Nedavno mi je pisala jedna čitateljica koja je, zaključivši da sam knjiški moljac, pitala zašto nikada ne pišem o knjigama. Naravno, nije predložila da pišem o svim knjigama koje pročitam nego o poslovnim i motivacijskim knjigama koje se uklapaju u temu mog bloga.

Potpuno iskreno, iako volim pozitivnu motivaciju, ne mogu reći da čitam motivacijske knjige ili knjige za samopomoć. Ipak, to dopisivanje preko maila me podsjetilo da ipak jesam pročitala takvu knjigu, prije nekoliko godina i da mi još uvijek stoji na polici.

Riječ je o knjizi doktora Spencera Johnsona “Tko je maknuo moj sir?” ili “Who moved my cheese?”. To je knjiga koju sam pročitala još na faksu jer je bila uvrštena pod literaturu za neki zadatak (vjerojatno iz psihologije), a kako sam je već ranije dobila i nikada pročitala, dobro mi je došlo da ne skuplja samo prašinu na polici.

„Who Moved My Cheese?“ motivacijska je knjiga objavljena 1998. godine i pisana je stilom između bajke, alegorije i metafore. Knjiga se bavi  promjenama u životu i poslu, te na neki način daje savjete (iako ne otkriva baš sve jer je određeni dio ostavljen čitatelju da sam donese zaključke) kako se mijenjati i prilagođavati promjenama i što učiniti kada se dogode promjene na koje ne možemo utjecati.

Upravo zato što je pisana na jednostavan način (sam autor kaže da se pročita za sat vremena, ali savjeti vrijede za cijeli život) lako je izvući zaključke bez previše filozofiranja i čitanja između redaka. Neki joj zamjeraju što je prejednostavna ali nije li u tome i poanta takve literature? Knjige za motivaciju i samopomoć bi trebali moći shvatiti svi pa i oni koji ne vole čitati.

Priča

Glavni likovi su dva mala miša Sniff i Scurry (Šnjofko i Žurko) kojima su dane ljudske osobine i dva mala čovjeka Hem i Haw (u prijevodu izraz „to hem and haw“ znači odugovlačenje i dugotrajno odlučivanje prije donošenja odluke). Sniff je brz u predviđanju promjene i namiriše ju na vrijeme, a Scurry brzo djeluje i reagira na promjenu. Hem je sklon poricanju, odbijanju promjene koje se boji i nema želju mijenjati se, a Haw, unatoč prvotnom strahu i poricanju, uspije prihvatiti promjenu kada uvidi njene prednosti.

Svako su jutro u labirintu miševi i čovječuljci obuvali tenisice za trčanje i kretali u potragu za sirom. Miševi imaju jednostavan mozak i dobre instinkte i tražili su samo ukusan sir koji će zadovoljiti njihove potrebe. Čovječuljci, posjedujući kompleksan um pun ideja i viših uvjerenja, tražili su pak poseban sir, sir s velikim slovom „S“ za koji su vjerovali da će ih ispuniti i usrećiti. Koliko se god miševi i ljudi razlikovali, zajedničko im je bilo to da su svako jutro trčali labirintom kako bi pronašli sir.

Labirint metaforički predstavlja okolinu u kojoj živimo i u kojoj tražimo ono što nam je važno u životu. On može biti organizacija u kojoj radimo, društvo u kojem živimo ili veze (obiteljske, prijateljske, ljubavne, poslovne…) koje smo u životu uspostavili. Sir je metafora cilja – nečega što želimo u životu, a to može biti dobar posao, novac, velika kuća, veza, zdravlje, duševni mir pa čak i fizička aktivnost kao golf. Labirint je pun hodnika i putova u kojima se nalazi ukusan sir. Neki hodnici su mračni i prazni, slijepe ulice u kojima se lako izgubiti. Ali za one koji su uspjeli pronaći put, labirint je skrivao tajne koje su vodile prema ljepšem životu.

Miševi su u svojoj potrazi koristili jednostavne metode pokušaja i pogrešaka. Trčali bi hodnicima i ako bi se koji pokazao praznim jednostavno bi se okrenuli i potrčali drugim putem. Pamtili su prazne hodnike i lako nalazili komadiće sira. Sniff bi namirisao put svojim uvježbanim nosom, a Scurry bi potrčao tim putem. Naravno da su se ponekad i izgubili, kretali krivim putevima i zalijetali se u zidove, ali na kraju bi ipak pronašli sir.

I čovječuljci Hem i Haw su poput miševa tragali za sirom, razmišljali i učili iz vlastitih pogrešaka, ali su se pri tome oslanjali na svoje kompleksne mozgove i pokušavali razviti sofisticiranije metode nalaženja sira. Ponekad bi ga našli, a ponekad su si svojim složenim promišljanjem samo zakomplicirali život.

Ipak, svaki na svoj način, i miševi i ljudi su jednoga dana našli ono što su tražili – sir po svom ukusu na Sirnoj stanici S (Cheese Station C) koja je bila puna sira kakvog su oduvijek željeli. Nakon toga su svako jutro trčali tamo. Miševi bi došli, zavezali si tenisice oko vrata kako bi bili spremni obući ih opet kad im zatrebaju i uživali u siru.

Čovječuljci su se uskoro udomaćili i naviknuli na sir pa su i kuće preselili blizu Sirne stanice S i organizirali si cijeli život oko sira. Nađeni sir su smatrali svojim vlastitim sirom i polako su postajali arogantni i naviknuti na sir pa su ga uzimali zdravo za gotovo i nisu očekivali nikakve promjene. Vjerovali su da će im taj sir potrajati cijeli život.

Jednog jutra situacija se promijenila. Miševi su došli na Sirnu stanicu S i vidjeli da sira više nema. Nisu se začudili jer su primijetili da se zalihe polako smanjuju pa su navukli tenisice, Sniff je pomirisao zrak, a Scurry potrčao u smjeru koji mu je ovaj  pokazao. Miševi nisu previše analizirali, situacija je bila jednostavna – došlo je do promjene pa su se i oni odlučili promijeniti i brzo krenuti u potragu za novim sirom.

Hem i Haw nisu bili pripremljeni na ono što su zatekli kada su došli po sir i vidjeli da ga nema. Hem se ljutio, vikao i želio doznati tko je uzeo njegov sir, a Haw je samo šokirano tresao glavom jer nije očekivao promjenu. Isključio se, nije htio razmišljati o tome da sira više nema, postao je bezvoljan i depresivan. Njemu je sir predstavljao sigurnost, ideju o obitelji koju će imati jednog dana i s kojom će sretno živjeti u kućici u ulici Cheddar.

Hemu je pak  željeni sir značio „veliki sir“, sir koji upravlja drugima i podrazumijeva veliku kuću na vrhu brda Camembert. Dugo su pokušavali odlučiti koji im je sljedeći korak, ali na kraju su kući otišli gladni i razočarani. Nekoliko sljedećih dana vraćali su se na Sirnu stanicu S u nadi da im je netko vratio sir ali to se nije dogodilo. Nakon nekog vremena Haw je shvatio da su miševi nestali i zaključio da se i oni moraju promijeniti ako žele preživjeti u labirintu. Hem je tu zamisao odbio zaključivši da su ljudi pametniji od miševa, da zaslužuju imati sir i odlučio da se neće micati s mjesta dok ne otkrije tko mu je sir uzeo i kad će ga vratiti.

U međuvremenu, Sniff i Scurry su nakon dugog puta, puno pokušaja i slijepih hodnika pronašli novu sirnu stanicu prepunu najfinijeg sira kojeg su mogli zamisliti. Haw je krenuo na put s velikim strahom. Nije znao hoće li uopće naći sir i ima li sve to smisla. Ali kako je napredovao po labirintu, nailazio bi na komadiće sira po putu koji su bili bolji od ijednog sira kojeg je probao.

To ga je motiviralo da krene dalje i čak da ostavlja poruke na zidu kako bi ga Hem mogao pronaći ako se ikada odluči promijeniti. Jednom se i vratio do prijatelja i donio mu novi sir te ga pokušao nagovoriti da idu zajedno na put jer je sada siguran da će naći ne samo novi sir, nego i  bolji od prethodnog, ali Hem ga je odbio. On nije htio novi sir, samo je želio da mu se stari vrati.

Haw se osjećao sve bolje, shvatio je da ga je strah paralizirao i ograničavao mu život. Otkrio je kako ga svakodnevno napredovanje sve više motivira. Zaključio je kako je promjena nužna u životu i da se potrebno prilagođavati novonastaloj situaciji. Otkrio je da nije sir ono što ga usrećuje u životu, nego pomisao da se više ne boji i novi osjećaj ponosa na sebe. Shvatio je da ono čega se bojimo nikada nije tako strašno kao što smo mislili.

Sam strah je puno gori od postojeće situacije i treba se čuvati iracionalnog straha, ali istodobno nije loše ponekad se bojati jer nam strah može pomoći da uočimo stvarnu opasnost koja nam prijeti. Što je više napredovao, Haw je postajao sve uzbuđeniji i cijela situacija mu se sve više sviđala. Uočio je da praćenjem malih promjena možemo predvidjeti veliku promjenu koja predstoji. Shvatio je i da je najbezbolniji način da se čovjek promijeni to da se nasmije samom sebi i krene dalje. Naučio je puno od svojih prijatelja miševa – da ne treba previše analizirati i komplicirati stvari, te da se i sam  moraš mijenjati kada se situacija promijeni i krenuti za novim sirom.

Naposljetku je Haw naišao na Sniffa i Scurryja i ogromnu sirnu stanicu punu raznih vrsta sireva. Bio je sretan ali, usprkos tome što je zaliha sira bila ogromna, svaki je dan pažljivo pratio promjene da ga ovaj put ne bi iznenadile i da bi bio spreman za put ako se nešto dogodi. Znao je da je bolje biti na oprezu nego se zakopati u svoj svijet mašte i misliti kako se nikada ništa neće promijeniti.

Bilo mu je samo žao što nema Hema da podijeli s njim radost novog sira. A onda, jednog jutra mu se učinilo da čuje korake u labirintu. Koraci su postajali sve glasniji i shvatio je da netko dolazi. Kao i toliko puta prije toga ponadao se da su to napokon koraci njegovog prijatelja.

Poanta priče

Priča opisuje različite načine na koje se ljudi suočavaju s promjenama u svome putu k zacrtanom cilju, personificiranom u običnom siru. Što će biti naš „sir“ odlučujemo mi sami. Netko teži materijalnim dobrima, netko je vođen idealima, ali svi mi, više ili manje, imamo motiv koji nas pokreće na akciju.

Ono što je naglašeno u cijeloj priči je da će do promjene doći htjeli mi to ili ne. Promjena je neizbježan dio života i često ne postoji način da je se izbjegne. Sve se mijenja, od ljudi do godišnjih doba, u današnjem dinamičnom poslovnom svijetu svakodnevne promjene su nešto čemu nitko više ne pridaje veliko značenje. Oni koji su uspješni u poslu i u životu naučili su se mijenjati.

Malo je ljudi koji imaju sposobnost Sniffa i Scurryja da na vrijeme uoče promjenu na putu do cilja i pravodobno se počnu mijenjati i prilagođavati novoj situaciji. Većina je kao Haw, nakon prvotnog šoka, pa čak i ideje da odustanu i ne pomaknu se s mjesta, odluče krenuti i shvate da promjene mogu biti i nešto dobro, da ih mogu čekati bolje, ljepše i veće stvari od onih koje su imali ako se samo pokrenu s mjesta.

Na taj način uče o sebi nove stvari koje prije nisu znali, otkrivaju osobine za koje nisu ni znali da ih posjeduju. Ponosni su na sebe, na hrabrost koju su pronašli i postaju zadovoljni svojim životom i sobom. Na taj način postaju sposobniji i sve više uče, otkrivaju nove stvari, ambiciozni su i motivirani i prosječnost i sigurnost ih više ne zadovoljava. Spremni su riskirati i uputiti se nepoznatim putem ako to znači da bi mogli doći do nečeg boljeg.

Naravno, postoje i ljudi kao što je Hem. Oni su nepokretni, nezainteresirani za svijet oko sebe. Zadovoljavaju se malim stvarima za koje sami sebe uvjere da su velike i da vrijede nešto (a zapravo vrijede samo u njihovim očima). Zakopaju se u svoj svijet, zadovoljni onim što imaju i ne teže boljem. Ne vide kada se svijet oko njih počne mijenjati, a kada postane prekasno, zapadaju u depresiju i dugo im treba da se pokrenu, ako se to ikada i dogodi. Čekaju da se situacija riješi sama od sebe, što se naravno nikad ne događa. Što duže čekaju, sve im se manje da mijenjati, postaju bezvoljni i nadaju se da će jednog dana biti bolje, a oni neće morati ni prstom maknuti.

Ponekad je potrebno maknuti se od starih ideja i prihvatiti nove, vidjeti da promjena nije loša i da može dovesti do boljih stvari koje nismo ni očekivali. Naravno, nije svaka promjena dobra i pozitivna, ali je neizbježna i treba reagirati kada vidimo da dolazi. Najveća prepreka mijenjanju i kočnica napretka je strah. Strah od promjena, od onoga što nas očekuje kada promjena dođe nas paralizira i onemogućuje napredak.

Zato je potrebno vizualizirati svoj cilj i vidjeti sebe u budućnosti u kojoj  smo ostvarili ono što želimo (pronašli novu sirnu stanicu). Kada si vizualno predočimo uspjeh i zamislimo da smo uspjeli, i sam put do cilja će biti lakši i bit ćemo više motivirani. Put prema cilju (novom siru) ne treba gledati kao situaciju koja je za nas nepovoljna i negativna nego kao na avanturu iz koje se može puno naučiti. Možemo bolje upoznati svoje želje i sebe, pobijediti strahove i na kraju uživati u svemu.

Najvažnije od svega je zapitati se:„ Što bi učinio da se ne bojiš?“. Na taj način možemo učiti iz ranijih pogrešaka, vidjeti što nas plaši, za što vjerujemo da je teško i nepremostivo i pronaći način svladavanja straha i djelovanja prema napretku. Kada jednom svladamo strah, vidjet ćemo da se sve u prvi trenutak čini puno gorim nego što stvarno jest, da ni jedna prepreka nije nepremostiva, da se moramo mijenjati jer cijeli život je jedna stalna promjena i da ćemo u njemu nailaziti na ružne, ali i lijepe i dragocjene stvari, i da je zato važno promijeniti stav i pronaći novi i otvoreniji način razmišljanja i gledanja na svijet. Promijeniti se i izaći iz svega jači i kao pobjednik.

Poruke na zidu (The handwriting on the wall)

Dr. Johnson preko čovječuljka Hawa daje mnoštvo korisnih savjeta kako se mijenjati i reagirati na promjenu. Nakon što nauči nešto novo i korisno i spozna nešto o sebi i promjenama, Haw piše poruke na zidu kako bi pomogao Hemu da pronađe put do sira.

Neki od savjeta su:

• Promjene se događaju (zbog njih se sir pomiče)

• Predvidi promjenu (pripremi se da će se sir pomaknuti)

• Promatraj sitne promjene (s vremena na vrijeme pomiriši sir da saznaš kad se pokvari)

• Brzo prihvati promjenu (što prije pustiš stari sir, prije ćeš uživati u novom siru)

• Mijenjaj se (kreći se za sirom)

• Uživaj u promjeni (uživaj u avanturi i okusu novog sira)

• Uvijek budi spreman na brzu promjenu i uživaj u njoj (sir se stalno pomiče)

  Što možemo zaključiti iz priče?

  

Temeljno je pitanje koje si možemo postaviti kada čujemo ovu priču bojimo li se straha od nepoznatog i neuspjeha ili jednostavno imamo otpor prema promjenama jer ne želimo izaći iz ugodnog svijeta koji smo stvorili oko sebe u kojem je sve predvidivo i ništa se novo i neočekivano ne događa.

Većina je ljudi sklona stvaranju svog imaginarnog svijeta u kojem se ništa loše ne događa i spremni su zažmiriti na događaje koji im se ne sviđaju u nadi da će nestati ili se razriješiti sami od sebe. Samo što se to nikada ili rijetko dogodi. Dobro je osjećati određenu sigurnost i nije moguće stalno biti na oprezu od onoga što bi se moglo dogoditi, ali poanta je da treba biti svjestan da je promjena normalan dio života i prihvatiti je kada je neizbježna, a ne zatvarati oči pred njom.

Ponekad zbog straha od onoga što nas čeka kočimo sebe u razvoju i napredovanju. Zamišljamo situaciju puno gorom nego što jest, stvorimo u sebi otpor prema novome jer mislimo da je ono što već imamo najbolje i maksimalno dostignuće koje možemo postići pa na taj način propustimo puno lijepih i novih stvari.

Treba naprosto otkriti jednostavne životne istine da bismo živjeli uspješnije, zdravije i s manje stresa. „Priča iza priče“ koju nam nudi knjiga „Who Moved My Cheese?“ ne sugerira da je svaka promjena dobra nego da iz svake promjene koje život donosi treba nešto naučiti, shvatiti je kao određenu prednost i novu šansu ili pokretač i pri tome zadržati samopoštovanje i smisao za humor. Treba prihvatiti da je u životu „promjena“ konstanta, da se naš „sir“ i bez naše volje i utjecaja može „pomaknuti“, a mi to naprosto moramo na vrijeme uočiti, tome se prilagoditi i odgovarajuće se i sami promijeniti.

U još jednoj, ali sasvim posebnoj priči „o miševima i ljudima“ miševi se bolje snalaze kada se suoče s promjenama, ali ne zato što su pametniji nego zbog toga što su ljudi skloniji kompliciranju i pod utjecajem su raznih emocija. Neizvjesno je na kraju priče je li Hem našao snage da se pokrene i pronađe sir. Osluškujući korake u labirintu, možemo se tome samo nadati.

S kojim se od likova iz priče možete vi poistovjetiti? Jeste li Sniff, Scurry, Hem ili Haw?