Pitanje za sve blogere – što je vama najbolja stvar kod pisanja bloga? Ne morate odmah odgovoriti, to je pitanje u kojemu vrijedi razmisliti jer ćete davanjem odgovora zapravo odrediti smjer u kojemu će se vaš blog (i vi zajedno s njim) razvijati u budućnosti. Onima koji nemaju svoj blog ali vole čitati tuđe, razmišljaju o otvaranju vlastitog ili su možda tek počeli pisati, ovo pitanje možda još nije ni palo na pamet.

Možda, u trenucima entuzijazma mislite kako je najbolje kod pisanja bloga to što ćete postati poznati, zaraditi, umrežiti se, razviti svoj posao, dobiti posao ili doći na ideju otvaranja vlastitog biznisa, obogatiti se i na kraju preseliti na vlastiti tropski pusti otok, opremljen Wi-Fi mrežom, naravno (meni se ideja o otoku zapravo čini vrlo privlačnom, posebno zimi, ali ne očekujem da ću je ostvariti u bližoj budućnosti).

Znate li što je meni najbolje kod pisanja bloga? Komunikacija. Kratko i jasno. Da mi je netko postavio ovo pitanje u počecima pisanja, vjerojatno ne bih odgovorila jednako kao i danas. Da se razumijemo, Orbis blog je beba po mjerilima interneta i blogerskog svijeta i mora još puno špinata pojesti kako bi narasao.

Ipak, s obzirom da od samih početaka putuje stabilnom i sigurnom uzlaznom putanjom, a ja kao autorica toliko uživam u stvaranju sadržaja da nakon svih dnevnih obaveza (a ima ih više nego što možete zamisliti) imam toliku potrebu sjesti za laptop i pisati da me u tome ništa ne može omesti (ne bi me spriječio ni nestanak struje i interneta jer imam bateriju uvijek napunjenu za laptope i mobilni internet na telefonu, morate biti spremni na sve), naučila sam razlikovati važne od nevažnih stvari.

Da biste imali uspješan blog ili blog koji ima mogućnost napretka, morate prije svega voljeti stvarati sadržaj. Morate uživati u svom blogu i na njega gledati kao na svoj mali posao čak i ako ne ostvarujete nikakav profit. Morate ga smatrati svojim projektom i svaki slobodan trenutak misliti samo o njemu. Svoj blog morate voljeti jer ako nema ljubavi veza je osuđena na propast. Slažete li se?

A znate li što morate voljeti jednako kao svoj blog? Svoje čitatelje, publiku, pratitelje, svoje blogersko društvo i ekipu koja, jednako kao i vi, vrijedno kreira sadržaj u nadi da će nekome pomoći ili samo zabaviti i osvježiti dan čitateljima. Ukoliko ne cijenite svoju zajednicu, nećete imati dugoročnog uspjeha. U ovih 200 tekstova koje sam napisala na blogu ne znam ni sama koliko sam puta spomenula riječ zajednica i naglasila njenu važnost.

Bez zajednice ste nula! Bez zajednice vaš blog ne postoji, osim u slučaju da želite pisati samo radi sebe ali tad bi vam možda više trebao privatan blog. Nemate li zajednicu ili ne volite li komunikaciju, nećete opstati na internetu. Iako bi mi netko mogao reći da imam profesionalnu deformaciju jer mi je komunikacija karijera, što je potpuno legitimna opaska, svejedno nikada neću prestati naglašavati važnost komunikacije kao i povezivanja, umrežavanja i izgradnje zajednice. Vidite? Opet zajednica!

Kad pišete blog i počnete se povezivati, dobivati komentare i upoznavati druge ljude pa makar i preko interneta (priznajmo, internet je čudo, a ne postoji osoba koja ima karijeru ili posao i ispunjen obiteljski život koja bi se uz sve to stigla toliko intenzivno viđati s ljudima u “stvarnom svijetu” čak i kad bi željela) shvatite koja je zapravo svrha pisanja bloga. Komunikacija.

Još kad dodate Google Translate Widget na svoj blog, za koji se slažem da nije idealan ali je bolji od ničega, pa omogućite i ostalim ljudima diljem svijeta da razumiju ono što pišete, a ti vam se ljudi počnu javljati i ostavljati komentare, shvatite kako je svijet zapravo mali u svojoj veličini i kako su svi ti ljudi zapravo potpuno jednaki kao i vi. Nije važno gdje žive, koje su boje, kojim jezikom govore ili pišu, što su po zanimanju, jesu li bogati ili siromašni, važno je samo da su tu kako bi podijelili svoje mišljenje, postavili vam pitanje, očekivali da ćete im riješiti problem ili samo malo popričali s vama i podržali vaš rad.

S većinom tih ljudi, koji počnu tvoriti vašu zajednicu se nikada ne biste upoznali da nemate blog i da ne postoji internet. Velike su šanse da možda, u stvarnosti, s njima ne biste pronašli ni zajednički jezik jer se previše razlikujete i vodite potpuno drukčije živote. Budimo realni, tko tvrdi da ima vremena za sve, a najviše za svakodnevno druženje s ljudima ili još uvijek ide u školu, ili nema posao, ili nema obitelj ili nešto ozbiljno pati u životu te osobe.

Dan traje 24 sata od kojega ćete neko vrijeme provesti spavajući, ovisno o tome kolika ste spavalica i koliko imate vremena za spavanje. Većinu vremena koje provedete budni provest ćete na poslu, neovisno o tome radite li za nekoga ili samo za sebe (što nas dovodi do zaključka kako je najvažnije raditi posao koji volite), ono malo vremena koje vam preostane morat ćete provesti radeći ono što vas ispunjava i posvetiti se svojoj obitelji jer na svijetu nema važnije stvari od obitelji.

Walt Disney je rekao:“A man should never neglect his family for business.” Iako su se vremena promijenila, a u biznis su ušle i žene, mislim da nema ništa točnije od ove izjave. Posao i obitelj su većini ljudi visoko na listi prioriteta što ostavlja malo prostora za sve ostale aktivnosti. To nas dovodi do zaključka koliko je internet važan u svakodnevnom životu. Da nema interneta, vjerojatno bi se vaše svakodnevno komuniciranje svelo isključivo na poslovne razgovore i one unutar vlastite obitelji.

S obzirom da internet imamo i da nam je dostupan, omogućeno nam je širenje komunikacijskog kruga i na neke druge ljude, od prijatelja s kojima se dugo nismo vidjeli (ili jesmo ali svaki dan popričamo na Facebook Messengeru ili WhatsApp-u) do potpuno nepoznatih ljudi koje vjerojatno nikada nećemo upoznati, a ipak s njima komuniciramo i na neki način se povezujemo.

Zajednica se ne gradi preko noći i da biste izgradili zajednicu morate ponuditi nešto svojim čitateljima. Već sam puno puta rekla da nije toliko važno što nudite kao način na koji to nudite. Morate biti originalni i pod tim ne mislim da morate pisati samo ono što nitko nikada nije napisao jer je to gotovo nemoguće. Morate pokazati osobnost i biti jedinstveni u onome što radite, pronaći način na koji ćete se istaknuti. Najvažnije od svega, ljudi kod vas moraju pronaći neku vrijednost koju drugdje neće pronaći.

Hoćete li ih vi savjetovati, motivirati, pisati priče i pjesme, inspirirati ih ili samo zabavljati, nije važno. Važno je samo da u vašim tekstovima pronađu nešto za sebe, nešto što neće pronaći na Wikiju ili u dnevnim novinama ili na milijun drugih mjesta na internetu, nešto što ima vaš osobni pečat i potpis i na što možete biti ponosni kad kliknete na “Publish”.

Izgradnja zajednice se ne svodi isključivo na broj pratitelja koje imate. Možete imati 10.000 pratitelja na blogu ali ako s njima ne ostvarujete interakciju bilo bi bolje da imate jednog ali vrijednog. Tek kad shvatite koliko je komunikacija važna u svakodnevnom životu i koliko vas internet drži povezanim sa svijetom, vaš će blog i život krenuti u novom smjeru.

Znate li zašto uopće pišem ovaj tekst iako sam na umu imala jednu sasvim drugu temu? Zato što sam ovih dana, nakon nekoliko mjeseci pisanja, stvarno i shvatila koja je najbolja stvar kod pisanja bloga. Da ste mi postavili to pitanje prije samo nekoliko tjedana, odgovor bi vjerojatno bio potpuno drukčiji. Možda čak i strogo poslovan. Znate, najvažnija stvar kod pisanja bloga je stvaranje vrijednog sadržaja…poslovan napredak…izgradnja zajednice u potpuno drukčijem smislu od ovoga na koji danas ciljam.

Ali, kad se jedno jutro probudite, upalite WiFi na mobitelu i, kao i svako jutro, strpljivo slušate zvuk obavijesti nakupljenih preko noći (jučer sam, iako sa zakašnjenjm, počela mjeriti vrijeme, trajalo je nešto više od 2 minute) i kad otkrijete da u inboxu imate hrpu mailova koji žele biti pročitani, a da je to samo djelić svega što se događa oko vas, shvatite da ljudi vole komunicirati, da imaju potrebu komunicirati i da vam je bolje da i vi jednako toliko volite komunikaciju. Ako ne i više.

Moja jutra su se do sad uvijek svodila na kavu i čitanje (ili bolje rečeno – pregled) vijesti na Flipboardu. Važno mi je moje “Me Time” (jer ujutro nisam baš najkomunikativnije biće koje ćete upoznati, posebno bez doze kofeina) i ako je potrebno, ustat ću u 5 ujutro samo da bih imala vremena za “Me Time”. Usput, ako nemate dio dana samo za sebe, savjetovala bih vam da ga pronađete.

Pisanjem bloga se rutina promijenila. Da, kava je ostala tu gdje je i tu promjene nikada neće biti. Ono što se promijenilo je želja za komunikacijom. Vijesti na Flipboardu su zamijenili mailovi. I iako možda nećete profitirati ako me nazovete na mobitel rano ujutro jer su male šanse da ću vam se javiti (toliko još nisam napredovala da poželim pustiti glas), počela sam uživati u ranojutarnjoj komunikaciji.

Od nekadašnjeg straha pri pomisli na mailove, počela sam se radovati tom dijelu dana. Od trzanja na zvuk obavijesti na..pa na svim gadgetima koje posjedujem, a koji su 24/7 spojeni na internet, došla sam do osmjeha na taj zvuk – O gle! Još jedan mail, komentar, obavijest…Baš me zanima tko je i što želi reći! Sad se na taj zvuk trzaju samo ljudi u mojoj okolini kojima sam postala i predmet šale pa uglavnom moram gasiti zvuk ako se želim spasiti od konstantnog zezanja.

Da, komunikacija koju ćete ostvariti pisanjem bloga je najbolja stvar koju ćete doživjeti pišući blog. Mailovi koje ćete primiti, a koji su stvarno različitog karaktera..od onih koji samo žele reći da vole čitati vaš blog, koji žele reći da ste im pomogli nekim savjetom, koji traže neki savjet ali su sramežljivi i boje se ostaviti javno komentar ili samo žele da ih se ozbiljnije shvati. Neki će vas tražiti da pišete o nekoj temi koja ih zanima, usput, takve jako volim jer osim što mi olakšaju proces smišljanja tema, vidim što zanima ljude koji čitaju ono što pišem što olakšava kreiranje sadržaja pa zato, slobodno tražite 🙂

Pronaći će se tu i spama, oglasa, promotivnih ponuda, čuda od kredita i želja za oglašavanjem. Pronađe se svega ali jedino je važna ona iskrena i čista komunikacija. Kad vam netko kaže da vas voli čitati, kad vam kaže kako mrzi iOS 10 i potpuno mu je krivo što je napravio update pa vas moli da pomognete ili želi pročitati recenziju Gear VR naočala (uskoro, obećajem) ili vam samo kaže da više pišete o x temi, a manje o y temi jer ga to više zanima. To su one stvari koje vam uljepšaju dan i radi kojih želite svakodnevno stvarati sadržaj.

Kako budete više i duže pisali, počet ćete otkrivati druge blogere i oni vas. Otići ćete na njihov blog kako biste vidjeli o čemu je riječ. Otkrit ćete koliko ima talentiranih ljudi koji stvaraju nevjerojatan sadržaj iako možda potpuno različit od vašeg. Na njih nećete gledati kao na konkurenciju, to stvarno ne biste smjeli…O grozno…ova ima 15 pratitelja više od mene, mrzim je. Uf…ovaj tu je dobio 9 komentara, a ja samo 2. Da bar propadne.

Tko se žali na konkurenciju u blogerskom svijetu i gleda na druge blogere kao na konkurenciju, nema pojma što priča. Drugi blogeri vam nisu konkurencija. Ako znate što radite i ako ste dobri u svom poslu, bez brige, već ćete se istaknuti.

Konkurencije se boje samo oni koji nisu sigurni u sebe, nemojte to nikada zaboraviti.

Drugi blogeri su vaše pleme. Vaša zajednica. I uopće nije važno što ja pišem o digitalnom svijetu i marketingu, a netko drugi o motivaciji, kuhanju, kremama za lice, cipelama ili piše priče. Poanta kvalitetne zajednice je u njenoj različitosti jer gdje bismo došli da smo svi isti.

Pisanjem bloga otvorit će vam se nevjerojatan svijet. Svijet koji je puno važniji i zabavniji od čiste želje za zaradom i uspjehom. Svijet koji ne biste doživjeli i upoznali da niste počeli pisati blog. Otkrit ćete da ste samo jedna mala kapljica na internetu. Da niste jedini koji voli i zna pisati. Da ima toliko kvalitetnih blogova na svim jezicima i iz svih dijelova svijeta da ćete se osjetiti počašćenima kad vas počnu pratiti.

Upoznat ćete ljude preko njihovih blogova za koje nećete moći vjerovati da nisu pisci po profesiji nego da pišu samo iz hobija i da im to toliko dobro ide da ćete im htjeti savjetovati da daju otkaz gdje god da rade i samo pišu (što nećete učiniti, naravno). Upoznat ćete ljude koji će vas motivirati svojim blogom. Neki će vas nasmijati. S nekima ćete se složiti nakon prve rečenice. Neki uopće neće pisati nešto što vas, pod normalnim okolnostima zanima, ali će vas svejedno zainteresirati.

Radi nekih ćete poželjeti ispeći kolač, kupiti kremu za lice radi izvrsne recenzije, spakirati kofere i otputovati negdje ili kupiti psa jer ćete naučiti da i sa psom možete kvalitetno komunicirati kao i s ljudima. Neke ćete čitati samo zato jer odlično pišu čak i ako o temi ne znate apsolutno ništa. U svakom slučaju, proširit ćete si vidike na načine na koje niste ni sanjali.

Želite li početi pisati blog samo zato da zaradite ili se proslavite, savjetovala bih vam da preispitate svoje prioritete. I tako nitko ne garantira da će se to dogoditi, a ako se ne dogodi toliko ćete se razočarati da ćete odustati od pisanja. Krenete li pisati blog iz bilo kojeg drugog razloga, prije ili poslije ćete otkriti da je ovo što sam sad napisala istina.

Vaš blog može opstati samo uz pomoć drugih ljudi. Kad vam ti ljudi postanu jednako važni kao i vaš blog, znat ćete da ste na pravom putu. Ne morate biti nevjerojatno spretni u komunikaciji i ekstrovertirani da biste izgradili svoju zajednicu. Naučit ćete to s vremenom. Uostalom, svi svakodnevno sve više napredujemo i učimo nove vještine koje još jučer nismo znali.

Možda se pitate kad je gotova izgradnja zajednice? Nije gotova nikada ili barem sve dok pišete svoj blog. Kolika zajednica treba biti? Nije važno kolika je, važno je da je gradite, da radite na njoj i da podržavate druge blogere i oni vas. Zapamtite, nije važna konkurencija, važno je zajedništvo i komunikacija. Morate cijeniti svoje čitatelje, veseliti se svakom novom mailu ili komentaru, odgovoriti na sve čak i ako ne stignete odmah i održavati dobre odnose. Tek ćete tad početi rasti i razvijati se.

A sad mi recite, da se vratimo na pitanje s početka, što je vama najbolja stvar kod pisanja bloga?