casual friday putovanja

Istanbul – egzotika nadohvat ruke 3.dio

“Nemam pojma što ću jesti, ovdje nema ništa za mene”, rekla sam gospodinu Orbisu još s vrata nakon što sam namirisala meso. Turci jako vole meso. Vole i povrće ali uglavnom u mesnim kombinacijama što je jednoj vegetarijanki priličan problem, a još je veći kad ima partnera koji povrće ne smatra hranom.

“Pa sigurno ima nešto za tebe..ako ne idemo dalje”, odgovorio je gospodin Orbis i nije stigao završiti rečenicu jer se, preko cijelog restorana, prolomio uzvik – “Ma jel’ ja to čujem naš jezik?????” 

“Otkud ste”, dotrčao je do nas simpatični vlasnik restorana propričavši na poznatom jeziku. “Iz Zagreba”, zbunjeno smo odgovorili jer nismo očekivali razgovor na jeziku koji razumijemo. 

Pokazalo se da je vlasnik restorana iz Beograda, živi već 30 godina u Istanbulu i da je oduševljen što smo došli baš kod njega. Da, restoran je bio mesni (ili je i on mesojed ili samo funkcionira po zakonu ponude i potražnje) ali to nije više bio nikakav problem jer nas je posjeo za najbolji stol s najboljim pogledom i rekao da “nema da brinem”. Ispred mene se, u rekordnom vremenu, stvorila nevjerojatna hrpa najboljeg povrća kojeg sam ikada jela, napravljena specijalno za mene jer, ipak je riječ o mesnom restoranu u kojemu je povrće samo neželjen prilog.

Nije loše imati vezu u životu…

istanbul-1

Veliki sam kavopija i ne mogu preživjeti bez nekoliko kava dnevno, a kad sam na putovanju nema mi ništa draže od Starbucksa. Ogroman cappuccino i blueberry muffin i ništa mi više ne treba.

Oni koji su ljubitelji kave i Starbucksa poput mene, znaju da postoji fora s pogrešnim pisanjem imena na šalici. Moje ime je relativno lako za izgovoriti bilo gdje u svijetu ali sam u Starbucksu uvijek netko drugi. Ponekad mi napišu Lana, Lanna, Yvonne, Yana, Anna ili Hannah.

U Barceloni sam odlučila koristiti lažno ime za koje sam mislila da će napisati ispravno. Rekla sam da se zovem Lily. Kratko i lako se pamti ali ipak nisam imala sreće. Na šalicu su mi napisali Jennifer. Zato možete zamisliti moj šok kad sam otkrila da su u Istanbulu ne samo napisali točno ime nego ga i savršeno dobro izgovorili. Istanbul je pun iznenađenja.

istanbul-2

Turci su veseo narod. Vole zabavu, šarenilo, komunikativni su i otvoreni i znaju uživati u životu. Zato, kad ugledate balone koji su stalna postava na šetalištu, ne možete ništa drugo nego se veselo nasmijati i zaključiti da vam je to šarenilo s balonima koji se ljuljaju na vjetru nevjerojatno uljepšalo dan. Volim balone, a vi?

istanbul-3

Ne volim kupovati klasične suvenire koji skupljaju prašinu ali volim donijeti nešto karakteristično za zemlju koju sam posjetila. Zaključila sam da je baršunasti, kićeno ukrašen jastučić savršena ideja.

Pronašla sam primjerak kojega se ni Sulejman Veličanstveni ne bi posramio. Crveni sa zlatnim vezom..ljubav na prvi pogled. “Koliko je ovaj jastučić?”, pitala sam trgovca u nadi da će kupovina biti brza i bezbolna. Ali ne, to tako ne ide u Turskoj.

“Odakle ste?”, na iskidanom engleskom upitao je trgovac. “Zagreb, Croatia”, odgovorili smo u glas. “Šuker!!!! Modrić!!! Dinamo! Hajduk!”, oduševljeno je počeo nabrajati. Pokazalo se da je veliki obožavatelj nogometa. Živi za nogomet. Diše za nogomet. Zna sve o nogometu.

“Bili smo na Bešiktaš stadionu”, rekao mu je gospodin Orbis. Prodavač mu je uputio pogled pun gađenja. “Bešiktaš! Fuj! Samo je jedan klub – Galatasaray!”, ponosno nam je objasnio i uputio nas da obavezno moramo vidjeti i njihov stadion jer je to jedini pravi klub.

Vidjeli smo i taj stadion. Kao i obično, nisam ostala impresionirana jer, za razliku od trgovca, ja stvarno ne volim nogomet. Doduše, dobila sam svoj kićasti jastučić po stvarno dobroj cijeni pa se neću buniti što je nogometni razgovor između njega i gospodina Orbisa poprilično potrajao. Što sve čovjek ne trpi za dobar popust…

istanbul-30

Žuti taksi prepoznatljiv je simbol Istanbula. Ima ih na svakom koraku, glasno trube kad snime turiste za koje imaju nepogrešivo oko čak i kada nose šal na glavi da se zaštite od kiše. Da, nisam vidjela puno zamotanih žena u Turskoj ali sam zato ja bila jedna od zamotanih. Barem dok je sipila kišica…Ipak, taksi me uvijek i bez iznimke prepoznao kao turisticu, glasno zatrubio da skrene pažnju na sebe, a ja bih odskočila par metara u zrak od šoka.

istanbul-39

Poput žutog taksija, i ovaj retro romantični tramvaj prepoznatljiv je simbol grada, a prolazi kroz najdužu Ištiklal ulicu u kojoj je uvijek nevjerojatna gužva. Ako vas put nanese u Istanbul obavezno se provozajte ovim simpatičnim tramvajem i sigurna sam da nećete ostati razočarani.

istanbul-40

Još jedan od simbola Istanbula su ova crvena kolica u kojima se prodaju peciva. Možete ih pronaći na svakom koraku i odličan su, ukusan i jeftin zalogaj koji će vam u trenutku podići razinu energije dok istražujete grad. Nisam baš pretjerani ljubitelj kruha ali u Istanbulu su peciva dovedena do savršenstva i nikada vam neće dosaditi. Bez brige, šetnja po gradu i strme ulice brzo će potrošiti sav višak kalorija.

istanbul-24

Kako biste kvalitetno obišli grad, istražili sve znamenitosti i svaki kutak te ga doživjeli na najbolji mogući način, bila bi potrebna barem tri mjeseca. Kad imate tjedan dana za istraživanje onda ćete se potruditi vidjeti sve što stignete u što manje vremena, pokušati uživati, zadati si nemoguć raspored, oboriti rekorde u hodanju i sretni i umorni se vratiti kući.

istanbul-26

Kako je riječ o gradu na dva kontinenta, što je već samo po sebi dovoljno egzotično, na kraju ćete vjerojatno donijeti zaključak koji vam se dio više sviđa. Europa je starija i tradicionalnija dok je Azija modernija, stambenija i ima definitivno manje turista. Kad bih morala birati, živjela bih u azijskom dijelu grada.

istanbul-25

Jedan od najboljih kafića, barem po mom ukusu je Moda Iskele, smješten na obali Mramornog mora. Ah, kakav pogled. Samo radi njega se isplati doći, naručiti čaj i sjediti na suncu. Udisati morski zrak i uživati u povjetarcu s pučine.

Zanimljivo je što se većina turista fokusira na stari dio Istanbula i uglavnom se motaju po Sultanahmetu. To je sasvim u redu jer je riječ o povijesnom dijelu grada ali pravi život se zapravo odvija na azijskoj strani. Dobro došli u Modu, dio grada namijenjenom talentiranim umjetnicima, kreativcima i svima koji se tako osjećaju.

Dio grada u kojemu nekretnine drže prilično dobre cijene, ukoliko ste agent, a ne kupac. Dio grada u kojemu ćete pronaći savršene male restorane i kafiće u kojima nema previše turista. Dio grada u kojemu ćete hodati od izloga do izloga punih ručno rađenih predmeta, odjevnih ili umjetničkih. Dio grada koji svakako morate vidjeti kad se nađete u Istanbulu.

istanbul-48

Onog trenutka kad zaključite da ste pogrešno zakoračili i ušetali u vremensku rupu koja vas je odbacila u neku drugu dimenziju znat ćete da ste na pravom mjestu. Sogukcesme Sokali ili u prijevodu ulica Hladnih Fontana jedna je od najljepših ulica koje sam ikada vidjela.

Smještena u Sultanahmetu, točno između Aje Sofije i Topkapija, savršeno je mjesto na kojemu se možete diviti starim kućama izgrađenim u otomanskom stilu, malim fontanama, drveću u cvatu i cvijeću na svakom koraku.

istanbul-47

Morat ću vas razočarati i reći da je zapravo riječ o potpuno lažnoj ulici, a sad ću vam objasniti i zašto. Onog trenutka kad zakoračite u tu malu, kamenom popločenu ulicu, ugledate sve te prekrasne povijesne zgrade, pomislit ćete da ste na najljepšem mjestu na svijetu.

I da, to mjesto je i dom muzeju kao i knjižnici koja ima kolekciju od više od 10 000 knjiga o Istanbulu ali sve ove lijepe povijesne kućice su zapravo hosteli izgrađeni krajem 80-ih godina 20. stoljeća. U jednom od hostela je odsjela i kraljica Sofija od Španjolske i to puna četiri dana. Očito se i njoj jako svidjelo.

80-ih je godina jedna korporacija kupila cijelu ulicu i odlučila uništiti većinu kuća u njoj, izgraditi nove i restaurirati stare za koje im se učinilo da imaju potencijala, a sve u otomanskom klasičnom stilu. Ne biste vjerovali ali radi ove ulice je nastao pravi rat u Istanbulu.

Mediji su pisali samo o tome, a ljudi su se bunili. Nisu željeli lažnu ulicu s lažnom poviješću koja će, od njihovog grada, napraviti Disneyland. Na kraju je i predsjednik morao intervenirati, gradnja se nastavila i tako je rođena ulica Hladnih Fontana.

istanbul-49

Da nešto s ovom ulicom nije u redu shvatit ćete čim zakoračite u nju. Jednostavno je previše lijepa, previše čista, previše uredna i previše održavana da bi se lako uklopila u grad poput Istanbula. Ukoliko ne hodate po gradu s vodičem u kojemu sve piše nego nasumično lutate i upijate trenutke, bit ćete zbunjeni ovom ulicom.

Izgleda novo i staro. Moderno i retro. Tako uredno i umjetno da ćete doticati rukom kuće da biste se uvjerili da su prave, a ne makete. Onda ćete saznati priču koja se krije iza ove romantične ulice, shvatit ćete da je riječ o novijoj gradnji i da je sve brižno isplanirano radi turista.

Ipak, iskreno ću reći da, neovisno o tome je li riječ o lažnoj ili pravoj ulici, staroj ili novoj koja samo glumi povijest, ovo je najljepša ulica koju sam vidjela u Istanbulu. Mala, romantična i apsolutno savršena. Volite li red i uredan okoliš, ovo je ulica za vas.

istanbul-36

A onda kao kontrast imamo ovo. Brdovite, uske, nabacane ulice prepune svega što vam padne na pamet.

istanbul-31

Ulice koje su puno autentičnije i bolje prikazuju dušu Istanbula. Ulice na kojima se prodaje sve, od voća do perilica za rublje, a sve stoji na pločniku ispred minijaturnih trgovinica koje su vidjele i bolje dane.

istanbul-34

Ulica u kojima su auti parkirani u svim mogućim i nemogućim položajima i smjerovima. U kojima se fasada u komadima guli sa zgrada, a veš vijori na užetu razapetom nasred ulice.

istanbul-27

Ulica u kojima žive i rade pravi ljudi koji ovom gradu daju poseban šarm. Koje izgledaju kao kreativni nered na prvi pogled ali, kad ih malo bolje upoznate i shvatite, otkrijete da zapravo imaju više srca od umjetno stvorenih ulica.

istanbul-37

Ulica koje su toliko šarene da ne znate u kojem smjeru biste trebali gledati ali zato imate potrebu fotografirati baš sve. Sve je to Istanbul čija je najbolja osobina ta što nudi nešto za svačiji ukus.

istanbul-38

Istanbul je grad u kojemu ćete pronaći psiće u izlogu trgovine za kućne ljubimce. Kad sam ih spazila, krajičkom oka, našla sam se pred izlogom brzinom svjetlosti. Gospodin Orbis se nije ni snašao, a ja sam već bila u trgovini i vadila oba psića istovremeno iz kutije.

Veseli, zaigrani, mekani i topli. Kad bih ih barem mogla povesti kući, nitko ne bi bio sretniji od mene. Nisam nikada do sada vidjela psiće u izlogu. S obzirom da volim životinje više od ičega, ne slažem se s tom praksom jer imam svoje mišljenje o uzgoju i prodaji kojemu ovdje nije mjesto. Ipak, bilo se lijepo s njima poigrati i još se teže rastati od njih.

istanbul-19

Spomenula sam našem domaćinu u hotelu kako me iznenađuje veliki broj pasa lutalica na ulicama grada. Stvarno ih je puno, više nego što možete zamisliti. Isto tako me iznenadila sva ona hrana, očito ostavljena samo za njih.

Objasnio mi je da ljudi uglavnom žive u malim stanovima i nemaju uvjete za držanje pasa. Kako ipak vole pse, brinu se za ove koji žive na ulicama tako da ti psi nisu napušteni nego imaju zapravo jako puno ljudi koji se za njih brinu. Je li to istina ili me samo htio utješiti, ne znam ali povjerovat ću mu jer nemam drugog izbora.

istanbul-4

Nije teško proći pored malog, neuglednog ulaza u samom srcu Sultanahmeta i ne vidjeti veličanstveno podzemlje koje skriva staru cisternu. Propustite li je moglo bi vam biti žao jer je riječ o mjestu koje je potrebno vidjeti.

Bazilika cisterna je najveća od brojnih cisterni koje su se nalazile ispod Istanbula u vrijeme dok je još bio Konstantinopol. Izgrađena je u 6. stoljeću za vrijeme vladavine Justinijana I. bizantskog cara, u svrhu opskrbe grada pitkom vodom.

Neke od zanimljivih činjenica o cisternama:

  • u cisterni se nalazi 336 velikih stupova korintskog stila
  • nagađa se da je ispod Istanbula preko 80 cisterni ali ova je najveća, otkopana, restaurirana i otvorena za javnost
  • cisterna je 143 metra dugačka i 65 metara široka
  • u nju stane 80 000 kubičnih metara vode

istanbul-60

Kažu da su veliki redovi pred cisternom ali ja o tome ništa ne znam. Kad smo mi bili bila je gotovo potpuno prazna što cijelom doživljaju daje poseban ugođaj. Prvo što ćete uočiti u cisterni, nakon što vam se oči naviknu na tamu, su hladnoća, vlaga i voda koja se nakuplja na zidovima te kapa sa stropa.

Nakon nekog vremena kosa će vam se lagano smočiti i osjetit ćete prohladan zrak dok prolazite ovim zapanjujuće mističnim mjestom. Treba biti oprezan u cisterni, pod je kamen, mokar i sklizak, a kupanje se ipak ne čini kao posebno dobra ideja.

istanbul-61

Dvije velike glave Meduze simbol su cisterne. Jedna okrenuta na stranu, a druga naopako, pretpostavlja se da su uzete iz nekog poganskog hrama te upotrijebljene kao građevinski materijal.

istanbul-62

Zašto su okrenute naopako? Nitko nema točan odgovor na to pitanje. Jedna teorija tvrdi da je riječ o poganskim simbolima koji su okrenuti na pogrešne strane kako bi se umanjila njihova vrijednost te se pokazalo da je riječ samo o građevnom materijalu.

Druga teorija mi ima više smisla, a ona tvrdi da je riječ o zaštiti. Kao što vjerojatno znate, Meduzin pogled pretvara osobu u kamen. Ali, ako okrenete glavu Meduze naopako nikada se nećete moći s njom naći oči u oči što njenu moć čini beskorisnom.

Voda u cisterni je toliko čista da, u plićim dijelovima, još uvijek ima riba. Ljudi su iz nje uzimali vodu kantama koje su spuštali ravno iz svojih kuća. U to vrijeme, gotovo svaki podrum je imao rupu koja je vodila direktno do cisterne. Pametno rješenje u vremenima bez vodovoda i luksuza tekuće vode.

istanbul-21

Kad izađete van na sunce iz mračne cisterne doživjet ćete šok ali ćete, isto tako, još bolje upijati boje, vibracije i šarenilo ovog grada. Da, Istanbul je grad prepun suprotnosti. Ljepote i ružnoće, prljavštine i čistoće, luksuza i siromaštva, modernog i povijesnog.

istanbul-41

Kao što se ova moderna staklena zgrada odlično uklopila uz staru građevinu, tako cijeli Istanbul savršeno objedinjuje sve svoje suprotnosti u jednu cjelinu. Kažete li da niste uspjeli pronaći ništa što vam se svidjelo u ovom gradu, neću vam povjerovati.

Istanbul možda nije lijep grad u klasičnom smislu ali je definitvno grad koji će probuditi sva vaša osjetila, natjerati vas da ga istražite od početka do kraja i poželite se u njega opet vratiti.

istanbul-65

Istanbul je veseo i šaren grad u kojemu je uvijek Božić. Nije neobično po gradu i lokalima vidjeti okićena drvca kuglicama i lampicama koje pale noću. Iako me to iznenadilo jer nije bilo ni blizu Božića, isto tako me razveselilo jer smatram to vrlo zanimljivim i šarmantnim dodatkom.

istanbul-64

U Istiklal ulici uvijek su upaljene lampice, u koje god doba godine dođete. Uvijek je gužva neovisno o tome koje je doba dana ili noći. Sve radi, svi se guraju, trgovine vas mame svojim uređenim izlozima, a ugostitelji jedva čekaju da se zaustavite pred njihovim restoranima i kafićima kako bi vas nagovorili da se odlučite baš za njih.

istanbul-63

Simit Sarayi ili Palača Peciva mjesto je koje morate posjetiti u Istanbulu ako želite popiti čaj s puno kockica šećera, pojesti pecivo ili minijaturnu baklavu. Jednostavno uređen i više zamišljen kao mjesto za pojesti nešto nabrzinu odličan je izbor kad vam zatreba neki mali zalogaj nakon napornog istraživanja grada.

istanbul-29

Tjedan dana nije ni približno dovoljno da upoznate Istanbul. Dovoljno je samo da malo zagrebete po površini i počnete ga doživljavati na način koji zaslužuje. Ako ne volite velike gradove, buku, gužvu i suprotnosti, Istanbul bi vam se na prvu mogao učiniti malo naporan.

istanbul-50

No, vrlo brzo, Istanbul se od napornog pretvara u grad u kojemu poželite ostati nekoliko mjeseci, iznajmiti stan, odlaziti svaki dan na tržnice, kupovati začine, kuhati, hodati okolo s kamerom obješenom oko vrata i blokom za crtanje pod rukom i samo lutati satima.

Istanbul morate upiti da biste ga doživjeli na najbolji način, a onog trenutka kad se to dogodi, obećat ćete samima sebi da ćete se jednog dana vratiti. Tko zna, možda i na tih nekoliko mjeseci da upoznate svaki njegov kutak, otkrijete sve skrivene tajne, isprobate sve što nudi i da se toliko uklopite da žuti taksiji prestanu trubiti kad vas vide na ulici.

istanbul-18

Spremate li se na putovanje, razmislite o Istanbulu kao o destinaciji. Mogao bi vas očarati čak i ako to ne očekujete od njega. Mene nije osvojio prvi dan ali kako je vrijeme odmicalo tako se javljala i ljubav kao i obećanje da se sigurno u njega moram vratiti.

Ukoliko niste pročitali prve dvije putne priče, a imate želju to učiniti, samo kliknite na linkove. I ne zaboravite mi napisati koje je mjesto koje ste posjetili ostavilo na vas neki poseban dojam.

Istanbul – egzotika nadohvat ruke 1. dio

Istanbul – egzotika nadohvat ruke 2.dio

Potpis

 

12 komentara

  1. Negde sam pročitala, ali davno, više ne znam da li sam samo umislila, da su sve mačke i psi u Istanbulu čipovani, tako da definitivno mislim da je lik iz hostela pričao istinu :). Pogledaj film ,,Crossing the Bridge: The Sound of Istanbul”. Odličan putopis, sva tri dela su sjajna!

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s