Ne bi li bili zgodno imati mogućnost malo zaviriti u budućnost? Vidjeti kako će sve ispasti, jesu li nam izbori i odluke bili ispravni i po mogućnosti popraviti pokvareno? Ne znam za vas ali ja sam oduvijek željela vremenski stroj po mogućnosti u obliku DeLoreana DMC-12 (uz stroj za teleportaciju ali to je neka sasvim druga priča).

Zamislite samo taj luksuz! Jedno jutro se probudite i počnete razmišljati “Hm…gdje bih danas mogla malo otputovati? Kako bi bilo posjetiti 2050. godinu?” Sjednete u DeLorean i iza sebe ostavite samo trag spaljenih guma i miris bio goriva. Ni ne snađete se, a već ste u 2050. godini, spremni za istraživanje.

Što biste napravili? Išli pronaći sebe? Ili biste samo istraživali i kopali po internetu kako biste saznali do kakvih je sve novih otkrića došao svijet? Možda biste, poput Martyja McFlyja kupili sportski almanah (ili ga preuzeli s interneta) s ciljem da se obogatite na klađenju?

Niste li do sad već pogodili, sinoć sam gledala Back to the Future II i dobila ideju za ovaj tekst. S filmovima već duže vrijeme imam love/hate odnos. Nekad sam ih obožavala ali u zadnje vrijeme baš i ne, vjerojatno iz razloga jer već dugo nije snimljeno ništa po mom ukusu. Kad je riječ o starijm filmovima, stvari se dodatno kompliciraju.

Izuzmemo li nekoliko filmskih klasika koje mogu gledati bezbroj puta i smatrati ih jednako kvalitetnima kao u vrijeme kad su snimani (Kum I i II..o III bi se dalo razgovarati, The Silence of the Lambs, Pulp Fiction, Reservoir Dogs, 2001 Space Odyssey…) većina filmova samo živi u lijepom sjećanju.

Ponekad pogriješim i pogledam film u kojemu sam nekada uživala samo da bi se pokazalo da je bio odličan u tom trenutku (naprimjer ranih 90-ih) i da nije uspio preživjeti i zadržati kvalitetu, a vrijeme ga je pošteno pregazilo. To je rizik koji treba prihvatiti i zato je nekim filmovima bolje da žive u lijepoj uspomeni. Ipak, kad je riječ o Back to the Future trilogiji, to nije slučaj.

Legendarna trilogija Roberta Zemeckisa s Christopherom Lloydom i Michael J. Foxom u glavnim ulogama iako snimljena sredinom 80-ih i početkom 90-ih ne gubi kvalitetu, barem ako mene pitate. Zato, kad sam vidjela sinoć najavu za Back to the Future II, svi planovi za večer su bili otkazani, a ja sam u roku od nekoliko minuta bila parkirana ispred TV-a.

Nisam se prevarila. Ne mogu nabrojati koliko sam puta gledala taj film (vjerojatno bi me Zemeckis mogao angažirati u potencijalnom remakeu) i svaki put je jednako dobar. Kad ste zaluđeni tehnologijom, onda vam je još i bolji. Zanimljivo je vidjeti kako su ljudi zamišljali daleku budućnost (2015. godinu da budemo precizniji) početkom  90-ih.

Za čitatelje koji rođeni s tabletom i smartphoneom u rukama (generacija Z), moram dati objašnjenje – 90-ih godina nismo imali ništa. Da, imate pravo, živjeli smo u pećinama i komunicirali dimnim signalima. Telefoni su bili spojeni žicom za zid i morali ste stajati pored njega da biste razgovarali s nekim. Zamislite gnjavaže! Nije bilo interneta, laptopa, tableta, smartphonea, društvenih mreža, a ni virtualne stvarnosti.

Kad smo vidjeli neki komad tehnike u SF filmu mogli smo samo širom otvorenih očiju ispustiti uzdah pun čežnje i danima razbijati glavu misleći o budućnosti i razmišljati hoćemo li stvarno posjedovati tako nešto za 20, 50 ili 100 godina.

 

Back to the Future je odlično predvidio budućnost u nekim segmentima koji, 1989. godine, nisu još bili ni u povojima. Čak su i Chicago Cubs osvojili prvenstvo koje je bilo predviđeno u filmu. Doduše, ne 2015.g nego godinu dana kasnije ali tko broji. Cubsi nisu osvojili prvenstvo od 1908. godine što cijelu priču čini još boljom.

U skladu s predviđanjima budućnosti, idemo pogledati što su kreativci iz 1989.godine smatrali normalnim u 2015. godini. Vidjet ćete i sami da, iako je tada bila riječ o dalekoj budućnosti, nisu bili toliko daleko od istine.

Leteći automobil

DeLorean koji putuje kroz vrijeme, a k tome i leti! Da, molim! Gdje se to kupi jer želim jedan takav odmah. Nije samo DeLorean u pitanju, filmska 2015. godina bila je puna letećih automobila. Toliko da su i na vijestima govorili o gužvama na zračnim cestama. Leteći auti već desetljećima zanimaju sve ljubitelje tehnologije, a Larry Page (Google) i Uber već ozbiljno razmišljaju o njima.

Naravno, proći će desetljeća do realizacije i komercijalizacije (ako ne i više) ali svejedno danas imamo nešto što se zove self driving car. Možda nije u redovnoj upotrebi ali postoji i ako on nije korak u budućnost, ne znam što je. Osim toga, automobili su sve sofisticiraniji i sve više orijentirani tehnologiji.

Imala sam sreću isprobati Teslu i mogu vam reći da je riječ o čistom savršenstvu (bravo Mr. Musk). Mislite li da je Airbus čudo tehnologije razmislite još jednom jer očito niste vozili Teslu. Možda ne leti i ne vozi u budućnost ali u njemu se osjećate kao u svemirskom brodu. Uz to, kad nagazite na gas samo što ne ostavlja vatreni trag iza sebe poput DeLoreana.

Gorivo od otpada

Iako naše leteće (ili ove druge) aute ne pokreće gorivo napravljeno od kora banana i ostalog otpada kao što je prikazano u filmu, ideja zapravo uopće nije SF. Američka vojska već dugo radi na gorivu od obnovljivih izvora (alge). Kad će takvo gorivo biti spremno za masovnu upotrebu? Vjerojatno ne u bližoj budućnosti, treba prvo potrošiti svu naftu.

Ono što imamo su električni automobili i hibridi – križanci između benzinskih i elektro motora. Osim toga postoje i HFCEV automobili (Hydrogen Fuel Cell Electric Vehicle) kao što je Hyundai ix35. To je automobil koji se puni vodikom i pretvara ga u električnu energiju koja onda pokreće elektro motor. Što je ekološkije i futurističnije od toga?

Botox

U jednoj sceni Doc Brown skida masku i hvali se Martyju kako je bio na pomlađivanju u klinici. Nekoliko scena iza toga i dvije policajke se dive Jennifer na kirurškim zahvatima radi kojih izgleda kao da ima 20 godina, a ne 50. Iako još uvijek ne gulimo lice poput maske, a ispod koje se skriva mlada koža, imamo botox.

Imamo i maske, kreme, serume i sve ostale kozmetičke divote koje nam pomažu da izgledamo svježe, mlađe i odmorno. Možda je kirurško zatezanje lica još uvijek jedino rješenje do potpuno zategnute kože ali kozmetička industrija napreduje svakodnevno pa uz spomenute maske i razne laserske zahvate, svatko može izgledati osvježeno.

Nosiva tehnologija

Znate one neobične naočale koje nosi Doc Brown? Što su drugo nego Google naočale? A možda su i Snapchat naočale? Što god bilo, nosiva tehnologija nije ostala rezervirana samo za filmsko platno. Od naočala s kamerama, fitness trackera do pametnih satova, sve je tu. Sjećate li se scene u kojoj buduća djeca Jennifer i Martyja za večerom ne obraćaju pažnju ni na što osim na svoje naočale pomoću kojih komuniciraju s prijateljima? Zvuči poznato?

Nosiva tehnologija je novi hit i iako je krajem 80-ih spadala u znanstvenu fantastiku, to više nije slučaj. Danas je nosiva tehnologija zavladala svijetom i gotovo svatko si može priuštiti barem neku sitnicu koja će osim modne zadovoljiti i neke druge funkcije.

Pametna odjeća

U filmu Marty nosi jaknu koja se sama podešava po njegovoj veličini, a uz to se i osuši za nekoliko sekundi kad je mokra. Još uvijek nemamo odjeću koja se sama kroji po našim tijelima ali pametna odjeća postoji. Mnoge sportske kompanije rade na pametnoj odjeći koja broji otkucaje srca i bilježi pokrete kako bi sportaši imali još bolje rezultate. Na internetu možete naručiti i kupaći kostim koji će vam javiti kad je vrijeme da se sklonite sa sunca.

Samosušeća jakna? Pa, jedna američka firma je u čast obljetnice filma proizvela jakne koje se same suše. Vizualno nisu ni približno futurističke kao u filmu ali za prave Back to the Future fanove ili osobe koje misle da će često biti mokre nisu loše rješenje.

Dronovi

Dronovi su svuda oko nas. Barem jednom dnevno vidim dron kako lijepo svjetluca na nebu i svaki put sam sve bliže da i sebi kupim jedan. U filmu dronovi šetaju pse, ali u našoj sadašnjosti dronovi rade još bolje stvari. Na Novom Zelandu dronovi dostavljaju pizzu. Domino’s Pizza je prva firma koja se odlučila približiti budućnost sadašnjosti. Plan im je proširiti dronovske dostave na Njemačku, Belgiju, Francusku, Nizozemsku, Japan i Australiju.

Kupci su zadovoljni, Domino’s još zadovoljniji i pitanje je vremena kad će svima nama dron pokucati na vrata (ili lupiti u prozor) noseći pizzu za večeru.

Virtualna stvarnost

Ok, morski pas u filmu je hologram, a holograme još nemamo na svakom koraku (ako izuzmemo hologram s Coachelle 2012.g. koji je oživio, po mnogima, najvećeg hip hopera svih vremena, Tupaca. Usput, taj hologram zapravo nije ni bio hologram nego CGI – Computer-Generated Imagery). Nemamo ni Ralje 19 kako je prognozirao film ali imamo virtualnu stvarnost.

Uz pomoć naočala za virtualnu stvarnost (koje spadaju i u nosivu tehnologiju) možete roniti s morskim psima, voziti se helikopterom iznad snijegom prekrivenih Alpa, meditirati na tropskom otoku ili doživjeti horor napuštene uklete kuće. Virtualna stvarnost je postala sadašnjost kojoj se nitko nije nadao.

Leteći Hoverboard

Na žalost još uvijek ne lete ali zato voze sami. I to je nešto. Skateboard je stvar prošlosti, barem za ove mlađe generacije kojima se ne da raditi nogama. Svakodnevno na ulici viđam klince na Hoverboardima s telefonima u rukama. Baš kao da su ispali iz budućnosti.

Lexus radi na letećoj dasci koja je tek u fazi koncepta. Iako joj je za sad potrebno magnetno polje kako bi letjela tko zna, možda za nekoliko godina dobijemo magnetne skate parkove.

Tablet

Tableti, televizori ravnog ekrana, video pozivi, biometrijska tehnologija (skeneri otiska prsta) i virtualno plaćanje. Podsjeća li vas to na 2017. godinu? Vjerojatno da jer sve to imamo i svakodnevno koristimo ali se isto tako pojavilo i u filmu i predvidjelo budućnost. Morate uzeti u obzir da je prije 26 godina sva ta tehnologija bila potpuno nezamisliva većini ljudi.

Zemeckis je jedino pogriješio s fax uređajima koji se u filmu mogu vidjeti na svakom koraku, a svako kućanstvo posjeduje barem nekoliko faxova. Možda je zvučalo zgodno i poželjno 1989.g ali danas imamo puno bolje i korisnije stvari od faxa kojeg rijetko tko koristi.

Nike tenisice koje se same vežu

Ove tenisice bi olakšale život djeci koja ne znaju vezati cipele ali trenutno spadaju samo u SF. Nike je na 30. obljetnicu filma proizveo nekoliko pari tenisica kakve se mogu vidjeti u filmu na radost svih obožavatelja i Michaela J. Foxa koji je dobio jedan par. Kad ćemo ih mi ostali moći kupiti? Tko zna, možda nikada ali kako je krenulo ništa nas više ne smije iznenaditi.

Dehidrirana hrana

Nemamo dehidriranu hranu koju jednim klikom vraćamo na prirodnu veličinu i koja je za nekoliko sekundi spremna za konzumiranje (iako bi svi oni koji ne vole kuhati uživali u tome) ali imamo 3D printere koji mogu isprintati što god poželite. I da, možete to i pojesti jer je riječ o pravoj hrani. Iako još uvijek nisu dostupni svakom kućanstvu, 3D printeri su prava tehnološka revolucija koja će svake godine sve više napredovati.

Sjećam se kad sam kao mala klinka (jer sam sad velika klinka) gledala Back to the Future na VHS-u i sanjala o 2015. godini. Najviše od svega sam željela svu tu tehnologiju kakva se može vidjeti u filmu (čak mi je i fax bio zanimljiv). Koje desetljeće poslije i sve to imamo. Pišem ovaj tekst na laptopu dok pored mene leže smartphone, tablet i naočale za virtualnu stvarnost.

Nedostaje mi samo leteći DeLorean u obliku vremenskog stroja ali da vam budem potpuno iskrena, uzela bih i običnog DeLoreana jer sam zaljubljena u rijetke i stare automobile. Dok ne nabavim vremenski stroj ili obični DeLorean, ostaje mi sva nova moderna tehnologija za svakodnevno igranje i rad, a  i sanjarenje o budućnosti. Tko zna što nas sve čeka ali što god to bilo, bit će uzbudljivo saznati.

Što mislite, mogu li filmovi uspješno predvidjeti budućnost?