casual friday

Nepopularna mišljenja/book tag

knjiga-čitanje

Obožavam igre, izazove i blogerske nagrade čija je ljepota u tome da svi pobjeđuju, a smišljene su u svrhu boljeg međusobnog upoznavanja blogera ali i boljeg upoznavanja blogera s njihovim čitateljima. U online (i offline) svijetu ništa nije važnije od zajednice i plemena kojemu pripadamo. Oni koji misle da sve mogu sami grdno se varaju.

Ljudi su društvena bića, vole osjećaj pripadnosti, a blogovi nisu namijenjeni isključivo podučavanju i filozofiranju nego zabavi i ležernom komuniciranju. Oduvijek sam smatrala kako su ovakve blogerske igre zanimljive, rado sam ih pratila na raznim stranim blogovima i moram priznati da mi je drago što su i kod nas uzeli maha.

A što je zabavnije od book taga, posebno kad su u pitanju knjiški moljci? Ono što je karakteristično za sve blogere je da su strastveni obožavatelji knjiga i pisane riječi. Kao što je veliki Stephen King slavno izjavio :“Želite li biti pisac, prvo morate biti strastveni čitač.“

Zato me oduševilo kad mi je jedna od mojih najdražih blogerica Leptirica s bloga Krvavi leptir predložila ovaj izazov – Nepopularna mišljenja/book tag. Kako tome odoljeti? Uživala sam čitajući njene i odgovore drugih blogera koje pratim, a sad je red da vi pročitate moje.

Baš me zanima u čemu ćemo se složiti. Krenimo s pitanjima i odgovorima.

Popularna knjiga ili serijal koji se tebi ne sviđa?

2001. godine izašla je i doživjela nevjerojatnu popularnost knjiga Jonathana Franzena The Corrections (Korekcije). S obzirom da ne volim pomodnost i praćenje trendova, a još manje knjige koje preko noći dožive nevjerojatan uspjeh i hvalospjeve svih kritičara i čitatelja, izbjegavala sam knjigu dosta dugo.

No, buka se nije stišavala, a Franzena su svi hvalili kao jednog od najvećih pisaca današnjice. Odlučila sam popustiti jer je prevladala znatiželja. Željela sam se i ja dokopati svog primjerka knjige i vidjeti oko čega se diže tolika prašina.

Zgrabila sam knjigu, pomirisala je od korica do korica (priznajte da i vi to radite) i…..gadno se razočarala. Sve mi je bilo jasno već nakon nekoliko stranica. Takvu hrpu pretencioznih gluposti već dugo nisam pročitala. Franzen možda i nije toliko loš pisac ali je, po mom mišljenju intelektualni snob, knjiški snob, umišljen i bahat autor potpuno uvjeren u svoju spisateljsku i intelektualnu superiornost da njegovo pisanje pada u drugi plan.

A tek njegovi likovi! Ne možete im pronaći ni jednu jedinu pozitivnu osobinu. Potpuno su degenerični i moralno truli. Morate ih mrziti i prezirati, a najneobičnije je od svega što dok čitate imate osjećaj da ih i sam autor mrzi i prezire (negdje sam pročitala da je to i istina).

Uz sve to je i dosadan. Kad imate autora, intelektualnog snoba koji želi ispasti pametan, likove koji su dotaknuli moralno dno i toliko nezanimljivu radnju da se ne možete uhvatiti za jednu pozitivnu stvar, čitanje postaje naporno. Imate osjećaj da ste popili tabletu za spavanje.

Moj je problem što ne mogu ostaviti knjigu kad je počnem čitati, neovisno o tome koliko je loša. Znam, to je mučenje ali ne mogu si pomoći? Ima li još netko taj problem?

Uglavnom, The Corrections je knjiga koju su svi hvalili (iako mislim da su se možda bojali priznati da im je loša kako ne bi ispali manje pametni od onih obožaavatelja koji su je „shvatili kako treba”), koja je Franzena digla u nebesa i nakon koje nisam poželjela više pročitati ni jedno djelo tog autora.

Za jednog pisca koji, kako sam kaže, prezire mainstream, nevjerojatno je mainstream kao i njegova kvazi intelektualna djela.

Knjiga ili serijal koji se tebi sviđa, a koji drugi ne vole?

Kad kažem ljudima da volim Prousta obično se zgroze i zaključe da nisam normalna. Riječ je o piscu za kojega i profesori književnosti često kažu da bi mogao biti „malko dosadan“. Ali kako Proust može biti dosadan? Onog trenutka kad sam u ruke uzela Combray, samo prvu knjigu grandioznog serijala U potrazi za izgubljenim vremenom, pronašla sam srodnu dušu.

Nikada prije nisam mislila da postoji još jedna osoba kojoj je dovoljan samo miris, zvuk ili kolačić Madeleine da je pošalje u neko prošlo vrijeme i probudi u njoj cijelu lavinu uspomena. Kolačić u obliku školjke koji je umočio u čaj jednog kišnog i hladnog popodneva vratio ga je u kuću tete Leonie i nedjeljna jutra u kojima je pio čaj s istim kolačima.

Ne samo da se mislima vratio u prošlost, vratio se u grad Combray koji je vidio jasno kao da je tamo. Vidio je gradski trg, cvijeće u vrtu i lopoče na rijeci Vivonne.  To je Proust. Vječni sanjar i slikar riječima.

Nema ni jednog pisca osim Prousta koji se toliko dobro razumije u unutarnje emocije i koji s toliko preciznosti i pažnje uspijeva obuhvatiti najsitnije detalje uma i duše. Proust poznaje ljudsku dušu bolje od svih pisaca čija sam djela čitala.

Pruostov svijet je svijet mašte koja je snažnija od realnosti, uspomena, živopisnih likova, boja, okusa, zvukova i mirisa. Odlučite li se dati Proustu priliku, bit ćete prebačeni u tajni svijet koji ćete moći vidjeti i osjetiti kao da ste i sami tamo.

Proust sve opisuje u detalje, a na njegov stil ćete se morati naviknuti. Ali, kad se naviknete, otkrit ćete čaroliju i vrhunac umjetnosti. Za kraj mogu samo citirati Virginiju Woolf:“Oh, if I could write like that!“

Ljubavni trokut u kojem je glavni lik završio s pogrešnom osobom ili popularni fikcionalni par koji ti se ne sviđa?

Nije tajna što mislim o Jane Austen (sorry mama) pa tako i par koji je već dio pop kulture spada pod moje omražene parove. Naravno, riječ je o Elizabeth Lizzy Bennet i Mr.Darcyju, glavnim likovima romana Ponos i predrasude. Kad su oni postali sinonim za super par, a Mr.Darcy za poželjnog frajera, meni neće nikada biti jasno.

Oboje su umišljeni, puni predrasuda, bahati, svadljivi, misle da su bolji od drugih, a najviše jedno od drugog dok, naravno, ne shvate da su previše dramatizirali i da su ipak ludi jedno za drugim. Stvarno?

Osim toga, već dvije rečenice nakon njihovog upoznavanja potpuno vam je jasno da je u pitanju velika ljubav. Svima je to jasno. Osim njima. Da bi oni to shvatili treba proći nekoliko stotina stranica knjige i ponešto uvreda upućenih što preko pisama, a što usmeno.

Što da kažem, ne volim takvu romantiku. Da ne govorim o tome kako je on najbolji izbor za nju jer joj je pokazao kako je puna predrasuda, uspijeva izbalansirati njene nekontrolirane emocije svojom kontroliranom racionalnošću.

Uz sve to je ideal svega što bi jedna (nestabilna) žena trebala tražiti u muškarcu – zgodan je, snažan, dobro balansiran kao Michellin guma na Mustangu, zreo, inteligentan, racionalan, bogat i pun kvaliteta koje moje feminističko srce ne može podnijeti.

knjiga-čitanje-2

Popularni žanr koji rijetko kad uzimaš u ruke?

Ne volim YA knjige (Young Adult), nikako mi ne odgovaraju. Nisam pročitala Harryja Pottera ni kad je tek izašao i bio na vrhuncu popularnosti niti to planiram sad učiniti. Jednostavno me ne privlači tematika, a i pročitala sam u knjižari nekoliko redova i zaključila da me stvarno ne zanima. Isto mislim o bilo kojoj drugoj knjizi koja spada u tu kategoriju.

Ne volim ni ljubavne romane, popularno zvane “ljubiće” posebno autorice kao što su Danielle Steel i Barbara Cartland (vjerojatno ima i modernijih od njih ali nisam upućena, a ove dvije su mi sinonim za ljigavu literaturu). Ne odgovara mi takva tematika, a uglavnom je riječ o i lošem pisanju te fokusu na količinu umjesto na kvalitetu.

Obožavan fikcionalni lik kojeg ne voliš?

Ovo je teško jer se trenutno ne mogu sjetiti ni jednog lika kojeg svi vole, a ja ne. Iako, ako baš moram onda ćemo ovako. Kad sam bila mala čitala sam knjige Anne of Green Gables spisateljice L.M.Montgomery. Riječ je o seriji romana u kojima se radnja događa na Otoku Princa Edwarda, a u središtu priče je siroče Anne Shirley.

U to vrijeme su mi bile jako zgodne i simpatične te knjige, a onda sam pogriješila. Prije nekoliko godina pronašla sam knjigu u knjižari i, razdragana uspomenama iz prošlosti odlučila je kupiti i pročitati u nadi da će mi biti jednako dobra kao i prvi put kad sam je čitala, s 10-ak godina.

Velika greška. Nije bila jednako dobroa. Ni približno dobra, a glavni lik mi je neopisivo išao na živce. Anne (s “e” kako sama uvijek naglašava jer bolje zvuči) je kombinacija hiperaktivnog djeteta, malog intelektualca, mini feministice, djeteta dobrog srca, dugačkog jezika, neobično opsjednutog vlastitim izgledom (misli da je obična što je još gore nego ružna, a više od ičega bi voljela biti lijepa).

Romantična, sanjarka, bez poštovanja prema ikome, borac za svoja i tuđa prava, nepristojna, dežurno klepetalo i svakom loncu poklopac, povremeno će upasti u nevolju ali se i izvući iz nje i često je potpuno smiješna i prenaglašenih osobina.

Ne znam što sam mislila o Anne (s “e”) kad sam prvi put čitala knjigu ali Anne (s “e”) mi nije baš najbolje sjela kad sam je, prije nekoliko godina, poželjela reprizirati. Išla mi je na živce. Možda nije problem u Anne, možda je problem u tome što ne volim YA litaraturu, pa čak ni onu s početka 20.stoljeća.

Popularan autor koji ti iz nekog razloga ne leži?

Autor kojeg ne volim je Paulo Coelho. Kad je izašla njegova knjiga Alkemičar o kojoj su svi pisali hvalospjeve, iako ne volim pomodne knjige, nekako mi je pala u ruke. Nisam je mogla završiti do kraja. Mislim da nisam došla ni do polovice.

Ako volite Coelha, super za vas, ali meni su njegove knjige hrpa gluposti koje ne bi trebale pronaći izdavača voljnog da ih objavi. Ona jeftina motivacija i isprazna demagogija s primjesom religije, svemir će se urotiti da dobijemo sve što smo zamislili dok po mogućnosti ne radimo ništa osim vjerujemo. Grozno i potpuno neistinito. Jako precijenjen pisac.

Popularan knjiški klišej koji ti je dosadio (npr. izgubljena princeza, korumpirani vladar, ljubavni trokut itd.)?

Ne volim onaj “preglup da živi, a svejedno spašava svijet” klišej koji se često može pronaći i kod kvalitetnih pisaca. Znate, to su oni super policajci s hrpom iskustva na leđima koji se odjednom, ničim izazvani, odvoje od mozga i odluče se suočiti s ubojicom sami.

Naravno, nikome ne kažu gdje idu, nemaju telefon sa sobom, ne ostave nikakav trag ali svejedno odu. Onda ih ubojica sredi, ne do kraja ali život im visi o koncu dok ih nekim čudom ne spasi partner koji doleti s pojačanjem jer su očito toliko dobar i uigran tim da jedni drugima čitaju misli i telepatski komuniciraju.

Ne volim ni one klišeje koji se često mogu vidjeti u chick lit knjigama, a riječ je o curama koje u jednom danu ostanu bez posla, dečka, stana, najbolje prijateljice i obožavanog para cipela ali uspiju preokrenuti sve u svoju korist. Onda na kraju završe kao direktorice neke super firme, s penthouseom u najboljem dijelu grada, novim dečkom koji je CEO i hrpom super prijatelja. Ah da, i Prada cipelama, umjesto onih iz Primarka koje je nosila ranije.

Popularan serijal koji ne planiraš čitati?

Bez imalo razmišljanja to je 50 nijansi svih onih tamnih boja, koje god da jesu. Nisam ni pokušala. Nisam se ni približila knjizi niti je ikada prolistala, a znam da je nikada neću ni dotaknuti. Nije mi jasno kome se takvo štivo može sviđati? I što tim osobama nedostaje u životu da požele to čitati?

Uvijek govorim da je bolje čitati bilo što nego ništa ali ovo je vjerojatno jedini put da se usudim tvrditi da je bolje i pametnije gledati TV cijeli dan nego čitati takvo smeće.

Izreka kaže “Knjiga je uvijek bolja od filma”. Međutim, koja filmska ili TV adaptacija ti se svidjela više od knjige?

Ne volim gledati filmske adaptacije knjiga jer me uvijek razočaraju. Najviše iz razloga jer više volim čitati nego gledati, a kad čitam zamišljam sve u svojoj glavi onako kako ja želim i vidim kroz maštu. Onda pogledam film pa se razočaram jer bih ja to sve drukčije napravila.

No, film koji mi je bolji od knjige je Prohujalo s vihorom koji je, usput, i jedan od mojih omiljenih filmova. Mogu ga gledati svaki dan i neće mi dosaditi, a imam i girl crush na Vivien Leigh kao Scarlett.

Prvo sam gledala film, a onda čitala knjigu istog imena autorice Margaret Mitchell i možda je u tome bila greška. Ali, Scarlett iz knjige nije bila ista kao Scarlett s filma. Možda bi, da ju je glumila neka druga glumica, film bio puno lošiji ali Vivien je tako dobro sjela ta uloga da je u filmsku Scarlett unijela sav život i žar koji je mogla.

Kad vidim da nekome izbija prkos iz očiju znam da je riječ o vrhunskom glumcu. Usudim se reći da je to jedini slučaj da mi je film bolji od knjige.

Sad je vrijeme da tagiram tri blogera koji bi trebali nastaviti ovu zabavnu igru. Teško je izabrati samo tri kad je toliko onih koje pratim i za koje mislim da su odlični. Ali, bez puno filozofiranja i razmišljanja, krećemo.

  1. Brloging
  2. Magic Black Bird
  3. Little Blue Book

Naravno, ako vam se sviđa ova tema, ne obazirite se što niste tagirani i nastavite ovu zabavnu igru. Bit će zanimljivo čitati odgovore drugih ljubitelja knjiga i pronalaziti zajedničke točke. Moram priznati da je ovo bila jedna od najzanimljivijih tema o kojima sam ikada pisala.

I pitanje za kraj, koja je vaša omiljena knjiga?

Potpis

 

 

 

22 komentara

  1. Hvala na nominaciji, ovo će biti pravi izazov. 🙂 I ja volim ove igrice, saznaš mnogo o blogerima, a posebno mi se dopada što bez pardona kažu da im se nešto ne sviđa iako je veoma popularno (tako je “neopaženo” prošla tvoja opaska o Harry Potteru). Kao i uvek, odličan tekst. Veliki pozdrav 🙂 ❤

    Sviđa mi se

  2. Stvarno, mi blogeri se baš popljuvasmo po ovim popularnijim piscima današnjice posebno po Coelhu. E.L. James neću ni svrstavati u pisce jer je žena jednostavno loša po tom pitanju i ne može se nazvati piscem. Ali žena zgrnu milione, jbg. Potter je super. Sjajno napisan. Pročitao doduše samo prva dva dijela. Ali nije sve za svakoga 🙂 Ovo za klišej si definitivno u pravu. Nisam puno razmišljao dok sam pisao svoj tekst, inače bi se tu svega nakupilo 😀

    Liked by 1 person

    1. Meni je cijela ova ideja odlična. Da je više vremena mislim da bismo svi mi mogli napisati cijele doktorate o tome što nam se ne sviđa 😀
      Za E.L.James se potpuno slažem da nije pisac..žalosno je samo kako takvi (ne)pisci kotiraju u današnje vrijeme i na kojim glupostima zgrću milijune. Malo se zabrinem za ljudsku vrstu i njenu budućnost…

      Liked by 1 person

      1. To o doktoratima sigurno 😀 Ja zaboravih staviti Kvothea iz Hronike o Kraljeubici kao lika koji me nervira, a svi ga gotive. Našlo bi se tu još ponešto 😀 I to za izgovore od pisaca se slažem. Hajde kad neko mlad napiše nešto, pa to ispadne loše, ali ima potencijala pa pisac sazri i nadođe. Ali kad neko u godinama u kojima je ona napiše nešto i postane hit, bez razloga, e onda se trebamo zapitati.

        Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s