Halloween je možda završio ali Halloween tjedan još uvijek traje. Barem ako pitate mene. Moje bundeve su žive, zdrave i još uvijek izgledaju svježe. Kuća je još uvijek puna kostura (plastičnih, ne pravih iako..vjerujte što god želite), a paučine ima na svakom koraku. Prave ili umjetne, puštam vama da zaključite sami. U svoju obranu reći ću samo da nemam dovoljno vremena.
Volim Halloween, volim horor filmove, a nije ni tajna da mi je omiljeni pisac Stephen King pa ćemo zato danas otkriti koje su to horor pogreške koje rade gotovo svi blogeri. Nitko nije iznimka i nitko nije otporan na greške. Nema toliko savršenog blogera na svijetu koji nije počinio barem jednu klasičnu horor pogrešku. Svi ih radimo, u manjoj ili većoj mjeri, što iz neznanja, što iz lijenosti.
Ne morate biti ludi za horor filmovima i gledati ih svaki dan da biste zaključili da su puni klišeja i klasičnih grešaka koje rade likovi, a sve te greške ih redovno koštaju glave. Upravo zato i jesu zabavni i opuštajući za gledanje. Blogerski svijet se ne razlikuje previše od horor filmova, a kad tome dodamo društvene mreže, internet i digitalni marketing nastaje zombie apokalipsa.
Kao i u horor filmovima, u biznisu i blogosferi isto postoje pozitivni i negativni likovi. Postoje ljudi koji idu u krivom smjeru i samo čekaju da upadnu u zamku, a internet je pun mračnih i neistraženih područja koja čekaju jednog hrabrog vizionara ili vizionarku da ih otkrije. Vlada potpuni kaos i velika je buka u svijetu prezasićenom društvenim mrežama i informacijama koje se slijevaju sa svih strana. Od vas, kao od glavnog lika u filmu, se očekuje da spasite svijet ili se barem istaknete u toj gužvi i kreativnom kaosu i napravite nešto korisno i za sebe i za druge.
Zvuči teško? I je teško. Zvuči nemoguće? Ništa nije nemoguće ako imate volje, nešto znanja, puno želje za učenjem i napredovanjem. Treba vam samo dobar scenarij ili u vašem slučaju plan, rezervni plan ako prvi ne uspije, kvalitetan tim koji vas podržava u onome što radite i želja za preživljavanjem. Kao što vidite, ništa drukčije nego u horor filmu.
Uz to, morate znati i izbjegavati klasične pogreške koje se često javljaju na svakom koraku, a u horor filmovima likove redovno koštaju života, dok će vas u blogerskom svijetu stajati uspjeha. Ne morate očajavati, uvijek tvrdim da se na greškama uči i da ih se često ne može izbjeći.
Tko radi taj i griješi i to je ono što uvijek morate zapamtiti, biti svjesni te činjenice i ne dopustiti da vas greške demotiviraju. Ipak, postoje neke greške koje se lako mogu izbjeći. Greške koje su toliki klišeji da kad ih napravite stvarno se s pravom možete zapitati kako ste si to dopustili i zašto niste bili pametniji.
Isto je i u horor filmovima. Znate one trenutke kad gledate film i potpuno vam je jasno da neki od likova trči ravno u propast, a vi biste najradije počeli glasno vikati – nemoj to raditi! Ubojica je iza vrata! Naravno, filmski lik se redovno nađe oči u oči s ubojicom, bez ikakvog oružja, plana i šanse za obranu. Situacija je tako jednostavna da vjerojatno i motivirani serijski ubojica poput Leatherfacea ne smatra to posebnim izazovom niti je nakon tog čina ponosan na svoj uspjeh.
Najlakše je opustiti se i uletjeti ravno u zamku, a morate biti svjesni da su zamke na svakom koraku i opasnosti vrebaju iz svih kuteva. Zato smatrajte ovo upozorenjem na potencijalne pogreške i razmislite koje su vam od njih poznate samo zato jer ih i vi radite.
Klasične horor pogreške koje blogeri (svjesno ili nesvjesno) rade?
Odmah se vraćam
Kad netko u hororcu izjavi da se odmah vraća svima je odmah jasna jedna stvar – ne da se neće odmah vratiti, nego se neće nikada vratiti. Klasičan klišej koji prati gotovo svaki horor film koji sam ikada pogledala. Nisu rijetke takve priče ni u stvarnom životu, sigurno ste barem jednom negdje čitali kako je netko otišao kupiti cigarete, rekao da se odmah vraća i pogađate – to je bilo prije 25 godina.
Za razliku od većine takvih slučajeva u kojima osoba iskoristi dobru priliku da nestane , riješi se svih svojih obaveza i započne novi život u Argentini, u svijetu blogova je jako lako reći “vraćam se odmah” i nestati s lica zemlje. Pisanje bloga zahtijeva predanost i uporan rad, a bavljenje društvenim mrežama isto tako. Normalno je da u svoj toj gužvi povremeno dođe do zasićenja.
Ništa strašno, događa se i najboljima da dožive dan (ili više dana) kad bi samo sjedili u udobnoj fotelji i čitali knjige ili gledali filmove i serije uz pomisao kako sve obaveze mogu pričekati jer se trenutno i tako ništa uzbudljivo ne događa.
Kad imate blog oko kojeg se morate brinuti i stvarati sadržaj, stvari postaju još i teže. Nije lako dolaziti svaki dan do novih ideja, istražiti ih, osmisliti, napisati, editirati..teže je nego što se čini na prvi pogled. Kad upadnete u zamku i začarani krug izjave – vraćam se odmah – male su šanse da ćete se ikada više vratiti.
Sigurno ste svi povremeno naišli na neki blog koji vam se svidio i počeli ste ga pratiti da biste ustanovili da objave postaju sve rjeđe i rjeđe. Nakon nekoliko mjeseci se napokon javi osoba koja stoji iza bloga s isprikama kako nije imala vremena za pisanje ali će to promijeniti i postati opet redovna. To se nikada ne dogodi i blog umre. Do tad ste već i vi zaboravili na taj blog jer ste pronašli 50 novih koji su ažurni i zanimljivi.
Internet svijet je živahno mjesto u kojemu se treba truditi, raditi i onda kad vam se ne da jer ćete u suprotnom nestati s lica interneta i više nitko nikada neće čuti za vas.
Idemo se razdvojiti i sami istraživati
Tipičan klišej u horor filmovima je razdvajanje u situacijama kad bi svi trebali ostati zajedno i na jednom mjestu. Dvije osobe se, naprimjer, nađu u mračnom tunelu i naiđu na dva smjera. Prva stvar koja im pada na pamet je – hej super, naišli smo na dva smjera. Ti idi na lijevo, ja ću na desno pa ćemo vidjeti što ćemo pronaći. – Nikada ne pronađu ništa osim što su odlična meta za što god ih lovi po mraku.
Takve situacije se najbolje vide i u emisijama o životinjama. Kad lavovi hvataju plijen prva stvar koju naprave je da izdvoje najslabiju kariku od ostatka čopora. Ta nezaštićena životinja tada postaje lak plijen lavovima koji se ni ne trebaju pretjerano truditi za svoj ručak.
U svijetu blogova nema puno mudrosti što se ove lekcije tiče. Kao i uvijek sigurnost je u brojevima. Morate biti potpuno svjesni da ponekad ne možete sve sami i da morate tražiti pomoć i povezivati se s drugima kako biste bili uspješni.
Blogeri koji se ne druže s drugim blogerima gube. Ovdje ne govorim o ostavljanju besmislenih komentara na svim blogovima na koje naletite na internetu u nadi da će netko kliknuti na vaš link. Govorim o međusobnoj podršci jer su svi blogeri u istoj kaši.
Svi imaju puno ideja, pišu i onda kad nemaju vremena, većina ih je talentirana, sanjaju prekrasne snove o karijerama pisca i mnogo blogera najviše od svega želi da netko pročita ono što napišu.
Postoji nešto što nazivam brojčani paradoks. Najteže je doći do prvih brojeva, bilo da je riječ o lajkovima, pratiteljima, broju čitatelja ili komentara. Na početku ste samo vi, vaš blog i zujanje muha.
Onog trenutka kad počnete dobivati reakcije, brojevi počinju samo rasti. Što imate veći broj reakcija, ljudi će vas lajkati, pratiti ili čitati samo zato jer to rade i drugi. Hej, ovaj blog ima 10000 pratitelja, mora da je dobar! Ovaj profil na Instagramu ima 30000 pratitelja, pratit ću ga i ja.
Brojevi privlače nove brojeve, a da biste dobili brojeve morat ćete se javiti drugim blogerima i družiti se s njima jer, budimo realni, oni su jedini koji će vas na početku čitati. Zato i vi čitajte njihove blogove. Budite dobri i kolegijalni jedni prema drugima i ne zaboravite se zabaviti. Nema ništa gore nego kad nekoga pratite samo iz koristi.
Nemojte graditi kuće na starim grobljima
Uklete kuće su omiljena tema horor filmova. Dobrostojeći par odluči kupiti kuću izvan gradske gužve kako bi dijete raslo na svježem zraku i u zdravom okruženju. Uskoro to dijete počne viđati čudne pojave po kući, a roditelji požale odluku što su otišli iz grada. Naravno, poslije se pokaže da je nekretnina sagrađena na nekom starom groblju i duhovima se ne sviđa što im neki snobovski par s derištem ometa mir pa su ih odlučili malo terorizirati.
Za svaki posao, a ne samo pisanje bloga je jako važno održavati dobre odnose i kvalitetnu komunikaciju. U online svijetu je to još i važnije nego u offline svijetu. Znate i sami da se na internetu osjećate prilično anonimno, posebno ako si dajete nadimke i uzimate slike s Google Images kao svoje profilne fotografije. To vam daje hrabrost da izađete iz svoje ljuske, riješite se strahova od komunikacije i postanete odvažniji nego što ste u pravom životu.
Zato je na internetu puno lakše uvrijediti nekoga, ostaviti negativan komentar ili se samo svađati jer vam je dosadno. Nitko i tako ne zna tko se. Stvari koje nikada vjerojatno ne biste rekli nekome u lice, na internetu možete reći bez ikakvih zadrški.
Razvojem društvenih mreža i digitalnog svijeta, brendovi i blogovi su se bacili na milost i nemilost svojih kupaca i pratitelja. Jasno je da ne mogu uvijek svi biti sretni ali morate biti svjesni i da ćete na društvenim mrežama dobiti puno više komentara i kritika nego što biste ih dobili kad bi se od ljudi tražilo da vam ostave usmeni komentar dok vas gledaju u oči. Malo je onih koji bi vam se usudili reći nešto negativno dok se gledate u oči.
Zato je na internetu lako dobiti komentare, pozitivne i negativne. Neovisno o tome jesu li istiniti ili ste imali tu (ne)sreću naletjeti na ludog trola, morate ih znati prihvatiti i riješiti na najkvalitetniji način.
Možete se svađati ali to vam ne bih preporučila. Umjesto toga, budite vedri i optimistični i uvijek se trudite održavati dobre odnose. Jedino što morate zapamtiti je da je tajna uspjeha u otvorenoj i zdravoj komunikaciji i to pravilo vrijedi i za posao i za privatni život.
Nemojte biti pametnjaković
Svaki horor film ima barem jednu iritantnu osobu koja previše priča, previše se pravi pametna i hrabra i svima ide na živce. Takve uvijek prve ubiju, najčešće dok drže neki govor u kojem se pokušavaju prikazati stručnijima i hrabrijima nego što jesu. I nitko za njima ne plače.
Kad se bavite društvenim mrežama, pišete blog i pokušavate si stvoriti online reputaciju jako je lako zanijeti se i početi se prikazivati u potpuno pogrešnom svjetlu, a sve iz želje da ljudima budete zanimljiviji i da privučete što veći broj pratitelja u što kraćem roku.
Moj savjet je – budite ono što jeste i nikada nemojte glumiti. Možda vas nitko neće otkriti da glumite, nije poanta u tome, nego u vjerodostojnosti i činjenici da ćete se bolje osjećati ako stvorite nešto potpuno sami sa svojim osobnošću i karakterom. Mora vam biti jasno da se ne možete svima svidjeti i to je sasvim u redu. Ni vama se ne sviđaju svi ljudi s kojima ste se ikada susreli. Pomirite se s tim i nastavite dalje i budite ono što jeste.
Učite iz starih grešaka
Mnogi horor filmovi dolaze u nastavcima u kojima se ponavlja potpuno jednaka tema, isti ili slični likovi koji redovno rade potpuno iste greške kao u svim prethodnim dijelovima. Nakon nekoliko takvih filmova zaključite da ste vidjeli sve i da je gledanje ostalih nastavaka potpuni gubitak vremena jer nećete ništa novo otkriti, a ni zabaviti se.
Kod pisanja bloga nije ništa drukčije i za uspjeh je nužno učiti iz prijašnjih grešaka. Ako neka ideja ne donosi rezultate, a troši novce ili vrijeme, odustanite od nje i smislite nešto drugo što bi stvarno i moglo donijeti profit i korist.
Usmjerite energiju i resurse na nešto što vam možda donese rezultate. Saznajte tko su vaši idealni čitatelji i gdje se oni nalaze. Otkrijte što ih zanima i što vole. Tek kad to otkrijete moći ćete biti uspješni u onome što radite i izazvati pozitivne reakcije kojima težite.
Dok to ne otkrijete, nemojte ponavljati iste greške. Oprašta vam se ako je potrebno dva puta da naučite lekciju ali sve više od toga ukazuje da biste možda trebali razmisliti o promjeni hobija. Osim ako ne spadate u one koji tvrde da pišu samo za sebe, a objavljuju javno na internetu jer nisu nikada čuli za Word i osobni folder na laptopu u kojemu mogu čuvati svoje privatne radove. Ako ste vi taj bloger, onda samo nastavite griješiti.
Nemojte okretati leđa mraku
U horor filmovima je važno da imate oči i na leđima, nekoga tko vam čuva leđa ili da se barem držite zida jer nikada ne znate tko je iza vas. Jedino potpuno sigurno je činjenica da je netko 100% iza vas i sredit će vas dok se uopće ne budete nadali.
Kakve to ima veze s blogovima? Imate li svoj blog isto morate imati oči na leđima jer vam nepažnja i opuštanje mogu negativno utjecati na poslovanje. Kad počnete voljeti sebe više nego što volite svoje čitatelje, to je trenutak u kojemu ćete krenuti u pogrešnom smjeru i okrenuti leđa mraku.
Puno je blogera koji glume zvijezde, velike umjetnike, poznate osobe ili umisle da su bolji pisci od Hemingwaya. To su oni blogeri kojima je ispod časti slušati što žele njihovi čitatelji. Blogeri koji nemaju vremena odgovoriti na komentar ili mail. Blogeri koji misle da su najpametniji. Blogeri kojima je ispod časti pratiti druge blogere ali žele da svi prate njih.
Slušajte što vam govore vaši čitatelji i pratitelji na društvenim mrežama, možete samo naučiti više o njihovim željama i interesima i povremeno im udovoljiti u nečemu što traže od vas. Ako mislite da ste sami sebi dovoljni da uspijete u bilo čemu, varate se jer vi ovisite o okolini više nego što trenutno to mislite. Zato komunicirajte i održavajte zdrave odnose, slušajte i trudite se biti u toku sa svim događajima i novostima.
Nemojte biti opsjednuti
U filmovima o egzorcizmu opsjednutost se javlja preko noći. Jedan dan je član vaše obitelji sasvim dobro, drugi dan šprica juhu od graška po zidovima dok mu/joj se glava okreće za 360 stupnjeva i pronalazi kreativne i nemoguće načine penjanja po zidovima i levitiranja iznad kreveta.
Kao i opsjednute duše u horor filmovima tako i vi možete postati potpuno opsjednuti društvenim mrežama i internetom. Toliko da zaboravite koja je početna svrha radi koje ste počeli pisati blog i otvorili društvene mreže.
Društvene mreže dokazano stvaraju ovisnost ali mogu dovesti i do frustracije. Mnogi priznaju kako se osjećaju loše dok gledaju savršeno lažirane živote drugih ljudi na društvenim mrežama. Nemojte postati takva osoba, na društvenim mrežama je uglavnom riječ o jako dobrom scenariju.
Blogeri često postanu opsjednuti rezultatima. Više nego što je normalno i potrebno. Odlično je pratiti statistiku ali pratiti je više puta dnevno je gubitak vrmena. Ništa se značajno neće dogoditi u sat vremena kad ste zadnji put gledali broj posjeta na svom blogu.
Broj pratitelja se neće magično povećati ako provjeravate Facebook i Instagram 50 puta dnevno. Odlijepite se malo od ekrana, duboko udahnite i sve će biti u redu. Ako ne, tu je egzorcist.
Vaši instinkti rijetko griješe
U horor filmovima često se može vidjeti osoba koja nešto naslućuje i ima loš osjećaj ali ipak ne posluša svoj instinkt što se uvijek pokaže kao loša i kobna odluka. To su situacije kad netko čuje buku iz mračnog podruma u kojemu je nestalo struje, nema uz sebe nikakvo oružje osim kućnog ljubimca koji uporno laje ili mijauče na mrak, malo se dvoumi i onda ipak odluči na istraživanje podruma umjesto da posluša instinkt, zalupi vratima, zaključa ih i pobjegne iz kuće. Samo što bi u tom slučaju film završio i prije nego što je započeo.
Kao i u filmovima i u životu je pametno slušati svoje instinkte posebno ako su se prije pokazali kao točni. Ponekad imate osjećaj ili ideju koja se čini potpuno nerealna, svi vam govore da nećete uspjeti ali iz nekog razloga baš morate to učiniti. Umjesto da krenete u mračni podrum istraživati ideje koje vam se nikako ne čine privlačne, poslušajte instinkt i istražite ideje koje vas privlače. Nemojte popuštati pod kušnjom da budete isti kao i svi i da svima pokušate udovoljiti jer to nikada nećete moći.
Poslušajte ono što vam govori vaš instinkt i budite hrabri što god da radite. Imate li neku želju, nema veze koliko je luda, slijedite je i dajte sve od sebe da je ostvaite. Možda uspijete ako budete bili uporni, optimistični i puni volje. Možda ne uspijete ali barem ćete znati da ste pokušali i niste dopustili nametnutim normama da vam kroje sudbinu.
Želite li biti uspješni u pisanju bloga ili bilo čemu što radite, a i povećati si šanse za preživljavanjem ako se susretnete s manijakom koji ima masku na licu i motornu pilu u rukama, držite se ovih savjeta i sigurno ćete uspjeti.
I još jedan bonus savjet za kraj – ako čujete buku u stanu, a sami ste kod kuće, nikada nemojte pitati “Tko je tamo?”. Serijski ubojica se sigurno neće javiti i reći vam: ”Evo me u kuhinji! Hoćeš sendvič?”
Radite li vi neku od ovih horor grešaka?
17 responses to “Klasične blogerske horor pogreške”
:DDD nasmeja me skroz :)))
Mislim da bismo ja i ubica i kolač napravili. Uf, nadam se da ne pravim ove greške, ali mogao bi neko da me upozori ako počnem 😉
LikeLiked by 1 person
Hahaha! Bio bi to dobar kolač. Ja bih ga tražila sendvič..i da očisti kuhinju iza sebe 😀
Koliko vidim po blogu, ne praviš ih 🙂
LikeLiked by 1 person
Kolače? Za moje kolače potrebna je duboka tacna ispod pladnja i slamke 😀 Nisu baš fotogenični
LikeLike
Interesting! thanks Ivana.
LikeLiked by 1 person
Thank you Masoud!
LikeLiked by 1 person
You’re welcome Ivana.
LikeLiked by 1 person
As usual very interesting. this mix between real and unreal is very intelligent. Congratulation
LikeLiked by 1 person
Thank you very much 🙂 Glad you like it.
LikeLike
Kao i obično, odličan tekst…
LikeLiked by 1 person
Hvala 🙂
LikeLiked by 1 person
Mislim da pravim neke od ovih greški, ali šta sad i to je život valjda ću se promijeniti…Nekada ❤
LikeLiked by 1 person
Važno je da ne napraviš najgoru – odmah se vraćam 😀
LikeLiked by 1 person
Hehe, uvek me oduševi tvoj pogled na svet koji je totalno neočekivan, a tako jednostavan da ti dođe da se lupiš po čelu i zapitaš se kako tebi prvom nije takvo što palo na pamet! 🙂
LikeLike
Hahaha! Ludi mozak 😀 Hvala 🙂
LikeLike
Ja sam napravila onu najgoru. Kad pogledam unazad proslo 5 mj 😪 ali dobro, kad zivis od drugih stvari uvijek nešto pati. Ali svaka ti je na mjestu 🙆😁
LikeLiked by 1 person
To se zove “shit happens” ili “life happens” 😀 Događa se…samo nemoj odustati 🙂
LikeLike
[…] pronašla u svakoj od ovih točaka, sve mi je bilo jasno. Ja sam zapravo pisac. A onda pročitam Klasične blogerske horor pogreške, također Ivanin članak, i shvatim da radim apsolutno svaku od tih pogrešaka. I što sad? Ništa […]
LikeLike