“Znaš, bolje je kad si bloger i kad živiš u Americi”, nekidan je razgovor samnom počela jedna osoba. “Kojoj? Sjevernoj ili Južnoj?” Pitala sam čisto onako malo da izazovem reakciju iako sam već nakon prve rečenice znala na što cilja. Umjesto odgovora dobila sam pogled pun nevjerice i lagane iritacije (mogla je već naučiti da sam dežurni provokator).

“Ok, zašto je bolje biti bloger u Americi, a ne Hrvatskoj, Njemačkoj ili Kazahstanu?” opet sam pitala iako sam već i sama mogla reći razlog s obzirom da sam ga puno puta čula, najčešće od ljudi koji su nekada imali blog pa odustali jer nisu ostvarili ono što su zamislili. “Pa zato što je lakše! Znaš li ti KOLIKO je američko tržište? Koliko tamo ima ljudi koji žele čitati različit sadržaj? Koliko je tamo LAKŠE istaknuti se u masi?”

Dobila sam odgovor kakvog sam se i pribojavala ali koji očito nisam mogla izbjeći na pristojan način. Slijedila je izjava – “Nekad život jednostavno nije pošten!” S obzirom da sam optimist, drago mi je što je izjavila da je život nepošten umjesto težak jer mi je ovo prvo ipak lakše probavljivo i zaključujem da za osobu koja to izjavi još uvijek ima nade.

Kad mislite, zaključite i uvjerite se da je nešto teško male su šanse da ćete se više imati volje i želje truditi, a još manje promijeniti način razmišljanja. Kad mislite da nešto nije pošteno, imate li sreće da naletite na raspoloženu osobu koja će vam objasniti da je poštenje subjektivan pojam koji nema veze sa životom, možda ipak uspijete promijeniti način razmišljanja i pokrenuti se u pravom smjeru.

Duboko sam uzdahnula i pripremila se na žustru raspravu iz koje sam morala izaći kao pobjednik (stvar ega, volim pobjeđivati..zato samnom nitko ne voli igrati, hm…pa ništa kad bolje razmislim). Kako objasniti osobi koja misli da život nije pošten da život nema nikakve veze s poštenjem i nepoštenjem.

Kad bih vam sutra ukrala auto ili tekst s vašeg bloga, a potpisala sebe, osim što bih bila kradljivica bila bih i nepoštena. Ali, to je moja osobna karakteristika i život s njom nema veze. Ili sam kleptomanka, ili se bavim nezakonitim aktivnostima, možda sam i lijena za pisanje pa kradem, a možda se bavim i politikom pa mi je dokaz o krađi uvjet za primanje u političku stranku.

Nije život nepošten jer je netko drugi nepošten, zar ne? Svatko odlučuje sam za sebe i odgovoran je (ili bi trebao biti) za svoja djela. Izvrtila sam u glavi nekoliko argumenata, naoštrila nokte i spremila se na  borbu za život ili smrt kako bih dokazala da je blogerima  i svima ostalima potpuno isto neovisno o tome u kojem dijelu svijeta žive.

Koliko puta ste vi pomislili ili izjavili da život nije pošten? Možda ste upoznali osobu koja je uspješnija od vas (ili je barem vi takvom doživljavate), nekoga tko je mršaviji ili ljepši od vas, osobu koja je mlađa od vas, a ima svoj profitabilan biznis koji je podigla sama od nule (iako vi smatrate da dolazi iz bogate obitelji jer, kao što već znamo, život  nije pošten).

Zašto neki dobivaju sve, a vi ništa? Kako je moguće da je život tako nepravedan, a vi ste tako dobra, draga, sposobna, vrijedna i nevjerojatno inteligentna osoba! Koja uz to još ima i odlične ideje samo, eto, život nije pošten pa ih nitko ne prepoznaje, a vaš potencijal truli zajedno s vama dok nesretno kukate svima koji vas žele i ne žele slušati kako život nije pošten.

Nepravda je gorka pilula koja već i tako (ne)pošten život čini još gorim, ružnijim i nepravednijim sve dok u jednom trenutku ne počnete toliko žaliti sami sebe i vjerovati da se sve urotilo protiv vas da odustanete od svega. Što vas samo dovodi do zaključka kako je život stvarno nepošten prema vama.

“The problem is not the problem. The problem is your attitude about the problem.” Captain Jack Sparrow

Umjesto što za svaki neuspjeh krivite nepošten život, kako bi bilo da malo zastanete, razmislite, duboko udahnete i promijenite način razmišljanja? Možda nije kriv život, možda ste krivi vi? Ali istina boli, slažem se, i još ju je teže prihvatiti. Zato je lakše kriviti život, svemir, okolinu koja vas ne razumije i splet nesretnih i nespretnih okolnosti umjesto preuzeti odgovornost za vlastite postupke.

Zamislite situaciju u kojoj ste učili cijelu noć i svejedno pali na ispitu. Katastrofa, zar ne? Barem u ovom trenutku, za 6 mjeseci se te katastrofe više nećete ni sjećati jer ćete pasti sljedeći ispit. Možda dajete sve od sebe na poslu, ostajete duže i radite više od svih, a ipak je netko drugi dobio promaknuće umjesto vas.

Naravno, riječ je o osobi iza koje već u 16 sati ostaje oblak prašine dok vi tužno sjedite za svojim stolom, tipkate po računalu i mrzite cijeli svijet jer vas šef ne voli. Jer problem mora biti u šefu, a ne u vama. Vi ste savršeni, ne zaboravite. I naravno, dajete sve od sebe.

U čemu je problem?

Samo u vašem načinu razmišljanja. Postoje dvije vrste ljudi, mislioci i činitelji. Nadam se da ne moram posebno napominjati koji od njih uspiju u životu, a koji misle da život nije pošten. Problem mislioca je u tome što živimo u svijetu u kojemu nikoga ne zanima što vi mislite nego što radite i u kojemu vam vaše misli neće pomoći da napredujete.

Možete za sebe misliti da ste jako pametni, ambiciozni, lijepi, savršeni, dobri, divni, krasni, dragi i sposobni…ali to je samo vaše mišljenje koje može ali i ne mora biti točno. Da ne mora biti točno govori i statistika po kojoj većina ljudi ima pomalo zamagljenu predodžbu o sebi i smatra se boljima nego što stvarno jesu.

Vaše mišljenje je samo vaše, nitko vam ga ne može oduzeti niti zabraniti pa kad je i potpuno pogrešno ali vas, isto tako, neće nikamo dovesti. Razmišljanje je dobro kao i sanjanje. Problem nastaje kad počnete previše razmišljati i sanjati, a premalo djelovati.

Zato svijet voli činitelje, a život prema njima nije nepošten. No, je li to istina? Naravno da nije, život nema svoje miljenike, miljenici se sami izbore za svoje mjesto pod suncem, a kad padne kiša imaju već spreman kišobran (ili iskoriste priliku da izume bazen). Činitelji se razlikuju od mislioca po jednoj stvari.

Oni za sebe ne misle da su jako pametni, ambiciozni, lijepi, savršeni, dobri, divni, krasni, dragi i sposobni. Oni imaju dokaze da su takvi, a imaju dokaze jer djeluju.

“A little less conversation, a little more action please!”

Za razliku od mislioca koji misle kako bi nešto mogli učiniti, činitelji to stvarno i učine. Vi možete misliti da biste spasili mače iz bujice ali činitelj će skočiti na glavu i izvući ga van. Javnost neće pljeskati i objaviti sliku u dnevnim novinama vama koji ste mislili skočiti u rijeku nego osobi koja je skočila umjesto vas.

Vi možete sjediti ispred TV-a i hvatati se za glavu kad Ronaldo promaši gol jer biste vi to pogodili bolje iz fotelje. Postoji samo jedan omanji problem. Vi ste u fotelji i nemate milijune koje ima Ronaldo zato što ste, pogađate, u fotelji. Ronaldo je možda promašio gol ali on je i dalje Ronaldo, i dalje je na terenu, i dalje je jedan od najboljih nogometaša na svijetu (ako niste tim Messi onda vam je i najbolji na svijetu).

Ah da, glupi nogometaš. Kako on mlati milijune, a ja s fakultetom, savršenstvom, dobrim idejama i foteljom živim od prvog do prvog u mjesecu? Možda zato što ste vi mislilac, a Ronaldno činitelj. Možda bi Ronaldo bio Ronaldo i da se bavi atomskom fizikom ili da ima dara za pisanje, slikanje, povijest ili kuhanje.

Nije važno što mislite, važno je što dajete

Naviknite se, ljude ne zanima što vi mislite, zanima ih što radite i na koliko ljudi utječete. Igrate li nogomet iz hobija, možete za sebe vjerovati da ste Ronaldo ili Maradona u najboljim godinama ali to jednostavno nije istina. Igrate li nogomet u Real Madridu ili FC Barceloni vi ste netko jer, osim što imate vrhunski talent za vas znaju milijuni ljudi koji za vas navijaju s tribina i ispred TV-a.

Pišete li svoj dnevnik ili mali blog nikoga ne zanimate. Napišite Harryja Pottera i bit ćete J.K Rowling za koju zna cijeli svijet. Mogla je i ona napisati Harryja u bilježnicu i sakriti je ispod kreveta. Ali nije. U tome je razlika između mislioca i činitelja.

Nije kriv život nego vaša percepcija života

Što je pošteno, a što nepošteno najviše ovisi o tome koliko ste uspješni u onome što radite. Rad i nagrada za rad su produkt činjenja i djelovanja, a ne razmišljanja. Provodite li previše vremena gledajući se u ogledalu, diveći se samima sebi i svojim idejama, a nakon toga idete spavati, život će biti jako nepošten jer će vas šutnuti onda kad se najmanje budete nadali i bit će to bolan udarac.

Budete li umjesto toga djelovali, manje razmišljali o svojim genijalnim idejama, a više ih provodili u djelo, postoji šansa da ćete pomisliti da je život ipak pošten.Dok vam ne propadnu sve ideje za što ćete, naravno, opet okriviti sve druge osim sebe. Ljudi me ne razumiju, ja sam iznad njih, zanima ih samo trivijalna zabava, nemam sreće, život je opet nepošten.

A gdje se tu uklapaju bloger i Amerika?

Lokacija nije uvjet uspjeha ili neuspjeha. Naravno, ovdje ne mislim na zemlje trećeg svijeta ili ratom zahvaćene zemlje. Govorim o onim razvijenim državama. U kojima ljudi ne ubijaju jedni druge jer vlada bezvlađe i ne moraju loviti svoj ručak nego ga kupe. Ne govorim o zemljama poput Saudijske Arabije u kojima žene jedva smiju izaći iz kuće nego o zemljama s demokratskim načinom uređenja.

Neke od njih su ekonomski razvijenije, neke su manje ali nemojte se zavaravati da je negdje drugdje lakše. Možda u vašoj zemlji situacija nije idealna ali to ne znači da nema uspješnih ljudi i ne, nisu svi lopovi s debelim vezama.

Nije uvjet ni pozadina koju imate kao ni to jeste li rođeni sa zlatnom žlicom, srebrnom žlicom, drvenom žlicom ili bez žlice. Nisu važne okolnosti koje imate mjestom rođenja nego ono što ćete vi sami od njih učiniti.

Ne osporavam da je život pun izazova i da je puno teže uspjeti živite li u afričkom bušu nego u Frankfurtu. No, vi sami upravljate svojim životom i sami ste odgovorni za svoje postupke. Koliko je samo poznatih glumaca ili djece milijunaša završilo loše od droge, a imali su zlatnu žlicu? Koliko je samo ljudi učinilo nešto od svog života, a nisu imali ništa?

Oni koji su uspjeli, neovisno o tome kakvu su žlicu imali, ipak imaju nešto zajedničko svim uspješnim osobama – oni su činitelji. Oni ne misle za sebe da su sposobni ali nemaju sreće jer su se sve okolnosti urotile protiv njih. Oni znaju da su sposobni jer su uspjeli unatoč svim okolnostima.

Amerika je veliko tržište, slažem se, ali nemojte se zavaravati da biste tamo uspjeli samo zato što ste neuspješni kod svoje kuće neovisno o tome jeste li bloger, profesor ili broker. Ne možete li uspjeti na malom tržištu sa svojom idejom kako mislite da biste uspjeli na tržištu većem nego što ga možete zamisliti gdje su stotine tisuća ljudi imali istu ideju još prije vas? Na tržištu na kojemu vlada još veća konkurencija, a ljudi grizu kao morski psi?

Nemojte se zavaravati. Drugi put kad pomislite kako niste uspješni, a netko je uspješni od vas, prije nego što zaključite kako je život nepošten zapitajte se što ste napravili da biste vi bili uspješni? Možda ipak postoji mogućnost, ma kako mala, da je netko ipak malo bolji i talentiraniji od vas. Da zna bolje prodati svoje ideje i sebe, da je izvrstan u networkingu ili da samo radi više od vas.

Da, ali vi ste u uredu do 19 sati, a ova osoba koja je dobila vaše promaknuće ide kući u 16 sati. Možda vi radite duže ali druga osoba radi produktivnije i pametnije. Možda joj za isti posao treba manje vremena nego vama što je čini boljim kandidatom za promaknuće. A možda joj je šef ujak ali to svejedno ne znači da život nije pošten nego da vi imate potpuno pogrešnu predodžbu kakav bi život trebao biti.

Vodite računa da će vas takvo razmišljanje dovesti do stanja tuge, bijesa, apatije i pogrešnog mišljenja kako se sve urotilo protiv vas, a zapravo jedina osoba koja se urotila protiv vas ste vi sami jer gledate svijet na potpuno pogrešan način i niste činitelj nego mislioc. A usput patite i od Weltschmerza.

Zato, promijenite način razmišljanja. Život nije nepošten. Život nije ni pošten. Život za vas nije briga. Dogodit će vam se dobre i loše stvari u njemu ali vi ste sami odgovorni za svoje postupke, svoj način razmišljanja i za rezultate koje postižete ili ne postižete.

Nije lako ali kad bi bilo lako svi bi bili uspješni i imali milijune na računima. Sad biste mogli pomisliti – ali za uspjeh treba sreća! A nije loše ni imati prava poznanstva. Slažem se, treba vam nešto sreće, a networking je važniji nego ikada ali činitelji sami stvaraju svoje prilike. Kad jedna ideja ne uspije, otresu sa sebe prašinu i prelaze na plan B ali nikada ne spavaju i za razliku od ostalih, prihvaćaju odgovornost za vlastite postupke.

Izvucite se iz fotelje i prestanite misliti da se cijeli svijet urotio protiv vas jer ste se sami urotili protiv sebe. Nemojte brojati Ronaldu promašene golove nego probajte sami zadati gol, a kad ga promašite prihvatite odgovornost i priznajte da možda niste najbolji nogometaš na svijetu ali to ne znači da nemate neki drugi talent.

Nemojte se sažalijevati i nemojte očekivati sažaljenje od drugih. Pamet u glavu, osmjeh na lice i sljedeći put kad vidite malo mače u bujici, skočite i izvucite ga van čak i ako vam slika ne izađe u dnevnim novinama. Nije loše činiti dobra djela, a ne očekivati ništa za uzvrat.

Čini li se vama da je život ponekad nepošten ili se sad bojite priznati?