Koliko ste puta čuli rečenicu “Moraš se više truditi”? A je li vam itko ikada rekao da morate dati sve od sebe? Biti motivirani? Ne odustajati ni pred najvećim preprekama i ustrajno se držati svog zadanog cilja? Možda vam i nije to nitko nikada rekao ali možda ste vi to rekli samima sebi. Znam da ja jesam. Znam da si i dalje to povremeno govorim. Isto tako znam da i dalje često griješim kad je riječ o strogosti prema samoj sebi (iako se trudim biti bolja, a možete i vi).

Dobro je i poželjno imati visoke standarde u životu. Nije loše ni biti ambiciozan i podizati si ljestvicu svaki put kad ostvarite neki cilj ili kad uočite da ste u potpunosti svladali neki zadatak koji vam je, još nedavno, predstavljao izazov. Problem nastaje kad podignete tu ljestvicu previsoko, postavite si nerealne ciljeve i dopustite svojoj ambiciji da vas proguta.

Znate li kako to znam? Zato što sam uvijek bila stroga prema sebi. I to nije dobra osobina. Jednako kao što nije dobro i poželjno zaljubljeno veličati svaku sitnicu koju učinite i početi vjerovati kako ste neshvaćeni genije koji bi postigao puno više u životu, samo kad bi….

No, ni pretjerana strogost nije poželjna jer će vas povući u svoj vrtlog iz kojega se više nećete tako lako izvući. Od sebe ćete tražiti i očekivati savršenstvo i ništa manje od toga. Počet ćete, potpuno pogrešno, misliti kako sve mora biti onako kako ste zamislili ali problem će biti u tome što ste sve pogrešno zamislili. Samo zato jer imate nerealna očekivanja od sebe i prestrogi ste prema samima sebi.

Ljudi koji su strogi prema sebi pomalo su i opsjednuti kontrolom. Priznajem da sam uvijek bila control freak, nekad veći, nekad manji. Ponekad je samo malo dovoljno da mi se ne svidi kad nešto nije onako kako sam zamislila. S obzirom da obično zamislim idealnu verziju, dolazi do problema.

Plusevi i minusi visoko postavljenih ljestvica

Težite visokom, dajte sve od sebe i nikada se nemojte zadovoljiti prosječnim ali….

Priznat ću vam potpuno iskreno da sam se dosta kasno upisala u autoškolu. Nisam imala interesa, a ni potrebe za vožnjom auta. Onda je odjednom došla potreba ali ne i interes. Paklena kombinacija. Još je gora kad ste opsjednuti perfekcionist koji, baš radi svog perfekcioniozma, rijetko kad doživi poraz.

Perfekcionizam vas može daleko dovesti, dok se bavite stvarima koje vam prirodno idu od ruke i za koje ste talenetirani ili barem malo upoznati s njima. Kad sam sjela prvi put u auto, bilo mi je to doslovno prvi put da sjedim na vozačkom mjestu. Kad se prvi put nađete za volanom, a nikada niste ni razmišljali o tome da vam je potrebna vozačka, dolazi do problema.

Ali, kad ste opsjednuti perfekcionist kojemu sve mora biti onako kako je zamislio, dolazi do još većeg problema. Kad sam prvi put upalila auto očekivala sam Miku Häkkinena. Nisam očekivala da će mi se ugasiti auto što me beskrajno frustriralo. To što mi se auto više nikada nije ugasio nakon tog prvog puta nije bilo dovoljno dobro da se neprestano ne podsjećam na početničku pogrešku.

Kad sam prvi put izašla autom na cestu, već prvi sat vožnje, nisam uspjela pogoditi ni svoju traku i to me beskrajno frustriralo. Činjenica što sam već treći sat vozila po jednoj od najprometnijih cesta u Zagrebu (što da vam kažem, moj instruktor je kamikaza) u svojoj traci i što mi je instruktor rekao da sam bolja od nekog dečka koji vozi već 10 sati,a i lud je za autima, nije bilo dovoljno da se ne prisjećam prve vožnje koja je izgledala kao da pijancu date da sjedne za volan.

Vožnja je samo jedan od beskonačnih primjera koje bih mogla nabrajati do sutra pa imate sreću što neću. Poanta je u tome da što god da sam radila, nikada nisam sebi bila dovoljno dobra, uvijek sam težila savršenstvu i to od prvog dana, a kad je to savršenstvo izostalo, pošteno bih se frustrirala i deprimirala te zaključila kako sam antitalent.

Što ste stroži prema sebi, postajete slabiji i nezadovoljniji

Strogost prema sebi, postavljanje visokih, često i nerealnih ciljeva te perfekcionizam koji je trešnja na šlagu, čine najbolju kombinaciju koja će vas oslabiti, demoralizirati i učiniti od vas savršenstva gladnog čudovišta koje nikada neće biti zadovoljno. A bit će i umorno jer tolika težnja za savršenstvom i želja za zadovoljavanjem vlastitih visokih kriterija stvarno umara.

Težite napretku, ne perfekcionizmu

Jeste li i vi prestrogi prema sebi? Težite li savršenstvu? Zapitajte se ako vam se neka od ovih tvrdnji učini poznata.

Mali neuspjeh vas potpuno izbaci iz takta

Kao što je mene izbacila činjenica da mi se auto ugasio kad sam prvi put sjela za volan. Do te mjere da mi je došlo da automatski odustanem od svega jer nisam talentirana za vožnju i jer nije ispalo onako kako sam zamislila.

To je najveća glupost koju možete učiniti sami sebi. Mali neuspjeh je samo mali neuspjeh, a većina događaja u životu i nisu neuspjesi nego samo lekcije na kojima se može učiti i kasnije napredovati. Jedan dan vam nešto ne ide od ruke. Drugi dan ćete naučiti i biti bolji.

Meni se nakon moje lekcije nije nikada više ugasio auto. Iako mi je trebalo jako dugo da zaboravim na taj događaj, barem sam naučila da ne mogu biti dobra u onome što nisam nikada prije radila i o čemu tek trebam učiti.

Postavljate si ljestvicu previsoko

Nikada nećete sve znati, a posebno ako nešto niste nikada radili. Nemojte se uvjeravati u suprotno i nemojte dopustiti drugima da vas uvjere u suprotno. Visoki standardi su odlični kao i ambicija i želja za napretkom ali postavite li si u startu previsoko ljestvicu, past ćete prije i nego što ozbiljno krenete, a ako ste poludjeli perfekcionist, dobro ćete se udariti pri tom padu.

Zadajte si realistične i ostvarive ciljeve. Kad usavršite određenu aktivnost, polako podižite ljestvicu i zahtijevajte od sebe više. Ali ne preko reda i prije vremena.

Sami ste sebi najgori kritičar

Mnogi bi nas ljudi mogli kirtizirati, samo kad bi dobili priliku ali najčešće smo sami sebi najveći i najgori kritičari. Jedan od najjasnijih znakova perfekcionizma je stalna potreba za kritiziranjem samog sebe i svega što radimo.

Meni nije ništa značila činjenica što nakon tri sata vozim bolje od nekog dečka s više iskustva. Mene je mučilo samo to što ni nakon tri sata nisam bila Mika Häkkinen u ženskoj verziji i neprestano sam se pitala kad ću to postati. Možda neću nikada. Možda nećete ni vi ali nije poanta u tome. Poanta je da proslavite svaki, pa makar i najmanji uspjeh, budete ponosni na sebe i dopustite sitnicama da vas motiviraju i guraju dalje.

Nije se dobro fokusirati na loše i na imaginarne mane. Potrebno je fokusirati se na dobro i tražiti kvalitete u sebi i onome što radimo.

Vjerujete da je vaš način jedini ispravan

Ako postoji jedna stvar za koju je kriv svaki strogi perfekcionost to je onda mišljenje da je njegov način jedini ispravan. Perfekcionisti ne vole primati savjete i sugestije, a skloni su ih shvaćati i kao napad na sebe jer misle da znaju najbolje.

No, držite li se slijepo svojih ideja, mogli biste stradati jer te ideje često nisu najbolje. Da jesu, plan bi vam uspio od prve, a nije. Zato nije loše saslušati druge koji vam žele dobro i prihvatiti nečiji savjet čak i ako je to zadnja stvar na svijetu koju želite učiniti.

Ponekad ne vidimo ono što nam je pred nosom ali drugi to jasno vide. Poradite malo na svojoj fleksibilnosti i dopustite nekome da vas usmjeri na pravi put, posebno kad skrenete s njega radi svoje tvrdoglavosti.

Vidite sve crno bijelo

Ili je dobro ili je loše. Ili je sunce ili je kiša. Ili volite ili mrzite. Ili ste sretni ili ste nesretni. Ili je uspjeh ili je neuspjeh. Kod vas nema zlatne sredine, a ni drugih boja osim crne i bijele. Sve vam je na suprotnim polovima, a sukladno tome varira i vaše raspoloženje.

Kad je sve onako kako ste zamislili, nema sretnije osobe od vas. Kad stvari ne idu baš po planu (vašem ludom perfekcionističkom planu) onda je to kraj svijeta i razlog za dobru dramu.

Jeste li čuli da su izumili televizor u boji? Svijet nije crno bijel i to ne smijemo nikada zaboraviti. Nikada ništa nije potpuno dobro ali ni potpuno loše. Sve ima svojih prednosti i nedostataka, a najsretniji su oni ljudi koji vide sve boje u paleti. Ili imaju televizor u boji.

Nestrpljivi ste da dođete do cilja

Nestrpljivost je mana koja ide ruku pod ruku s perfekcionizmom što ljudi koji su strogi prema sebi najbolje znaju. Ne da nemate vremena čekati na rezultate nego ih očekujete još jučer. Posebno ako ste jučer tek krenuli.

Znam sve o nestrpljivosti. Mogla bih napisati knjigu o nestrpljivosti. Zato ću vam reći da je riječ o jako lošoj osobini koje se morate riješiti kako god znate. Kad sam shvatila da se ništa ne događa preko noći, život mi je postao malo lakši. Još uvijek povremeno uhvatim samu sebe kako težim instant rezultatima ali sam se naučila dovoljno kontrolirati.

Bojite se neuspjeha

Nestrpljivost je rezultat straha od neuspjeha. Ljudi koji od sebe očekuju savršenstvo nemaju vremena i volje baviti se neuspjehom. Štoviše, to su ljudi koji nisu naučeni na neuspjeh. Zbog svog perfekcionizma uglavnom im je sve išlo onako kako su zamislili.

Ne zato jer imaju sreće nego zato što su radili duplo više kako bi bili uspješni. Kad takva osoba prvi put doživi neuspjeh, doživi i šok od kojega se teško oporavlja. Ne zato što je slaba nego zato što nije naučena na tako nešto i zato što se našla u potpuno novoj i nepoznatoj situaciji.

Opsjednuti ste kontrolom

Neuspjeh posebno loše pada kad je uzrokovan situacijama koje su izvan kontrole perfekcionista. Iako je situacija koje su izvan naše kontrole puno, perfekcionisti ih svejedno imaju potrebu kontrolirati.

Ljudi koji od sebe očekuju sve najbolje, ne vole kad im se dogode situacije koje su izvan njihove kontrole jer su naučeni kontrolirati sebe i svijet oko sebe (ili tako barem misle). Jedna nepredviđena situacija može ih unazaditi i skrenuti ih s puta samo zato što će se strogi perfekcionist naći u šoku i neće ni znati što ga je snašlo. Znat će samo da mu plan nije uspio, da ovaj put on nije kriv ali će svejedno kriviti sebe jer ne može kontrolirati cijeli svijet.

Konstantno ste umorni

Samo zato što previše radite kako bi sve bilo onako kako ste zamislili i jer se tjerate do granica izdržljivosti samo zato što ste si postavili visoke ciljeve. Takav način života funckionira neko vrijeme dok ne osjetite da ste kronično umorni, a onda će vam trebati puno više od osam sati sna da se vratite na pravi put.

Kako si pomoći ako ste prestrogi prema sebi?

Postavite realistične ciljeve

Malim koracima prema uspjehu. Nitko ne očekuje od vas savršenstvo pa ga onda ni vi nemojte očekivati od sebe. Duboko udahnite, promijenite plan i umjesto što ste si zacrtali da želite naučiti španjolski preko noći ili skupiti 5000 dnevnih pregleda na svom blogu, zadajte si realistične i lakše ostvarive ciljeve.

Nitko ne može preskakati stepenice, zašto biste ih onda preskakali vi? Za uspjeh je, osim rada, potrebno i određeno vrijeme.

Proslavite svaki uspjeh

Koliko god se mali činio, uspjeh je uspjeh. Znate li što sam ja trebala učiniti kad sam počela voziti ravno u svojoj traci? Proslaviti to i motivirati se da drugi dan sretno, zadovoljno i optimistično odem na vožnju. Umjesto toga, ja sam otišla s grčem u želucu i razmišljala o svim lošim stvarima i greškama koje mogu napraviti.

Nemojte to raditi sami sebi. Kad ste u nečemu dobri, koliko god se sitno činilo u tom trenutku, potapšajte sami sebe po leđima. Pohvalite sami sebe. Pohvalite se ljudima koje volite i koji vole vas. Kupite si neku sitnicu. Izvedite se na večeru. Pojedite cijelu čokoladu. Napravite bilo što samo da proslavite svoje uspjehe. Zaslužujete to.

Fokusirajte se na pozitivno

U svakom lošem događaju ima i nešto pozitivno. Ako ništa drugo, barem ćete naučiti iz svojih grešaka i drugi put biti bolji. Nitko se nije rodio sa znanjem, svi moramo učiti i često kretati od nule. To je stresno i naporno ali upornim radom možemo s vremenom biti bolji. Ne preko noći, ne sutra ali kroz određeno vrijeme da. I znate što? To je potpuno normalno.

Eliminirajte svoj unutarnji glas koji vas kritizira

Lako je kritizirati samog sebe. Još je lakše biti nezadovoljan kad nešto ne ide onako kako smo zamislili ali od toga nema nikakve koristi. Kritika nikada nije dobra ideja. Kritika ne motivira nego demotivira. Budete li svoj najgori kritičar, na kraju ćete se dovesti u stanje u kojemu nećete željeti ništa ni pokušati. Samo zato što ćete uvjeriti sami sebe da to nije za vas jer vam nije uspjelo odmah kad ste zamislili.

Svemu treba vremena, posebno onome što je dobro. Pohvalite povremeno sami sebe. Budite ponosni na sebe i nemojte shvaćati sebe, druge i život toliko ozbiljno.

Budite sami sebi najbolji prijatelj

Tko će to biti ako nećete biti vi? Svi imamo prijatelje i obitelj koja nas voli i podržava ali za potpunu sreću morate biti sami sebi najbolji prijatelj. Budite ljubazni prema sebi. Prihvatite svoje mane i proslavite svoje vrline.

Postavite si ambiciozne ciljeve ali shvatite na vrijeme da neće uvijek sve ići po planu i da nećete leći u krevet kao početnik, a probuditi se kao stručnjak. Isprobavajte nove stvari, učite i razvijajte se. Griješite jer se na greškama najbolje uči. Najvažnije od svega, dopustite si pogrešku, prihvatite je ali je nemojte više ponoviti.

You can do anything but not everything

Možda mislite da ćete biti bolji i uspješniji što ste stroži prema sebi?

Težite savršenstvu od prvog dana kad se uhvatite neke aktivnosti. Spremni ste raditi do granica vlastite izdržljivosti kako biste ostvarili ono što ste zamislili. Onog trenutka kad ostvarite jedan cilj, prelazite na novi, još ambiciozniji i teži jer ste pomalo i ovisni o adrenalinu i izazovima koji su pred vama.

Živite za ciljeve i planove kao i za to da sve bude baš onako kako ste zamislili. Ali se i lako razočarate kad vam nešto ne uspije od prve. Ljudi koji su strogi prema sebi često su strogi i prema drugima. Kako od sebe očekuju savršenstvo tako ga očekuju i od drugih i frustrira ih kad se ljudi ne ponašaju onako kako su zamislili.

Prije nego što postanete Grumpy Cat i počnete režati na sebe i cijeli svijet, a usput i padnete u nesvijest od umora i stresa, razmislite što možete promijeniti u svom životu i na sebi kako biste postali bolja osoba sa zdravijim načinom razmišljanja i pogleda na svijet.

Ja sam se izvukla, u zadnji čas. Još mi uvijek dođe moment u kojemu težim perfekcionizmu. Još sam uvijek povremeno stroga prema sebi. Priznajem, još me uvijek ponekad frustrira kad nešto ne ide onako kako sam zamislila.

Ali ipak vidim napredak. A možete ga vidjeti i vi, samo ako ste spremni prihvatiti da perfekcionizam i potreba za nerealnom izvrsnošću nisu kvalitete nego mane. Mislite da ćete napredovati ako ste strogi prema sebi ali to nije istina.

Nazadovat ćete jer nećete moći cijeniti sve lijepe stvari koje vam se događaju u životu, zamarat ćete se situacijama na koje ne možete utjecati i nećete živjeti punim plućima. A u tome je bit svega, zar ne? Uživati u životu i iskoristiti svaki dan najbolje što možemo.

Ne zaboravite se na kraju dana potapšati po leđima i pohvaliti se što ste završili još jedan dan u kojemu možete biti posnosni na sebe.

Jeste li vi ponekad prestrogi prema sebi?