Najviše volim istraživati grad pješice ili iz auta. Kako Dubai zbog svoje veličine, kao i činjenice da je još u izgradnji, nije baš najbolji grad za duge istraživačke šetnje, auto je najbolji izbor pomoću kojega ćete vidjeti svaki i najskriveniji dio koji će vas nekim detaljem očarati.

Dubai ima populaciju od 2.8 milijuna što ga čini najvećim gradom u UAE. Kombinacija je tradicionalnog i modernog s naglaskom na nevjerojatno bogatstvo. Bogatstvo kakvog je teško vidjeti na jednom mjestu bilo gdje drugdje u svijetu.

U Dubaiju živi više od 68.000 multi milijunaša, a uglavnom žive u ovakvim (i još luksuznijim) kućama poput ove koju vidite gore. Kako je riječ o gradu koji se neprestano gradi, raste i razvija, a k tome je i okrenut budućnosti i modernom, nije ni čudo što kažu da ako imate dobru ideju, a uz to ste spremni raditi na njoj, u Dubaiju ćete i vi postati sljedeći multi milijunaš.

Sve je novo, sjajno i nakićeno. Većina okućnica je i zelena ali, na nekim mjestima se još uvijek vidi nemilosrdno pustinjsko tlo na kojemu ništa ne raste. Barem do trenutka kad zaposlite vrtlare i investirate u skupu umjetnu travu i sustav navodnjavanja.

Sve ćete to puno platiti ali ovdje vrijedi samo jedno pravilo – zelenilo je znak prestiža. Voda je skuplja od goriva, a ako vaša vila ima džunglu od vrta i zelenilo oko posjeda, svi će znati koliko mjesečno trošite samo na vodu i na održavanje. To je nešto što si mogu priuštiti samo oni najbogatiji.

Prednost odsjedanja u velikim i poznatim hotelskim lancima, poput Jumeirah Emirates Towers, je u tome što dobivate pristup svemu što pripada Jumeirah grupaciji i to potpuno besplatno. Potrebna vam je samo kartica vašeg hotela i otvorena su vam sva vrata.

Jumeirah grupa je poznata po tome da posjeduje pola Dubaija, a između ostalog i neke najpoznatije hotele i plaže poput Burj Al Araba, hotela koji sam za sebe kaže da ima 7 zvjezdica.

Ta kategorizacija, naravno, nije točna jer ne postoji 7 zvjezdica ali Burj Al Arab je toliko luksuzan hotel da mu 5 zvjezdica jednostavno nije dovoljno. Burj Al Arab najluksuzniji je hotel na svijetu i treći najviši hotel na svijetu, iako se najveći dio njegove visine ne odnosi na smještajne kapacitete nego na dio konstrukcije.

Još jedna od prednosti odsjedanja u velikim i luksuznim hotelskim lancima je u tome što imate besplatni prijevoz gdje god poželite. Tako je i naš hotel nudio svakodnevni prijevoz do grada (točnije do The Dubai Mall) i do Jumeirah plaže na kojoj je smješten Burj Al Arab.

Burj Al Arab poznat je hotel u obliku jedra, kako bi se svojim izgledom savršeno uklopio u okolinu u kojoj se nalazi. Smješten je na Jumeirah plaži na umjetno izgrađenom otoku koji je s kopnom povezan mostom. Na 250 metara od tla, na hotelu je smješten helipad. Imate li svoj helikopter, ne morate se zamarati kako ćete ući u hotel. Samo ćete sletjeti na njega.

Pratite li tenis onda možda znate da su baš na helipadu Burj Al Araba 2005. godine Andre Agassi i Roger Federer odigrali legendarni teniski meč. Zaštićeni samo mrežom, sigurna sam da nije bilo ugodno trčati za lopticom do ruba s kojega puca pogled na cijeli Dubai.

Jumeirah plaža je mjesto na kojemu možete provesti cijeli dan i neće vam biti dosadno. S obzirom da je riječ o privatnoj plaži, da biste na nju ušli morat ćete biti gost jednog od hotela Jumeirah grupe, a tada su vam na raspolaganju more i kristalno bijeli pijesak, restorani, kafići, bazeni, Wild Wadi vodeni park i sve što možete zamisliti.

Osoblje vam je uvijek na raspolaganju kako bi vam ispunili svaku želju, a dobit ćete i ručnike kako biste se što udobnije smjestili na ležaljci pod suncobranom ili u jednoj od cabana koje su ograđene zavjesama i imaju prekrasan, velik i udoban krevet.

Nismo se mogli kupati u moru, voda je bila ledena. Iako je prosječna temperatura u siječnu oko 25 C, treba uzeti u obzir da je to zima u Dubaiju i da voda nije ni približno zagrijana za kupanje.

Zato smo se kupali u grijanom bazenu Wild Wadi vodenog parka i mogu vam reći, nema boljeg osjećaja od plivanja u siječnju, posebno kad ste svjesni da je kod kuće prava zimska atmosfera.

Dubai je grad superlativa. Tamo je sve naj. Najveće, najviše, najskuplje, najluksuznije, najnovije, najbrže ili najmodernije. Ono što ja mogu reći o Dubaiju je da su i ljudi naj – najljubazniji, najnasmijaniji i najspremniji pomoći. Više nego na bilo kojem mjestu koje sam do sad posjetila.

Nakon naporne šetnje željela sam smoothie od manga ali za van, nije mi se dalo sjediti. Nema veze što bar na plaži nije nudio smoothije za van, čim su čuli što želim, dali su sve od sebe da pronađu plastičnu čašu s poklopcem i slamkom iako je to značilo obilazak drugih kafića na plaži.

Najljepše je hodati bosonog po pijesku, posebno kad vas povremeno zapljusnu ledeno hladni valovi Perzijskog zaljeva. A tek školjke…vratila sam se kući s lijepom kolekcijom. Boljom i od ulova iz Barcelone.

Jumeirah plaža zatvoren je kompleks okružen hotelima i privatnim vilama koje pripadaju Jumeirah grupi. S obzirom da je riječ o ogromnom kompleksu u kojemu možete provesti cijeli dan i neće vam biti dosadno, najbolji način kretanja je elektični mali auto, poput onih kakvi se viđaju na golf terenima.

Trebate samo mahnuti rukom i malo vozilo će se već stvoriti pored vas i odvesti vas gdje god poželite što je jako prikladno jer ćete se u suprotnom jako nahodati. Kad vam to kaže osoba koja obožava hodati i na putovanjima prelazi po 30 kilometara dnevno, onda znate da nema druge opcije od vožnje.

Ironično je što je Dubai najzeleniji grad koji sam ikada vidjela, s obzirom da je smješten u pustinji i da je podignut iz pijeska. To je valjda najbolji dokaz što se sve može postići s novcima ali prije svega voljom, željom i vizijom.

Sve vile koje vidite na slikama dio su Jumeirah hotelskog kompleksa. Uglavnom je riječ o privatnim vilama koje možete unajmiti ukoliko vam se ne da odsjesti u hotelu ali ima i većih vila koje mogu smjestiti više gostiju (uglavnom se sastoje od četiri apartmana) i svi dijele jedan zajednički bazen.

Na plaži vam ne može biti dosadno čak i ako se odlučite da ne želite istraživati okolinu. Dovoljno je smjestiti se pod suncobran i naručiti kokos. Ova kolica su čest prizor na Jumeirah plaži, a nude potpuno svježe mlade kokose.

Prodavač će pred vama izabrati ledeni kokos iz frižidera, napraviti rupu u njemu, ubaciti slamku i mali suncobran i dobit ćete 100% prirodni kokosov sok bež šećera i aditiva. Savršeno osvježavajuće za dan proveden na suncu.

Jedan od najboljih dodataka Jumeirah plaže je vožnja brodićem. Ukoliko niste znali, veliki sam obožavatelj svega što ima veze s vodom i plovidbom. Zato, kad smo ugledali brodiće u obliku gondola koji kruže po kanalima kojima je kompleks okružen, nismo dugo razmišljali prije nego što smo se ubacili na njega.

Jumeirah kompleks ima pristaništa na svakom koraku. Udobno ćete se smjestiti u kućici na jastucima, a osoblje koje stoji u blizini poslat će obavijest da po vas dođe najbliži brodić. Nema dužeg čekanja od nekoliko minuta.

Ne morate dva puta pogađati, naravno da je riječ o umjetno izgrađenom kanalu, kristalno čistom, a vožnja traje oko pola sata za vrijeme koje ćete obići cijeli kompleks. Ne znam jesmo li mi imali sreću ili su takvi svi, ali naš vozač (kapetan?) je bio izrazito pričljiv, a i sam se nudio da nas slika. Gospodin Orbis i ja tako imamo barem 20ak slika i to prilično dobrih, moram priznati.

Iako mene nije lako ostaviti bez teksta, u Dubaiju se moja komunikacija uglavnom svodila na “Oooooooh!!!!”, “Aaaaaaaaaah!!!!!”, “Vidi ovooooo!!!!” i “Nevjerojatno!!!!”. I je nevjerojatno, kad bolje razmislite, što sve možete pronaći u pustinjskom gradu.

Najbolji je pogled na Burj Al Arab pa je zato bio česta meta mog objektiva (iako mi je Burj Khalifa i dalje najdraža).

Vožnja kanalom se najbolje može opisati jednom riječju – bajkovito. Neke od najvećih vila, u kojima odsjedaju i šeici, toliko su uvučene i skrivene u okolini, da se do njih može doći jedino vodenim putem.

Takve vile, naravno, imaju svoje private brodiće i vozače, koji su im uvijek na raspolaganju.

Odsjednete li u vili, možete jesti u hotelu, naručiti hranu u vilu, a kako su mnoge opremljene kuhinjama (one najveće), najčešće ljudi koji u njima odsjedaju povedu i svog vlastitog kuhara sa sobom. Ako već niste milijunaš, ne bi bilo loše biti milijunašev kuhar, zar ne?

Što raditi kad vam sve dosadi na plaži? Možda partija ogromnog šaha? Nisam ga dugo igrala pa sam odlučila propustiti tu aktivnost. Kokos i suncobran su mi se učinili kao bolja ideja u tom trenutku.

A što raditi nakon plaže? Možda safari u pustinji? Meni zvuči kao odlična ideja! Pustinjski safari je nešto što sam oduvijek željela isprobati iako nisam pretjerani fan adrenalinske vožnje. Ali, na putovanjima me uvijek obuzme avanturistički duh pa radim sve što mi kod kuće ne bi palo na pamet (sve moralno i legalno djeco, bez brige).

Pustinjski safari smo, poput izleta u Abu Dhabi, bukirali preko interneta i dogovorili se za detalje putem WhatsAppa. Tamo je sve jednostavno..komunikacija je brza i nema odugovlačenja.

Pred hotelom nas je dočekala Toyota Landcruiser, savršen auto za vratolomije po pustinjskim dinama. Čim smo ušli u auto progutala sam knedlu. Auto je bio obložen “kavezom” kakvi se viđaju u vozilima za rally utrke. Za slučaj da se prevrnete i nađete na krovu, da ne ispadnete iz vozila.

Prva postaja prije pustinje je malo odmorište na kojima staju sve Toyote, izbacuju putnike van, a vozači odlaze ispuhati gume na autima. Kada idete u pustinju voziti po dinama, gume moraju biti ispuhane kako auto ne bi zapeo u pijesku pod tolikim pristiskom od brze i divlje vožnje.

Kad je tlak u gumama postignut, krenuli smo na pijesak. Pustinja je jako blizu Dubaija, zapravo puno bliže nego što biste očekivali kad se vozite prema njoj. Ali, kako su turisti platili za safari, tako vozač vozi dužim putem kako biste više toga vidjeli i dobili dojam da ste došli u pravu pustoš, kilometrima udaljenu od grada.

Tek ćete na povratku shvatiti da vas od civilizacije i svjetala grada dijeli punih 10 minuta. Ali nema veze, važno je da smo u pustinji i da divlja vožnja može krenuti. Dala sam sve od sebe da snimim video vožnje. Nije mi uspjelo iako, da sam imala Go Pro, možda i bi.

Riječ je o toliko brzoj vožnji po dinama, naglim ulascima u zavoje i naginjaju jeep-a pod 90 stupnjeva da je nemoguće držati kameru, a istovremeno se držati s dvije ruke za ručke u autu. Ne držite li se, unatoč pojasu i kavezu, letjet ćete po cijelom vozilu.

U pustinji sam postala ljubitelj adrenalinske vožnje. Sve što mi se motalo po glavi nakon što smo, klimavih nogu izašli iz jeep-a je bilo – hoću još! Nema boljeg osjećaja nego kad “padnete” niz dinu, nagnete se toliko da se zapitate jeste li sad skroz na boku, i kad pijesak zapljusne sva stakla auta.

Ne može svatko biti pustinjski vozač i zato auto škole u Dubaiju imaju posebne tečajeve za tu vrstu vožnje. Želite li voziti auto u pustinji, morate položiti tečaj za to.

U pustinji nećete samo doživjeti divlju vožnju po dinama. Moći ćete i držati sokola na ruci (meni se popeo na glavu, vjerojatno mu je tamo bilo udobnije) ali i jahati na devama. Jahanje na devi (kao i držanje sokola) mi je bilo na bucket listi pa sam i to mogla prekrižiti nakon putovanja.

Deve su simpatična bića, barem tako izgledaju dok ih ne upoznate. Ove naše deve su imale pletene brnjice na njuškama jer vole gristi, a nikome nije u cilju da turist nastrada. Dok se nisam približila devama nisam znala da mogu režati.

Mogu, a i rado reže. Režale su cijelo vrijeme. Vjerojatno smo im išli na živce. Jahanje na devi isto spada u neku vrstu adrenalinske zabave jer je poseban osjećaj podizanje i spuštanje deve. Imate osjećaj da ćete pasti što i nije daleko od istine jer vam devini čuvari govore da se dobro držite s obje ruke, a pridržat će vas i oni ako ustanove da niste baš najspretnija osoba.

Kamp u koji smo stigli nakon jahanja na devama je uređen u bediunskom stilu, a dočekat će vas i beduinsko osoblje. Smješteni ste na niskim stolićima, a sjedit ćete na jastuku u pijesku.

Na pozornici vas poslije čeka zabava u obliku trbušnih plesačica, gutača vatre i tradicionalnog plesa, a u šatorima odlična večera u obliku švedskog stola. Ukoliko ste vegetarijanac ili vegan, bez brige, ima povrća i humussa koliko god želite.

Zanimljivo je i da su šatori u kojima je poslužena večera (koju onda na tanjuru nosite do svog jastuka) podijeljeni na ženske i muške. Britanske turistice su se odmah počele međusobno žaliti na zaostalost i nepravdu ali svi su ih ignorirali. Ili im nije bilo stalo ili su jedva čekali večeru.

Idete li na izlet u pustinju, preporuka je da neovisno o godišnjem dobu ponesete toplu jaknu. Dnevna temperatura u pustinji je preko 30C ali noćna je bila 6C i svi oni koji su došli lagano odjeveni su se pošteno smrzli.

Zalazak sunca u pustinji je posebno iskustvo. Jedva sam čekala da malo pobjegnem iz kampa, istražim pustinju u blizini i popnem se na dine.

Boje koje ćete vidjeti ostavit će vas bez daha. Nebo koje mijenja boje iz plave u sve nijanse žute, roza, narančaste i crvene, a pijesak poprima sasvim novu boju.

Stanovnici Dubaija jako vole odlaziti na izlete u pustinju, posebno nakon zalaska sunca. Dovezu male quad-ove i uživaju u vožnji po dinama. Napravila sam mentalnu bilješku za drugi put – iznajmi quad i idi na vožnju. Čini se nevjerojatno zabavno.

Nakon vožnje se skupe pored svojih automobila parkiranih u pijesku, puste glazbu i peku roštilj. Kao što mi to radimo pored jezera ili u prirodi, tako oni to rade usred pustinje.

Za odlazak u pustinju preporučila bih vam gumene čizme do koljena. Sve ostalo će biti puno pijeska. Tek kad dođete u hotel i izujete obuću, shvatit ćete da ste do gležnjeva u pijesku.

Ali, pijesak je tako čist i mekan, da vas neće biti briga. Poseban je užitak gaziti po njemu i propadati.

Iz nekog razloga imam potrebu ostaviti trag gdje god se nađem. Kako mi vandalizam nije hobi, to se uglavnom odnosi na pisanje po pijesku. Tako sam ostavila trag i u pustinji. Ostao je sve dok nije puhnuo vjetar.

Za kraj vas ostavljam s pustinjskim zalaskom sunca. Ne znam za vas ali mene zalasci sunca opuštaju i kad ne bih bila zauzeta s tolikim fotografiranjem, vjerojatno bih u njih samo hipnotizirano gledala.

Kao i uvijek, da preduhitrim moguća pitanja koja se uvijek ponavljaju, sve fotografije su slikane sa Samsung Galaxy S8 i nisu obrađene ni u jednom programu niti provučene kroz filtere.

Ako vam se svidjela ova putna priča, a niste pročitali starije, možete to učiniti sada:

Orbis u Dubaiju

Jumeirah Emirates Towers – savršen hotel za savršen odmor

Putna priča – veličanstveni Dubai

Dubai – u potrazi za Burj Khalifom

Dubai – kako provesti dan u gradu koji živi 24 sata

Izlet u Abu Dhabi

Imate li kakvih planova za putovanja? Ili preporuku za mene? Javite na mail 🙂