Ljudi koje srećete na putovanjima uglavnom su jako zainteresirani da saznaju tko ste, otkud ste i kako to da ste se našli u njihovoj zemlji. To posebno vrijedi za one otvorene i pričljive narode koji se uklapaju u klasične stereotipe. Na najviše pitanja sam odgovorila u Italiji, Turskoj i u Emiratima.

Nikada nisam uživala u čavrljanju, ni s poznatim niti s nepoznatim ljudima. Kod mene se sve uglavnom svodi na konkretne činjenice ali ljudi su uglavnom društvena i pričljiva bića, posebno kad vas prepoznaju kao turista na kojemu mogu zaraditi.

Iz tog razloga uvijek, kad me netko pita otkud sam, već imam pripremljen tekst koji me nikada ne iznevjeri: ”Zagreb, Croatia”. Ako nakon toga ustanovim da osoba nema pojma gdje je to, slijedi: ”Two hours drive from Italy”.

I to bude dosta. Svi su čuli za Italiju ali nisu svi čuli za Hrvatsku, turistička zajednico, ne radiš posao kako treba.

Gospodin Orbis spada u drugu vrstu, vrstu koja me ponekad izludi kad se zaplete u objašnjavanje otkud dolazimo. Do te mjere da ponekad povičem: ”O zaboga!!!! Samo im reci 2 sata od Italije!”

Ali ne, gospodin Orbis jako voli spominjati susjedne zemlje koje nisu Italija jer je naravno, potpuno logično, da ako netko nije čuo za Hrvatsku, ipak mora znati tko su nam susjedi, zar ne? Baš i ne, pokazalo se i na izletu u Abu Dhabi u razgovoru koji je potrajao previše za moj ukus, a ja ću vam dati skraćenu verziju.

Agenciju koja nas je vodila na jednodnevni izlet u Abu Dhabi pronašli smo na internetu, a dogovorili se sve preko WhatsAppa. Vozač će nas pokupiti ispred hotela i grupica turista od 8 ljudi kreće na izlet.

Poluraspadnuti kombi nas je pokupio u dogovoreno vrijeme, a mi smo bili zadnji koji su se ukrcali. Naravno da smo izazvali zanimanje. “Jeste li iz Irana?” pitao nas je stariji turist iz jedne od susjednih arapskih zemalja.

Irana? Hm..pa možda i izgledamo kao da smo iz Irana. Ja u tradicionalnoj haljini i marami radi ulaska u džamiju, gospodin Orbis koji britvicu nije vidio već danima. Vjerojatno se svojim izgledom savršeno uklapamo u okolinu.

Odlučila sam prepustiti čavrljanje gospodinu Orbisu. “Zagreb, Croatia” odgovorio je ali dočekao ga je zbunjen pogled. “Zaaa…Zaaaa…Croooo….”. Čovjek nije nikada čuo za Hrvatsku.

“Graničimo sa Srbijom”, odgovorio je gospodin Orbis, a ja sam se instinktivno uhvatila za glavu. Ovo će potrajati. Putnik nam je uputio još jedan zbunjen pogled. “Beograd, Serbia!”, bio je uporan gospodin Orbis. “Beee…Beee…Ser…”, pokušavao je odgonetnuti naš sugovornik gdje je ta druga misteriozna zemlja za koju nije nikada čuo.

„O čovječe, daj reci Italija ili potvrdi da smo iz Irana!“, pakistanski vozač nas je vozio kao krumpire, kombi se tresao i škripao kao da će se svakog trenutka raspasti i nije mi se više slušao razgovor. Kroz glavu mi je samo prošlo kako je zanimljivo da nitko nije čuo za nas.

Gospodin Orbis nije bio spreman odustati, a ni proglasiti nas Talijanima. “Hrvatska je zemlja blizu Bosne”. I tu se upalila čovjeku lampica. “Bosnia!!! Sarajevo!!!! Znam gdje je to!” Pokazalo se da ne samo da zna gdje je Bosna nego je i bio tamo. I tako smo do kraja puta bili Bosanci.

Eto susjedi Bosanci, budite ponosni jer se za vas zna i na Bliskom Istoku. Za nas ostale anonimuse, koje nećemo imenovati, nemam komentara. Važno je da se ulaže u turizam.

“Koliko oni troše vode na gluposti”, rekao je gospodin Orbis pokazavši prstom na cestu. I stvarno, uz cestu je posađeno drveće cijelim putem od Dubaija do Abu Dhabija,  a na tlu se vide cijevi iz kojih neprestano teče voda. Drveće bez navodnjavanja nema nikakve šanse na škrtom pustinjskom tlu.

Vibra Abu Dhabija je potpuno drukčija od vibre u Dubaiju. Dok je Dubai već na prvi pogled umjetan grad kao načinjen od lego kockica, Abu Dhabi ima osjećaj i izgled pravog grada. Grada u kojemu se živi. U kojemu su ljudi zaposleni i u ostalim industrijama, a ne samo u turizmu i trgovini. Grada koji ima puno manje nebodera ali svejedno dovoljno za lijepu panoramu i u kojemu ima puno manje skupih, blještavih i luksuznih naselja na jednom mjestu.

Abu Dhabi je glavni grad Ujedinjenih Arapskih Emirata i drugi po veličini grad u Emiratima (prvi je Dubai). Sjedište je vlade i svih državnih institucija, industrijski i kulturni centar, koji se poput Dubaija, svake godine sve više razvija i nezaustavljivo raste. Smješten je na obali Perzijskog zaljeva.

Ime mu dolazi od riječi Dhabi koja označava vrstu gazele, nekada karakterističe za to područje, dok riječ Abu znači otac. U prijevodu, Abu Dhabi je gazelin otac.

Abu Dhabi je nekada bio poznat kao nalazište bisera i to je uglavnom bio najveći izvor njihovih prihoda. 1930-ih godina biseri su presušili ali se zato rodila ideja o istraživanju nafte. Nakon što je nafta pronađena, počeo je cvjetati i Abu Dhabi i njegova industrija, a i strani investitori su se sve više počeli interesirati za ulaganje u biznis u tom dijelu svijeta.

Izlet u Abu Dhabi je unaprijed isplaniran od strane agencije i uglavnom se svodi na iste rute koje će vam u nekoliko sati pokazati najvažnije gradske znamenitosti. Bilo bi lijepo otići samostalno i istražiti grad izvan utabanih turističkih staza ali to ćemo morati ostaviti za neki drugi put.

Prva postaja je bila Ferrari World, jedna od većih atrakcija po kojima je Abu Dhabi poznat. S obzirom da mi Ferrari ništa ne znači u životu, mogla sam i preskočiti taj dio ali, kad sam se već našla tamo, odlučila sam maksimalno uživati u trenutku.

Ferrari World smješten je na Yas otoku (naravno, umjetno izgrađenom otoku koji je mostom povezan s kopnom), otvoren je 2010. godine i prvi je tematski park koji nosi Ferrarijev brend. Naravno, riječ je o adrenalinskom parku koji je sav u znaku Ferrarija.

Formula Rossa najbrži je roller coaster na svijetu, a brzina mu je 240 km/h. Kako to nije vrsta zabave koja mi odgovara, odlučila sam propustiti priliku za adrenalinsku vožnju. Oni koji su ga isprobali tvrde da je riječ o nezaboravnom iskustvu.

Kako i ne bi. Ovaj vlak postiže brzinu od 100 km/h u samo 2 sekunde. Zbog svoje brzine, putnici moraju imati zaštitnu opremu i naočale slične skijaškima, a u parku su ponosni i na činjenicu što su se mnogi vozači Formule 1 poput Alonsa i Masse vozili na njemu.

Atrakcija ne bi bila atrakcija bez trgovine posvećene Ferrariju u kojoj možete pronaći sve što poželite. Od plišanih medvjedića u Ferrari majicama, kapa, odjeće, parfema do replika pravih Ferrarija kroz povijest, smanjenih po odgovarajućim proporcijama, koje dosežu cijene više i od 10.000 eura.

Bila sam sretna kad je tura po ovom zabavnom parku završila i kad smo krenuli prema velikoj džamiji poznatoj i kao Sheikh Zayed džamija. Ukoliko i ne znate u ovom trenutku kako izgleda, sigurno ćete je prepoznati s Instagrama jer spada u one „instagramistične“ lokacije koje svaki influencer mora posjetiti.

Kako volim kulturu i arhitekturu, jedva sam čekala da je vidim. Abu Dhabi, kao i Dubai, nema stroga pravila odijevanja. Možete se obući kako god želite, a ako ste žensko, nitko od vas neće zahtijevati ni maramu na glavi, osim ako idete u džamiju.

Mislila sam da sam se dobro pripremila jer sam obukla dugačku crnu tuniku dugih rukava preko crnih hlača, a marama mi je bila u torbi. Da sam se prevarila shvatila sam u trenutku kad mi je vozač gurnuo u ruke abaju i savjetovao da je obučem. Moja tunika je imala lagano prozirne rukave, a to na ulazu ne bi prošlo.

Zaključila sam da ću na putovanjima morati nositi neku vrstu skrivene kamere ili Google naočale jer često vidim nešto što mi se svidi ali ne smijem slikati. Tako sam već na ulazu imala spreman kadar ali me naoružani čuvar zaustavio u pokušaju slikanja. Nisam ga uspjela šarmirati.

Bio je to odvojen ulaz u džamiju za žene i muškarce. Meni se to učinilo kao zgodan kadar za blog, čuvar je vjerojatno pomislio da sam luda turistica sa zapada koja će to postaviti na društvene mreže i žaliti se na diskriminaciju.

Sheikh Zayed džamija okružena je prekrasnim vrtom. Sama građevina je tako lijepa da ćete se osjećati kao u Aladdinu. Kao i većina toga u Emiratima, ova džamija je jako mlada. Izgrađena je u prosincu 2007. godine, njena izgradnja je koštala 545 milijuna dolara, a može primiti više od 41.000 ljudi koliko ih i bude za vrijeme vjerskih blagdana.

Sheikh Zayed džamija je pravo umjetničko djelo pri čijoj izgradnji su se koristili najbolji materijali kako bi trajali vječno – mramor, sedef, zlato, poludrago kamenje, biseri, kristali i keramika. I stvarno, gdje god se okrenete vidjet ćete nešto blještavo i prekrasno što ćete jednostavno morati pobliže istražiti i naravno – fotografirati.

Cijela džamija je bijela sa zlatnim detaljima što joj daje bajkovit i prozračan izgled.

Emirati ne bi bili to što jesu da u svemu nemaju potrebu biti naj – najbolji, najveći, najbogatiji, naj sve. Tako se i u ovoj džamiji može vidjeti najveći tepih na svijetu koji je smješten u glavnoj prostoriji za molitvu. Po tepihu naravno ne možete hodati, osim ukoliko imate sreću dobiti privatnu turu po džamiji. Ovaj put nisam bila te sreće, optimist u meni se nada sljedećem putu.

Ovaj impresivan tepih velik je 5.627 m², a ručno ga je izrađivalo oko 1300 ljudi. Težak je 35 tona, a izrađen je od vune iz Irana i Novog Zelanda. Tepih je izrađen od 2.268,000,000 čvorova, a za njegovu izradu bile su potrebne dvije godine.

Nije najveći tepih jedina znamenitost ove džamije, tu su i lusteri, točnije njih sedam koje je izradila kompanija Faustig sa sjedištem u Njemačkoj.

Ukrašeni su s milijunima Swarovski kristala, a najveći od njih je i treći najveći luster na svijetu, 15 metara visok i 10 metara širok. Svojom veličinom i izgledom stvarno je impresivan.

Emiračani su veliki ljubitelji automobila, brzih, skupih, super automobila. Zato ne čudi podatak da je film Fast and Furious 7 snimljen u Abu Dhabiju. To je podatak koji će vam vodič reći čim se približite gradu, a pokazat će vam i neke lokacije na kojima je film sniman.

Jedna od zanimljivijih lokacija je kompleks nebodera Etihad Towers po kojima je Abu Dhabi poznat, a s 45. kata jednog od njih je Vin Diesel izletio s super skupim autom marke Lykan.

Za one koje zanimaju auti možda će biti zanimljiv podatak da je Lykan HyperSport prvi super auto napravljen na Bliskom Istoku, postoji ih samo 7, a prodaje se po cijeni od 3 milijuna dolara (u prednjim svjetlima ima prave dijamante).  Usput, jeste li gledali Fast and Furious 7?

Druga filmska lokacija je Emirates Palace hotel, najskuplji i najluksuzniji hotel u Abu Dhabiju koji je izgrađen 2005. godine. Vidite, i u Abu Dhabiju je gotovo sve novijeg datuma.

Poput Burj al Araba u Dubaiju, i Palace hotel se hvali da ima 7 zvjezdica iako ima “samo” 5. Zašto ima 7 zvjezdica? Ne samo jer je hotel nevjerojatno luksuzno uređen nego i zbog svog posebnog postupanja prema gostima.

U svakom trenutku je u hotelu više osoblja nego gostiju (omjer je 3:1) kako bi svakome u svakom trenutku bili na raspolaganju. Ženske gošće imaju specijalan tretman jer ih na recepciji dočeka buket bijelih ruža u znak dobrodošlice, a gostima su u svakom trenutku na raspolaganju i limuzine s vozačima.

Ne morate biti gost hotela da biste u njega ušli. Rezervirajte stol u njihovom poznatom restoranu i naručite cappuccino. Poput svega ostalog u Emiratima ni on nije običan, posut je listićima pravog 24-karatnog zlata. Savršeno za okusiti malo luksuza na putovanju.

Abu Dhabi je grad koji se zadnjih nekoliko godina nezaustavljivo razvija, poput svog većeg susjeda Dubaija. Grad koji za nekoliko godina više neće biti isti i čija će panorama poprimiti sasvim drukčiji izgled. Abu Dhabi je grad koji obavezno morate posjetiti ukaže li vam se prilika.

Emiračani, unatoč svom sadašnjem bogatstvu, ne bježe od svoje prošlosti. Štoviše, ponosni su na svoje pustinjsko porijeklo i ne žele zaboraviti dane kad su deve bile jedino prijevozno sredstvo, a živjeli su u kućama s krovovima od palminog lišća.

Zato je Heritage Village odlično mjesto na kojemu ćete naučiti nešto o životu u Abu Dhabiju u vremenima prije pronalaska nafte. Ulaz je besplatan, a kamere su dozvoljene.

Prvu devu pomazila sam baš u selu. Nakon što sam je slikala iz svih kuteva i bojažljivo joj se približavala, korak po korak, njen vlasnik me ohrabrio da stanem pored nje, pomazim je po glavi i slikam se s njom.

Bila je pitoma, a i fotogenična, morate priznati.

Osim šatora napravljenih od devine dlake i kućica koje su uređene baš u duhu prošlih vremena, dok su biseri bili najveći izvor prihoda, u ovom selu ćete pronaći i trgovački dio. Male kućice sa zemljanim podovima, prozorima bez stakla i ulazima bez vrata, a unutra majstori u tradicionalnoj odjeći izrađuju ručno rađene predmete, baš onako kako su to njihovi preci radili.

Ovdje možete kupiti gotovo sve što vam padne na pamet – ručno rađene tepihe, keramiku, staklo ili predmete od devine kože, a sve izrađeno u tradicionalnom stilu. Zašto kupovati u shopping centru kad svoju kupovinu suvenira možete obaviti ovdje?

Plaža u Abu Dhabiju ne razlikuje se puno od plaža u Dubaiju. Bijeli pijesak i nevjerojatno bistro i plavo more jednostavno vas pozivaju da legnete na sunce i odgodite sve planove koje ste imali za taj dan.

A tek pogled…pogled na panoramu Abu Dhabija je impresivan. Bez pretjerivanja ga mogu nazvati pogledom koji opušta.

Posjet Emiratima ne bi bio potpun bez odlaska na tradicionalnu tržnicu. Arapi su vrlo spretni trgovci, poznati po svojim trgovačkim vještinama i ljubaznosti kojom vas osvajaju te vas na taj način natjeraju da, poneseni iskustvom, kupite i više nego što ste planirali.

Tako je i za kraj našeg putovanja isplaniran posjet tradicionalnoj tržnici voća. Nismo još ni izašli iz kombija kako treba, a već nas je čekao vlasnik jedne trgovine s pladnjem punim datulja u čokoladi.

Nije važno volite li datulje i čokoladu (iako je kombinacija savršena), morat ćete uzeti i isprobati. A kad to učinite i kad vam se taj okus svidi, imate cijelu trgovinu u kojoj možete kupiti ono što ste isprobali.

Posjet tržnici završio je uspješno, s nekoliko vrećica punih čokoladnih datulja, smokava, marelica i kokosa, sretno smo se smjestili u kombi i krenuli nazad prema Dubaiju. Dostava putnika ravno do vrata hotela pred kojim su smješteni vratari koji dotrče da vam otvore vrata prije nego što se kombi zaustavi kako treba.

Abu Dhabi je od Dubaija udaljen oko 1.5 sat vožnje i bilo bi ga šteta ne posjetiti. Plan za sljedeći put, kad se nađemo u Emiratima, je definitivno ostati barem dva dana u Abu Dhabiju i istražiti ga još bolje. A ne bi bilo loše ni odsjesti u Palace hotelu, volim cappuccino ali i bijele ruže.

Sljedeća postaja? Safari u pustinji i uživanje u Burj al Arabu! Budite ovdje i sljedeći petak u isto vrijeme da vam pokažem kako sam se riješila straha od divlje vožnje dok sam visila nagnuta pod 90 stupnjeva u jeep-u na pustinjskim dinama.

Koje je najbolje putovanje na kojem ste ikada bili?