Jeste li došli ovdje u potrazi za motivacijom? Ako jeste, na pravom ste mjestu ali i na pogrešnom ako tražite listu savjeta koji će vam pomoći da se motivirate jer ih nećete dobiti. Ne samo da vam neću dati savjete kako se motivirati nego ću vam reći da motivacija ne postoji i da je riječ o mitu.

Eto, ponovit ću još jednom, za svaki slučaj – motivacija je mit. Zašto mislim da je motivacija mit? Ako se ne osjećate motivirano, nitko i ništa vas neće motivirati osim vas samih. Pisala sam i ja već o motivaciji .Svakodnevno mi dolaze mailovi čitatelja koji od mene traže savjete kako motivirati sebe ili nekog drugog.

Ljudi očito misle da sam ludo motivirana i da skrivam pun kofer tajnih savjeta koji će pomoći i njima da se motiviraju. Nisam psiholog, a nisam ni ludo motivirana. Ništa više niti manje od većine prosječnih ljudi.

Motivacija ne postoji, a ne postoje ni načini da se motivirate ukoliko ste potpuno demotivirani. Postoje samo volja, želja, navika, potreba i disciplina. Idemo prvo na jednu igru postavljanja pitanja. Pročitajte oba pitanja i odgovorite na njih potpuno iskreno.

Situacija 1

Kad ste zadnji put otišli u krevet uzbuđeni zbog odličnog dana koji je završio i novog dana koji je pred vama? Jedva ste zaspali od uzbuđenja, ujutro iskočili iz kreveta, otišli na trčanje ili vježbali jogu pola sata. Pripremili zdrav doručak, istuširali se u toploj vodi, pokupili svoje stvari i trčeći otišli na posao sretni radi svih obaveza koje vas čekaju taj dan?

Situacija 2

Kad ste zadnji put mrtvi umorni pali u krevet već u 10 sati navečer totalno demotivirani ne danom nego cijelim tjednom? Zaspali onog trenutka kad vam je glava lupila u jastuk, spavali nemirnim snom i budili se svakih pola sata. Ujutro prespavali alarm, s užasom ustanovili da kasnite. Vježbanje vam nije palo na pamet, a zdrav doručak još manje (pojest ćete nešto masno iz pekare). Odvukli se na posao, jedva obavili osnovne zadatke i samo čekali 16 sati da dignete sidro i pobjegnete?

Koja vam je situacija poznata? Ako ste poput većine ljudi onda su vam poznate obje situacije. Ima dana kad nam se sve da i mislimo da nam je cijeli svijet pod nogama, a ima i onih dana kad nam se čini da na ramenima nosimo sav teret ovog svijeta, a najmanje što želimo je ustati ujutro iz kreveta i suočiti se s tim teškim svijetom.

To je zato što motivacija ne postoji. Barem ne onakva kakvom je svi zamišljamo. Koliko ste puta čuli od nekoga da se morate motivirati i pokrenuti? Koliko ste puta poželjeli motivirati sebe i druge? Koliko vam je puta to pošlo za rukom?

Točno! Malo puta jer motivaciju ne naručujemo dostavom onda kad zaključimo da nam je potrebna, a ne možemo ni motivirati druge kad im motivacije nedostaje osim ako oni ne odluče promijeniti sami sebe.

Nedavno sam čitala zanimljiv tekst o motivaciji. Riječ je o psihologu koji već desetljećima proučava motivaciju. U svojoj potrazi je proputovao cijeli svijet, intervjuirao razne ljude i tražio onaj tajni sastojak koji dijeli motivirane od demotiviranih ljudi. Razgovarao je s poduzetnicima, poslovnim ljudima, radnicima i svim profilima ljudi koji su mu pali na pamet ali nije otkrio zašto su neki motivirani, a drugi nisu.

Uspoređivao je različite faktore koji utječu na motivaciju – visina plaće, zadovoljstvo poslom i titulom, zadovoljstvo životom, aktivnostima kojima se ljudi bave u slobodno vrijeme. Računao je, povlačio paralele i razgovarao ali nije otkrio ništa.

Onda je odlučio proširiti svoju potragu na malo manje razvijene zemlje u kojima su niska primanja, a poslovi loši. U kojima ljudi imaju velike obitelji čija egzistencija ovisi o njihovom poslu i plaći koju donose kući.

I došao je do zapanjujućeg otkrića.

Ljudi koji su radili odlične poslove,obavljali visoke funkcije i zarađivali više nego što im je potrebno nisu se izdvajali svojom motivacijom nad ostalima. No, ono što ga je začudilo je činjenica što je ova druga skupina ljudi, ona siromašnija i iz nerazvijenih zemalja, bila u prosjeku više motivirana.

Oni su se ustajali u ranu zoru, puni volje odlazili na posao, obavljali ga besprijekorno i motivirano čekali novi radni dan. Doktor je bio zbunjen. Nije to očekivao. Uvijek se smatralo da je za motivaciju i zadovoljstvo potrebno imati „sve“, a ovi ljudi nisu imali „ništa“.

Odlučio je dodatno istraživati kako bi otkrio o čemu je riječ i otkrio nešto što se zove intrizična ili unutrašnja motivacija. Ljudi koji nisu imali ništa ipak su imali nešto – obitelj koja je ovisila o njima.

U bogatom razvijenom svijetu nije neobično da radi svaki član obitelji koji je radno sposoban. Isto tako, nije neobično da radi samo jedna osoba ali da zarađuje toliko da svi drugi od toga ugodno žive. Da je riječ o osobi koja ima karijeru, a ne posao i koja je svjesna da ima toliko poznanstava da nikada neće ostati bez posla.

U siromašnim zemljama situacija nije tako ružičasta. Posla nema, a plaće su male. O jednoj osobi ovisi preživljavanje cijele obitelji koja i tako živi na rubu neimaštine. Ta osoba ni ne razmišlja voli li svoj posao niti traži motivaciju na svakom koraku. Tu osobu motivira isključivo ljubav prema onima koji ovise o njoj. Motivira je želja da obitelj preživi, da se djeca školuju i da imaju što obući i obuti.

Doktor je bio zadovoljan rezultatima i nastavio je dalje. Otkrio je i da postoje ljudi koji rade za malu plaću ili da tek povremeno zarađuju ali da rade ono što vole i u čemu uživaju. Razgovarao je s umjetnicima, nepoznatim piscima, uličnim zabavljačima i svima ostalima koji se bave nekonvencionalnim zanimanjima.

Svi su imali jednu zajedničku karakteristiku – uživali su u onome što rade. Nije im bilo važno koliko zarađuju i žive li luksuznim životom. Bilo im je samo važno da rade ono što vole, što znaju najbolje, što ih ispunjava i što im stavlja osmijeh na lice svako jutro. To su oni ljudi koji znaju da nije sve u novcima i da ih nikakva plaća ne bi natjerala da rade ono što ne vole.

Na novac se često gleda kao na motivator u razvijenom svijetu. Svi radimo za plaću, a što je plaća viša to smo motiviraniji. Ili? I na poslovni uspjeh se često gleda kao na uspješan motivator. Smisli mi neku dobru titulu čak i ako radno mjesto ostaje isto ali će me to motivirati da se malo više trudim.

Barem neko vrijeme. Dok se ne naučimo, dok nam ne dosadi i dok ne shvatimo da nas ništa ne može motivirati ako smo od početka demotivirani. U tom trenutku počenjemo panično pretraživati internet u potrazi za savjetima kako se motivirati.

Motivacija ne postoji. Postoje samo volja, želja, navika, potreba i disciplina.

Motivacija je volja. Koliko imamo volje pokrenuti se, započeti nešto novo, dovršiti ono započeto i jednostavno gurati dalje. Ni manje ni više od toga. Motivacija je čista snaga uma koja nas ujutro izuče iz kreveta ili nas natjera da ugasimo alaram i prespavamo pola dana. Nema tih novaca i titula koje će pokrenuti osobu kojoj nedostaje volje.

Motivacija je želja. Koliko želimo nešto učiniti, pokrenuti se s mjesta i raditi na ostvarenju svojih snova. Neovisno o tome jeste li u poziciji da odlazite svaki dan na posao koji zapravo potiho mrzite jer cijela obitelj ovisi o vama ili samo želite nešto drugo – uspjeti u karijeri, napisati knjigu, dobiti pločice na trbušnim mišićima ili skinuti 10 kilograma. Imate li želju i viziju u svojoj glavi, bit ćete motivirani.

Izostane li želja, a vi odlučite raditi nešto jer mislite da morate, jer to tako treba biti, jer se to od vas očekuje ili samo idete pokušati pa koliko ide, počet ćete gubiti motivaciju i odustat ćete jer ste započeli iz pogrešnih razloga.

Motivacija je navika. Naš život se sastoji od radnji koje ponavljamo svaki dan. Teško je početi trčati ali kad jednom krenete, počnete uočavati rezultate i uđete u rutinu, više nećete moći zamisliti tjedan bez trčanja.

Većinu toga u životu radimo automatski i bez previše razmišljanja. Naučeni smo. Navikli smo i što više ponavljamo to smo sigurniji u sebe i bolji u tome što radimo. Što smo bolji to smo motiviraniji jer nas uspjeh i rezultati tjeraju naprijed.

Motivacija je potreba. Kao iz primjera koji sam navela, onog trenutka kad osjetimo potrebu dobit ćemo nalet motivacije, a nema veće potrebe od toga kad nas treba netko koga volimo ili kad smo potrebni sami sebi.

Poznajem nekoliko ljudi koji su oduvijek bili lijeni kad je riječ o kuhanju i zdravoj prehrani. Za njiih je idealan ručak bio bilo što umotano u papir i kupljeno u fast foodu s čega se cijedi mast. Onog trenutka kad su radi zdravlja morali promijeniti život, postali su aktivni i motivirani kuhari.

Zašto prije to nisu mogli? Zašto nisu bili motivirani? Zato što nisu imali potrebu da budu. Kad je javila potreba, došla je i motivacija.

Motivacija je disciplina. Koliko smo disciplinirani toliko ćemo toga napraviti, a konačni rezultat nema nikakve veze s motivacijom. Ljudi koji su disciplinirani povremeno rade i ono što ne vole i što im se ne sviđa ali znaju da će ih to eventualno dovesti do zadanog cilja.

Nitko nikada nije tvrdio da je lako uspjeti u bilo čemu ali da bismo uspjeli moramo biti disciplinirani. Disciplina se često pogrešno miješa s motivacijom. Motivacija je uglavnom mit, nešto za čim svi tragaju, a nitko ne može dati točan recept kako je pronaći, zadržati i iskoristiti na najbolji način.

Disciplina je ono što razlikuje pobjednike od gubitnika, što pojedince tjera naprijed, a maratonce da trče i po kiši. Ne zato jer su motivirani smrzavati se i trčati po lošem vremenu nego jer su disciplinirani, naučeni, a usput imaju i jaku volju i želju da ustraju u onome što rade.

Nemojte tražiti motivaciju i vjerovati da ćete je pronaći. Ne morate biti motivirani. Ne postoji osoba koja je uvijek motivirana. Osoba koja se svako jutro spremno i s osmijehom ustaje iz kreveta. Osoba koju ništa ne može izbaciti s pravog puta i osoba koja od prvog pokušaja ostvari sve što želi samo zato jer je ludo motivirana.

Nitko nije toliko motiviran i takvi ljudi ne postoje. Iako će za sebe možda reći da su motivirani, oni uspješni i sretni ljudi zapravo imaju želju, volju, naviku, potrebu i najvažnije od svega – disciplinu.

Želite li početi danas raditi na sebi i nedostatku motivacije, zaboravite na sve i počnite vježbati najvažniju vještinu koja će vam trebati – disciplinu. Kad postanete disciplinirani, sve će ići lakše, a volja, želja, navika i potreba će već doći same od sebe.

Motivacija, barem kad je riječ o motivaciji iz školskih udžbenika, ne postoji. Nitko i ništa vas neće motivirati ako se sami ne odlučite promijeniti. Nemate li želju, volju, naviku, potrebu i disciplinu, neće vam pomoći nikakvi savjeti.

Dobra je vijest što diciplinu i naviku možete izvježbati, morate samo imati volju i osjetiti želju ili potrebu.

Što vi mislite o motivaciji?