone!
  • igrica ima jasno postavljene ciljeve, lako se prati napredak, dobivaju se nagrade i to je odlično za zadržavanje pažnje. Ljudi su skloni brzom odustajanju kad je riječ o nečemu dosadnom. Ovdje dosade nema. Ako su vam Pokemoni zanimljivi, a volite se igrati, ovo je onda prava stvar za vas.
  • igrica je odlična za biznise. Ljudi hodaju po gradu u potrazi za Pokemonima i moraju prije ili poslije pronaći Pokestop gdje skupljaju lopte (u mom slučaju je bila pošta). Netko će u toj potrazi otkriti i nešto zanimljivije od pošte – nove restorane, kafiće, trgovine..u svakom slučaju, hodanje po gradu i otkrivanje novih stvari može dovesti i do profita.

Negativne strane Pokemon Go:

  • iako ste vani svejedno ste zalijepljeni za svoj telefon. Što nije dobro za oči, tako bar kažu. Ja ne znam što da vam kažem o toj temi jer sam zalijepljena, manje više cijeli život ili za knjigu ili za neki ekran i oči su mi sasvim dobro. Tako da ovo uzmite s rezervom i nemojte vjerovati svemu što vam kažu.
  • možete se ozlijediti, kao što je već više puta naglašeno. Ne samo radi bezglavog trčanja nego ljudi stvarno ne paze dok pretrčavaju cestu. Pokemoni su brzi ali su auti još brži. Zato pamet u glavu i oči s telefona dok prelazite cestu. I nemojte ni slučajno igrati dok vozite iako očekujem da će i toga biti u budućnosti.
  • možete postati žrtvom pljačke jer su se neki već sjetili kako namamiti igrače preko aplikacije do određene lokacije na kojoj ih opljačkaju. Doduše, to je opet bilo u Americi. Nadajmo se da se kod nas toga nitko neće sjetiti.
  • dok igrate pod stresom ste, barem ako ste skloni uživljavanju (a pretpostavljam da oni koji su aktivni igrači jesu). Stalno ste na oprezu, pitate se kad ćete pronaći novog Pokemona, trčite prema njemu, gađate ga…stres! Znanstveno je dokazano da igranje igrica, kod ozbiljnih igrača, podiže krvni tlak. Stres je loš, to svi znamo. Zato probajte to shvatiti kao igru, što i je i ne očajavajte ako vam Pokemon pobjegne. Doći će drugi. Možda baš u vašu dnevnu soobu. Ili poštu.
  • ljudi igraju na nepriličnim mjestima. Već su mnogi muzeji, crkve, groblja i slična mjesta na kojima se lov na Pokemone ne preferira, zamolila da se posjetitelji suzdrže od igranja. Problem je što mnogi ulete tamo samo radi Pokemona. Tu nema pomoći, takvih će uvijek biti, barem dok Pokemon ludilo ne popusti.

Što da vam kažem? Moje je mišljenje da je više korisnih nego negativnih strana Pokemon Go igrice. Sve što vam treba je zdrav razum da se ne ponašate neodgovorno dok igrate ili pametni roditelji koji će uputiti djecu i pokazati im razuman način igranja igrice. U svakom slučaju, i dalje smatram da je bolja nego sjedenje pred kompjuterom.

Ljudi se vole igrati, oduvijek. Kompjuterske i mobilne aplikacije s igricama će uvijek biti zanimljive, to je jasno, od toga ne možemo pobjeći i to će biti samo još rasprostranjenije. Što ne možemo promijeniti, moramo prihvatiti ili promijeniti sebe. Ako i ne volite igrice barem morate priznati da je ova bolja jer ako ništa, udišete svježi zrak i krećete se.

Kakve ovo ima veze s marketingom i biznisom? Apsolutno nikakve (za sad ali doći ćemo i do toga) ali tema je previše zanimljiva da bi se propustila.

I za kraj, što je toliko posebno u Pokemon Go da je poludio cijeli svijet? Skinite aplikaciju i saznajte sami. Ako ikada prorade serveri.

 

20 komentara

  1. Mozda nisi gamer ali daj pisi vise o ovakvim stvarima. Ide ti.Taj duhovito sarkasticni ton recenzije igrice je odlican. Najvise mi se svidio klinac koji ne zna trcati 🙂

    Sviđa mi se

  2. Ne mogu igrati jer su serveri jos down ali pronasao sam puno pokemona. Odličan text,svaka čast! Bolje od nekih recenzija koje sam čitao i koje su pisali ljudi koji se bave igrama.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s