Svako toliko naletite na članke u medijima koji vam promijene život. Samo se šalim, rijetki su oni koji mijenjaju život ali ovo se činilo kao prilično dobar uvod. Istina je da ponekad pročitate članak o kojem ne možete prestati razmišljati. Ne zato što je posebno dobro napisan nego zbog onoga što je napisano u njemu.
Takva situacija se dogodila i meni prošli tjedan. Prilikom uobičajenog jutarnjeg listanja medija u potrazi za novostima (listanje se u ovom slučaju može shvatiti jako fleksibilno jer je riječ o listanju na iPadu. Nije isto kao novine ali barem ne ostaju crni prsti) naišla sam na članak koji me zainteresirao.
Riječ je o piscu Dennisu Cooperu koji je prije dva tjedna ostao bez cijelog svog rada i truda. Ili barem onoga što mu se nalazilo na blogu. A nalazilo se..i to dosta toga. 14 godina rada je nestalo preko noći.
Doslovno preko noći jer kad se ujutro htio spojiti na svoj račun, dobio je poruku od Googlea da to nije moguće i da je blog uklonjen. Bez ikakvog objašnjenja, kao da nikada nije ni postajao. Nestao u oblaku dima. Cooperov blog The Weaklings bio je mjesto na kojem je objavljivao filmske recenzije, pisao o literaturi i glazbi, komunicirao s čitateljima, objavljivao njihove radove (koji su odbijeni na nekim drugim mjestima ali je on u njima prepoznao potencijal) i surađivao s drugim autorima. 14 godina!
Da, objavljivao je i sadržaje koji nisu prikladni za djecu i one koji se smatraju velikim moralistima ili samo osjetljivim dušama ali to je ono što se zove ljepota stvaranja, pisanja i uživanja u svom radu. Svatko ima pravo pisati što hoće, kako hoće (dok ne šteti svojim pisanjem nikome) i ukoliko postoji kvaliteta naći će se i publika.
Bio je poznat po tome što je objavljivao 6 puta tjedno što je rijetka kvaliteta ali koju publika cijeni jer, već sam ponovila dovoljan broj puta, publika voli sadržaj. Što svježiji i češći, to bolje.
Nema boljeg podsjetnika od ovog slučaja da internet ipak ne čuva sve zauvijek. Sve može nestati, samo ako Google tako odluči. Naravno, Google je odbio komentirati cijeli slučaj, na internetu je već pokrenuta peticija da se blog vrati gdje mu je i mjesto, a Cooper razmišlja i o tužbi protiv Googlea jer je očajan što je izgubio toliko puno. Na blogu je bila čak i nezavršena nova knjiga.
Mnogi, među njima i puno pisaca, misle da je riječ o cenzuri što je u današnje moderno i digitalno doba nedopustivo. Neovisno o tome što mislili o cenzuri i ima li Google pravo nekome bez upozorenja izbrisati blog, činjenica je da se dogodilo upravo to.
Dennis Cooper je naučio lekciju i dao savjet svim umjetnicima koji svoj rad drže isključivo na internetu da zakupe vlastitu domenu i naprave backup svega što posjeduju.
Lekcije se najbolje uče na vlastitom iskustvu, u to nema sumnje. Hoće li Cooper naučiti i u budućnosti raditi backup, ne znam ali činjenica je da su sigurnosne kopije izrazito važne.
To je nešto što sam naučila na vlastitom primjeru. Što je vjerojatno razlog zbog kojeg suosjećam s piscem i potpuno razumijem kako se osjeća. Ponekad smatram da nemam ni malo sreće s laptopima, a jako ih mazim i pazim. S obzirom da nisam informatičarka, možda i samo filozofiram i laptopi imaju svoj životni vijek, a ja očekujem da traju vječno.
Kad me jednom jedan informatičar pitao koliko mi je star laptop, odgovorila sam mu: “Paaaa, novi je…2 godine star”, na što je umro od smijeha jer, kako se pokazalo, laptopi su stari već onog trenutka kad ga donesete kući iz dućana. Jer je još jučer izašao bolji model od vašeg. Tko bi mislio.
Nakon nesreće s prvim laptopom, na kojem sam, naravno, izgubila sve što sam imala, bilo je vrijeme za kupovinu novog. Ovaj put nema štednje. Idemo kupiti najbolje što se nudi na tržištu. Ili barem nešto blizu toga, da ne bankrotiram u procesu.
Novi laptop na stolu, sreća maksimalna, još malo tuge zbog svega što je bilo na starom ali preživjet ćemo. Mislite da sam naučila lekciju? Nisam.
Naučila sam sljedeće:
- laptopi traju točno 5 godina i nakon toga se nepopravljivo pokvare (oba moja su imala toliki životni vijek)
- neovisno o tome držite li ga na stolu, na tvrdoj površini, pazite na temperaturu, mazite ga i pazite..svejedno će se pokvariti nakon 5 godina (matična ploča i hard disk)
- u 5 godina se skupi lijepa količina materijala
- nakon što sve izgubite shvatite koliko vam je taj materijal bio važan
- šanse da vam netko iz pokvarenog hard diska uspije vratiti barem dio onoga što ste imali, a da je iskoristivo su minimalne (i jako skupe)
- požalit ćete što niste radili backup
- kad vam prvi put zatreba nešto što ste imali i shvatite da to više nemate, još ćete više požaliti što niste radili backup
- kad kupite novi laptop zadnja stvar koja će vam se dati raditi je backup
- nadate se da je poslovica Third time’s a charm iliti treća sreća istinita
Sljedeći laptop koji sam kupila sam birala po kriteriju koji se zove – najduža garancija. Što opet ne garantira da će u slučaju kvara nakon 5 godina biti spašen sav moj trud i djelo. Vrijeme je za backup. Ili možda ne baš sad, ove sekunde. Sutra ću.
Backup je važan, može vam spasiti život. Ne baš u doslovnom smislu riječi ali zamislite da se jednog jutra probudite i shvatite da je sve nestalo. Sve što ste ikada imali. Ljudi su skloni držati sve što im je važno na kompjuterima ili pisati na internetu, na domenama koje nisu njihove, na platformama koje mogu nestati. I što onda? Hoćemo li svi tužiti Google ako se tako nešto dogodi (ili u mom slučaju, proizvođača laptopa kojeg nećemo imenovati jer ne plaća za reklamu, a i nije im baš neka reklama)?
Nećemo nego ćemo raditi backup. Neovisno o tome radite li izuzetno važan posao, vodite li blog koji je super uspješan ili ima potencijala da to postane ili je potpuno neuspješan ali vas jako veseli, ako sve nestane bit ćete jako nesretni. I nervozni. I pod stresom. I zaključit ćete da vam nedostaju vremena kad se sve pisalo na pisaćoj mašini. Ili na papirusu tintom i perom.
Ono što je na internetu ne mora i zauvijek biti tamo, a laptopi nisu vječni. Kao što sam naučila, očito ni 2 dana star laptop nije više nov. Nije samo stvar u laptopima i Googleu, jeste li čuli za internetske teroriste i pojam ransomware? To je slučaj kad vam spomenuti internetski teroristi otmu vaše podatke s kompjutera i traže za njih otkupninu. Jako domišljato. Ukoliko otkupninu ne želite platiti, ostat ćete bez svega što ste imali. Ista je stvar i s virusima koji se uvuku u vaš sistem i pojedu vam sve što ste imali (prošla sam i to. Da, imala sam antivirusni software i ne, ne surfam po čudnim stranicama). Ponekad možda i sami nešto greškom izbrišete, događa se kad ne pazite.
U svakom slučaju, nikad ne znate što se može dogoditi i bezbrojni su načini da ostanete bez svih podataka. Opreza nikad dosta kad je riječ o tehnologiji i internetu, a to vam kaže najmanje paranoična osoba na svijetu pa zato poslušajte savjet.
Postoje dva najčešća načina backupa – ručni i automatski. Ručni je onaj koji svi možemo ali ne radimo kod kuće, na našim privatnim kompjuterima ili koji rade mali biznisi koji ne žele ili ne mogu uložiti sredstva u profesionalnu uslugu. Dakle, tu je riječ o tome da jednostavno sve važne podatke prenesete na neki drugi medij – usb, cd, dvd ili eksterni hard disk. Bolje išta nego ništa ali nije ni to najtrajnije rješenje jer su i takve stvari sklone kvarovima (prošla sam i to, govorim opet iz iskustva).
Automatski backup je sigurnija i skuplja opcija i za pojedince i poduzeća koja žele profesionalni način čuvanja i osiguranja svojih podataka. To je skupa investicija, ne može si je svatko priuštiti ali ukoliko imate vrijedan rad na hard disku ili je riječ o biznisu, vrijedi uložiti u to.
Naravno, postoji i automatski backup na koji će vas vaš laptop neprestano podsjećati, a vi ćete ga konstantno ignorirati jer vam se ni najmanje ne da baviti s tim. Zanimljivo je i to što se uvijek pojavi obavijest za backup u onom trenutku kad radite nešto jako važno i za backup nemate ni najmanje volje pa je najlakše (i pogrešno) rješenje kliknuti na x i zaboraviti na sve.
Idemo sad sažeti sve razloge zbog kojih je backup nužan:
- kompjuteri se kvare sami od sebe i imaju svoj rok trajanja
- virusi vam mogu uništiti sve što imate
- pad strujnog napona ili udar groma može potpuno uništiti vaš hard disk
- može se srušiti cijeli operativni sustav i uništiti podatke
- ljudi griješe i moguće je nešto slučajno izbrisati
- krađa podataka i otkupnina koju ne možete platiti
- dio kompjutera koji je najskloniji kvarovima je upravo onaj na kojem su vam svi podaci – hard disk
- ukoliko nosite laptop sa sobom izvan stana/ureda morate biti svjesni da ga možete izgubiti ili da može biti ukraden (pošteni nalaznici su rijetki)
U svakom slučaju, više je razloga zbog kojih treba raditi backup (jednom godišnje nije dovoljno ali je bolje od nikada) nego onih zbog kojih backup nikada ne radimo – lijenost, gubitak vremena (bolje izgubljeno vrijeme nego izgubljeni podaci), lijenost i lijenost.
Da je backup važan pokazuje i podatak da postoji čak i svjetski dan sigurnosne kopije ili World Backup Day koji se obilježava 31. ožujka. Oni koji su nekada izgubili sve pa počeli raditi backup na taj dan vjerojatno i slave.
Zato, pamet u glavu i radite backup, nemojte da vas lijenost i nemar spriječe u tome jer ćete biti zahvalni samima sebi onog trenutka kad se nešto dogodi. A dogodit će se, vjerujte mi, prije ili poslije.
Orbis Marketing 