Oni koji nisu pročitali prvi dio o razlozima propadanja bloga mogu to učiniti sad i ovdje, a za sve ostale nastavljam s temom. Nadam se da sam vas barem malo potaknula na razmišljanje jer je to najmanje što možete učiniti ako vam je stalo do vašeg bloga. Neovisno o tome jeste li ga otvorili samo iz hobija, kao online mjesto bilježenja misli i pisanja o temama koje vam se sviđaju, vodite li blog radi svog malog biznisa ili želite postati poznati i obogatiti se na blogu, reći ću vam samo ovo – ni jedan blog nije savršen, ni jedan autor/ica nije bez mana i na svakom blogu ima mjesta za napredak i poboljšanje.

Dobre se vijesti što stvari nisu izgubljene čak i ako se vi osjećate izgubljenima. Najlakše je krenuti ispočetka ali prije svega je potrebno sagledati objektivno svoj blog, razmisliti o greškama i pronaći načine kako ga poboljšati. Bit će u budućnosti još tema o tome kako voditi uspješan blog ali za sada idemo na one neuspješne jer prije svega treba ispraviti ono što nije dobro da bismo se mogli unapređivati i rasti.

Nemate cilj

Za sve u životu morate imati cilj pa tako i za blog. Vođenje bloga je apsolutno gubljenje vremena ako to radite samo zato što vam je dosadno u životu. Već sam rekla da vam slava i bogatstvo ne bi smjeli biti prioriteti kad je riječ o pisanju bloga ali i to je neki cilj. Doduše, jako ambiciozan ali nema ništa loše u visokim ciljevima i snovima.

Na taj način se pokrećete i činite sve kako biste bili još bolji, a ako usput uspijete doći i do cilja to je za svaku pohvalu. Dakle, morate imati cilj. Morate znati zašto radite to što radite. Koja je svrha toga što nekoliko puta tjedno (pod pretpostavkom da ste ozbiljan bloger ili blogerica) sjednete za svoj laptop ili PC i stvarate sadržaj.

Očito se nadate da će ga netko i pročitati, možda i lajkati ili komentirati. Zašto? Odgovor na pitanje zašto, zašto pišete blog i zašto se uopće mučite s tim kad ima toliko drugih aktivnosti na svijetu koje možete raditi i od kojih možete imati opipljive koristi, će vam razjasniti vaš cilj.

Uzmite vremena, otvorite svoj blog, pregledajte sve što ste dosad napisali i pitajte se ZAŠTO? A onda dajte i odgovor na to pitanje.

Pogrešna niša

Gore od pogrešne niše je kad niše nema ali taj dio sam pokrila jučer kad sam napisala da blog mora imati temu. Postoje i blogovi koji se bave potpuno pogrešnim temama samo zato što autorica ili autor misle da će ta tema privući veći broj čitatelja. Problem je često u tome što osoba raspolaže slabim znanjem o određenoj temi i na taj način sigurno neće doći do publike.

Kako biste bili uspješni u bloganju morate biti stručnjak u nečemu. Ili barem raditi na tome da postanete. Vaš blog i vaša niša moraju biti nešto na što mislite svaki trenutak dok ste budni, a nije loše ni sanjati malo o tome. Kad o nečemu pišete, morate raspolagati podacima i znanjem o toj temi.

Ne, Wikipedija se ne računa. Ne računa se ni prepisivanje tuđih tekstova. Nemojte dopustiti da vas sputava manjak samopouzdanja. Zadnje što trenutno želim je da se uhvatite za glavu i zaključite kako niste stručnjak ni za što. Za nešto ipak jeste. Imate svoj blog, zar ne? Naučili ste nešto uz njega.

Razmislite što vas zanima, o čemu dovoljno znate da biste mogli pisati svaki dan ako treba, što vas toliko privlači da ne možete prestati misliti na to. Nema glupih područja i ako znate što radite većina tema će privući određeni broj čitatelja (osim ako niša nije preuska i namijenjena jako malom broju ljudi).

Poanta svega je samo to da se držite određene teme i ne skrećete s nje. Želite li pisati blog o kuhanju to ne znači ne smijete pisati o aranžiranju stola, posuđu ili metodama skidanja mrlja sa stolnjaka jer je riječ o srodnim temama. Ne smijete pisati o Facebooku, svojim novim cipelama ili načinima za smirivanje osipa od pelena kod dojenčadi jer to nema veze s temom. Jasno?

Čekate da vas otkriju

Možete pisati najbolji blog na svijetu i biti bolji pisac od Tolstoja ali ako čekate da vas drugi pronađu, načekat ćete se. Kod pisanja bloga izreka – tko čeka, dočeka – ne vrijedi jer možete pisati blog cijeli život i ne dočekati angažman publike. Vođenje bloga je 40% pisanja i popratnog istraživačkog rada i 60% čistog marketinga i PR-a.

Mislite li da je pisanje i editiranje tekstova kraj i da ste mirni do sljedećeg puta kad sjednete za kompjuter, varate se. Morate uzeti u obzir i marketing. Društvene mreže su najbolji način promocije blogova ali i na njima morate biti zanimljivi, interkativni i više od svega – aktivni kako biste vidjeli rezultate.

Nemojte čekati jer ćete završiti poput Vladimira i Estragona koji su čekali Godota i nisu ga nikada dočekali.

Imate loš dizajn

Gore od lošeg sadržaja je samo loš dizajn jer može upropastiti i najbolji sadržaj i učiniti blog odbojnim. Znate i sami da se kaže da imate samo jednu priliku za ostaviti dobar dojam, a vaš blog koji je javan je jako dobar način da se predstavite javnosti. Ukoliko vam stranica izgleda kao da ju je dizajnirao kreativni 5-godišnjak onda imate problem.

Dizajn je, kao i ljepota, stvar individualnog ukusa ali nekih se pravila morate pridržavati. Izbjegavati tamne pozadine na kojima se teško vide slova, previše šarenila, neonskih boja, sličica koje nemaju veze s tekstom…

Želite li da vam blog izgleda profesionalno, odlučite se za minimalizam čak i ako mu niste skloni. Kod bloga je manje uvijek više, a prešarene stranice često izgledaju spammerski, asociraju posjetitelje na viruse i većina ih ljudi izbjegava.

Previše prodajete

Kod bloga nema prodaje, barem ne direktne i ako pokušavate nešto prodati bilo bi bolje da ili odustanete ili pokušate prodaju zapakirati tako da manje liči na prodaju. Ovo je čest problem kod poslovnih blogova jer ne žele davati ništa besplatno (a kod bloga većina toga mora biti besplatna), boje se dijeliti savjete jer misle da nitko više neće doći k njima po uslugu ako otkriju previše i žele zaraditi na svemu pa i na blogu.

Pogrešan pristup. Ako ste spretni, možete prodati i na način da veliki broj čitatelja ni ne shvati da nešto prodajete ali najbolje je ipak suzdržati se prodaje i početi dijeliti besplatno. Ljudi više od ičega vole savjete, vodiče, tutoriale i how-to članke (govorim iz iskustva) i ako im pomognete, a ništa od njih ne tražite zauzvrat, mnogi će se vratiti po još i ipak ste nešto postigli – pronašli vjernu publiku.

Zato se suzdržite od prodaje i počnite pomagati besplatno. Znanje uvijek mora ili bi barem trebalo biti besplatno i dostupno svima.

Ne dajete čitateljima razlog za povratak

Prema nekim podacima, 80% posjetitelja koji dnevno dođu na vaš blog su potpuno nove posjete što znači da se vraća samo 20% čitatelja. Možda zvuči zastrašujuće ali to je tako i kod najpoznatijih svjetskih blogova i vi niste iznimka. Nema ništa teže od zadržavanja pažnje i većina će na vaš blog naletjeti potpuno slučajno ili u nadi da ćete ponuditi neko rješenje koje im je potrebno.

Ne nađu li to ili u slučaju da im se ne svidi blog, otići će i više se nikada neće vratiti. Ukoliko ponudite kvalitetno rješenje, posjetitelj/ica će prelistati vaš blog, vidjeti ima li još što korisno i odlučiti hoće li se vratiti više ikada ili nikada. Kako bi se ipak vratilo onih 20% morate stvarati kvalitetan sadržaj i kao što sam već rekla – ponuditi nešto što publika očekuje.

Nedostaje vam osobnosti

Blogovi ne smiju biti previše osobni ali ni potpuno neosobni jer nije riječ o dnevnim novinama. Nemojte glumiti novinara čak i ako to jeste po zanimanju jer kod blogova prolazi isključivo malo osobniji pristup i opuštenija komunikacija. Pisanje bloga se razlikuje od pisanja za novine, časopise, doktorske disertacije i stručne članke i tomu treba prilagoditi i jezik i ton pisanja.

Ne savjetujem vam da počnete pisati u slengu i zaboravite na pravopis ali morate se malo opustiti jer ako počnete zvučati poput robota ili sveučilišnog profesora nećete zainteresirati publiku. Morate pronaći svoj spisateljski glas i držati ga se. Ako ste duhoviti, ironični ili sarkastični zašto to skrivati? Oslobodite se i počnite pisati u tom tonu jer je to vaš način izražavanja. Svatko tko imalo zna pisati ima svoj prepoznatljiv ton. I Stephena Kinga su otkrili kao autora koji stoji iz Richarda Bachmana jer je, koliko god se trudio, pisao na sebi svojstven način.

Osim toga, ne bi bilo loše objaviti svoju sliku, ime i općenito pokazati čitateljima da iza bloga stoji živa osoba slična njima. Djelovat ćete manje zastrašujuće, manje anonimno i postat ćete dostupniji.

Ne odgovarate na komentare

Nije lako doći do komentara, a onda kad se napokon pojave zaključite da ćete ih riješiti poslije. Na kraju nikada ne odgovorite na njih ili danima sa zakašnjenjem. Vidjela sam puno blogova, malih i velikih, internacionalnih i profesionalnih na kojima autor/ica ne odgovara na komentare. Imaju jednu stvar zajedničku – više nisu aktivni.

Na komentare morate odgovarati, neovisno o tome jesu li pozitivni ili negativni. Nikada se ne svađati jer time ništa ne postižete, zadržati dostojanstvo i odgovarati pristojno. Svatko ima pravo na svoje mišljenje i nekome će se vaš blog svidjeti ali bit će i onih kojima se neće. To je normalno.

Ljudi se uvrijede kad ne dobiju odgovor na pitanje ili komentar. Svatko očekuje neku reakciju od vas i kad je osoba izdvojila vrijeme da vam nešto napiše, vaš posao ozbiljnog blogera ili blogerice je da reagirate. Na komentare je najbolje odgovoriti isti dan kad ih dobijete. Vodite računa o tome jer si na taj način gradite zajednicu i kredibilitet.

Ignorirate SEO

Da, znam…SEO je dosadan. Google i ostali pretraživači su roboti i ne vidite poantu ugađanju robotima. Točno? Krivo! SEO je važniji nego što mislite. Nikada vam neću savjetovati da pretrpate blog ključnim riječima, to je besmisleno jer čitatelji to ne vole ali morate voditi računa o pretraživačima i potruditi se da vam se blog izlista kad ljudi traže neki pojam ili savjet.

Pretraživači su nevjerojatno važni jer preko njih dobivate najbolju publiku. Znate li zašto su čitatelji koji vas pronađu preko Googlea, Yahoo-a ili Binga najbolji? Zato što traže određenu informaciju. Očajni su ili znatiželjni i toliko je žele saznati da je “guglaju”. Ako im se vi izlistate među rezultatima, a usput im i ponudite ono što traže, velike su šanse da će vam biti zahvalni, da ćete im se svidjeti i da ćete dobiti vjernu publiku koja će nestrpljivo čekati na vaše nove savjete.

Ne gledate na blog kao na posao

Velika je šansa da će vaš blog propasti ako na njega gledate kao na hobi. Hobi je..znate..odlazak u teretanu. Idete kad vam se da, a kad vam se ne da ostanete gledati TV ili izađete van s prijateljima. Ukoliko na blog gledate kao na hobi i postavljate sve ostalo ispred njega, ne čeka vas blistava budućnost.

Blog je posao čak i ako ne donosi nikakav profit. Blogu se morate posvetiti, baviti se s njim svaki dan (čak ako i ne pišete imate sasvim dovoljno posla oko content marketinga), raditi na njemu i kad vam se da, i kad vam se ne da, i kad ste bolesni, i kad su praznici, i kad ste na godišnjem odmoru. Blog je posao u kojemu je pauza nepoznata riječ.

Prebrzo odustajete

Tajna uspjeha se nalazi u ovoj formuli – nikada ne odustajte! Uvijek pobjeđuju najuporniji, često ne moraju biti najbolji. Blog se ne razvija preko noći, publika se ne skuplja od danas do sutra. Vi morate izgraditi ugled i stvoriti si dobru reputaciju, a za to treba vremena. Morate se predstaviti kao ekspert u polju kojim se bavite i o kojemu pišete i ljudi vam moraju povjerovati jer imaju osjećaj da znate što govorite (točnije, pišete). Najbolje od svega, i morate znati što govorite i biti ekspert.

Ali, ne smijete ni prebrzo odustati. Blogovima u prosjeku treba 2-3 godine da zažive i razviju se u smjeru koji vam odgovara (pod pretpostavkom da ne činite pogreške). To je dug period koji zahtijeva ustrajnost, koncentraciju i čeličnu volju da stvarate sadržaj uglavnom potpuno besplatno i bavite se nečim što ne donosi profit ili ne donosi značajan profit.

Jeste li spremni na to? Neovisno o tome jeste li spremni ili ne, ako imate ikakve ciljeve u vezi svog bloga, nemojte odustati.

Niste zaljubljeni u svoj blog

Ovo je jedan od najvažnijih faktora uspjeha u blogerskom poslu. U svoj blog morate biti zaljubljeni preko ušiju. Mora vam srce brže zakucati kad ga se sjetite, morate se veseliti stvaranju sadržaja i interkaciji s publikom, mora vas veseliti pisanje, morate voljeti content marketing i znati nešto o njemu. Ukratko, vaš blog mora biti vaša ljubav.

Mora vam biti potpuno nezamislivo ostaviti blog na duži period i trebali biste svaki slobodan trenutak smišljati što ćete sljedeće napisati. Ako se prepoznajete u ovome onda čestitam – zaljubljeni ste u svoj blog. Ako niste, ili se probajte zaljubiti ili pronađite neku drugu aktivnost koja će vas više veseliti.

Kako biste bili kvalitetni i stvarali odličan sadržaj, morate voljeti to što radite. U slučaju da vam je blog samo hobi, koji vam povremeno ide i na živce, a ne vjerujete ni u ono što pišete, to će se vidjeti na kvaliteti teksta. Nemojte misliti da su čitatelji glupi, vrlo brzo shvate tko zna što radi, a tko ne.

Ozbiljno. Uspjeh vašeg bloga ovisi samo o vama i nikome drugome. Nisu krive okolnosti, ni ekonomska situacija, ni zemlja u kojoj živite. Krivi ste vi. Zvuči grubo? Možda i je ali to je istina. Vi ste autor svog bloga. Vi stvarate sadržaj, bavite se digitalnim i content marketingom, promocijom, networkingom, grafičkim dizajnom i svim ostalim popratnim aktivnostima koje su važne za uspjeh bloga.

Sve je na vama. Vi ste osoba koja mora pronaći nišu, smisliti što želi pisati i o tome znati dovoljno da druge može savjetovati ili zainteresirati. Kad imate blog, vi ste autor, fotograf, grafički dizajner, SEO stručnjak, pisac, lektor i marketar. Vaš blog je vaš posao, vaš mali start-up, vaša beba koju morate maziti i paziti kako bi narasla velika i jaka. Vaš blog mora biti vaša strast i vaša ljubav.

Nije mi namjera nikoga demotivirati ili odbiti od pisanja bloga, samo vas želim savjetovati da ne činite greške i da uvijek težite savršenstvu. Vaš blog ste vi. Blogom se predstavljate cijelom svijetu. Svi vas mogu čitati i na temelju vašeg pisanja stvoriti zaključak o vama. Želite li ostaviti dobar dojam? Potrudite se oko svog bloga i budite ponosni na ono što radite.

Nemojte prepisivati s interneta, a još manje s Wikipedije. Znate i sami da ni jedan ozbiljan fakultet ne dopušta citiranje Wikija kao izvora podataka. Onda nemojte ni vi. Pišite o nečemu o čemu toliko znate da vam Wiki ne treba. Budimo iskreni, internet je pun sadržaja različite kvalitete. Svatko se može spojiti na Wikipediju i saznati neke osnovne podatke o određenoj temi.

Budite originalni. Budite svoji. Budite ponosni na ono što radite i objavljujete. Budite jedinstveni koliko god možete biti u današnje vrijeme. Nitko ne očekuje da pišete o nečemu o čemu nitko nikada nije pisao. Od vas se očekuje da tom tekstu date svoj osobni pečat, svoj potpis i da u svoj blog unesete ljubav. Ljudi moraju osjetiti da ono što radite radite sa strašću i zadovoljstvom. Jedino ćete tako biti uspješni u onome što radite.

A sad pregledajte svoje blogove. Budite kritični i objektivni. Razmislite što je dobro, a što ne. Što možete lako promijeniti, a za što vam treba više vremena ali o čemu god bila riječ, počnite s promjenama već danas. Prihvatite svoje greške ali radite sve na tome da ih ispravite i naučite nešto iz njih.

Uvijek ćete griješiti, sve dok pišete blog ali ćete u tom procesu i nevjerojatno puno naučiti. Važno je samo da ostanete motivirani, da uvijek imate nešto za reći i da volite svog blog najviše na svijetu i ne možete zamisliti ni jedan dan bez njega.

Želim vam puno uspjeha u pisanju bloga. Ukoliko imate dodatnih pitanja ili smatrate da znate još neki razlog zašto propadaju blogovi, slobodno ostavite komentar.

I još mi recite, hoćete li što promijeniti na svom blogu ili na sebi kao blogeru?