“Došlo je vrijeme za kupovinu novog laptopa”, rekla sam samoj sebi, a onda i gospodinu Orbisu nakon što sam provela sat vremena baveći se popravkom bugova nakon najnovijeg Windows updatea. Koristim PC i Windows OS cijeli život ali u zadnje vrijeme stvari postaju previše komplicirane za moj ukus. A ja stvarno ne volim komplicirano.

Windows kao sustav mi sve manje odgovara i zadovoljava moje potrebe, komplikacije mi oduzimaju previše vremena i silom prilika postala sam samouki IT-jevac jer sam često morala poništavati ažuriranja, čistiti sistem od nakupljenog smeća s kojim su upoznati svi korisnici Windowsa, upisivati beskonačne kodove u sistem i čekati ćudljivi sustav da se pokrene i proradi kako treba.

Nemojte me pogrešno shvatiti, bila sam zagriženi fan Windowsa i obećavala samoj sebi da nikada neću postati član kulta zvanog Mac za koji se većina ljudi, uključujući i mene, ne može složiti je li riječ o običnoj sekti ili su prerasli u religiju.

Windows je bio sasvim dobar operativni sustav, sve dok se nije dogodila Vista nakon koje je, po mom mišljenju, sve krenulo nizbrdo. Nemoj popravljati ono što nije pokvareno, moto je kojim se uvijek vodim što se nikako ne može reći za cure i dečke koji rade u Microsoftu i žive za dan kad će izbaciti novi update.

Svi koji koriste Windows znaju koliko su česta ažuriranja, koliko je nekim updateima potrebno da se instaliraju i koliko puta treba resetirati računalo u tom procesu. Isto tako, svi znaju da nakon updatea stvari često ne rade onako kako su radile prije.

A tek smrzavanja! Koliko puta vam se dogodilo da se laptop samo smrzne dok nešto radite? Ili dobijete “Error” poruku iako vam ni samima nije jasno gdje je greška i zašto se dogodila baš u trenutku u kojemu nije trebala.

Kad bih morala brojati koliko sam puta ručno resetirala PC samo zato što se smrzao, a kursor zaledio usred ekrana, brojala bih danima, a vi biste zaspali od muke. Zato neću brojati, samo ću vam reći da se to dogodilo dovoljno puta da zaključim kako sam gotova s Windowsima.

Još jednu stvar morate znati prije nego što se zbunjeno počešete po glavi i zaključite da vam nije jasno o čemu pišem jer su vaši Windowsi sasvim korektan sustav. Slažem se, nisu Windowsi toliko loši ali isto tako morate shvatiti da postoje ljudi koji nisu prosječni korisnici laptopa i ne koriste ga samo za one osnovne radnje. Neki ljudi ubijaju svoje laptope od posla i teške grafike, a usput očekuju da to sve bude gotovo u rekordnom vremenu.

Isto tako, borba između ljubitelja Mac-a i ljubitelja Windowsa je dobro svima poznata i potpuno je jasno da jedni druge ne razumiju, a i jedni i drugi su uvjereni da je njihovo najbolje. Windowsi znaju biti povremeno iritantni što ne znači da su loši. Kakav je macOS, pokazat će vrijeme.

I tako je prije nekoliko mjeseci pala odluka – kupujem novi laptop. Ne, nisam znala koji će biti i nisam još tada čvrsto odlučila odmaknuti se od Windows OS-a. Sve što sam željela je jak laptop, pravu radnu mašinu koja će zadovoljiti moj komplicirani ukus i ispuniti sve zadatke koje mu zadam (a njih je više nego što možete zamisliti).

 

Proces zvan – kupovina laptopa

Ne volim kupovati stvari na brzinu i bez razmišljanja, posebno kad je riječ o tehnologiji i skupljim stvarima za koje očekujem da će me služiti godinama. I molim informatičare da se suzdrže od komentara kako je 6 mjeseci nov laptop zapravo 6 mjeseci star laptop, a laptop star 2 godine artefakt spreman za arheološki muzej.

Recite što želite ali ja volim koristiti stvari dok se ne raspadnu. Nemam potrebu kupiti svaki novi gadget koji izađe. Osim mobitela ali to je sasvim neka druga priča za neko sasvim drugo vrijeme.

To ne znači da volim raditi na zastarjelim i sporim mašinama i gadgetima. Zapravo optimistično očekujem da će me uređaj služiti jednako dobro kao prvi dan. Ok, ili barem približno dobro.

Zato sam pobornik teorije – daj više, kupi bolje i dugoročno uštedi jer sam se nekoliko puta opekla na pokušajima uštede i alternativnim rješenjima, a na kraju sve greške platila više nego što sam trebala. I tako je počela saga zvana “koji laptop kupiti?” koja je potrajala nekoliko mjeseci.

Ono što možda ne znate o meni je da obožavam ići u trgovine koje prodaju tehniku. To su mjesta na kojima se mogu zadržati satima, a volim razgovarati i s prodajnim osobljem. Druga stvar koju morate znati o meni da nisam ni približno neki veliki stručnjak za tehniku.

Možda znam nešto više od prosjeka, posebno ako uzmemo u obzir da mi to nije primarno zanimanje  ali uvijek nekako očekujem da ću dobiti dobre savjete i raspravu od ljudi koji rade u takvim trgovinama i koji se bave tim poslom. I uvijek se zeznem.

Kad provodite najmanje osam sati dnevno okruženi laptopima, čovjek bi pomislio da je potpuno logično i da naučite nešto o njima. Ono što me iznenadi svaki put kad se upustim u raspravu je zaključak da bi osoblje slobodno moglo raditi i u Zari, Sephori ili mesnici. Vjerojatno bi bili jednako entuzijastični prema stvarima koje prodaju i raspolagali jednakom količinom znanja.

“Koja bi bila najveća razlika između ova dva laptopa?” – pitala sam djelatnicu u jednoj trgovini iako sam već znala odgovor ali sam htjela čuti i njeno mišljenje. Ipak radi s njima svaki dan pa valjda žena nešto i zna.

“Pa, ovaj ovdje je veći, a ovaj manji.” – mrtva ozbiljna mi je odgovorila dok je upirala prstom u jednog pa u drugog. I to je potpuno istinita priča, voljela bih da preuveličavam. I nije pogriješila, jedan je stvarno bio manji od drugog ali to im je bila najmanja razlika.

Sljedeći problem s kojim sam se suočila vezan je uz muško osoblje. Oni, čast iznimkama, kad ugledaju žensku osobu koja razgledava laptope, imaju potrebu ponuditi nešto zlatno, ružičasto, bijelo ili bilo koju drugu “žensku boju”.

Nije važno što je unutra procesor kojeg je pregazilo vrijeme. Nema veze što je istu grafičku karticu imao i Metuzalem u svom laptopu dok je igrao igrice. Nema veze što je kućište od plastike i izgleda kao da će se raspasti svakog trena, a škripi sa svih strana samo kad primite laptop u ruke. Koga briga što na ekranu mogu brojati piksele, žene i tako ne kuže što je to dobra rezolucija.

Onda, nakon što ih napokon ušutkate i pokrenete malo smisleniju konverzaciju, najčešće se povuku uz riječi – “evo, malo razgledajte….”.

Najteže mi je bilo u jednoj trgovini koju neću imenovati, a u kojoj sam na trenutak pomislila da sam pronašla prodavača svojih snova. Nakon što sam odbila nekoliko “ženskih laptopa” i napokon se izborila za riječ, počeo je ispitivati.

“A za što vam služi laptop, za surfanje i filmove?” – pitao je.

“Najmanje za surfanje i filmove, zapravo za rad koji se najčešće sastoji od pisanja, editiranja fotografija, nešto grafike i videa…Trenutno mi je Dell XPS 15 favorit. Imate li ga možda za pogledati?” – odgovorila sam mu.

I tada se dogodilo nešto potpuno ludo, ostala sam 40 minuta u trgovini i nisam se više mogla izvući jer mi je čovjek uporno pokušavao prodati očito jedini laptop koji su imali na skladištu – Lenovo Thinkpad x1 carbon.

Svaki model za koji sam pitala trenutno nije bio dostupan. Ali zato je tu Lenovo Thinkpad x1 carbon, laptop koji može preživjeti pad sa zgrade i koriste ga građevinari.

“Ali, stvarno su male šanse da će mi laptop pasti sa zgrade! Gotovo da ga ne mičem s radnog stola”, rekla sam mu.

“A ne..ovo je tako čvrst stroj da mu možete raditi što god želite i ništa mu neće biti!”, bio je odgovor koji sam zapravo i očekivala.

“Hmmmm…daaaaaa…neeeee…zapravo sam ciljala na nešto poput XPS-a ili MacBook-a, odlične performanse ali malo tanjeg i lakšeg kućišta.” – pokušavala sam mu objasniti.

“Slušajte…ovaj laptop vam je savršen za sve prilike. Nekidan mi je došao biznismen iz Belgije, u odijelu s aktovkom, vani parkiran Mercedes i izvadi iz aktovke gotovinu za ovaj laptop. Samo njega kupuje već godinama.” – bio je argument koji me očito trebao impresionirati.

Skoro sam ga pitala dobiva li proviziju za svaki prodani ThinkPad ili je to stvarno jedini laptop u skladištu. Odlučila sam pobjeći, izvukla se omamljena iz trgovine i zaključila da ću sama odlučiti, na temelju svojih potreba, koji ću laptop kupiti.

Kupovina laptopa nikada nije tako jednostavna kao što se čini

Posebno kad točno znate što želite što se tiče performansi ali niste sigurni što očekujete od vanjskog izgleda, a ni oko idealnog OS-a se ne možete dogovoriti sami sa sobom. Kad je riječ o unutrašnjosti laptopa i performansama, oduvijek znam što želim. Kad je riječ o izgledu…ukus mi varira i mijenja se svaki dan.

Nećemo se zavaravati, koliko tehnika mora biti funkcionalna nije loše ni da je estetski ugodna oku. U protivnom bi silni dizajneri koji dizajniraju proizvode ostali bez posla. Nekada su mi se sviđali “gamerski laptopi” poput Alienware-a, Predatora, ROG-a ili Razer-Blade-a. Još uvijek mi se sviđaju. Obožavam njihov kič, tipkovnice koje svijetle u duginim bojama i milijun drugih dodataka koje se savršene za djecu koja nikada ne odrastu.

A onda su tu oni drugi elegantniji laptopi. Tanki, delikatni, velikih ekrana s minimalno “mesa”, bez suvišnih dodataka koji odvlače pažnju i dovoljno lagani da ne išćašite rame ako ih želite nositi negdje. Laptopi poput MacBook Pro, Dell XPS ili HP Spectre. Moćne mašine savršenog izgleda. Strojevi na kojima možete raditi što god poželite, dovoljno su jaki da podnesu sve s čim ih suočite, a očarat će vas svojom jednostavnom i profinjenom estetikom.

Odluka nije ni najmanje laka. Kad volite laptope kao što ih ja volim onda su male šanse da donesete brzu odluku, a usput budete 100% sigurni da ste donijeli ispravnu odluku. I tako sam ja vagala mjesecima želim li se odreći Windowsa, želim li gamerski laptop na kojemu neću igrati igrice jer nemam vremena za njih ili želim nešto malo profinjenije.

Zašto uopće ovo pišem?

Zato što moji čitatelji, detektivi, znaju da sam zamijenila laptop i zanima ih zašto, kako sam donijela odluku i kad ću napokon napisati recenziju. S obzirom da ih je puno koji vole tehniku i tehnologiju kao i ja, logično je da su znatiželjni i da ih sve zanima.

Koji sam laptop na kraju kupila?

Za one koji nisu detektivi, MacBook Pro od 15 incha. Ovaj tekst pišem na njemu i mogu reći da je jako ugodno iskustvo. Recenziju još uvijek ne mogu napisati jer ga koristim tek nekoliko dana i još uvijek učim kako ga koristiti (trenutno mi se Windows OS čini kao dječja igra unatoč tome što svi tvrde da je Apple jednostavniji).

Kad ga malo bolje upoznam, na blogu će se naći i temeljita recenzija, a za one koji to traže i malo jasnije objašnjenje zašto Mac nakon toliko godina korištenja PC-ja i Windowsa. Ono što mogu reći je da za sad imam osjećaj da nisam pogriješila, a nadam se da će tako ostati i u budućnosti.

Znam samo da me čeka puno posla dok ga personaliziram, prilagodim ga sebi, naučim sve trikove kako bih si olakšala rad i život i prebacim sve sa starog laptopa. Ne možete vjerovati koliko se smeća nakupi na laptopu nakon nekoliko godina korištenja.

Bacam se na posao, a vi uživajte u vikendu. Nadam se da će vam biti savršen. I strpite se malo oko recenzije, požurit ću najviše što mogu.

Imate li vi brend laptopa koji preferirate nad drugima?