casual friday

Sreća je u malim stvarima

Danas sam trebala objaviti sasvim drugu temu. Već sam je započela pisati, napisala više od 1000 riječi i samo je trebalo završiti i zaokružiti tekst u cjelinu. Sitnica. Volim pisati postove unaprijed, posebno ove za casual friday poznat još i kao lagani petak.

Znate i sami kako stvari stoje, što se više bliži kraj tjedna to ste umorniji i imate manje energije. Nije ni kod mene bolje, približava se petak i sve što želim je prebaciti se u weekend mode. Ubaciti u WordPress već napisan i editiran tekst, dodati slike i stisnuti publish.

Zgrabiti knjigu, ubaciti se pod dekicu i dočekati petak sretna i mirna, nestrpljivo gledajući na sat kad će napokon 16h da vikend što prije počne. No, danas je priča drukčija. Danas, iako sam imala spremljen tekst (ili barem veliku većinu), odlučila sam krenuti potpuno ispočetka.

Ne zato što se prijašnja tema nije uklapala, svi znamo kakve se teme vrte petkom i da je petak rezerviran za opuštanje, motivaciju i ostale lagane teme. Tema je bila dobra, bit će na redu neki drugi petak ali planovi su tu da se krše, zar ne? Tko se uvijek drži planova gubi onaj užitak spontanosti i nepredvidivosti što svemu što radimo daje potreban začin i odvaja nas od robota.

Moj razlog današnjeg odustajanja od držanja planova, unaprijed smišljene teme i gotovo napisanog teksta nalazi se u mojim čitateljima. Zato, ako ste razočarani današnjim tekstom iz kojega možda nećete ništa korisno naučiti, zahvalite se njima, nemojte se žaliti meni.

Zahvalite se ljudima koji odvajaju vrijeme za čitanje mog bloga, a potrebno je stvarno puno vremena za tu aktivnost. Znam koliko pišem, jasno mi je da su u pitanju kilometarski tekstovi i da za čitanje mog bloga treba uzeti slobodan dan. Sreća pa još uvijek ima onih koji vole čitati inače bih propala davnih dana. Barem kad bih gledala samo statistiku.

Zahvalite se ljudima koji mi svakodnevno pišu poruke u inboxe svih društvenih mreža koje posjedujem. Ljudima koji odvajaju vrijeme kojega nemaju dovoljno ne samo da bi pročitali ono što pišem na blogu nego mi još i sami napisali mail ili poruku.

Zahvalite se ljudima koji su takvi detektivi da su uspjeli pronaći moj privatni profil na Instagramu (stvarno..neki od vas su pravi stručnjaci i iskrena sam kad kažem da vam se divim na detektivskim sposobnostima, takve ni ja nemam) iako me nije toliko lako pronaći. Pa mi šalju poruke i na taj profil koji nije nikada trebao biti otvoren svima.

Zahvalite se ljudima koji očito vole ono što radim i koji me motiviraju da nastavim i dalje s tim. Ljudima koji se ispričavaju što mi “smetaju” kad pošalju poruku s hitnim problemom u 2 ujutro i zahvaljuju se kao da sam im učinila ne znam ni sama što kad im odgovorim na nju u 2:10 i riješim problem.

Ne, ne smetate mi. I da, uvijek ću pokušati pomoći. Ako se i ne javim iste sekunde, nakon 2 sata ili nakon 5 sati, to znači da sam stvarno u gužvi ali poruku sam vidjela, imam je na umu i potrudit ću se odgovoriti što prije mogu. Ne morate se toliko zahvaljivati iako je prekrasno vidjeti kakvih pristojnih i dragih ljudi ima. I koliko je malo potrebno da ih se usreći. I koliko je meni malo potrebno da me se usreći.

blog-2

Moja povezanost s čitateljima nije ni meni potpuno jasna. Ukoliko niste znali, ja sam introvert po karakteru, i ne stvaram lako veze. Nisam potpuni asocijalac kao što bi netko pomislio (znate, tip Sheldona Coopera), više sam socijalizirani introvert ali da se na meni vidi da će vam trebati vremena i truda da se povežemo uživo…neću lagati, vidi se.

Jednom kad kliknemo to je onda to ali za klikanje će trebati nešto vremena i strpljenja s obje strane. Ne puštam bilo koga u svoj krug i nismo “bestiji” samo zato što smo jednom popili kavu zajedno. Zato su me blogovi dugo vremena plašili. Kao da sam unaprijed znala da će reakcije biti pozitivne i da će se ljudi početi javljati.

Jer znate, kod blogova je sve u povezivanju s ljudima. Otvori dušu, pokaži malo sebe i svog karaktera, ne budi anonimac skriven iza monitora i imaš šansu da blog uspješno živi. I tako su se odjednom ljudi počeli javljati. Iz čista mira, izazvani samo onim što pišem.

Neki su tražili pomoć u vezi društvenih mreža, poslovnih savjeta ili motivacije. Neki su imali potrebu dodatno komentirati ono što sam napisala. Neki su željeli malo dublje ući u tematiku. A neki su samo željeli ostaviti lijep komentar i napisati mi poruku kojom mi uljepšaju dan.

Takvi ljudi me i dan danas fasciniraju iako se ne bunim. Štoviše, slobodno nastavite jer mi stvarno popravljate raspoloženje i svaka poruka je dobrodošla.

“Ti si jutros baš dobre volje”, rekla mi je prije nekoliko dana jedna osoba iako je bilo tek 8 ujutro i još uvijek nisam popila kavu. “Da, zato što sam jutros pročitala tako lijepe poruke mojih čitatelja da sam se počela smijati od sreće”, odgovorila sam.

Kao i obično, dobila sam zbunjeni pogled. Ljudi to ne razumiju. Oni koji se ne bave internetom i marketingom ne razumiju koliko je važna kvalitetna komunikacija. Oni koji nemaju svoj blog pojma nemaju kakav je to osjećaj kad netko prepozna vaš trud i pohvali vaš rad.

Da sam tip osobe koji se lako umisli, vjerojatno bih se napuhala kao balon od helija i plutala među oblacima, potpuno nesvjesna svega što se događa na zemlji. Sanjar po zanimanju i u slobodno vrijeme, lebdim ja i sada nekoliko centimetara iznad tla ali to je moje prirodno stanje.

Kako svi blogeri, vlogeri i tvorci sadržaja na internetu imaju tu boljku da se neprestano moraju ispričavati i opravdavati kako ih se ne bi pogrešno shvatilo, učinit ću to i ja. Ovaj tekst ne pišem zato da se pohvalim što dobivam (elektronska) pisma niti da pokažem da netko čita moj blog.

Nitko ga nije čitao na početku pa ipak nisam odustajala od pisanja. Ne bih ni sada. Ali svejedno je lijep osjećaj kad znate da ima ljudi koji se spajaju na vaš sajt, čitaju sve od riječi do riječi i još imaju potrebu upoznati se s vama i ostaviti lijepu poruku.

Idemo riješiti goruće pitanje koje glasi – kako sam uspostavila vezu sa svojim čitateljima?

Da biste uspostavili dobru vezu sa svojim čitateljima prvo morate znati tko su vaši čitatelji i odrediti ciljanu publiku koja se ubično uklapa u određene okvire. Ono što je karakteristično kod mene je da je moja ciljana publika izrazito široka.

Najviše me iznenadi i oduševi kad mi se javi netko od 12 ili 13 godina tko kaže da voli čitati moj blog. Da prati savjete vezane za Instagram ili da mu/joj je neki moj tekst pomogao da ima više samopouzdanja. To je upravo ono što želim postići i što mi je bio cilj od prvog dana.

Veliki broj čitatelja ostavlja poruke koje nazivam “muzičke želje”, a odnose se na želje o tome što žele čitati ili o čemu žele više znati. Volim takve ideje jer mi uvijek pomognu prilikom pisanja tema. Prednost je kad unaprijed znate koje su to teme o kojima ljudi žele znati više.

Postoji i ona hrabra kategorija koju zovem “galebovi” i koji, ničim izazvani, ostavljaju jako simpatične pozive na kavu. Ali, toliko su simpatični i ni malo nametljivi, a čak i duhoviti, da im to ne mogu zamjeriti. Svatko ima pravo pitati što god želi, sve dok je pristojan i ne prelazi granice dobrog ukusa.

Jedna od dražih kategorija čitatelja je ona koja ostavlja sva ona simpatična pitanja na koja povremeno odgovorim u posebnom tekstu. Što im sve padne na pamet me iznenadi i nasmije svaki put. Bez brige, iako uglavnom ne stignem odgovarati na baš svako takvo pitanje, uvijek bude odgovoreno prije ili poslije na blogu.

Posebno dragu i dragocjenu kategoriju čine “stranci”. To su oni čitatelji koji ne znaju hrvatski i prolaze muku koja se zove Google Translate da bi preveli tekst, a onda ga još i komentirali i napisali mi mail. Ni sama ne znam kako im se to da ali sam im zahvalna na tome svaki dan. Budimo realni, Google Translate stvarno zna biti loše iskustvo i potreban je priličan entuzijazam da ga se koristi.

S obzirom da sam profesorski tip i najviše od svega volim podučavati i dijeliti savjete čak i kad me nitko ništa ne pita, oduvijek sam rado odgovarala na sva pitanja i pokušavala riješiti svaki problem.

Vjerujte mi kad vam kažem da nema boljeg osjećaja nego kad nekome pomognete riješiti nešto što ga muči. Čak i ako vam je činjenica da Instagram ne radi potpuno banalna, ljudima koji vole Instagram i koji s njim imaju neki problem, u tom trenutku je to kraj svijeta. Ili barem jako iritantna situacija.

Kad im pomognem, kad mi jave da sam im pomogla i kad vidim da su sretni, nema boljeg osjećaja na svijetu. Ne zato što mislim da sam “doktorica za Instagram” kako me neki nazivaju nego zato što sam nekome olakšala muke i spasila ga petljanja po aplikaciji i gubljenju vremena.

Želite li ostvariti vezu sa svojim čitateljima, budite pristupačni. Nemojte se pretvarati da nemate vremena jer ga uvijek možete pronaći. Nemojte glumiti neuhvatljivu osobu jer ljudi vole one za koje osjete da su dostupni. Nemojte parati nosom nebo i misliti kako ima ljudi koji ispituju glupa pitanja jer nema glupih pitanja, samo glupih odgovora.

Povežite se sa svojim čitateljima na sve moguće načine jer ćete od toga imati koristi. Možda ne materijalne ali nije sve u novcima. Možda ne postanete zvijezda interneta ali to ni ne morate postati. Gledajte na svoje čitatelje kao na zvijezde koje osvjetljavaju vaš blog jer su oni ti koji održavaju blog živim, aktivnim i interaktivnim.

Ima li ovaj tekst poantu, sigurno se pitate? Možda i nema. Pišem ga samo radi sebe i onih koji pišu meni svakodnevno. Radi onih koji odvajaju svoje vrijeme za mene i za koje ja odvajam svoje vrijeme.

Potpuno iskreno, nisam nikada mogla ni sanjati da će me toliko veseliti interakcija s ljudima preko interneta niti da ću ostvariti takvu razinu komunikacije. Ali, neke stvari nam se događaju onda kad se najmanje nadamo i kad ih uopće ne očekujemo. Ja sam dobila svoju publiku i neću je se odreći, neovisno o tome koliko vremena imala ili nemala.

Potaknuta porukama i mailovima koji mi pristižu cijeli dan, odustala sam od prvotno zamišljene teme da bih napisala ovaj tekst. Možda ovaj put niste ništa naučili ali možda ste shvatili koliko je važno održavati kvalitetne veze s čitateljima ukoliko imate svoj blog ili, ako ste moj čitatelj, shvatili koliko sam sretna kad se javite i kad komuniciramo preko poruka ili maila.

Istina je i da svaku poruku i svaki mail čuvam i to ću raditi sve dok mi se ne napuni inbox toliko da više ništa ne stane. I dalje ću čitati sve što napišete, veseliti se svaki put kad čujem “ping” na nekom od uređaja i truditi se u što kraćem vremenu odgovoriti na ono što me pitate, kao uostalom i do sada.

I to je sve što imam za reći o toj temi, da malo parafraziram Forresta Gumpa. Ako imate svoj blog, imajte na umu da je najvažnije da ostvarite vezu sa čitateljima svog bloga. Ta veza će vam biti najbolja nagrada i plaća za uloženi trud koju možete zamisliti.

Ako ste čitatelj mog bloga onda vam se još jednom ovim putem zahvaljujem na čitanju, na uloženom vremenu za koncentraciju koja je potrebna za probavljanje dugačkih tekstova i odvajanju dodatnog vremena kako biste mi ostavili poruku ili napisali mail.

Svako pitanje, poruka i pismo su dobrodošli i kao i uvijek, dobit ćete odgovor koji tražite. Uostalom, znate i sami da mi uljepšate svaki dan, a ako vam još i riješim neki problem onda je sreća za taj dan potpuna.

Napisala sam na početku da je sreća u malim stvarima ali, kad bolje razmislim, ovo sve nije mala nego jako velika stvar. Veća nego što možete zamisliti jer ne možete vjerovati kako imam super čitatelje.

Što vama može uljepšati dan?

Potpis

15 komentara

  1. When I read one of your posts, true, it is like walking through a minefield. Why? Because I read a Google translation. Add to that the fact that it is lengthy. Just how lengthy? I don’t know because I read a Google translation. Yes that is a game changer. I can discern that you have a remarkable brain, however. If you read this in English it isn’t fair. If you read this in G translate then viola, revenge. At any rate. I commend you perhaps for the 2nd time for you remarkable brain. But that is enough nonsense. By the time I got to the end of your great post I asked myself; “Miguel, how many kinds Miguel?” Please, I have been kidding and blame it on Google and that I don’t understand Croatian. The bright side? I visited here though the only thing in common is “My blog” LOL. And I appreciate your visits (better not stop). Listen to me, that sounds like not stopping is bad, um????? It’s is late and I am tired (copping out)

    Sviđa mi se

    1. I am so sorry, for some reason, your comment went to spam. It happens sometimes and I don’t know why WordPress keeps doing that but it’s useful to check
      spam section on dashboard every now and then.
      Anyway, thank you for your insights and nice comment. I know it’s hard to read translation, especially Google translation, it can be bad experience.
      But I hope, in the future, I will get better translation option or make time to write in english too 🙂

      Liked by 1 person

      1. Thanks for your concern but please, I am sure from the little I know of your account, don’t take on extra chores, please don’t write your posts in English also. I feel, and perhaps incorrectly (what do I know?) that you have too many irons in the fire as it is. Thanks for your reply. Sincerely

        Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s