Godina dana. 258 objavljenih tekstova. 1500 riječi u prosjeku (obično više ali nećemo sitničariti). 387 000 riječi. U godinu dana. Ako knjiga od 400 stranica ima u prosjeku 100 000 riječi, onda sam u godinu dana napisala skoro 4 knjige.

Četiri knjige u godinu dana! To ne može ni Stephen King 😉 Ukoliko do sad već niste shvatili, sretan rođendan Orbis Marketing! Cijela priča je počela na današnji dan prije točno godinu dana kada sam objavila svoj prvi post.

Danas, kad se vratim na početak, najradije bih se poklopila papirnatom vrećicom jer je početak bio bolan. Ne, nisam stroga prema sebi ali sam zato sretna što nitko nije čitao ono što sam pisala. Da je, vjerojatno danas ne bih bila ovdje jer sam uvjerena da se nikome ne bi svidjelo.

Usput, ovo vam ne daje dozvolu da pretražujete stare objave koje ipak neću brisati jer se na greškama uči, nitko se nije rodio kao pisac (osim Stephena Kinga vjerojatno) i svakome treba određeno vrijeme za učenje i opuštanje. Kad počnete razmišljati o svojim blogerskim počecima shvatite koliko ste malo znali.

Shvatite da ste se bojali izraziti svoje mišljenje, bojali ste se približiti čitateljima, pokazati svoje pravo lice i opušteno pisati. Tekst za koji vam danas treba 2 sata intenzivnog rada, na početku će vam oduzeti 6 sati super intenzivnog rada, a svejedno nećete znati ni gdje počinje ni gdje završava jer će, naravno, biti malo zbunjujuć.

Svaki blog i pisac koji stoji iza njega imaju težak početak. Želite brze rezultate, a umjesto njih ne dobivate nikakve rezultate. Želite pisati kao neki poznati blogeri i pisci čije blogove pratite, a otkrijete da znate manje nego što ste mislili. Muči vas dizajn bloga, brendiranje, grafički i vizualni elementi, društvene mreže. Mučite sami sebe, a vaš blog muči vas.

Komentare čekate kao pokisao sunce, a kad dođe prvi komentar srce vam lupa kao da će iskočiti iz kože (ili je tako bilo samo kod mene?). Bit će dana kad ćete pratiti statistiku svakih pola sata i pitati se kad ćete napokon doći do dvoznamenkastog broja, s 9 na 10 posjeta. Bit će dana kad ćete željeti raditi druge stvari ali nećete moći jer vas čeka pisanje.

Ponekad nećete željeti pisati ali ćete morati radi ambicioznog rasporeda koji ste si zadali. Imat ćete manje vremena nego ikada. Neke aktivnosti u kojima ste nekada uživali dok niste pisali sad će postati tek povremene. Postat ćete otporni i na malo prašine na radnom stolu i naučiti zažmiriti na jedno oko ako želite objaviti tekst na vrijeme.

Imat ćete toliko upitnika iznad glave da nećete ni shvatiti da je napokon došao dan kad tih upitnika imate manje. Da ste počeli pisati 1000 riječi u sat vremena, a da imate toliko novih tema za buduće tekstove da vam je potreban planer. Shvatit ćete da ljudi stvarno čitaju ono što pišete i da dolaze po savjete.

Da vam šalju mailove kako bi vam rekli da vole vaš stil pisanja ili se žele zahvaliti što ste im pomogli, a niste ni bili svjesni da nekome pomažete. Shvatit ćete da dobivate mailove kad nekome treba pomoć ili mu nešto nije jasno. Kad shvatite koliko interakcije s ljudima imate dnevno samo zato što pišete blog, ostat ćete iznenađeni.

Sve to se dogodilo u samo godinu dana pisanja bloga. Sve se to možda dogodilo i vama koji pišete blog duže od godinu dana ili će vam se tek dogoditi kad vaš blog proslavi prvi rođendan. Ili neće, jer su statistike porazne i govore da većina blogera odustane u prva 3 mjeseca. Oni koji prežive, pričat će.

Ovo su neke od najvažnijih lekcija koje sam naučila u godinu dana pisanja bloga

Pisanje bloga oduzima jako puno vremena

Više nego što mislite i očekujete kad tek počinjete s pisanjem. Barem u slučaju ako ne želite prepisivati s interneta i krasti tuđe tekstove. Želite li još sve začiniti slikama i malo poraditi na vizualnom identitetu, trebat će vam vremena.

Dogodit će vam se da ćete morati otkazati neke planove jer morate pisati. Knjigu koju ste nekada pročitali za tjedan dana sad ćete čitati 3 tjedna. Izaći ćete van s oguljenim lakom za nokte (ako ste ženska osoba ili muškarac otvorenog uma) jer ćete biti u situaciji da birate hoćete li namazati taj nokat ili ćete napisati kvalitetan tekst.

Većinu dana ćete provesti zalijepljeni za stolicu i monitor i gunđat ćete kad vas netko, kome je stalo do vašeg psihičkog i fizičkog zdravlja, izvuče za uši van da udahnete svježeg zraka. No, uživate li u pisanju ništa od ovoga vam neće predstavljati stres.

Pisanje izaziva ovisnost

Barem u mom slučaju. Uvijek sam voljela pisati ali od otvaranja bloga postala sam ovisna o pisanju. Ne može proći dan da nešto ne napišem čak i vikendom kad ne objavljujem. Sanjam pisanje, spavam s rokovnikom pored sebe kako bih mogla zapisati ideje koje dođu same od sebe, a koje bih zaboravila do jutra.

Kad ste ovisni o pisanju osjećat ćete fizičku bol ako ne budete pisali. Na godišnji odmor ćete nositi laptop jer morate pisati i objavljivati. S godišnjeg ćete se vratiti s podočnjacima ali ne biste ni željeli da je drugačije.

Konkurencija ne postoji

Ne vjerujem u konkurenciju i nisam ni najmanje kompetitivna osoba. Ne želim da moj blog čitaju svi, a druge blogove nitko. Iako je tržište zasićeno brojnim sadržajima, ipak ima mjesta za sve ili barem one koji se trude i ne odustanu.

Čitatelji nisu glupi i ne smije ih se podcjenjivati. Ako netko čita priču na vašem blogu, ne znači da je to jedini interes te osobe i da neće poslije doći na moj po neki savjet ili malo motivacije. I obratno. Zato nemojte gledati na druge kao na konkurenciju jer nećete ništa postići takvim stavom, a propustit ćete potencijalno lijepa poznanstva.

Važna je zajednica

Gledanje na druge blogere kao na konkurenciju koja vam oduzima čitatelje je najgora greška koju možete učini. To je nešto što će vam reći svaki iskusni bloger, s naglaskom na one koji pišu i duže od godinu dana. Drugi blogeri su vaše pleme i kako se vi budete ponašali prema njima, ponašat će se i oni prema vama.

Drugi blogeri vam trebaju i vi trebate njima jer, koliko god izvrsni i kvalitetni bili, nećete moći uspjeti sami. Nikada. Trebat će vam tuđa podrška posebno kad je riječ o osobama koje rade isto što i vi.

Otkrit ćete da ima nevjerojatno super ljudi

Prosurfate li malo internetom, vidjet ćete brojne tekstove koji vas mogu dovesti do zaključka da na internetu žive samo trolovi koji samo čekaju da nekome pokvare dan. Da, ima i takvih ali ne volim gledati na sve iz negativnog ugla. Moje iskustvo s ljudima na internetu je krajnje pozitivno.

Od drugih blogera s kojima izgrađujem veze do svojih čitatelja koji mi svaki dan šalju mailove i govore mi da im je moj blog spremljen u bookmarks ili da su budni do ponoći jer znaju da tad objavljujem novi tekst.

To me iznenadilo jer, potpuno iskreno, nisam to nikada očekivala. Nemojte me pitati što sam očekivala, vjerojatno ništa tako da me ovo izrazito pozitivno iznenadilo. Osim toga, otkrila sam neke prave talente za pisanje u čijim blogovima vjerojatno ne bih uživala da nemam svoj.

Morat ćete biti iskreni

Ljudi cijene iskrenost čak i kad ne žele čuti loše vijesti. Ja volim iskrenost i isto očekujem od drugih. Kad napišem da nešto nije lako, brzo ili jeftino, stvarno to i mislim. Nekome se neće svidjeti jer želi čuti da je to zapravo lako, brzo i jeftino. No, kad bih slagala, netko bi dobio pogrešan dojam, a to ne želim.

Iako se uvijek vodim izrekom “Sve se može kad se hoće ako nam se da” to ne znači da je lagano i da svi to mogu. Kad bi to bio slučaj, svi bismo bili Richard Branson ili Bill Gates, a nismo. Zato, ako pišete blog i dijelite savjete, nemojte zavaravati svoje čitatelje čak i ako želite uvijek biti pozitivni i pisati samo o leptirićima i cvijeću.

Prestat ćete biti opsjednuti statistikom

Uopće mi nije neugodno priznati da sam svoju blogersku karijeru započela kao osoba potpuno opsjednuta statistikom. Što je žalosno jer ne volim brojeve. Prvih nekoliko dana provjeravala sam posjete svakih sat vremena. Bubnjalo mi je u ušima od znatiželje i stresa što ću vidjeti kad se spojim na WordPress stats.

Mislim da sam, prvi dan, kad sam vidjela prvu posjetu (koja je možda bila i moja jer nisam bila ulogirana na što treba paziti, da ne radite sami sebi promet) pala u nesvjest od šoka. Netko je navratio na moj blog!!!!!

Kako je raslo iskustvo, tako se smanjivala opsjednutost pa sad imam vrlo zdrav odnos prema statistici. Toliko zdrav da nekada ne pogledam danima što se događa nego napravim pregled na kraju tjedna.

Otkrit ćete da morate puno učiti

Neću vam lagati, morat ćete učiti i ono što vas ne zanima, a riječ je o vještinama koje ne znate. Želite li da se vaš blog pojavljuje na Googleu, morat ćete poznavati SEO i korištenje ključnih riječi. Želite li malo posebnije slike, morat ćete se malo zabaviti grafikom i grafičkim dizajnom.

Morat ćete usvojiti neke pojmove za koje niste nikada prije čuli (što je infograf?). Više od ičega ćete morati voditi računa o pravopisu i gramatici jer blog pun grešaka je loš blog neovisno o tome koliko je autor ili autorica talentiran za pisanje.

Svaki dan ćete otkriti nešto novo što ne znate, pojavit će se neka vještina koju ćete morati svladati i radi koje ćete na kraju biti bogatiji znanjem.

Morat ćete naučiti poštovati svoju publiku

To uključuje odgovaranje na komentare i mailove čak i kad vam je potpuno jasno da je sve objašnjeno u tekstu. Morat ćete imati strpljenja sve objašnjavati i odgovarati na dodatna pitanja ali to je plus, a ne minus. To je znak da netko čita vaš blog i da vas smatra dovoljno pristupačnom osobom da postavi dodatno pitanje.

U onom trenutku kad čitatelji otkriju da ih poštujete, ostvarit ćete interakciju s njima. A interakcija je ono što vas uvijek treba zanimati jer je bolje imati 5 angažiranih pratitelja nego 5000 onih koji šute i od kojih ne možete dobiti ni like jer ih zapravo ne zanimate.

Pronaći ćete svoje ja

Ili ćete morati. Jedna stvar koju ne podnosim je “follow for follow” i “like for like” metoda. Ili kad netko pošalje – prati moj blog, novi sam! Molim? Duboko udahnite i smirite se. Kad vam dođe ideja da molite nekoga, odustanite i pokušajte sami doći do toga što želite jer je, vjerujte mi, moguće.

Dajete li nekome lajkove samo zato što očekujete i vi sami like, odustanite. Najgore od svega, nemojte početi pratiti nekoga pa kad, nakon 2 sata, ustanovite da ta osoba ne prati vas, doći na ideju na stisnete unfollow jer to samo pokazuje koliko ste očajni i kako na brzi način želite doći do brojeva.

Nije sve u brojevima. Nešto je ali puno toga nije. Želite li biti uspješni i voditi blog koji će dugo živjeti, osvojite čitatelje kvalitetom, korisnim ili zabavnim sadržajem i prije svega kvalitetnom interakcijom. Nemojte moliti i nemojte varati.

Opustit ćete se

Prije godinu dana bila sam ukočena. Jako. Previše. Toliko ukočena da nisam htjela napisati svoje ime. Onda me jedna osoba koja se bavi marketingom i ima više iskustva od mene “oprala” radi te činjenice i rekla:”Želiš li da tvoj blog uspije, a ljudi se s tobom povežu, nećeš se skrivati iza Orbisa nego ćeš biti Ivana.”

Malo povrijeđena radi kritike koja je očito bila konstruktivna, istu večer sam naškrabala svoj potpis koji stoji i dalje. Kad sam malo razmislila, shvatila sam i sama da ima pravo. Ljudi žele druge ljude da bi stvorili vezu i osjetili povezanost. Pošaljete li pitanje u Apple, odgovorit će vam prava osoba…Stacey, John ili Becky, a ne Apple.

Zato se nemojte skrivati iza loga, brenda, pseudonima nego pokažite svoje pravo lice i tko ste. Tko zna, možda se svidite ljudima.

Budite ponosni na ono što radite

Većina blogera, čak i onih koji nemaju 15 godina, započinju svoje pisanje tajno. Nitko ne smije znati što rade. Nikome ne žele reći što rade. Neka digne ruku onaj tko piše blog, a nije na početku nikome rekao da to radi? Ja dižem prva.

Zašto? Ne znam. Vjerojatno iz straha da ne znam što radim, da će netko otkriti moje tajne (Koje tajne? Javno objavljujem tekstove o marketingu, internetu i svemu digitalnom, nema tajni), pitati me koliko me ljudi čita, a čita me 5 ljudi s mojom mamom pa će mi stradati ego.

Onda se opametite pa shvatite da radite nešto dobro u čemu uživate. U što ulažete jako puno truda. Shvatite da ste napisali skoro 4 knjige i ako vas to ne čini piscem onda ne znam što vas čini (mene, s obzirom na teme i ljubav prema podučavanju vjerojatno i profesoricom). Zato budite ponosni na sebe i na svoj blog, recite ljudima što radite. Kad se skrivate, umanjujete svoju vrijednost.

Zaljubit ćete se u svoj blog

Možda zvuči potpuno ludo ali hoćete. Vaš blog će biti vaša beba. Vaš mali projekt i veliki test živaca i vlastitih sposobnosti. Toliko ćete biti opsjednuti s njim da mu nećete htjeti ni promijeniti dizajn iako znate da biste trebali. Naviknuti ste na stari i nećete željeti gledati nešto novo.

Mislit ćete na svoj blog svaki slobodni trenutak i stalno ćete smišljati nove teme. I lupit ćete sami sebe po prstima kad shvatite da ćete ipak morati uvesti neke promjene u budućnosti jer je to za vaše dobro. I za dobro vašeg bloga.

Morat ćete naučiti puno o marketingu

Meni nije bio problem jer sam po zanimanju marketar. Ipak, digitalni i content marketing nismo imali na faksu. To sam učila sama. Na pokušajima i pogreškama. Na internetu i od drugih blogera. Pisanje je samo dio onoga što vas čeka ako se odlučite otvoriti blog, a željeli biste imati čitatelje jer vam se ne piše samo za sebe.

Društvene mreže su najbolji prijatelj svakog blogera. I svih ostalih koji se bave bilo kakvom vrstom biznisa ili objavljivanja sadržaja na internetu. Kad to shvatite i upotrijebite u svoju korist, shvatili ste sve što treba.

Naučit ćete biti strpljivi

Ništa se ne događa preko noći. Ako mi netko kaže točan broj koliko sam to puta ponovila u svojim tekstovima, dobit će nagradu. Ali istina je. Ne postoje brzi rezultati koliko god vi to željeli i sanjali. Isto tako, neće vas samo upornost nagraditi. Možete pisati i pisati, gomilati riječi i slova ali ako ne budete naporno radili, rezultati će svejedno izostati.

Naučit ćete biti strpljivi i smireni. Uporno stvarati sadržaj, graditi odnose i mostove, a ne ih rušiti. Svaki dan ćete učiti, truditi se i raditi na sebi i na svom blogu.

Rad se isplati

Mogu vam samo reći da se rad isplati. I upornost se isplati, posebno ona koja vas tjera da idete dalje čak i ako vam dođe da odustanete. No, prije svega, morat ćete se naraditi. Na početku ćete pisati sadržaj u koji ste uložili i previše vremena, a koji je upitne kvalitete i nitko ga ne čita (na sreću).

Onda ćete se uhodati, opustiti i pronaći svoj glas, a počet ćete privlačiti i čitatelje. Sprijateljit ćete se s drugim blogerima. Počet ćete se prikazivati u pretraživačima. Shvatit ćete da znate više nego što se mislili. Jednog dana ćete se spojiti na statistiku svog bloga i rezultati će vam uljepšati cijeli dan.

Otkrit ćete da ste, od malog i nepoznatog bloga za koji nitko ne zna i koji čita 100 ljudi dnevno došli do četveroznamenkaste cifre i da je taj broj samo raste. Ovo ne pišem zato da se hvalim nego da pokažem svima koji pišu blog ili će ga početi pisati da je to moguće.

Možda vama četveroznamenkasta cifra ništa ne znači u životu jer imate peteroznamenkastu ali meni, nakon točno godinu dana, znači da netko voli ono što radim i u što ulažem trud. Svaki mail koji dobijem mi da novi nalet energije da samo nastavim dalje, ulažem još više truda i dijelim ono što znam sa svima ostalima koji su željni učenja i dovoljno znatiželjni da navrate ovdje i pročitaju što ih zanima.

Putovanje se nastavlja

Koji su planovi za budućnost? Dobra je vijest da planova uvijek ima. Nemojte očekivati kraće tekstove jer ću i s ovim doći do 3000 riječi (toliko o 1500 riječi s početka teksta), nemojte očekivati da usporim jer imam dovoljno ideja za sljedećih nekoliko godina.

Plan je nastaviti ovo što radim, dodatno širiti zajednicu, bolje upoznavati druge blogere i svoje čitatelje, nastaviti dijeliti savjete za sve one koji ih žele čitati i vjerojatno promijeniti dizajn bloga jer bi bilo već vrijeme. Motivirati sve one kojima je potrebna motivacija, biti dobre volje kao i uvijek i pronaći više vremena za društvene mreže. Ah da, i doći do peteroznamenkastog broja..uvijek treba ciljati visoko.

I za kraj, zahvaljujem svima koji su bili samnom u ovih godinu dana, koji su se uključili kasnije i koji će se tek uključiti. Što veća zajednica, to bolja 🙂

Imate li vi blog i što ste vi naučili pišući ga?