casual friday

Posao, karijera, poziv – što vi imate?

“When I was five years old, my mother always told me that happiness was the key to life. When I went to school, they asked me what I wanted to be when I grew up. I wrote down ‘happy’. They told me I didn’t understand the assignment, and I told them they didn’t understand life.” – John Lennon

Koliko često čujete kako ljudi pričaju o svom poslu ili karijeri? Neki su entuzijastični i uživaju u onome što rade neovisno o tome imaju li posao ili karijeru. Drugi ne mogu podnijeti ono što rade čak i ako je riječ o karijeri, a ne poslu. Ali što je s pozivom? Jeste li ikada čuli da netko o svom poslu priča kao o pozivu?

Znate li uopće razliku između posla, karijere i poziva? 

Posao je ono što radite s manje ili više entuzijazma. Možete ga voljeti ili mrziti, hvaliti se kako imate odličan posao, super plaćen posao ili se žaliti kako vam posao uništava život jer ste potplaćeni i ne volite ono što radite ali opet svako jutro ustajete, spremate se i odlazite na taj posao. Posao je ono što vam plaća račune. Ili ih ne plaća ako radite potplaćeni posao na kojem vas iskorištavaju, a najradije bi vas plaćali u kikirikiju samo kad bi mogli.

Posao vam može donositi osjećaj sreće, možete se osjećati fantastično radi posla koji radite i biti ponosni na sebe jer uživate na njemu. Posao koji radite može vas u potpunosti ispunjavati i zadovoljavati sve vaše potrebe. Samo, ako obavljate stresan posao preporučila bih vam da umjesto toga probate pronaći karijeru. Karijera je isto stresna ali, za razliku od posla, više ćete zarađivati. Hoće li vam to kompenzirati stres? Ovisi kakva ste osoba.

Karijera je posao koji je evoluirao. Kao u igrici Pokemon Go u kojoj skupljate male Pokemone pa ih skupljanjem bodova šaljete na evoluciju nakon koje postanu veliki i opasni. Ili tako nešto. Nemojte me pitati kako to znam. Karijera nije samo korak dalje od posla, karijeru možete zamisliti kao ljestve. Jednom kad se počnete penjati više ne možete stati i imate samo dvije opcije – ići gore ili spustiti se dolje.

Jednom kad uletite u karijeru teško je spustiti se dolje, morate baš napraviti neku veću grešku, pronevjeriti koji milijun, uništiti firmu ili se posvađati sa svima oko sebe. Ili samoinicijativno odustati jer više ne možete podnijeti stres. Karijere su zamišljene da biste se penjali. Je li uspon lagan? Nije. Je li vrijedan truda, muke i znoja? Kako kome. Na kraju dana, poanta je da ste sretni i ako vas vaša karijera uveseljava i uživate provoditi cijele dane u uredu jer uživate u uspjehu i tome što radite onda trud potreban oko uspona očito nešto i vrijedi.

Za razliku od posla, kad imate karijeru obavljate puno odgovornije aktivnosti. Najvjerojatnije imate i svoj tim ljudi koji odgovaraju samo vama. Moguće je da imate i neku šminkersku titulu i ladicu punu vizitki. To je nekima sasvim dovoljno da zanemare sve negativne strane karijere i zavaravaju se da je upravo to ono što žele. Drugi uživaju u svojoj karijeri jer su za nju naporno radili i odricali se. Njih ne zanimaju titule i vizitke, plaća ih veseli samo u smislu sigurnosti jer su svjesni da će si, kad plate sve račune, moći priuštiti i nešto zabavno. Takvi ljudi su na samom rubu prelaska iz karijere u poziv.

Poziv je, najjednostavnije rečeno, viša sila. Ono što morate raditi jer bez toga ne možete čak i ako vam ne donosi profit. Imaju li svi ljudi poziv, ne zna se. Razne se teorije mogu pronaći oko te teme ali poziv najčešće ovisi o određenom talentu. Ako imate dara za slikanje onda je uglavnom logično da to i volite raditi i želite slikati svaki slobodan trenutak, a ostatak vremena proučavati umjetnost. Ako imate talent za programiranje velike su šanse da ćete imati potrebu neprestano nešto programirati. Ili postati haker. Imate li dara za pisanje…pišete. Shvaćate što vam želim objasniti.

posao

Poziv često počinje kao hobi ali ponekad preraste u posao i karijeru. To su najidealniji uvjeti jer kad radite ono što volite onda zapravo ne morate ni dana provesti na poslu jer uživate u svom zanimanju. Poziv ne mora nužno biti vezan uz kreativna zanimanja, pod pozivom se može smatrati bilo koje zanimanje u kojemu osoba koja ga obavlja uživa i radi nevjerojatno dobar posao.

Možda ste i vi susreli u životu nekoga tko je obavljao svoj poziv. To su oni profesori koji uspiju izvući najbolje i iz najgorih učenika, liječnici uz koje se pacijenti osjećaju sigurno i smireno, informatičar koji, kako bi vam riješio gadan slučaj virusom zaraženog laptopa, mora deinstalirati Windowse, a onda samoinicijativno vrati nazad sve programe i aplikacije koje ste imali na laptopu iako se to nije očekivalo od njega (ovo govorim iz vlastitog iskustva).

Puno ljudi ima svoj poziv ali malo ljudi ga pronađe i ostvari, a razlog tomu se najčešće nalazi u činjenici da nas društvo (roditelji, škola, okolina) od malih nogu uče da se uspjeh određuje gotovo isključivo financijskim uspjehom. “Ti imaš veliku plaću, to znači da si uspio u životu.” “Ne možeš upisati taj fakultet jer nećeš moći pronaći posao i nikada nećeš imati novaca.” S obzirom da malo tko ima hrabrosti biti crna ovca u stadu bijelih, pokore se željama okoline živeći tuđe želje i živote dok ne shvate da je prekasno, da su nesretni i nezadovoljni, da nisu nikada ništa učinili za sebe i da više ne znaju što da rade.

Pročitala sam fantastičan članak autora Michaela Lewisa koji piše kolumnu za Bloomberg.com. Ako slučajno ne znate, Michael Lewis je poznati pisac koji je između ostalog napisao i “The Blind Side” i “Moneyball”, a za one koje ne vole čitati ali uživaju u filmovima, postoje i filmske adaptacije s Bradom Pittom i Sandrom Bullock za koje sam sigurna da ste gledali.

U tom članku Lewis je fantastično objasnio pojam poziva

“A calling is an activity that you find so compelling that you wind up organizing your entire self around it — often to the detriment of your life outside of it. A calling chooses you, and grabs you by the collar and takes you for the ride of your life.”

Često ljudi sanjaju o svom pozivu i maštaju oko toga kako će ga ostvariti jednog dana ali ne mogu se natjerati na obavezu koja od njih traži puno truda i napornog rada kao i preuzimanja rizika. Slijediti svoj poziv nije lagan put i mnogi se boje spakirati kofere i krenuti. Ukoliko se odlučite slijediti poziv morate biti spremni da ćete naići na neodobravanje okoline jer prkosite normama, naići ćete na probleme, zapreke, nedostatak znanja, inspiracije i motivacije. Ne trudim se ubiti vas u pojam, govorim vam kako stvari stoje.

Zbog tog razloga mnogi odustanu i prije nego su krenuli ili odustanu nakon starta jer im se sve to učini preteško i prekomplicirano iako nitko nikada nije ni tvrdio da je lako. Za one koji očekuju uspjeh preko noći imam iznenađenje – neće se dogoditi. A za one koji su pojam “preko noći” shvatili doslovno, imam još jedno – preko noći se može odnositi na godine. Ni u tome nema ništa loše ako ste spremni za žrtve, odricanja i naporan rad.

Zašto trebate slijediti svoj poziv?

Mnogi će se pitati zašto dramatizirati i umjesto toga ne ušutjeti te biti sretan i zadovoljan s bilo kojim poslom koji plaća račune i stavlja hranu na stol. Nije li potraga za pozivom sebičnost i nezrelost? Možda čak i lijenost? Imate se puno pravo to pitati iako vas moram upozoriti da bi vam moglo biti žao ako nešto želite, a ne probate to ostvariti. Na kraju života ljudi ne žale za onim što su učinili nego za onim što nisu učinili. Zato, ako vam se skače bungee, skočite s tog mosta. Samo pazite da ste vezani i nemojte mene tužiti ako se što dogodi jer sam vas potakla da slijedite snove.

Ignoriranje svog poziva se može negativno odraziti na zdravlje. Možete biti pod stresom, anksiozni i depresivni jer radite nešto što ne volite, a ono što vas privlači čeka neka druga vremena koja neće nikada doći i toga ste potpuno svjesni. Pročitala sam u New York Timesu da se najviše srčanih udara dogodi u ponedjeljak ujutro. Pretpostavlja se da je razlog tomu što se ljudi vraćaju na posao od kojeg zaziru i jednog dana više ne mogu podnijeti stres i visoki tlak.

Osoba koja pronađe svoj poziv živi sretnijim i ispunjenijim životom čak i ako ima manje novaca i neizvjesniju budućnost. Sigurno se pitate nije li bolje trpjeti bilo kakav posao koji vam donosi kakav takav profit? Iako je svakako praktično raditi bilo što što se plaća, znanstveno je dokazano da nije nužno i isplativije. Ljudi koji su nezadovoljni na svom poslu više troše od onih koji su zadovoljni. Zašto? Zato što kupuju sreću. Morate raditi ono što ne volite kako biste si kupili ono što vas veseli. S obzirom da nije dokazano da materijalno usrećuje, vrtite se u krug iz kojega ne možete izaći dok vam troškovi rastu, a prostora je sve manje.

Ljudi koji rade ono što vole, koji su otkrili svoj poziv, ne trebaju takve poticaje. Oni svaki slobodan trenutak provode radeći ono što vole. Za njih ne postoji pojam kao što je godišnji odmor jer rade i kad odmaraju.

Prepreke pri pronalasku poziva

Ponekad je okolina ta koja spriječi osobu u ostvarenju svog poziva ali najčešće je problem upravo u nama samima. Sigurno ste čuli za Abrahama Maslowa. Doktor Maslow je, osim hijerarhije potreba, tvorac termina po imenu “Jonin kompleks”. Priča o Joni se može pronaći u Bibliji i niste morali ići na vjeronauk da biste znali o čemu se radi.

Jona je primio poziv od Boga da ide propovijedati u grad Ninivu ali odlučio je izbjeći tu obavezu i umjesto toga se ukrcao na brod i otplovio u drugom smjeru. Bog se naljutio i poslao oluju koja se skoro potopila brod, mornari su se uplašili i kad su otkrili da je Jona kriv za nevolju koja ih je snašla bacili su ga u more. Oluja se istog trenutka smirila, a Bog je poslao veliku ribu koja je progutala Jonu. Bio je tri dana i tri noći u ribi nakon čega ga je ispljunula na obalu. Nakon toga, Joni se opet obratio Bog sa zahtjevom da ode propovijedati u Ninivu samo što je ovaj put Jona i poslušao. To vam je kratki sažetak priče za one koji ipak ne znaju sadržaj, a ne da im se “guglati”.

Maslow je to objasnio strahom od uspjeha. Da, dobro ste pročitali, strah od uspjeha je u pitanju, a ne od neuspjeha. Ovu priču je shvatio na simboličan način jer ljudi često zanemaruju svoju sudbinu i radi toga trpe posljedice. Za to su sami krivi ali strah ih toliko paralizira da si ne mogu pomoći.

buducnost

Čega se boje?

  • Nepoznatog – poznato spada u zonu ugode, a nepoznato je sve što se nalazi izvan te zone. Ponekad je lakše trpjeti nezadovoljstvo nego se pokrenuti u pravom smjeru i učiniti prvi korak.
  • Promjene – malo tko voli promjene i spremno ih prihvaća što je razlog zašto se većina ljudi boji napustiti zonu ugode.
  • Gubitak kontrole – ljudi vole poznate scenarije. Vole znati što ih očekuje i nisu skloni mijenjati svoju rutinu. Sve izvan granica poznatog ih dovodi do stresa jer na neki način gube kontrolu nad poznatim i počinju se kretati u nepoznatim vodama.
  • Strah od odgovornosti – s moći dolazi i odgovornost, a ako slijedite svoje snove onda ste odgovorni sami za sebe i svoj rezultat.
  • Strah od neuspjeha – jedan od najvećih i najčešćih strahova koji ljude toliko paralizira da se radi toga nisu spremni pokrenuti s mjesta. Radije će biti nesretni u poznatoj okolini nego riskirati kako bi si omogućili sreću.
  • Strah od ismijavanja – živimo u društvu koje status quo smatra prihvatljivim. Na svakoga tko je drukčiji i izdvaja se iz mase gleda se s podsmjehom i većina ljudi ne može podnijeti taj pritisak izopćenja.
  • Strah od uspjeha i priznavanja vlastite veličine – Maslow je ovo smatrao najvažnijim faktorom Joninog kompleksa. Strah da ćemo postati toliko dobri da ćemo se izdvojiti iz okoline koja to neće dobro primiti kao i to da se nećemo uspjeti dobro nositi s vlastitim uspjehom.

Idemo to učiniti

Mislim da ste sad shvatili što je poziv, u čemu se razlikuje od posla i karijere i zašto veliki broj ljudi nikada ne pronađe ili ostvari svoj poziv. Mišljenja sam da svaka osoba ima svoj poziv i dar i da bi trebala učiniti sve kako bi otkrila što je to, ako već nije i eventualno ga provela u djelo.

Kako ćete otkriti svoj poziv ako vam već do sada nije jasno što je to? Tako da gledate sitnice koje radite svaki dan, a čine vas sretnima. Nemojte se ograničavati isključivo na rezultate i opipljive talente. Netko ima dar za slikanje i to svi mogu vidjeti ali netko drugi može imati talente koji nisu vidljivi na prvi pogled što je lako zanemariti i odbaciti kao nešto nevažno. Drugim riječima, sve ono što vas veseli i u čemu uživate, ono što biste radili neprestano kad biste mogli, to je vaš poziv.

Je li riječ o rješavanju matematičkih zadataka, slikanju, pisanju, rješavanju tuđih problema, uzgoju cvijeća nije važno. Važno je da uživate u onome što radite, da to želite raditi i da to radite dobro. Nemojte se obazirati na druge i slušati tuđe savjete jer sami najbolje znate što trebate učiniti, a nemojte dopustiti ni da vas obeshrabre.

Kako biste uspjeli u potrazi i ispunjenju svog poziva potrebno vam je:

  • puno pozitivne energije
  • želja za uspjehom
  • sposobnost motivacije i u trenucima kad biste najradije odustali
  • upornost
  • čvrsta odluka da ćete to učiniti jer nije dovoljno samo željeti
  • samopouzdanje
  • fleksibilnost i sposobnost učenja na vlastitim greškama
  • zdrava doza realnosti jer vas ne čeka lak i brz put
  • vjera u sebe i svoju odluku da je vaš poziv baš ono što želite i da vas ništa drugo ne može usrećiti
  • okolina koja vas podržava
  • sposobnost zalaganja za sebe i svoja uvjerenja što će vam trebati kad naletite na nekoga tko vas ne podržava i smatra da ste ludi što to radite

Oni koji pronađu svoj poziv i uspiju ga realizirati su sretni ljudi koji žive ispunjenim i zadovoljnim životima. Njima nije stalo do tuđeg mišljenja jer su svjesni da drugi ne žive njihov život, žive ga oni sami i ne treba im odobravanje okoline. Takvi ljudi su vizionari i imaju hrabrosti unatoč svim preprekama doći do onoga što žele. Znaju da nije lako ali nisu spremni odustati dok ne postignu ono što su zamislili.

Nema ništa loše ni u pozivu ni u poslu, a ni u karijeri. Nema svatko želju slijediti svoj poziv, neki ni ne znaju što je i nemaju volje otkrivati. Ljudi su različiti i dok netko može uživati na poslu koji radi, netko drugi se penjati karijernim ljestvama uvijek će biti i onih koji prkose normama i odlučuju se za neki drugi put za koji vjeruju da će ih dovesti do sreće. Hoće li? To ovisi o njima samima kao i okolnostima u kojima se nalaze. Najvažnije od svega je da vjerujete da ste sposobni ostvariti sve što zamislite koliko god to nevjerojatno zvučalo.

Kad se osjetite spremnima, osigurajte si malo vremena i mirnu okolinu, uzmite u ruke papir i olovku i zapitajte se sljedeća pitanja:

  • Želite li posao, karijeru ili pronaći poziv?
  • Što je to što možete raditi svaki dan, a da vas čini sretnima?
  • Za što vam vaša obitelj/prijatelji govore da odlično radite i da biste se tim trebali baviti?
  • Kad biste dobili garanciju da ćete uspjeti 100% što biste danas učinili?
  • Koji posao ne biste nikada radili ni kad bi vam donio nevjerojatno bogatstvo?
  • O čemu ste sanjali kad ste bili dijete?
  • O čemu sanjate danas?
  • Čega se bojite u ostvarivanju svojih snova?
  • Tko od osoba koje poznajete ili poznatih osoba ima, po vašem mišljenju posao iz snova? Koji je to posao?
  • Koja je vaša najveća strast?
  • Kad biste dobili dva sata vremena u emisiji na velikoj televiziji popt CNN-a ili BBC-ja, o čemu biste pričali?
  • Imate li omiljenu knjigu ili film za koje smatrate da imaju neku poruku?
  • Jeste li spremni poduzeti ono što treba kako biste ostvarili svoje želje?
  • Jeste li svjesni svih rizika koji vas očekuju ali da je rizik i ne poduzeti ništa?
  • Imate li oko sebe okolinu koja vas podržava u vašim željama jer će vam biti potrebna podrška, pomoć i umrežavanje?

Za kraj ću vam samo reći da uopće nije važno što želite. Važno je samo da nešto želite i da je to ono u čemu se najbolje pronalazite. Morate biti svjesni da neovisno o tome imate li posao, karijeru ili poziv niste ništa više ili manje vrijedni od drugih sve dok ste zadovoljni sobom i onim što radite. Posao i karijera vam malo vrijede ako niste zadovoljni neovisno o tome koliko ste dobro plaćeni. Ako ste pod stresom, novci vam neće pomoći da se smirite.

Poziv je potpuno beskorisan ako nemate hrabrosti učiniti sve potrebno da biste ga realizirali i žalite se na cijeli svijet dok trošite svoj dar i život potpuno uzaludno. Ako vam je do nečega stalo, skupite zadnji atom snage i hrabrosti i krenite u akciju jer ćete samo tako voditi zadovoljan i sretan život. Je li to posao, karijera ili poziv nije važno sve dok vas ispunjava.

Što je to što vas ispunjava? Jeste li korporativni tip osobe i orijentirani isključivo na karijeru ili smatrate da imate poziv?

potpis

7 komentara

  1. Prošla sam i posao i karijeru, imala dovoljno novca, bila jako dobra u onome što sam radila, no zadovoljstvo je izostajalo, posebice kad sam shvatila da sam samo broj i da koliko kod daš od sebe nije dovoljno. Onda sam reka j…. takav život i okrenula se svom pozivu od kojeg za sada nemam nikakve financijske koristi ali sam sretna, uživam u onome što radim , nekako osjećam da sam tamo gdje trebam biti. ❤ Vjerujem da su osobna sreća i zadovoljstvo preduvjet za sretan život i zaludu sve titule i novac ako si prazan i nesretan iznutra.
    Jako dobar tekst 😊

    Sviđa mi se

    1. Hvala Brankice 🙂 Slažem se s tvojim komentarom. Mislim da ni novci ni karijera, a ni posao ništa ne znače ako je osoba nesretna. Imamo jedan život i treba ga iskoristiti na najbolji način. Ima i onih koji su spremni zanemariti sve i žrtvovati vlastitu sreću ali moje je mišljenje da je to potpuno pogrešan stav osim ako ih na to nije natjerala financijska situacija i ako ne odustanu od traženja onoga što im stvarno odgovara. Drago mi je što si pronašla svoj poziv, kad radiš ono što voliš onda se vide i rezultati tog rada 🙂

      Liked by 1 person

      1. Naravno da je pogrešno, to su oni ljudi koji pod stare dane tuguju i žale, jao zašto nisam ovo, zašto nisam ono. Čak i da su bili primorani odustati od svojih snova zbog loše financijske situacije ili bilo kojeg drugog problema. Jer ni to sigurno nije trajalo čitav život. Kad tad su isplivali , no problem je što se nakon toga nisu pokrenuli već ostali na istome većinom zbog udobnosti i sigurnosti. U ovakvim se situacijama uvijek sjetim onog filma sa Will Smithom, The Pursuit of Happiness, vjerujem da si ga gledala i znaš na što mislim. ☺

        Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s