Blog i pisanje

10 znakova da ste izabrali pogrešnu nišu za svoj blog

blog-srce

Većina ljudi se nevjerojatno boji grešaka. Boje se griješiti, a još više se boje priznati da su pogriješili. Greške su neizbježne i događat će vam se čak i ako mislite da sve držite pod kontrolom i posjedujete plan pomoću kojega ste isplanirali sve do najsitnijih detalja. Morat ću vas razočarati i reći da je nemoguće sve planirati, a očekivati da će vam sve ići po planu je ludost.

Još je veća ludost raditi nešto što vam ne pričinjava zadovoljstvo, što vas umara, oduzima energiju, ne donosi rezultate i ni najmanje vas ne zanima. Mnogi, iz straha od priznavanja pogreške i neuspjeha, ostanu na poslovima koje ne vole, na fakultetima koje su impulzivno izabrali i ustanovili da im se ne sviđaju, u vezama koje ih ne ispunjavaju…

Nije neuspjeh priznati pogrešku i krenuti ispočetka, neuspjeh je odbijati priznati pogešku i poduzeti nešto da se ta pogreška ispravi.

Potpuno ću se složiti s vama ako pomislite da je teško i riskantno, posebno u današnje vrijeme, dati otkaz i otići u nepoznatom smjeru, posebno ako nemate plan B i financijsko zaleđe što je razlog zašto vam nikada neću ni savjetovati da činite nepromišljene poteze. Ono što vam mogu savjetovati da je odustanete i krenete ispočetka sa svim na što trošite vrijeme, a ne donosi vam rezultate i zadovoljstvo.

Danas ciljam na blogove i na teme (iako ih radije zovem nišama) kojima se ti blogovi bave. Pisanje bloga može biti jako zabavan posao/hobi ali može biti i noćna mora ukoliko ste izabrali pogrešnu nišu. Pisanjem bloga mogu vam se otvoriti brojne mogućnosti (iako nitko ne garantira da će se to dogoditi pa nemojte samo s tim na umu pokretati blog), a možete upoznati i nevjerojatno zabavne i zanimljive ljude koji rade isto što i vi, s kojima se možete povezati, izgraditi zajednicu i naučiti nešto jedni od drugih.

Pisanje bloga treba biti opuštajuće i zabavno iskustvo, nikako obaveza koja vas dovodi do glavobolje i ometa vam miran san, a to vrijedi i za pisanje bloga iz hobija kao i za vođenje poslovnog bloga. Onog trenutka kad se zasitite i osjetite da vam blog postaje kamen oko vrata, vrijeme je da se zapitate jeste li možda krenuli u blogerski svijet nepromišljeno, nepripremljeno i iz dosade.

Jeste li uopće promislili o vašoj niši? O temama kojima ćete se baviti? Možda ne volite smještanje u kategorije i volite biti jedinstveni ali vaš se blog mora uklapati u određene kategorije i kalupe. Vjerojatno ste i sami, pišući blog, uočili onu listu pod nazivom “categories”. Ta lista upravo služi kako biste napisan tekst smjestili u odgovarajuću kategoriju ili više njih i omogućili svojim čitateljima lakše i brže snalaženje.

Jednako tako, i vaš cijeli blog mora udovoljavati određenim zahtjevima pa tako morate, još prije nego što počenete pisati, razmisliti o čemu zapravo želite pisati, tko je vaša ciljana publika i što ćete reći nekome, po mogućnosti u jednoj rečenici, tko vas pita o čemu pišete. Sjetite se, već sam to rekla, a ponovit ću još nekoliko puta (barem), ne možete pisati o svemu i nisu svi vaša ciljana publika.

Najgore što možete učiniti je početi pisati online enciklopediju i stvarati sadržaj prepisujući tekstove s drugih izvora. Jednako je loše izabrati nišu koja vas ni najmanje ne zanima samo zato što mislite da zanima većinu ljudi ili da je riječ o popularnoj tematici koja će dovesti do zarade, a vi o tome ne znate baš ništa. Naučit ćete usput, vjerojatno mislite. Nećete jer će vam pisanje dosaditi puno prije nego što uspijete saznati toliko da napišete suvisao tekst svojim riječima, a kamoli tekst od kojega netko može imati koristi i naučiti nešto novo.

Pisanje bloga nije za kukavice, ljude kojima nedostaje motivacije i upornosti i one koji zapravo ne vole pisati ali imaju WiFi, laptop i višak slobodnog vremena. Blogerski posao nije za one koji ne vole komunicirati i dijeliti svoje znanje i misli s ostatkom svijeta, a najmanje je za one koji ne znaju o čemu bi pisali i satima pretražuju internet u nadi da će doći do ideje.

Moj cilj, kao i obično, nije demotivirati vas i odbiti od pisanja bloga (ili potaknuti na odustajanje od sadašnjeg ukoliko ga imate), cilj mi je potaknuti vas na razmišljanje i na promjene kako biste bili još bolji i ponosni na ono što radite. Mislim da nema ništa gore od obavljanja posla koji ne donosi nikakve rezultate i zadovoljstvo jer je to znak da nešto nije kako bi trebalo biti i da je došlo vrijeme za promjene.

Kako ne biste gubili vrijeme i mučili se, radeći nešto što vam se ne sviđa samo zato što se bojite sebi i drugima priznati pogrešku, danas ćemo saznati je li vaš blog (ili vaš budući blog) uopće u niši koja vas zanima i o kojoj znate dovoljno da biste o tome pisali i stvarali sadržaj. Možda se čini kao potpuno glupo pitanje “O čemu da pišem?” ali sjetite se da glupa pitanja ne postoje, samo glupi odgovori. Ne možete li sami sebi odgovoriti na pitanje o čemu biste željeli pisati ili o čemu već pišete, možda imate problem kojega još uvijek niste svjesni.

Kod blogova postoji jedna super stvar o kojoj vjerojatno niste razmišljali – možete izbrisati blog kad god poželite i krenuti ispočetka, posebno ako nemate puno pratitelja. Nemojte otvarati novi blog (zadnja stvar koja je potrebna internetu su hrpe nedovršenih blogova i izgubljeni “wannabe” pisci koji otvaraju i zatvaraju blogove i samo zauzimaju prostor. Ohrabrite se, kliknite na Delete All i krenite ispočetka.

Idemo sad vidjeti koji su to znakovi da ste u pogrešnoj niši i da, umjesto da uživate u stvaranju sadržaja, mislite o svom blogu kao o opterećenju. Bez brige, ako i ne mislite tako ali ste u pogrešnoj niši, nakon nekog vremena ćete pomisliti.

Ne znate ni sami o čemu je vaš blog

Klasično pitanje koje ćete čuti kad nekome kažete da pišete blog je ovo – “O super, o čemu pišeš?” Imate li problem s objašnjavanjem o čemu pišete, problem je veći nego što mislite. Sad lijepo zamislite taj razgovor i objasnite sami sebi o čemu pišete…krenite! Pišem o____________.

Pišem poeziju, priče, bajke, basne, haiku, filozofsku prozu (ili bilo kakvu drugu prozu koja je vaše autorsko djelo). Pišem o motivaciji, o kuhanju, putovanjima, modi i kozmetici. Pišem recenzije filmova i knjiga. Pišem o računovodstvu i financijama, marketingu, internetu, mobitelima, laptopima, digitalnom svijetu. Pišem o dresuri pasa. Uzgoju perzijskih mačaka. Pratim i bilježim život i napredak svog hrčka.

Shvaćate li? Vaš blog mora pripadati u neku kategoriju. Čitateljima mora biti jasno o čemu je tu riječ ali najvažnije je da je vama jasno o čemu je riječ jer ako nije, vrijeme je da razmislite.

blog-tipkovnica

Ne znate tko je vaša ciljana publika

Recimo da odlučite pisati blog o veganskoj kuhinji i programiranju. Svaki put kad objavite tekst s veganskim receptom, programerima je dosadno. Kad objavite tekst o programiranju, veganima je dosadno. Ne, nemojte ni pomišljati da ima veganskih programera, nema ih dovoljno da čine vašu publiku.

Vaš blog nisu dnevne novine, koje isto rijetko tko čita od korica do korica, a usput riješi i križaljku. Blog je potpuno drukčija platforma od ostalih medija i na blogu se ne možete baviti temama kojima ćete zadovoljiti sve ukuse. Publika vašeg bloga mora biti kompatibilna s temom (nišom) kojom se bavite.

Naravno, nećete uvijek uspjeti zadovoljiti sve ukuse. Pišete li o veganskoj kuhinji ili programiranju, ne možete očekivati da će se i najvećim obožavateljima vašeg bloga svidjeti apsolutno svaki tekst koji objavite. Nemoguće. Ali, važno je da znate tko je vaša publika, što žele čitati i dati im nešto što drugdje ne mogu pronaći.

Pišete o nečemu o čemu nitko ne piše

Ili o temama s kojima se rijetko tko bavi. To je česta boljka novih blogera koji imaju potrebu biti unikatni i jedinstveni ali izražavaju to na potpuno pogrešan način. Naprimjer, jako volite kozmetiku i znate puno o njoj ali ste i sami svjesni koliko je Beauty blogova na internetu..milijuni. U strahu da se nećete istaknuti, odustajete od kozmetike i odlučujete se za temu o kojoj ne piše puno ljudi, recimo uvezivanje knjiga.

Super! Najgore je pisati o čemu svi drugi pišu, a moje uvezivanje knjiga je potpuno unikatna niša o kojoj će željeti čitati…tko? Zapravo nitko. Zapitajte se, prije nego što krenete u unikatan pothvat, postoji li neki razlog zašto o određenoj temi nitko ne piše. Najvjerojatnije zato jer nema dovoljno interesa. Nema li dovoljno interesa neće biti ni dovoljno publike, a svi znamo što se događa s blogovima koji nemaju promet.

Da se vratim na kozmetiku, ukoliko je to ono što vas zanima, raspalite. Nije važno koliko je kozmetičkih blogova, važno je da vi to volite, da imate dobru ideju, volju i želju stvarati sadržaj i da ponudite nešto što netko drugi ne nudi. Što će to biti? To samo vi znate, a mi ostali ćemo saznati kad posjetimo vaš blog.

Ostali ste bez ideja

O čemu ću danas pisati? Hm…idem na Wiki po ideju. Mogu vam odmah reći da je Wiki loša ideja, a ako ne znate o čemu ćete pisati i potrebni su vam sati, ako ne i dani, da smislite, imate problem. Dobijete li nagon za pisanjem recenzije zadnje knjige koju ste pročitali, a ne bavite se na blogu recenziranjem knjiga nego vodite blog o fitnessu (a knjiga uopće nije o fitnessu i zdravlju), možda je vrijeme da razmislite o čemu stvarno želite i možete pisati.

Svatko povremeno doživi blokadu, događa se i najpoznatijim piscima (da, onima čije knjige donose profit, prevode se na brojne jezike i prodaju u milijunima primjeraka) da sjede pred bijelim zaslonom laptopa i misle kako su ostali bez ideja. No, brzo se i oporave i nastave s kreiranjem sadržaja. Ukoliko pišete blog (posebno blog koji je mlađi od godinu dana), a već nemate ideja čak i ako vam je niša poznata, to je problem.

Promet na blogu je loš

Ovo bi lako mogao biti i prvi znak za uzbunu na koji morate obratiti pažnju jer puno govori o vašem uspjehu. Ukoliko vaš blog čita samo vaša mama, imate problem. Da, slažem se. Nije lako doći do čitatelja, a još ih je teže natjerati da ostanu na vašem blogu čak i ako zalutaju greškom ali čitatelji su ono što vaš blog održava živim i o čemu vam ovisi budući uspjeh.

Neću vam reći koliko dugo morate pisati blog da biste dobili publiku. Kod nekih ide sporije, kod nekih brže ali poanta je da publike mora biti i da svaki dan morate uočiti makar najmanji rast. Jučer ih je bilo x, danas je jedan više! Uspjeh! E sad, blogeri i statistika, to je posebna veza i tema nije jednostavna kao što se čini na prvi pogled pa će o njoj u budućnosti biti detaljnijih objašnjenja.

Ono što vam mogu sad reći je da ukoliko primijetite da vam je promet na blogu jako nizak, a pišete već mjesecima i redovno stvarate sadržaj (barem nekoliko puta tjedno) to nisu dobre vijesti i krivca možete tražiti samo u sebi (ne, Google vas ne mrzi) jer ne nudite ništa zanimljivo svojoj publici.

Prije nego što potrčite provjeriti koliko ste posjeta imali danas, reći ću vam još nešto. Iako je osnovna statistika koju nudi WordPress i ostale blogerske platforme relativno ok, to nikako nije nešto na što bi se trebali oslanjati. Odete li na statistiku WordPressa, vidjet ćete Today’s Stats i među njima – Views, Visitors, Likes i Comments.

Zanemarimo sve ostalo i zadržimo se na posjetiteljima (Visitors). Recimo da ih imate 10 danas (namjerno uzimam male brojeve, očekujem da ih imate više). Taj vas podatak može razveseliti jer ste ih jučer imali 8 ali počnete li se malo kvalitetnije baviti proučavanjem statistike, vidjet ćete da možda i jeste imali 10 posjeta ali da je to jednako kao da ste imali 0.

Zašto? Kao što sam rekla, objasnit ću nekom drugom prilikom jer ovo nije tema o statistici iako jedan od razloga možete saznati i u sljedećim znakovima.

Nema komentara

Komentari, tko ih ne bi volio? Međutim, ono s čim će se složiti i najpopularniji svjetski blogeri kao i svi koji se bave pisanjem i kreiranjem sadržaja – do komentara nije lako doći. Teško je izazvati reakciju kod čitatelja. Na temu komentara su rađena brojna istraživanja kako bi se otkrilo što to potiče ljude na komentiranje (kontroverzne teme i politiku ćemo odmah izbaciti iako donose rezultate).

Ono što se uzima kao neko pravilo kod komentiranja je sljedeće – 1 komentar na svakih 100 posjeta. Znači, imate li 2000 posjeta mjesečno, trebali biste taj mjesec dobiti 20 komentara. Najmanje. Što više to bolje, naravno. Ne uspijevate li dobiti ni jedan komentar, to je znak za uzbunu i signal da jednostavno ne uspijevate zainteresirati ljude.

Pod komentarima smatram i pitanja i  komentare koje ćete dobiti na mail jer, budimo iskreni, ne žele svi javno komentirati i postavljati pitanja čak ni pod okriljem anonimnosti, a puno čitatelja, posebno onih koji nešto traže od vas ili imaju problem, misle kako će prije dobiti kvalitetan odgovor na mail nego u komentarima na blogu.

Nije važno imate li komentare u kojima netko traži pomoć, zahtijeva neku temu, hvali vaš rad ili vam samo želi reći da ste strašno dosadni..komentar morate dobiti kako biste znali da je ono što radite dobro i da privlači pažnju.

Općenito nema nikakve interakcije

Zaboravimo komentare na trenutak, vaš blogerski svijet je potpuno mrtav čak i izvan vašeg bloga. Stranica na Facebooku koju ste otvorili za svoj blog je počela skupljati paučinu, a jedina osoba koja nešto lajka ste vi. I vaša mama. Na Twitteru ne znate kad vas je zadnji put netko počeo pratiti iako vi pratite sve ostale. Kad dobijete dvoznamenkasti broj lajkova na Instagramu oduzmete se od sreće, iako je riječ o 12 ♥. Vaš blog nitko ne želi pratiti iako se jako trudite oko stvaranja sadržaja.

Niste li ostvarili interakciju, vašem blogu se ne piše dobro u budućnosti. Nije toliko važan broj pratitelja koliko je važna aktivnost tih pratitelja. Možete ih imati samo 10 i od svih 10 dobivati podršku i lajkove te poneki komenar ili ih možete imati 1000 i ne dobiti ni jedan lajk. Nije sve u lajkovima i srcima, slažem se ali ako oni nisu pokazatelj interakcije, onda stvarno ne znam što je.

Odgađate pisati blog

Je li vam se ikada dogodilo da sjedite za laptopom, pišete novi tekst i shvatite da bi vam bilo zanimljivije gledati kako se suši boja na zidu nego nastaviti pisati? Ako je odgovor potvrdan, upalit ću alarm posebno ako vam se to učestalo događa. Zaključujete da vam je potrebna pauza i odlazite na YouTube na kojemu provedete ostatak dana.

Ukoliko ste sami sebi dosadni, bit ćete dosadni i drugima. Nemate li ni malo strasti prema onome što pišete, neće ni vaši čitatelji osjećati potrebu čitati napisano. Pišete li samo zato što nemate ništa pametnije raditi i na pisanje izgubite cijeli dan, a napisali ste tekst od 800 riječi..pronađite drugi hobi jer gubite vrijeme.

 

Ne nudite nikakvu vrijednost

Možete se zapitati kakvu to vrijednost možete i uopće trebate dati svojim čitateljima ali ako se to zapitate znak je da idete u pogrešnom smjeru. Nije važno pišete li o nečemu o čemu svi pišu nego o tome da ponudite nešto novo. Osim toga, morate nešto dati ljudima. Što ćete im dati, to samo vi znate ali morate brzo nešto smisliti.

Idemo se vratiti na trenutak na Beauty blogove. Da, ima ih puno i mnogi pišu o istim temama – kozmetici, naravno, o čemu drugome? Zašto bi moj kozmetički blog bio ikome više zanimljiv? Ja imam istu Dior kremu kao i tisuće drugih blogerica, posebno ako smo je dobile od sponzora. Imam puder koji košta 2 EUR i to nikoga ne zanima jer je jeftin, a ne mogu kupiti Chanel. Razmišljate li na taj način, pogrešno razmišljate i osuđeni ste na propast.

Budete li se držali tog stava onda imate pravo, vaš Beauty blog je samo jedan od milijuna drugih Beauty blogova. Ali, promijenite li samo malo način razmišljanja, imate i šansu za uspjeh. Za početak, ponudite svoje vlastito mišljenje o proizvodima, a ne samo ono što piše na kutiji i što se može pronaći na stotinama drugih web stranica.

Znam i sama pročitati sastav kreme i jasno mi je što su kolagen, parabeni i alkohol. Ono što mene zanima je sljedeće – kako ta krema za lice reagira na koži kakvu ja imam. Imate li suhu, masnu, dehidriranu ili aknama i alergijama sklonu kožu – upotrijebite to! To vam je već jedan dodatni bod do srca čitatelja jer ih ima puno s kožom poput vaše i htjet će čuti vaše mišljenje prije nego što investiraju u proizvod.

Napišete li tekst o Winstonu Churchillu, a isti takav tekst se može pronaći na Wikiju (i još gore za vas – puno detaljnije obrađen), recite mi zašto bi itko trebao čitati vaš blog?

Vaš blog nije živ

Kad vidite Michelangelovog Davida ili Rodinov Poljubac imate osjećaj da tim mramorom teče krv. Da u venama pulsira bilo i samo čekate kad će skulptura pred vama oživjeti. Kad se nađete pred Davidom i promotrite ga svojim očima (jer slika ne dočarava tu veličanstvenost) imat ćete osjećaj da vas prati pogledom. Možda mu oči jesu isklesane u mramoru ali te oči su žive.

Što vam želim reći? Da vaš blog nema puls. Nije živ i njegovim venama ne teče krv. As dead as a doornail. Nemojte biti robot i nemojte pisati za robote jer oni nisu vaša publika. Vaša publika su ljudi, živi ljudi s pulsom i oni isto to očekuju od vas. Nemojte pisati blog kao da pišete financijski izvještaj, znanstveni rad ili školski seminar. Blog morate pisati sa srcem.

Morate unijeti sebe i svoju osobnost jer u protivnom nećete biti uspješni. Napišite nešto o sebi čak i ako vodite blog koji nije o vama ali vi ste autor/ica i bez vas blog ne postoji, upakirajte svoje misli u tekst koji pišete. Ako ste duhoviti, sarkastični, ironični ili vječni optimisti iskoristite to u svom pisanju. Neka svaki tekst bude odraz vaše osobnosti.

Ako ste pričljivi ili raspisani, pišite dugačke tekstove. Volite li manje riječi, pišite kraće. Nema pravila i nikada nećete udovoljiti svima ali nekima morate i ti neki su vaša publika. Važno je samo da ne zaboravite oživjeti i personalizirati svoj blog.

Postavite si pitanje za kraj – zašto bi ljudi željeli čitati moj blog?

Kad date odgovor na to pitanje, kao i na pitanje o temi o kojoj pišete, znat ćete da ste na dobrom putu. Nemojte misliti da ste toliko jedinstveni i da će vam samo to donijeti publiku. O temama kojima se bavite piše još puno blogera pa čak i u slučaju da pišete autorske priče i poeziju. Znate i sami, puno je SF i horor autora na svijetu ali nisu svi Stephen King.

Svakodnevno se otvaraju i zatvaraju blogovi. Nemojte i vi biti među onima koji odustanu i kojima pisanje bloga ostavi gorak okus u ustima i asocijaciju na stres. Nemate li rezultata, a trudite se stvarati sadržaj koji nitko ne čita ali i dalje imate želju za pisanjem, učinite nešto i promijenite svoj blog. Pronađite svoju strast, što god to bilo i krenite, samo nemojte stajati na mjestu.

Albert Einstein je rekao:“Raditi iznova istu stvar, a očekivati drukčije rezultate je definicija ludila.” Poslušajte Alberta, znao je što govori. Ono što ne valja, morate promijeniti. Samo budite iskreni prema sebi i priznajte pogrešku. Onog trenutka kad to učinite i počnete je ispravljati, imate šanse za uspjeh.

A sad mi recite, o čemu vi pišete? Mislite li da ste pogodili svoju nišu?

potpis

19 komentara

  1. Kako je ovo brutalan tekst! Dala si mi za razmisliti o svemu što radim na blogu, konkretno o čemu ja to pišem. Generalno, znam odgovor, i mogu reći da ulazim u određenu kategoriju, ali smatram da mogu bolje. Iz svega ovdje pročitanog rekla bih da imam potencijala biti drugačija, a da to možda ne koristim dovoljno. U svakom slučaju, hvala ti na ovako dobrom postu ❤

    Liked by 1 person

    1. Nema na čemu, drago mi je 🙂 Poanta je da uvijek možemo biti bolji. Nije dobro ni biti previše kritičan ali ni pomisliti da je sve super jer uvijek ima mjesta za napredak. Ono što je meni osobno znak potencijalno uspješnog bloga je vlastiti doprinos temi. Nije moguće smisliti nešto o čemu nitko nije pisao ali je moguće napisati to iz svog kuta gledišta.

      Liked by 1 person

  2. Već odavno razmišljam na temu kategorizacije bloga, ali ne mogu. Moj blog je prikaz moje svakodnevice a ona je puna različitih dešavanja, ponekad prikazuje samo pogled, nekad kritičke stavove a ponekad moja razmišljanja ili je jednostavno opis momenata koji su na mene ostavili dubok utisak. Blog je samo moja usputna zanimacija nije moje primarno opredjeljenje, a ne vjerujem da će vremenom postati ni izvor prihoda, zato se ne bih bitnije mijenjala samo da bih ugodila drugima.Pišem zato što uživam u tome, i pisat ću sve dok uživam. 😉

    Liked by 2 people

    1. To je odličan stav i po onome što vidim, tvoj blog ipak spada u određenu kategoriju – “Crtice iz svakodnevice” 🙂 Postoji zajednička tema svim tekstovima i ono najvažnije od svega, riječ je o tvom životu koji opisuješ na blogu svojim riječima, a to je autorski tekst. Može biti samo hobi ali poanta je da u tome uživaš i da stvaraš ujednačen sadržaj 🙂

      Liked by 1 person

  3. …Jo jedan odličan tekst. Kako je rekla “Knjiga inspiracija”, radi se o vrlo jakom i poučnom tekstu, posebno za nas blogere koji se često izgubimo u moru tema, pokušavajući im naći neki zajednički nazivnik (moj blog je najbolji primjer). Iako se trudim da moj svaki članak bude povezan s pojmom kreativnosti i njezine uloge u raznim granama znanosti, umjetnosti, duhovnosti i svakodnevnom životu, često izgubim tu nit, što je vjerojatno i jedan od razloga što imam mali posjet na svojim stranicama, a o broju komentara da ne i ne pričam…

    Liked by 1 person

    1. Da, to su teme koje vrlo često muče blogere, posebno one koji tek traže svoj glas i stil pisanja. Kao što sam napisala, odlična karakteristika blogova je što ih je lako promijeniti i popraviti greške posebno kad blog još nema veći broj aktivnih pratitelja i prepoznatljiv brend. Zapravo, najvažnije je pronaći svoj stil pisanja, unijeti osobnost u tekstove i držati se tema o kojima bi mogao pisati ili pričati satima kad bi trebalo. Ljudi često potcjenjuju blogere jer misle da nema ništa lakše od sjedenja i tipkanja ali blog je puno više od nasumičnog stvaranja sadržaja.

      Liked by 1 person

  4. Ja pišem o utakmicama šabačke Metaloplastike i nijedan prethodni blog (a imala sam dva ili tri lična i jedan za fakultet) nisu mi pričinjavali takvo zadovoljstvo, niti sam na ijednom od njih bila u stanju napisati tekst od 1500 reči kroz koji, ljudi kažu, kao da su ponovo sedeli na utakmici čitajući ih. Smatram da sam uspela 🙂

    Sviđa mi se

  5. Super tekst! I potpuno se slažem, uvijek ima mjesta za napredak. Primjetila sam da kad se aktivno baviš bloganjem taj napredak nekako dolazi prirodno, npr unazad par mjeseci bila sam zadovoljna s blogom i činilo se da nema potrebe ništa mijenjati, a danas opet vidim da sa u tih par mjeseci ipak promijenio. I blog i blogeri s vremenom rastu i razvijaju se na bolje, ako se naravno aktivno bave time i vole to.
    Jedva čekam post o analitici prometa na blogu jer o tome nemam blagog pojma 🙂

    Sviđa mi se

    1. Hvala 🙂 Da, blog i blogeri zajedno s njim rastu i razvijaju se. Ne znam samo koliko sam puta pročitala na svjetski poznatim blogovima da autori napišu da se stresu pri samoj pomisli na ono što su pisali prije 10 godina. Tko voli pisati, bavi se pisanjem i prije svega ima dara jer pisanje je talent (iako se može i naučiti do neke mjere) prirodno će napredovati i mijenjati se i u tome je u ljepota stvaranja sadržaja. Nismo uvijek isti ali ipak ostaje taj prepoznatljiv glas u tekstovima.

      Liked by 1 person

      1. Ne. Ti pišeš sudeći po sebi, ne shvaćajući uopće da blog kao forma nije sponzorušina stražnjica i vrijednost mu nije definirana brojem posjeta i komentara. Naprotiv, nailazio sam na sjajne zapise koji su pisani upravo kako Mellrony veli – jer je netko imao potrebu pisati. Sama činjenica da je tu potrebu ispunio objavljujući tekst na javnom mediju umjesto škrabajući ga u nekakav dnevnik koji se drži pod jastukom, odriče ikakvu razliku da li će napisano pročitati 5 ili 5 tisuća ljudi jer zapisi niti nisu nastajali da bi se vabila popularnost.
        Ono što ti govoriš jest kako se najbolje prodati. Ne sumnjam da će mnogima to biti dobrodošao savjet (makar, ako je netko na razini da mu trebaju takvi savjeti, uistinu mi je nevjerovatno da ima talenta za ikakvo publiciranje), ali ima nas koji blogersko sponzorašenje gledamo sa podsmijehom, prezirom čak. Vrijednost? Tražiti u takvom pisanju, bez obzira na tematiku, ikakvu vrijednost jest isto kao da u 24 sata tražiš članak kojem bi dala Nobelovu nagradu. Pred desetak godina su, kad se bloganje u Hrvata preko noći pročulo kao popularna forma, na Bloger.hr navrli razni tzv. celebrity. Takva plejada nepismenosti i notorne gluposti je bila rijetko viđena… i sve je vrvilo pozzovima, “daj mi komić”-ima i “ja sam lajkao tvoj, sad ti daj moj” attention whoringom. Ali, u zemlji u kojoj Nives Celzius mrtvo ozbiljno zovu književnicom a Severinu kazališnom umjetnicom, doista me teško što više može začuditi.

        Sviđa mi se

      2. Zapravo ne, pišem najviše o onome o čemu moji čitatelji žele čitati, a s obzirom na rad u marketingu vjerujem da će nekome i takav savjet dobro doći. U ovome se potpuno slažem s tobom, naravno da se vrijednost bloga ne mjeri brojem posjeta i komentara osim u slučaju kad je riječ o korporativnim blogovima i blogerima koji zarađuju od svog pisanja.
        Međutim, ne pravim razliku među blogovima niti smatram kako je netko više ili manje vrijedan u svom nastojanju stvaranja sadržaja.
        Svatko ima pravo težiti nečemu pa bilo to, kao što ti kažeš, blogersko sponzorašenje. Tko nam daje pravo da sudimo druge ljude? Ne sudi pa ni tebi neće biti suđeno. Ne bi li svijet bio ljepše mjesto kad bi bilo manje osuđivanja, a više tolerancije? Piši i pusti druge da pišu 🙂 Kome se sviđa, čitat će. Kome ne..takva osoba će si već pronaći nešto po volji na internetu, barem sadržaja ne nedostaje.
        Ne volim nikoga podcjenjivati, a još manje suditi nekoga o kome ništa ne znam. Potpuno mi je u redu i kad mi se netko javi i traži savjet kako doći do 10000 pratitelja na blogu ili društvenoj mreži kao i kad netko kaže da piše samo zato jer ima potrebu pisati. No, po mom mišljenju u svemu se može pronaći neka vrijednost ako osoba pristupa sadržaju otvorenog uma.
        Treba se baviti sobom i svojim poslom i život će biti puno ljepši, to ti mogu potvrditi iz iskustva. Sponzoruše me ne zanimaju kao ni dotične dame koje same sebe nazivaju književnicama i umjetnicama. Nekad davno je i mene to ljutilo..onda sam zaključila da niti one imaju koristi od mene jer nisam njihova publika niti ja od njih te da samo sebi štetim što si dopuštam da me nešto tako nanervira.
        Ovo što kažeš “lajk za lajk” i slično..slažem se i s tim. Ne možeš vjerovati koliko takvih komentara dobijem ali vjerujem da su djeca u pitanju i na njih se ne smijemo ljutiti. Opametit će se, nadajmo se.
        Kao što sam rekla, poštujem svakoga neovisno o tome što radi i čemu teži sve dok ne čini zlo. Ima nevjerojatno talentiranih blogera koji pišu divne priče i željeli bi nešto od toga i napraviti ili unovčiti svoj talent. Ne mislim da su lošiji radi svojih želja od onih koji tvrde da pišu samo radi sebe i radi potrebe za izražavanjem. Znaš kako se kaže – pisac priči daje život ali čitatelj je održava živom.
        Zato, nemojmo suditi i ljutiti se na ljude kojima je jedini grijeh što žele naučiti kako se “prodati”, a neki stvarno imaju većeg literarnog dara od nekih pisaca koji su se prodali izdavačima (i pri tome ne mislim na starlete) nego vodimo svoj život, vježbajmo toleranciju i budimo ponosni na sebe.
        Hvala na mišljenju i komentaru, različiti pogledi su uvijek dobrodošli 🙂

        Liked by 1 person

      3. Dakle, ti ćeš svesrdno pomoći nekome da skupi 10k lajkova na fb i sva si si sretna zbog toga? Super. Nemoguće je uopće nazrijeti svekoliku korist za čovječanstvo koju će činiti nečijih 10k lajkova. Što su uopće jedan Einstein, Newton ili Byron prema Paris Hilton ili Kim Kardashian? Pa svaka bi ih tukla lajkovima tisućustruko.

        Sapienti sat.

        Sviđa mi se

      4. Suton, na pogrešnoj si adresi 🙂 Bio bi puno sretnija i svakako manje ogorčena osoba da se baviš sobom i svojim životom. Ne znam koliko imaš godina ali za tvoje dobro se nadam da je riječ o mladoj osobi koja još ima puno toga za naučiti.
        Ovo je prije svega poslovni blog, nastao iz mojih iskustava u marketingu i prvotno je bio fokusiran isključivo za poslovne savjete. S vremenom su se počeli javljati pojedinci koji su željeli naučiti kako povećati svoju internetsku prisutnost i to su savjeti za njih. Kao što sam rekla, nikoga ne smijemo osuđivati neovisno o tome je li cilj osobe dobiti 10k pratitelja na Instagramu ili dobiti Nobelovu nagradu iz fizike.
        Iz tvojih komentara izvlačim samo zaključak da si iz nekog razloga opsjednut starletama iako se smatraš vrlo pametnim i boljim od drugih.
        No, inteligencija se ne mjeri činjenicom jesi li čuo za Dickensa ili Whitmana nego tolerancijom i ne tako uskim načinom razmišljanja.
        I dalje mi nije jasno zašto ti toliko smetaju ljudi s kojima nemaš nikakve veze i koji nikome ne rade zlo. Ali, homo homini lupus est 😉
        Ovim završavam našu prepisku jer mi postaje besmisleno i samo zaključujem da si sklon “trollanju”.
        Moj ti je iskreni savjet da se posvetiš sebi, pustiš druge da žive svoj život i malo manje se zamaraš oko Kardashian i sličnih cura.
        Lijep pozdrav 🙂

        Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s