Tko je sretan što je petak neka klikne mišem! Nadam se da niste u nekom strogom okruženju gdje se od vas zahtijeva da i petkom izgledate ozbiljno, a ako jeste, onda barem imate moj Casual Friday da vas malo opusti i odmori od korporativne okoline. Tko zna, možda vas i motivira da odete na godišnji, spakirate kofere i odlučite malo otputovati i odmoriti se od svega što vas svakodnevno okružuje. Jer, kao što ćete saznati na kraju ovog teksta, putovanja su dobra za vas.

Kad počnete putovati, upoznat ćete svijet na potpuno novi način. Koliko god je akademsko znanje važno, neke stvari nikada nećete moći naučiti iz knjiga. Slike koje gledate na internetu vam nikada neće moći dočarati ljepotu svijeta i iako možda slika i govori 1000 riječi, tek kad nešto vidite svojim očima, možete reći da ste stvarno to i doživjeli na pravi način.

S obzirom da više od ičega volim putovati, ne volim putovanja zimi osim u tople krajeve, a Maldivi trenutno nisu na putnom popisu. U većini zemalja (ili barem onih koje su mi trenutno zanimljive) su pravi zimski uvjeti, što drugo preostaje nego pisati o putovanjima i usput se prisjetiti nekih dosadašnjih putovanja, a možda i malo početi planirati neko sljedeće.

Neovisno o tome volite li luksuzna putovanja, jeftina putovanja, jeste li backpacker ili odsjedate samo u hotelima s pet zvjezdica, važno je samo da putujete kad vam se pruži prilika. Zanima li vas zašto morate putovati, nastavite čitati.

Naučit ćete se boljoj organizaciji

Kad sami planirate putovanje (ili u društvu osobe s kojom putujete) postat ćete odlični u planiranju i organiziranju. Sve što bi za vas napravila agencija, morat ćete napraviti sami. Smisliti gdje želite ići, kako ćete doći do tamo, pronaći najbolje letove i cijene karata, pronaći hotel ili neki drugi smještaj koji odgovara vašem ukusu i budžetu.

Dok smišljate što ćete spakirati, shvatit ćete da ne možete ponijeti sve pa ćete morati odlučiti što će vam najviše trebati. Usput se nemojte nikako pouzdati u prognozu vremena, a ni prijašnja iskustva ukoliko ste već bili na istoj lokaciji. Mene je Berlin naučio da nema nikakve veze što je prilikom prijašnjih posjeta bilo divno vrijeme u ljeto, jer sam se u zadnjoj posjeti potpuno smrzla u 7. mjesecu. Iako su sve prognoze govorile o prekrasnom vremenu prva kupovina mi je bio kišobran.

Sve te organizatorske sposobnosti koje ćete naučiti, koliko god vam se male činile, mogu vam samo koristiti i u drugim aspektima u životu jer svi znamo da je sposobnost organizacije izrazito važna u poslovnom svijetu.

Naučit ćete da se planovi mogu mijenjati

I da je to potpuno u redu. Koliko god planirali, dogodit će se nešto prije ili poslije što će vam promijeniti planove. Naučila sam to u Francuskoj. Osim što se pokazao kao priličan problem što ne znam francuski, a na engleski nisu baš najbolje reagirali (u mom slučaju su priče o Francuzima i engleskom istinite) i promjena u voznom redu autobusa, dogodilo se da je zadnji autobus na koji sam računala otišao pola sata ranije od predviđenog.

To ne bi bio problem da nije prošla ponoć, da nije bila riječ o rubnom dijelu grada, da taksija nije bilo na vidiku i da apsolutno ništa nije radilo (od ono malo lokala koji su se i nalazili u tom dijelu grada). Ništa drugo nije preostalo osim promjene plana i lijepe ponoćne šetnje koja je prilično potrajala i za vrijeme koje sam vidjela dosta toga što se nije uklapalo u moju viziju savršenog odmora. Kasnije sam se mogla tome samo smijati, zapravo već istu večer ali poanta je da mi u trenutku kad sam shvatila da ću morati pješice nije ništa bilo smiješno.

Uvijek morate imati čvrsto određen cilj ali morate biti svjesni da će planovi koje ste tako pažljivo donijeli biti skloni promjenama. Ako se budete previše zamarali s planovima, onemogućit ćete si fleksibilan način razmišljanja koji je nužan za uspjeh.

Morat ćete izaći iz zone ugode

Ljudi se jako vole ušuškati u svoju zonu ugode i više iz nje ne izlaziti. Malo je onih avanturista koji neprestano traže uzbuđenja i isprobavaju svoju izdržljivost do krajnjih granica. Većina jednostavno uživa u svojoj zoni ugode, a neki iz nje nikada ni ne izađu što je šteta jer svašta propuštaju.

Na putovanjima će se nužno dogoditi da ćete, prije ili poslije, izaći iz zone ugode. Za početak, već sama činjenica da više niste u svojoj poznatoj okolini od vas će zahtijevati malo prilagođavanja. Što više putujete, veće su šanse da ćete doživjeti nešto što će vam promijeniti planove i natjerati vas na reakciju.

Mene je moja ponoćna šetnja prilično izbacila iz zone ugode, posebno kad sam ustanovila koliko me hodanja čeka i sjetila se svih savjeta o zdravom razumu i izbjegavanju, naprimjer, mračnih parkova noću. Ali, kad se planovi promijene, imate na izbor ostati na stajalištu autobusa do jutra, nadati se da će naići taksi kojeg niste vidjeli ili skupiti stvari i krenuti.

Kretanje je uvijek najbolji izbor. Nije toliko vašno gdje idete, važno je idete naprijed.

Naučit ćete se strpljenju

Svi nestrpljivi neka dignu ruku, znam da vas ima. Na putovanjima nestrpljenje ne prolazi. Posebno kad putujete avionom i čekate u beskonačnim redovima kako biste prošli kontrolu. Kad napokon prođete, zaustave vas i vrate još nekoliko puta pa skidate cipele, nakit, ukosnice i nadate se da više nemate ni jednu žicu ili komad metala na sebi jer ne želite ni pomisliti što će sljedeće skinuti s vas (ne znam kako vi ali ja uvijek zvonim).

Kad napokon prođete sve kontrole još ćete malo čekati prije nego što se uspijete ubaciti u avion, pa čekati dok stjuardese objasne sve sigurnosne procedure za koje vam je jasno da ćete ih zaboraviti ako zatrebaju. Čekat ćete da poletite i da sletite, da se maknete s aerodroma i dođete do hotela.

Čekat ćete u redu ispred muzeja i u muzeju kako biste vidjeli umjetnička djela, posebno ona koja svi žele vidjeti. Ukratko, na putovanjima ćete se dosta načekati ali i naučiti strpljenju dok čekate i uživati u okolini te malo manje gledati na sat jer zapravo imate vremena i na odmoru ste pa se ne morate držati baš svih planova.

Naučit ćete djelovati u konfliktnim situacijama

Svatko tko je bio u Istanbulu vjerojatno zna za njihove poznate čistače cipela na svakom koraku. Neki od njih stvarno pošteno rade svoj posao i rade ga zato jer moraju i jer je to neka vrsta tradicije. Drugi se služe tim poslom kako bi izvukli novce od naivnih turista. Ovo vam je usput dobar savjet – dok šetate Istanbulom i uočite ispred sebe čistača cipela kojemu je ispala četka, samo prođite pored njega i nemojte pokušavati činiti usluge.

Ja sam željela pomoći i mislila sam da sam pomogla jer je čovjek bio stvarno zahvalan. Toliko da mi se bacio pod noge i počeo mi ribati cipele unatoč tome što sam mu pokušavala objasniti da to nije potrebno i više puta htjela otići. Ali ne, tip je na koljenima, drži mi nogu rukom, čisti i usput priča o svojoj teškoj životnoj situaciji.

Nekoliko operacija, bolesna žena, 10-ero djece koja idu u školu…na kraju vam kaže neku cifru za svoje probleme i čišćenje, koja je izvan svih granica zdravog razuma, a usput se pojavi i njegov prijatelj kao moralna potpora. To je nezgodna situacija koja potencijalno može biti konfliktna. Srećom, nisam plašljiva, ne može ni jedan prevarant biti tako uporan kao što ja mogu biti uporna, a još kad govori loše engleski ne preostaje mu ništa nego da odustane jer počinje shvaćati da privlači pažnju na sebe.

Iako mi nikada cipele nisu bile sjajnije (stvarno je obavio odličan posao), drugi dan kad sam vidjela čistača kojemu je ispala četka, samo sam prošla pored njega, a on je sam pokupio četku.

Naučit ćete se snalaziti u prostoru i vremenu

Kad ste na prekrasnom otoku kao što je Capri, potpuno je logično da želite ići na zadnji brod koji će vas odvesti u Sorento. Isto tako, s obzirom da nije riječ o velikom otoku, zaključit ćete da je pola sata sasvim dovoljno kako biste došli do luke. To je vjerojatno točno u većini situacija ali kad ste suočeni s puno malih uskih uličica i prolaza u kojima nema ništa osim kamenih zidova, stepenica i bugenvilija koje se prelijevaju preko zidova, shvatit ćete da postoje velike šanse da pogrešno skrenete i potencijalno ostanete na Capriju duže od planiranog.

Tad upotrijebite sve svoje sposobnosti snalaženja u vremenu i prostoru, zaključite, nakon što ste pitali nekoliko turista/putnika, da ni oni nemaju pojma gdje su, da ste prepušteni samo sebi i svojim sposobnostima hoćete li doći do luke na vrijeme ili sljedeći korak zahtijeva traženje hotela na Capriju.

Ne tvrdim da će vam snalaženje u prostoru biti značajno za uspjeh i sretan život ali dobro će vam doći na putovanjima, posebno kad ustanovite da je internetski signal loš i da nemate nikakve koristi od Google Maps. I da, stigla sam na brod.

Kad putujete bit ćete fit

Kod mene se putovanja svode na beskrajno hodanje satima i obaranje rekorda u kilometraži. Još kad putujete ljeti, a nađete se u nekom brdovitom gradu imate osjećaj da vam više nikada neće trebati teretana. Vjerojatno i neće, putovanja su zabavnija od teretane. Bit ćete u formi, probudit ćete uspavane mišiće i osjećat ćete se puno poletnije (iako i potpuno fizički umorni kad se vratite kući ali psihički odmorni i revitalizirani).

Naučit ćete se osloniti samo na vlastite sposobnosti

Tko se nije vozio po Amalfi Coast ne zna što su prekrasne ceste. Isto tako ne zna što su opasne ceste. I uske ceste. I minijaturne ceste. I ceste koje nitko drugi ne bi nazvao cestama. Ceste kojima je s jedne strane provalija i tirkizno more, a s druge strane kamene stijene i na kojima se dva auta jedva mimoiđu, a kad naiđe autobus nastane opći kaos. To su ceste na kojima bez problema možete čekati više od pola sata kako biste prošli nekoliko metara jer je nastala gužva, netko je zapeo ili je netko slomio retrovizor (krivac je uvijek stijena ili drugi auto).

Kad se nađete oči u oči s vozačem iz drugog smjera, kad oboje morate sklopiti retrovizore na svojim autima, kad morate otvoriti prozor i gurnuti glavu van da biste vidjeli koliko milimetara imate prije nego što zagrebete cijelom dužinom po drugom vozilu, a usput ustanovite da suvozači u svim autima imaju zatvorene oči ili ruke na ustima i strah u očima, onda ste svjesni da će vam vozačke sposobnosti morati biti iznimne. I nadati se da i drugi vozač zna što radi.

Samo o vama ovisi hoćete li proći čitavi i hoćete li uopće proći što bi bilo poželjno jer je iza vas već nestrpljivi red drugih automobila (usput, Talijani nisu ni malo tolerantni prema stranim vozačima). Ne možete izaći iz auta i odustati, morate se izvući. Nakon nekoliko dana vježbe vozit ćete samouvjereno poput Talijana i kritizirati druge strance kako su spori.

Naučit ćete se prilagoditi drugim kulturama

I naučit ćete puno o raznim običajima što je prekrasno. Iako ne treba vjerovati stereotipima, neke se stvari ipak često pokažu točnima. Skandinavci stvarno jesu pristojni, tihi i nenametljivi dok je u Turskoj priča sasvim drukčija. Turci su glasni i otvoreni, a više od ičega žele prodati što god da prodaju. Vole se i cjenkati, pa me tako Grand Bazaar u Istanbulu podsjetio na scenu iz filma “Life of Brian” – Monty Python (tko ga nije gledao, trebao bi).

BRIAN: How much? Quick.

HARRY THE HAGGLER: What?

BRIAN: It’s for the wife.

HARRY THE HAGGLER: Oh. Uhhh, twenty shekels.

BRIAN: Right.

HARRY THE HAGGLER: What?

BRIAN: There you are.

HARRY THE HAGGLER: Wait a minute.

BRIAN: What?

HARRY THE HAGGLER: Well, we’re– we’re supposed to haggle.

BRIAN: No, no. I’ve got to get–

HARRY THE HAGGLER: What do you mean, ‘no, no, no’?

BRIAN: I haven’t time. I’ve got–

HARRY THE HAGGLER: Well, give it back, then.

BRIAN: No, no, no. I just paid you.

HARRY THE HAGGLER: Burt!

BURT: Yeah?

HARRY THE HAGGLER: This bloke won’t haggle.

 

Što god poželite kupiti, morat ćete se cjenkati. To je tako. Tko se ne voli ili ne zna cjenkati, kao ja, provest će se točno kao Brian u filmu jer trgovci jednostavno neće prihvatiti da želite platiti onoliko koliko traže. Većina vam zapravo neće ni reći koliko traži nego će vas pitati koliko vi mislite da određena stvar vrijedi. Kupovina može potrajati duže nego što želite potrošiti na kupovinu i na kraju samo želite pobjeći ili preplatiti proizvod (ukoliko se ne volite cjenkati, naravno).

Na kraju ćete naučiti kako svaka kultura ima neku svoju tradiciju i da ćete se morati uklopiti i početi gledati na sve kao na zanimljivo iskustvo. Tek kad pomislite da ste svladali sve tajne cjenkanja, upoznat ćete se s nekom novom situacijom na koju ćete se morati prilagoditi s osmjehom i na nju gledati kao na dragocjeno iskustvo.

Usavršit ćete strane jezike

Jedan od velikih problema koji muči mnogo ljudi je strah od pričanja na jeziku za koji smatraju da ga slabo znaju. To je potpuno pogrešno razmišljanje jer, osim što osoba s kojom pričate ne zna vaš jezik (a često ni engleski), svatko će biti sretan kad vidi da se trudite pričati na lokalnom jeziku.

Ja sam se tog straha oslobodila na putovanjima. Nakon jednog plašljivog pokušaja naručivanja veggie burgera, za koji se pokazalo da nije veggie burger, na njemačkom, propričala sam ga bez straha i srama. Na putovanjima raste i vaše samopouzdanje i na kraju progovorite jezikom koji ste nekada učili, a smatrali ste da ga ne znate dovoljno dobro da biste komunicirali s lokalnim stanovništvom.

Imat ćete tema za razgovor

Spadate li u osobe koje nisu pretjerano spretne u komunikaciji i ne vole neobavezne razgovore, a posebno s ljudima koje slabo poznaju, putovanja će vam pružiti neiscrpnu inspiraciju za razgovore posebno ako se pokaže da i sugovornik voli putovati. Svakome se na putovanju dogodilo nešto zanimljivo, smiješno, dobro ili loše i svatko voli čuti dobru putnu priču. Osim toga, automatski ćete postati zanimljiviji nego ako neprestano pričate o politici i prognozi vremena.

Putovanja su dobra za mozak

Brojni liječnici tvrde kako za mozak nema ništa bolje od putovanja. Kad putujete, nalazite se u novim okolinama i doživljavate svijet iz drukčije perspektive. Suočeni ste s novim izazovima i situacijama koje ne doživljavate svakodnevno. Ponekad ćete morati brzo reagirati i izoštriti pažnju. Naučit ćete gledati na svijet potpuno novim očima. Mozak će vam biti zaposlen procesuiranjem informacija na koje nije naučen i koje će ga održati svježim. Ima li išta važnije od svježeg mozga i oštrog uma? A usput ćete i uživati u svijetu oko vas.

Osim toga, brojna istraživanja pokazuju da ljudi koji vole putovati i koji često putuju duže žive i manje su pod stresom što rezultira i boljim zdravljem.

Putovanja će vas opustiti

Psihički, ne i fizički osim ako vam nije namjera izležavati se na plaži. Nećete ni shvatiti koliko ste psihički umorni i iscrpljeni dok se ne počenete opuštati na nekoj novoj lokaciji.

Naučit ćete uživati u trenutku

I stati i pomirisati cvijet. Ili u mom slučaju drvo mimoza u Barceloni. Naučit ćete da nema ništa ljepše od sjedenja na pješčanoj plaži i gledanja u zalazak sunca. Ili odlaska na vidikovac visokog nebodera kako biste vidjeli milijunski grad kao na dlanu i od kojeg vas dijeli samo staklo od poda do stropa. Naučit ćete kako je lijepo nigdje ne žuriti nego samo uživati u trenutku.

Jeste li za putovanje?

Putovanja imaju više benefita nego što ih se može nabrojati u jednom tekstu. Reći ću vam samo da ne čekate previše i ne odgađate putovanja nego da krenete putovati što je prije moguće. Mnogi odgađaju putovanja jer prije žele obaviti neke stvari koje se od njih očekuju ili koje su sami sebi nametnuli. Znate i sami…obrazovanje, obitelj, karijera pa će putovati u penziji. Nemojte čekati i nemojte se oslanjati da će budućnost biti točno onakva kakvom ste je zamislili. Imate li priliku, putujte sada. Niste li u prilici, učinite sve da budete jer putovanja vrijede i više nego što ste uložili u njih.

Putovanja vas neće samo učiniti boljom osobom, učinit će vas i sretnijom osobom.

Volite li i vi putovati?