Vjerojatno nema osobe koja nije barem jednom prosuđivala ljude i njihov karakter na temelju prvog dojma. Stručnjaci kažu da je za stvaranje zaključka o nekome potrebno samo sedam sekundi, a svi ćete se složiti i u tvrdnji da nitko nema drugu priliku ostaviti prvi dojam.

Većina ljudi se jednostavno želi svidjeti drugim ljudima, svjesno ili nesvjesno. Najbolji pokazatelj za to su društvene mreže. Mislite li da ljudi objavljuju sadržaje na društvenim mrežama, selfije iz najboljeg kuta, kolače koje su ispekli ili odjeću koju su satima kombinirali zato da nekoga zabave ili inspiriraju? Ne. Ljudi objavljuju takve sadržaje kako bi se svidjeli drugim ljudima, približili im se, povezali, dobili komplimente, lajkove, srca, nove prijatelje i pratitelje i kako bi se bolje osjećali.

Nema bolje injekcije za ego nego kad vam netko kaže kako ste pametni, uspješni, lijepi, vitki, mladi..kako imate divnu frizuru, savršen stan, talentirano dijete, posao na koji su svi ljubomorni i još uz to znate peći kolače! Ego do neba ali to se i traži jer ljudi uglavnom vole komplimente, a još više vole vjerovati da se sviđaju drugim ljudima.

Unatoč tome što ćete se vjerojatno složiti da nije dobro, a ni zahvalno prosuđivati ljude po sitnicama i vizualnom dojmu koji ostave nego da je za stvaranje zaključka o karakteru potrebno provesti malo više vremena s tom osobom i upoznati je na nešto dubljoj razini, svi smo krivi za povremeno (konstantno?) prosuđivanje drugih ljudi koje se temelji isključivo na onome što je vidljivo na prvi pogled.

Priznajte, radili ste to i vjerojatno još uvijek radite. Radila sam to i ja, štoviše, postoje neke sitnice po kojima i danas prosuđujem ljude i ne mogu prestati, a koje su to saznat ćete poslije. Za prosuđivanje ljudi na prvi pogled su svi krivi, koji bi inače bio razlog što vas je još mama učila kad ste bili mali kako morate biti pristojni, gledati ljude u oči, odgovoriti na pitanja koja vam netko postavi i nasmijati se jer nitko ne voli mrzovoljnu djecu (a još manje odrasle ljude).

Prosuđivanje karaktera koje se bazira isključivo na onome što vidimo se ne odnosi samo na izgled osobe, odjeću i obuću nego na niz drugih sitnica koje su nam dostupne, a s obzirom da još ne raspolažemo konkretnim informacijama puno je lakše stvoriti dojam o osobi na temelju vidljivih karakteristika. Ljudi ne vole nepoznato i stvaranjem dojma o nečijem karakteru se barem prividno upoznaju s tom osobom te dobiju dojam da o njoj znaju više nego što stvarno znaju.

Neovisno o tome volite li prosuđivati druge ljude ili ste osoba koja želi ostaviti dobar dojam, pogledajmo koje su to karakteristike po kojima prosuđujemo druge i oni nas.

Stisak ruke

Rukovanje mora biti prvo jer je to karakteristika po kojoj sudim druge ljude, što sam i spomenula. Ne mogu si pomoći, stisak ruke mi je oduvijek važan. Kad se upoznam s osobom koja opusti ruku u mojoj, a ruka je po mogućnosti još hladna i znojna, imam je potrebu ispustiti i obrisati si ruku maramicom za dezinfekciju.

Još su gori oni koji pruže ruku na način za koji niste sigurni očekuju li da je poljubite ili izmislite neki novi način rukovanja. Naravno, nisu ništa bolji ni oni koji svjesno ulažu puno truda oko rukovanja pa će dati sve od sebe kako bi vam slomili barem 10% kostiju i pri tome zadržali vašu ruku u svojoj duže nego što je potrebno i poželjno.

Za ljude koji imaju slab i opušten način rukovanja se vjeruje da imaju slab karakter, plašljivi su, sramežljivi i nedostaje im samopouzdanja dok su oni s jakim stiskom sve suprotno od toga.

Je li to točno ili nije, vjerojatno nitko nikada neće moći sa sigurnošću tvrditi ali zato ja vama tvrdim da će vas dosta ljudi prosuđivati po načinu na koji se rukujete. Znam da ja hoću ako se ikada sretnemo. Zato, pamet u glavu, samopouzdanje u ruke i stisnite tu ruku kako treba ali pazite da ne lomite kosti.

Pogled

Ne kaže se bezveze da su oči ogledalo duše što je jedan od razloga zašto profesionalni igrači pokera često nose sunčane naočale dok igraju. Osim onih koji su doveli do savršenstva poker face, naravno. Oči su druga stvar, usput i zadnja, po kojoj prosuđujem ljude, i mogu se pohvaliti da nisam još ni jednom pogriješila. Dok rukovanju mogu progledati kroz prste i reći da sam upoznala puno zabavnih ljudi koji imaju stisak mrtve ribe, što je sasvim ok jer za druženje i prijateljstvo nije važno je li osoba slabog karaktera, kod pogleda nema kompromisa jer me još ni jednom nije razočarao.

Kod pogleda je neizmjerno važan i kontakt očima. Gledate li sugovornika u oči ili vam pogled luta? Možda gledate u pod ili svoje cipele? Ili na sat? Mobitel? Isto tako, u očima možete pročitati puno toga o karakteru osobe i njenim namjerama. Koliko god je pristojno gledati druge ljude u oči, nije baš preporučljivo ni da u njih neprestano zurite i ne skrećete pogled. Ako ništa drugo, to je zastrašujuće većini ljudi.

Nokti

Mnogi prosuđuju druge po noktima, posebno ako su psiholozi ili neko slično zanimanje jer se po noktima može puno toga otkriti o osobi. Ukoliko je riječ o izgriženim noktima onda je riječ i o nervoznoj, nestrpljivoj, živčanoj osobi koja ne zna kontrolirati vlastite emocije (hej, nemojte se ljutiti na mene ako grizete nokte, to kaže znanost, ne ja). Ima li osoba jako kratko i uredno odrezane nokte riječ je o osobi koja voli sve kontrolirati, cijeni urednost, a možda ima i OCD (ili svira klavir).

Neka istraživanja govore i da ljudi koji grizu notke pokazuju sklonost perfekcionizmu. Tko zna? Možda je istina, možda i nije ali nemojte se začuditi ako uočite da vam netko gleda nokte.

Odnos prema vremenu

Louis XVIII je rekao da je točnost kraljevska odlika. Dolazite li ranije, na vrijeme ili uvijek kasnite govori o vašem karakteru više nego što mislite. Ljudi koji su skloni kašnjenju nemaju poštovanja prema tuđem vremenu, neorganizirani su i nepouzdani. Za one koji dolaze ranije se smatra kako izrazito poštuju tuđe vrijeme i žele ostaviti dobar dojam što ih čini i ambicioznima. Drugim riječima, želite li ostaviti dobar dojam nemojte kasniti ili se pojavite ranije.

Kako se ponašate prema drugim ljudima

Neke firme u svijetu su čak počele ocjenjivati kandidate koji dolaze na razgovor na posao prema načinu na koji su se odnosili prema portiru, čistačici, konobarima i ostalom osoblju koje su sreli na putu za intervju. Mislite li da to nije pošteno? Ja bih rekla da je potpuno pošteno jer vaš način ophodnje prema drugima, a posebno prema onima koji su na nižim pozicijama od vas, puno otkriva o vama kao osobi.

Sljedeći put kad vas pozdravi portir na ulazu, dobro razmislite kako ćete se ponašati jer nikad ne znate tko vas gleda i prosuđuje.

Boje

Sviđalo se to vama ili ne, ljudi vas prosuđuju i prema bojama koje nosite. Prosuđujete li i vi druge po bojama? Kod ovog načina prosuđivanja karaktera nema puno mudrosti. Za osobe koje se odijevaju u crno smatra se da su umjetnički i kreativni tipovi, možda čak i pomalo mračni ili nedostupni (nije istina, barem ovaj dio o mračnom 😉 ) Oni koji vole bijelo su duhovne prirode, šarene boje ukazuju na veseo, zabavan i površan karakter, crvena boja ukazuje na osobu punu energije, zelena na ljude povezane s prirodom, a usput su i privrženi i odani, ljudi koji vole plavo su obzirni i smireni…

Osobno ne prosuđujem druge po bojama koje nose na sebi ali dobro je znati da ima onih koji i to rade.

Cipele

Psiholozi tvrde da se po cipelama može stvoriti prilično cjelovit i točan zaključak o osobi. Od toga koliko je stara, kojeg je spola (ovo čak i vjerujem jer je uglavnom očito), kakve prihode ima pa do načina života, stupnja obrazovanja i političkih preferencija.

Slažete li se vi s tim tvrdnjama? Prosuđujete li ljude po cipelama? Moram priznati da se na mene ova tvrdnja ne odnosi jer nikada ne gledam ljudima u cipele, a mogla bih se kladiti da bi po stilu moje obuće mene ocijenili potpuno pogrešno. Uvjerena sam.

Tetovaže

Jedan moj profesor na faksu je izjavio da tetovaže imaju samo gusari, lopovi i žene lakog morala (malo sam cenzurirala i parafrazirala izjavu). O njemu su kružile svakakve legende i mislim da nema osobe koja nije čula za njega. Za druge priče ne znam jesu li istinite ali bila sam na predavanju kad je ovo izjavio. Iako možete misliti da je to zastarjeli način razmišljanja, posebno jer veliki broj ljudi ima tetovažu ili više njih, mnogi će vas prosuđivati upravo po tome.

Zato ne čudi što mnogi posežu za teškim puderima kako bi prikrili tetovaže kad idu na važne sastanke ili razgovor na posao. CEO jedne veće firme na raznim team buildinzima odbija skinuti majicu čak i kad je u vodi jer ima puno tetovaža i ne želi da ga ljudi počnu prosuđivati dok je direktor u jednoj drugoj firmi svom zaposleniku potpuno ležerno odobrio tetovažu, jer ga je zaposlenik pitao hoće li tetoviranjem prekršiti neko od pravila firme.

Kao što vidite, ljudi različito reagiraju na tetovaže čak i u korporativnom svijetu. Neki ih odobravaju i ne vide ništa loše u njima, drugi su svjesni da će ih ljudi negativno prosuđivati. Ukoliko i vi imate tetovaže, posebno one vidljive, nemojte se čuditi ako vas netko prosudi po njima, a ako ih nemate, nemojte suditi druge jer tetovaže nisu rezervirane samo za gusare.

Rukopis

Nije važno pišete li lijepo ili ne, važan je način na koji pišete. Razne studije kažu da su ljudi koji pišu sitnim slovima introverti dok su oni s krupnijim rukopisom ekstroverti. Odlučni i tvrdoglavi ljudi pritisnu papir na kojemu pišu i ostave trag na ostalim papirima ispod, dok su oni koji imaju laku ruku opušteniji i osjetljiviji.

Naginju li vam se slova na lijevo, introspektivni ste, a naginju li se na desno sentimentalni ste i prijateljski raspoloženi. Pišete ravno? Onda ste pragmatični. Ne želite da vas sude po rukopisu? Preporučujem pisanje na računalu.

Još je puno stvari po kojima ljudi prosuđuju druge ljude. Od načina na koji govore, vole li dizajnersku odjeću, kakvu glazbu slušaju, koliko bogat ili siromašan vokabular imaju, koliko se često smiju, smiju li im se oči ili imaju trajno zamrznuti osmjeh na usnama…Zaključak je samo taj da nikada nećete moći svima udovoljiti i da se isto tako nikada nećete moći spasiti od prosuđivanja drugih ljudi.

Hoće li dojam stvoren na temelju ovih karakteristika biti točan ili ne, manje je važno od ljudske ljubavi prema stvaranju zaključaka koji se ponekad mogu pokazati i potpuno pogrešni. Zato je najbolje da vi budete samo vi. Nemojte se truditi biti netko drugi. Oni do kojih bi vam trebalo biti stalo, prosudit će vas najčešće na ispravan način kao i vi njih.

Prosuđujete li vi druge ljude po nekim od ovih karakteristika?