Uvijek sam smatrala da je skakanje na trampolinu zabavno. Ne, nisam nikada skakala na trampolinu samo mislim da je zabavno, a nisam isprobala tu aktivnost iz dva razloga.

Prvi – nemam trampolin

Drugi – kad bih i nabavila trampolin, s obzirom da nisam baš sportski tip, vjerojatno bih toliko odskočila da bih dokazala ima li ili nema života izvan sunčevog sustava. Ili bih pomogla Elonu Musku kolonizirati Mars.

Idemo na igru zamišljanja

Sad zamislite svoj blog ili web stranicu kao trampolin. Čitatelji su skakači i ovisno o tome što nudite, skočit će na vaš sadržaj i, nakon što ga konzumiraju, odskočiti manje ili više. Vi ste menadžer koji upravlja svojim trampolinom i ono što vam je u interesu je da čitatelji što više skakuću po njemu ali ne odskoče prebrzo.

Kad i odskoče, želite da se vrate na još malo skakanja ali da drugi put skaču još duže, čitaju ono što pišete, listaju stranice, gledaju slike i zadrže se baš onoliko koliko želite. Dobro, možda ne baš koliko želite jer, kad bi se vas pitalo, vjerojatno bi ostali cijeli dan.

Ali, što duže to bolje i to je uvijek pravilo kod igranja na trampolinu. Neki trampolini su loše dizajnirani i kad skočite na njih, odbiju vas više nego što ste planirali. Možda vam se skakanje na trampolinu i ne sviđa pa ćete probati jednom i više nikada jer to nije aktivnost u kojoj uživate. Nije ništa drukčije ni kod blogova i web stranica.

Što je bounce rate?

Bounce rate je upravo skakanje na trampolinu. Postotak čitatelja koji posjete vaš blog ili web stranicu i odu jer nisu pronašli ono što ih je zanimalo ili su pročitali jedan tekst koji im je pomogao ali ih niste uspjeli zainteresirati da malo temeljite prokopaju po ostatku sadržaja koji ste tako vrijedno kreirali.

Bounce rate je stopa odbijanja ili odskakanja koja nije ništa neobično jer sve web stranice i blogovi je imaju, neki višu, neki manju. Blogovi često pate od jako visoke bounce rate jer čitatelji dođu, najčešće privučeni vašim postom na Facebooku ili nekog drugoj društvenoj mreži, pročitaju, odu i više nikada se ne pojave.

Ili barem ne do sljedećeg puta kad objavite nešto što će im privući pažnju. Marketari mrze bounce rate iz dna duše. Blogeri mrze bounce rate iz dna duše. Zašto? Zato što bounce rate znači neuspjeh. Visoka stopa odbijanja je znak da vrijedno pišete, a onda zgužvate papir na kojemu je tekst u koji ste uložili sate i spalite ga u kanti za smeće.

Kako izračunati bounce rate?

Najjednostavnija formula za računanje stope odbijanja (kako kaže Google) je ova

Za sve koji imaju web stranicu ili self hosted blog (recimo na WordPress.org) postoji odlična stvar koja se zove Google Analytics i koja će vam pružiti sve podatke koji vam trebaju kako biste pratili uspjeh svog weba.

Za one koji imaju blog/web stranicu na WordPress.com, a nisu platili Business Plan koji nudi Google Analytics, stvari se malo kompliciraju jer WordPress u svojoj statistici ne računa bounce rate.

Kako izračunati bounce rate kad nemate Google Analytics?

Teško, posebno ako želite biti precizni. No, ipak postoji pokazatelj koji vam može pokazati koliko su posjetitelji zainteresirani za sadržaj koji objavljujete, a zove se pageviews. Uvijek je bolje imati veći broj pageviews od broja samih posjetitelja jer je to znak da su posjetitelji ostvarili određenu interakciju s vašim web stranicom ili blogom.

To znači da ste ih dovoljno zainteresirali da još malo klikaju i otkrivaju neke detelje. Naprimjer, nisu samo kliknuli na naslov koji im je privukao pažnju i doveo ih na vaš blog nego su počeli istraživati tko ste vi (About page), malo prokopali po vašim kategorijama i kliknuli na neku od njih, a onda se našli na nekom potpuno novom tekstu koji im je privukao pažnju svojim naslovom. Ako ste posebno sretne ruke, dobit ćete i novog pretplatnika.

Pageviews nije precizna metoda mjerenja stope odbijanja ali će vam pomoći kako biste vidjeli koliko vremena vaši posjetitelji provode na stranici i što tamo rade. Jesu li došli pročitati samo najnoviju objavu ili ih je pretraživač doveo do teksta koji ih zanima, a kad su pročitali, napustili su vaš web.

Ili su možda došli, pročitali što ih zanima, a onda se toliko zainteresirali da su poželjeli još. Posjetitelji s vašom stranicom moraju ostvariti interakciju i nije važno koliko ona traje. Važno je samo da ne pročitaju jedan tekst, a onda pobjegnu i više se ne vrate.

Što je dobra ili loša stopa odbijanja (bounce rate)?

• manje od 65% je odličan bounce rate (toliko odličan da si možete čestitati ili se zabrinuti je li vam analitika ispravno postavljena

• 65 – 85% je bounce rate radi koje trebate biti zabrinuti ali još uvijek možete mirno spavati

• više od 85% je znak za alarm, nešto radite pogrešno i ako tako nastavite, uskoro ćete pisati samo za sebe

Blogovi i bounce rate

Dok većina kvalitetnih poslovnih web stranica ima obično nisku stopu odbijanja, blogovi čak i kad su jako kvalitetni znaju imaju visok bounce rate. Uvijek tvrdim, iako se neće svi marketari složiti samnom jer svatko ima različito mišljenje, a i teško je generalizirati, da je broj pregleda (pageview) uvijek važniji od broja posjeta (number of visitis).

Pitate li mene, reći ću vam da je bolje imati 100 posjeta dnevno i 600 pregleda nego 600 posjeta dnevno i 700 pregleda. Zašto? Jer, kao što sam rekla, 100 posjeta dnevno i 600 pregleda znači da su se ti posjetitelji angažirali oko vašeg bloga i da ste ih uspjeli zainteresirati za više. Dok u drugom slučaju baš i niste.

Želite li da vaš sadržaj dobije pažnju kakvu zaslužuje ili kakvu očekujete, željet ćete da posjetitelji što više istražuju vaš blog ili web stranicu jer je to znak da ste uspjeli u onome što svi smatraju najtežim dijelom posla  – zainteresirati ih dovoljno da požele još ili barem da saznaju što još nudite.

Koji su razlozi visoke stope odbijanja?

Loš sadržaj

Znate kako ide kod mene, odmah u glavu za što su mi mnogi čitatelji rekli da im se sviđa. Nećemo kriviti neke više sile, najčešći razlog visoke stope odbijanja (iako ne i jedini) je loš sadržaj. Postoje ljudi koji jednostavno nisu pisci i s tim se treba pomiriti. Imate li poslovni blog, jedino i najbolje rješenje je da angažirate nekoga tko zna pisati i ne štedite na tome.

Imate li privatni blog ali vam je jako stalo do statistike, onda vježbajte i učite. Ili isprobajte druge metode koje mogu biti jednako kvalitetne i kreativne, a nisu strogo vezane uz pisanje tekstova.

Loš naslov

Ili loši naslovi. Ono što dovodi ljude na vaš web su naslovi. Možda nije dobro suditi knjigu po koricama ili ljude po izgledu ali naslov će presuditi hoće li vaš sadržaj dobiti pažnju kakvu zaslužuje ili ne.

To ne znači da, u trenutku očaja, morate ići na clickbait metodu i napisati naslov “Otkrivena najveća tajna Kim Kardashian”, a u tekstu pisati o uzgoju tikvica jer nećete postići ništa s tim (osim što ćete neke čitatelje naljutiti). Naslov mora dovoljno zainteresirati čitatelja da poželi saznati više ili ponuditi rješenje problema koje će se onda pronaći dalje u tekstu.

Loš format

Blogovi su često nepregledni posebno ako blogeri puno pišu, a ne odvajaju sadržaj podnaslovima i ne rade kratke paragrafe. Koliko god vam se činilo besmisleno, u jednom paragrafu ne bi smjelo biti više od 3-4 rečenice. Ako su rečenice dugačke (što isto nije dobra ideja) onda i manje.

Previše oglasa

Neki blogeri i web stranice žive od oglašavanja i zato se ljute na sve nas koji koristimo Adblockere jer na nama ne zarađuju. Kontoverzna tema, uvijek bila i uvijek će ostati. Ipak, činjenica je da većinu posjetitelja šareni oglasi odbijaju. Posebno oni koji titraju i ometaju vam pažnju.

Pop-ups

Ovo je jedna stvar koja mene odbije odmah na početku. Imate li pop up koji iskoči one sekunde kad se pojavim na stranici, više se ni ne trudim stiskati x na oglasu (a kamoli čitati što nudi). Pop-up unutra, ja van.

I ne samo ja, sudeći po brojnim anketama, pop-up oglasi su ono što najviše smeta većini čitatelja. Posebno oni veliki, iritantni koji nemaju jasno definiran x ili vas prisiljavaju da čekate dok se cijeli učita prije nego što ga možete ugasiti.

Sporo učitavanje

Ljudi imaju sve manje vremena i sve manje strpljenja. Imate li spor blog ili web stranicu kojoj je potrebno više vremena kako bi učitala sav sadržaj i slike, gubite posjetitelje. Većina ljudi nije toliko zainteresirana za vaš sadržaj jer znaju da sličan mogu pronaći i na drugim mjestima na internetu i neće čekati minutu da se sve učita. Otići će i više se neće vratiti.

Loš dizajn

O web dizajnu bih mogla napraviti cijelu posebnu kategoriju (što možda i hoću) jer je još važniji nego što možete zamisliti. Nemojte se oslanjati samo na kvalitetu sadržaja, njega nitko neće čitati ako su vam blog ili web stranica ružni i neuglednih boja.

Čitatelji možda nisu dizajneri (barem ne svi) ali znaju razliku između lijepog i lošeg dizajna. Dobar web dizajn ne čine samo boje. Jedan dizajner je rekao – ako imaš dobar dizajn nije važno ni je li ti stranica crno bijela.

Korisničko iskustvo

Nepregledan sadržaj, pun sidebar, ne postoje kategorije, nema ikona za dijeljenje sadržaja, nema tražilice na blogu ili web stranici…otežavate korisničko iskustvo svojim čitateljima. Ne budu li se mogli lako i brzo snaći i pronaći ono što ih zanima u jako kratkom vremenu, izgubit ćete ih.

Multimedija

Osim pop-upa još jedna stvar koja me odbije od bloga/web stranice (posebno ako imam slušalice) je autoplay video. Iako je video sam po sebi rijetko kad loša ideja, autoplay opcija koja dovodi posjetitelje do ludila (posebno one sa slušalicama) i čini da posjetitelji pomisle kako nemaju kontrolu nad sadržajem, je igranje s vatrom.

Nekvalitetne slike

Slika govori više od 1000 riječi, potvrdit će vam svatko tko se bavi internetom i od toga zarađuje. Imate li slike loše kvalitete, imate problem. Postoji toliko web stranica koje nude besplatne fotografije da si stvarno ne trebate razbijati glavu ako ste loš fotograf.

Mračne, tamne slike lošeg fokusa, snimljene nekvalitetnom opremom odbijaju posjetitelje jer dobivaju dojam o nedostatku pažnje i kvalitete od tvorca sadržaja. I to nije daleko od istine. Ponekad znam naletjeti na blogove koji upotrijebe fotografiju koja ima ogroman watermark na sebi. To me ubije.

Ne samo da su je neovlašteno upotrijebili jer je očito riječ o zaštićenom materijalu nego se nisu ni toliko potrudili pronaći neku sliku koja nema na cijeloj površini vidljiv zaštitni znak. Hoću li nakon toga gubiti vrijeme na istraživanje sadržaja? Naravno da ne.

Stranica nije mobilno optimizirana

Mobilno pretraživanje je premašilo pretraživanje s desktopa. To znači da blogovi i web stranice moraju biti optimizirani za mobilno pretraživanje i to mora biti prioritet. Nemate li mobilno optimiziranu stranicu, gubite velik dio ljudi samo zbog toga.

Nedostaje novog sadržaja

Niste odustali od pisanja bloga (barem se tako tješite) ali stvarno nemate vremena još i za to. Ipak, ljuti vas jer nema rezultata, a bounce rate je visoka kao Burj Khalifa. Znate li zašto? Jer ste odustali od pisanja bloga i na njemu nema novih sadržaja.

Nepoznavanje pravopisa i gramatike

Ne znam za vas osobno ali mene ovo odbije čak i kad je sve ostalo (naizgled) u redu. Mene i još puno posjetitelja. Jedno su tip feleri, njima se malo i može progledati kroz prste jer, budimo realni, nemaju svi lektore i teško je vidjeti svaku svoju grešku koliko god pažljivo čitali (zato i služe lektori).

Pravopisne i gramatičke pogreške su sasvim druga stvar i blogovi ili još gore, poslovne web stranice pune grešaka (a vidjela sam i takve, vjerujte mi) su najbrži način da se riješite čitatelja.

Što sad?

Je li bounce rate uvijek loša stvar? Trebate li se baš jako brinuti ako vaš web ima visoku bounce rate? Kako popraviti stopu odbijanja i zadržati posjetitelje na svojoj stranici?

Želite li saznati odgovore, svratite sutra na isto mjesto u isto vrijeme 😉 U međuvremenu, analizirajte svoj blog ili web stranicu i razmislite što bi se moglo popraviti.