Stephen King mi je jedan od omiljenih pisaca. Kažem “jedan od” jer mi je teško izdvojiti samo jednoga i reći – e, to je to, nju/njega bih mogla čitati cijeli život i odreći se svih drugih pisaca. Ne bih to mogla učiniti jer previše volim raznolikost i nikada ne mogu čitati dvije knjige istog žanra jednu iza druge. Probala. Nije uspjelo. Ali, kad biste me probudili usred noći i tražili da imenujem omiljenog pisca, vjerojatno bi mi, onakvoj “groggy” i uspavanoj, King prvi pao na pamet.

Kinga mnogi svrstavaju u horor pisce što je, po mom mišljenju, prilično pojednostavljena klasifikacija jer je Stephen King majstor mnogih žanrova među kojima se nalazi i horor ali ne na onaj tipičan horor način. Stephen King je prije svega odličan pripovjedač i iznimno plodan pisac koji je u svojoj karijeri napisao 55 romana (od kojih većina ima preko 800 stranica), 200 kratkih priča i 5 stručnih knjiga. Moram napomenuti i da ima samo 69 godina što ga čini izrazito brzim piscem.

King nije samo brz nego je i jedan od onih pisaca koji se mogu smatrati uspješnima jer je na svom pisanju zaradio milijune što mnogi nikada ne dožive. Njegovi romani su prodani u više od 350 milijuna primjeraka, mnogi su i ekranizirani (vrlo loše ako mene pitate) u obliku filmova, serija, miniserija pa čak i grafičkih romana.

George R.R.Martin, autor popularnih fantasy romana “A Song of Ice and Fire” poznatim još kao i TV serija “Game of Thrones” jednom je prilikom pitao Kinga:“How the f*** do you write so fast?” Na što mu je King odgovorio da si svaki dan kao cilj zada najmanje šest stranica i ne ustaje od laptopa dok ih ne napiše. Još sam prije čitala o Kingovoj disciplini kad je riječ o pisanju. Za njega je pisanje posao, pravi posao. Osoba je koja se svako jutro ustaje i odlazi na posao, u svoju radnu sobu, zatvara vrata i ne izlazi iz nje najmanje 8 sati što je uobičajeno radno vrijeme.

Nije uvijek zadovoljan sa svojim radom, ponekad uništi sve što je napisao, poznat je po editiranju bez milosti ali i po tome da nikada ne odustaje. King vjeruje da je nedostatak inspiracije izgovor za slabiće i da inspiracija ne postoji. Postoji samo volja i uporan rad koji će dovesti do rezultata. Neka to bude i savjet svim piscima i onima koji se tako osjećaju – nije problem u inspiraciji, problem je u vama jer niste dovoljno predani onome što radite. Hej, nemojte mene napasti, samo parafraziram Kingove riječi.

U svom odličnom memoaru “On Writing” kojega bih preporučila svima koji imaju imalo želje za pisanjem, Stephen King daje dragocjene savjete o pisanju svim piscima, onima koji se tako osjećaju i onima koji sanjaju da će jednoga dana to i postati. Kingova najbolja karakteristika je u tome što nije sklon uljepšavanju, na umu mu je samo istina čak i po cijeni da se nekome ne svidi.

“Ne mogu lagati i reći da nema loših pisaca. Žao mi je ali puno je loših pisaca” – Stephen King

Zato, ako volite pisati ili želite biti dobar pisac te izostati s  Kingove liste loših pisaca, držite se sljedećih savjeta.

Čitajte što je više moguće

Stephen King vjeruje da dobar pisac mora voljeti čitati. Priznaje da ni najmanje ne cijeni ljude koji tvrde da žele biti pisci (ili još gore, nazivaju se piscima), a kažu da za čitanje nemaju vremena. Pisac uvijek mora pronaći vremena za čitanje jer je ono jednako važno kao i pisanje. Zato, kako biste postali kvalitetni pisci, držite se Kingovog savjeta – čitajte puno i pišite puno.

Odbacite TV

Za TV King tvrdi da je naporna kutija koja proizvodi samo buku i iz koje se ništa pametno ne može naučiti. Vjeruje kako je televizija otrov za kreativnost jer pisac mora stvarati vlasitite zaključke o svijetu oko sebe, a ne gledati na život očima drugih ljudi.

Vježbajte

Pisac se ne postaje preko noći, a još manje kvalitetan pisac. Samo se praksom stiže do savršenstva što je i razlog zbog kojeg King piše bez pauze. Ponekad nije zadovoljan svojim radom, štoviše roman “Salem’s Lot” je bacio u smeće nakon što ga je završio jer nije bio zadovoljan napisanim i nije se mogao sjetiti naslova. Da nije bilo Tabithe, Kingove supruge koja ga je spasila i poslala izdavaču, ovu odličnu knjigu nitko nikada ne bi vidio. A odlična je, vjerujte mi i ako je niste pročitali imate moju preporuku.

Ne morate uvijek biti zadovoljni s onim što napišete ali važno je samo da ne prestanete pisati. Vježbajte, čitajte, pišite i maštajte, a onda još malo pišite. Iznenadit ćete se koliko ste napredovali nakon nekog vremena.

Postavite ciljeve

“Volim napisati 10 stranica dnevno što je oko 2000 riječi. U 3 mjeseca, to je 180 000 riječi što je prilično dobra dužina prosječnog romana u kojemu se čitatelj može izgubiti ako je priča dobro napisana, a sadržaj svjež.”

Jasno je da Stephen King ima ciljeve što je rekao i Martinu kad mu je odgovorio na pitanje o brzini pisanja. Za sve u životu su potrebni ciljevi pa tako i za pisanje.

Nemojte sjesti za laptop i odlučiti da ćete danas malo pisati, koliko vam se da. Sjedite za laptop s ciljem da ćete napisati 2, 3, 6 ili 10 stranica i nemojte se ustati dok to ne završite. Nije važno jeste li zadovoljni ili niste ali ne možete poreći da ste vježbali i ostvarili dnevni cilj.

Pronađite svoj glas

Nikada nećete uspjeti ako niste originalni. Svatko ima svoj stil, svoj način pisanja po kojemu bi ga čitatelji mogli prepoznati čak i ako ne znaju o kome je riječ. Nema ništa loše u tome da pronađete uzor (King tvrdi da je i zdravo imati uzore) ali nema ništa gore od kopiranja jer, koliko god se trudili, uvijek ćete biti samo loša kopija originala. Pronalaženje inspiracije u drugima je sasvim prihvatljiva metoda ali morate pronaći svoj glas kojim ćete pričati priče i po kojemu će vas vaši čitatelji prepoznati.

Možete imati i više glasova

Ili barem pokušati što ne znači da ćete i uspjeti jer nije uspjelo ni Kingu. Oni koji poznaju Kingov rad znaju da je pisao i pod pseudonimom Richard Bachman. Na to se odlučio iz znatiželje jer je želio saznati je li njegov spisateljski uspjeh rezultat talenta ili sreće. Prva knjiga “Thinner” prodala se u 28 000 primjeraka, a kad je otkriveno da je autor King, prodaja se udeseterostručila.

King je uspio napisati 7 romana kao Richard Bachman prije nego što je otkriven, a otkrio ga je zaposlenik jedne knjižare koji je uočio sličnost u pisanju između Kinga i Bachmana. Zaposlenik je kontaktirao Kingovog izdavača, a nije dugo trebalo da mu se javi i sam King koji je predložio da ga intervjuira i napiše članak o tome kako je razotkrio Richarda Bachmana. Roman “Misery” je trebao biti objavljen pod Bachmanovim imenom ali nakon što je otkriven više nije bilo smisla.

Pouka priče je da možete probati eksperimentirati s različitim glasovima ali da svejedno imate svoj prepoznatljiv pečat i da će se prije ili poslije uvući u sve ono što napišete. Kao što je King odustao od Bachmana tako i vama preporučujem da se ipak držite svog originalnog glasa.

Riješite se ometača pažnje

Kad pišete onda samo pišete i ne radite ništa drugo. To znači da nema telefona, nema interneta, društvenih mreža i ostalih kradljivaca pažnje i vremena. Ukoliko to ne učinite nećete ispuniti onaj svoj cilj o određenom broju stranica dnevno, a to može pogubno utjecati na vaš spisateljski razvoj.

Budite neustrašivi

King smatra da za spisateljski talent nema ništa pogubnije od straha. Mnogi se boje javno objaviti svoje riječi i mišljenje. Boje se kritike, boje se čak i pohvale. Boje se i uspjeha i neuspjeha, a najviše od svega se boje što će drugi misliti o njima. Ako želite pisati, za strah nema mjesta. Morate samo vjerovati u sebe i neustrašivo ispričati svijetu sve što želite reći.

Pripremite se na neuspjeh i kritike

King uspoređuje pisanje s prelaskom Atlantskog oceana u kadi jer ćete i u jednom i drugom slučaju početi sumnjati u vlastiti uspjeh. Nećete samo vi sumnjati u sebe nego i drugi ljudi. Ako pišete (pjevate, plešete ili slikate) uvijek će se naći netko zbog koga ćete početi gubiti vjeru u sebe, svoje sposobnosti i osjećati se loše.

Prestati pisati samo zato jer se osjećate loše ili vam se ne da je uvijek loša ideja, a čak i ako ne uspijete odmah zadržite optimizam i krenite ispočetka. Nema boljeg odgovora na neuspjeh od optimizma. Malo pisaca uspije iz prve i većina ih prvo doživi kritiku. Kinga su u početku karijere odbijali svi, od izdavača do časopisa i novina kojima je slao svoje priče. To ga nije obeshrabrilo, umjesto toga je svaku odbijenicu zabio na zid (na kraju je imao ispunjen cijeli zid). Umjesto da odustane, nastavio je pisati i danas se svrstava među najplaćenije pisce na svijetu.

Nemojte se truditi ugoditi ljudima

Nećete nikada uspjeti pogoditi sve ukuse i zadovoljiti sve čitatelje. Neki će vas voljeti, neki mrziti, a neki biti potpuno ravnodušni prema vama i sve je to u redu. Pišite najbolje što možete i ako ste imalo kvalitetni već se se pronaći publika za vaš rad.

Pišite radi sebe

Ovo je možda i najbolji savjet koji je King dao, barem ako mene pitate. Čvrsto vjerujem da uspjeh ovisi isključivo o ljubavi prema onome što radimo, a to tvrdi i King. On smatra da jedini razlog za pisanje mora biti ljubav prema pisanju jer to znači da je riječ o potrebi i potencijalnom talentu. Ako pišete samo kako biste se proslavili i obogatili možete odmah odustati.

Pišite o onome što znate

Ovaj savjet ne traži dodatna objašnjenja, mislim da se logika nameće sama po sebi.

Nemojte biti pretenciozni

Korištenje kompliciranih riječi i dugačkih rečenica samo kako biste djelovali pametnije nije dobra ideja. Ako volite obične riječi i kratke rečenice, napravite od njih svoj prepoznatljiv stil ali nemojte se truditi biti netko drugi. Budite originalni čak i ako ne znate ni jednu “kompliciranu” riječ.

Pišite što god želite

Na početku ovog teksta sam rekla da Stephen King nije pisac horora unatoč tome što bi ga mnogi svrstali u taj žanr. King piše horore, to je istina ali piše i psihološke trilere (Gerald’s Game, Misery), trilere (Mr Mercedes), apokaliptične romane (The Stand), fantasy (The Dark Tower), fikciju (Different Seasons), YA ili Young Adult (The Long Walk ), novele (The Body po kojoj je Rob Reiner 1986. godine snimio film “Stand by Me”) i roman 11/22/63 za koji King kaže da je nešto najneobičnije što je ikada napisao, a ni kritika ne zna pod koji bi ga žanr svrstala.

Iz tog razloga se ne morate držati strogo zadane teme i ako imate više ideja, samo naprijed. Pišite o svemu što vas privlači i veseli. Važno je samo da imate svoj glas i svoj stil pisanja jer ćete samo na taj način moći skupiti publiku i vjerne čitatelje.

Pišite svaki dan

“Jednom kad počnem pisati pišem svaki dan i pišem dok ne završim. U protivnom, likovi počinju gubiti smisao, priča se razvodni, a ideja udalji” – Stephen King

Osim toga, svakodnevno pisanje je najbolja vježba.

Važna je podrška

King priznaje da je svakom piscu najvažnije imati podršku. Nekoga tko vas razumije i podržava u svemu što radite. Nekoga tko će vas tješiti kad zaključite da nemate talenta i nekoga tko će vas pokrenuti kad zapnete. Za njega je to supruga Tabitha koju naziva svojim najvećim osloncem.

“Pisanje je samotan posao ali velika je razlika ako imate nekoga tko vjeruje u vas. Ta osoba vam ne treba ništa reći, dovoljno je samo da vjeruje.” – Stephen King

Pročitajte “On Writing”

Zadnji savjet dolazi od mene, a ne od Kinga iako vjerujem da bi vam i on preporučio svoju knjigu. Čak i ako ne volite savjete (u što sumnjam jer onda ne biste bili ovdje i ovo čitali) nema boljeg načina da naučite nešto korisno i potpuno iskreno o pisanju od samog majstora književnosti Stephena Kinga.

Nemojte se ograničiti samo na tu knjigu, preporučujem vam i druga njegova djela jer sam uvjerena da će se svidjeti svakome tko voli čitati.