“To je jedan od najboljih hotela u kojima sam ikada bio ali…nedostaje im utičnica!”, izjavio je američki govornik na predavanju na kojemu sam nedavno bila. “Kako očekuju da čovjek napuni sve svoje gadgete?”, postavio je retoričko pitanje, a mene potaknuo na razmišljanje dok sam krajičkom oka pogledavala u mobitel koji se eksternom baterijom punio u mojoj torbi.

I stvarno, prva stvar koju pogledam kad god se nađem u nekom hotelu su upravo utičnice. Bila sam u hotelima u kojima utičnica nije nedostajalo, a bile su smještene i na dobrim mjestima. Bila sam u hotelima u kojima je nedostajalo utičnica te u jednom u kojemu sam punila laptop na stolici u kupaoni jer nisam imala gdje drugdje.

Što god mislili o utičnicama i punjačima, a najvjerojatnije ni ne mislite o njima dok vam ne zatrebaju, morate priznati da nam o njima ovisi život. Ili vam ovisi ukoliko ste se toliko digitalizirali da se bavite i poslom koji bez struje ne bi nikako funkcionirao.

Nakon predavanja počela sam razmišljati o punjačima i utičnicama, a u subotu popodne doživjela šok i prosvjetljenje (pa i ideju za pisanje) kad sam otkrila što sve punim i koliko stvarno ovisim o punjaču, kablovima i struji.

Ali, idemo redom…

Sjećam se dana kad sam dobila svoj prvi walkman. Mali, prijenosni, smeđe-bež Sony walkman uz koji su došle crne, spužvaste slušalice. Dobila sam i dvije baterije za njega i jedva dočekala trenutak da ubacim kazetu i uživam u glazbi u pokretu.

Zabava s walkmanom potrajala je točno do trenutka kad je došao discman. Sjećate li se discmana koji je walkmane poslao u zaborav? Tanki, okrugli i super praktični, s malim modernim slušalicama umjesto onih velikih, spužvastih. Ubacite dvije baterije i mirni ste neko vrijeme. Neko duže vrijeme.

A onda su se pojavili mp3 i iPod. Baterije su nestale. Uz njih su dolazili punjači i postali ste ovisni o utičnici. Daleko je to bilo od problema koje imamo danas s punjačima. Datoteke nisu bile velike i zahtjevne, baterija na iPod-u mi je trajala danima.

Ono što nismo tada znali, u eri iPod-a, mp3-ja i glupih telefona je da nas uskoro čeka sasvim nova budućnost. Budućnost ovisnosti o kablovima, punjačima i utičnicama.

Prošla su vremena kupovine baterija. Prošla su i ona vremena kad je baterija na telefonu zelenog ili narančastog, a kasnije i plavog ekrana trajala danima. Ne znam za vas ali ja svoj telefon punim najmanje dva puta dnevno. Najmanje!

Često i više. Bez eksternog punjača ne bih mogla zamisliti odlazak van iako je moj telefon poznat po pristojnom (za današnje pojmove) trajanju baterije. Baterije koja traje kad je na stand-by ali kad se intenzivno koristi, stvari se počinju mijenjati.

Prošla su vremena kad je život bio jednostavan, baterije su trajale danima i nismo ovisli o punjačima i utičnicama. Danas se sve vrti oko te žice koja život znači.

Ne mogu reći da se bunim zbog toga, navikla sam na punjenje pa to radim već automatski, ali mi je smiješno kad se sjetim da cijeli dan samo nešto punim, a elektro kompanija zadovoljno trlja ruke dok mi očitava brojilo i u sebi potiho šapće: “samo puni….saaamooo puuniii…!”

Želite li da vam pokažem što sve punim? Idemo redom.

Smartphone aka telefon

Ne znam gdje bih bila bez svog telefona ali najvjerojatnije ne ovdje gdje sam sada. Bez njega bih cijeli dan bila isključena od ostatka svijeta i živjela u blaženom neznanju jer ne bih znala što se događa.

Ne bih mogla odgovarati na komentare, mailove i poruke na društvenim mrežama. Ne bih nikome mogla javiti neku važnu informaciju. Ne bih znala koliko je sati niti koliko je stupnjeva vani što je neophodno za preživljavanje, naravno.

Ne bih mogla ubiti vrijeme čitajući vijesti na Flipboardu, pročitati nečiji novi tekst na blogu i lajkati nekome sliku na Instagramu.

Ne bih mogla ni objaviti na Facebooku nešto što u tom trenutku smatram vrijednim objavljivanja ili samo urnebesno smiješnim.

Najvažnije od svega, posao bi mi patio jer bih se preko laptopa neprestano morala spajati na različite društvene mreže (notifikacije na telefonu dobro dođu), na mail, na blog…kako bih vidjela što je novo, je li tko postavio pitanje i zahtijeva li nešto moju reakciju što znači da bih bila u zakašnjenju i zaostacima.

Eksterni punjač

Odavno sam odustala od nošenja punjača jer, kao što znamo, ponekad je teško pronaći utičnicu, a i kad je pronađemo nije rijetkost da bude na nemogućem mjestu. Svi koji su ikada bili u Starbucksu znaju kako je to kad s čežnjom u očima i ljubomorom u srcu gledaš one sretnike koji su došli prije tebe i zauzeli mjesta u blizini utičnice.

Kako ću sad puniti svoj laptop ili telefon? Eksternim punjačem, naravno! Ova mala stvarčica spašava živote – i vaš život, a i život vašeg telefona. Naravno, nije sve idealno pa tako i njega treba povremeno napuniti kako bi mogao obavljati svoj posao.

Punjač ima društvo

Kako moj eksterni punjač ne bi bio usamljen, imam ih još nekoliko koji mu prave društvo, a meni čuvaju živce i štede vrijeme da ne moram neprestano puniti onaj jedan.

Zapravo, jedan na slici nedostaje. Mislim da ga je ukrao gospodin Orbis ali više ne zna gdje ga je pospremio pa poriče moju teoriju iako sam uvjerena da zna da je kriv.

iPad

U trenucima kad telefon zakaže i završi na punjaču, a moram biti mobilna, iPad spašava stvar. Gadget za koji sam se dugo pitala treba li mi u životu pored svih ostalih spajala na internet koja zahtijevaju punjenje, a onda se pokazalo da ne mogu zamisliti dan bez njega.

S obzirom da je svakodnevno u upotrebi, svakodnevno ga moram i puniti. Inače kad ga ne diram, trajanje baterije je odlično!

Slušalice

Da mi je netko rekao, prije samo nekoliko godina, da će doći vrijeme kad ću puniti i slušalice, rekla bih mu da je lud. Došlo je vrijeme kad se pune i slušalice. Ne znam za vas ali ja bez slušalica ne mogu zamisliti dan.

Obavezno moraju biti noise cancelling jer volim mir i tišinu oko sebe, posebno ako nešto radim pa se želim isključiti od ostatka svijeta. Zato nekad nosim slušalice dok pišem iako ne slušam glazbu.

Kad slušam glazbu ili gledam video, opet su tu slušalice koje se čestom upotrebom, razumljivo, i prazne. Nema ništa gore nego kad vam zatrebaju i shvatite da je baterija na nuli. Srećom, brzo se pune.

Laptop 1

Za one koji žele znati više, a takvih uvijek ima, pisala sam nedavno recenziju MacBook Pro. Trajanje baterije mu je odlično ali to ne znači da ga nakon intenzivnog korištenja ne moram puniti.

Najviše mi se sviđa što upozori korisnika da je baterija slaba (za razliku od mog starog laptopa koji se samo ugasi bez upozorenja) pa stignem reagirati, sačuvati rad, pronaći punjač i nahraniti ga.

Laptop 2

Moj mali plavi prijenosnik bez kojega ne bih mogla zamisliti putovanja ili trenutke kad moram negdje nositi laptop. Mali Dell od 11,6 incha savršeno stane u (skoro) svaku torbu, a toliko je lagan da ga ni ne osjetim.

Za tako mali laptop, baterija mu pristojno traje ali to ne znači da ga svakih nekoliko sati ne moram puniti, posebno ako ga intenzivno koristim.

Laptop 3

Koliko je laptopa potrebno prosječnoj osobi? Vjerojatno jedan. Koliko je latopa potrebno digitalnom marketingašu i blogeru? Najvjerojatnije tri. Nemojte me tražiti da objasnim potrebu za tri laptopa ali mogu vam reći da ih sve koristim.

Uostalom, mislim da nije loše imati izbor kao i dva operativna sustava na raspolaganju iako preferiram MacOS nad Windowsima.

Sat

Koliko je sati? Koliko je koraka bilo danas? A katova? Čekaj…prazan mi je sat! Zabava ne bi bila potpuna da ne treba puniti i sat, Samsung Gear S3. Ovisno o korištenju, baterija traje u prosjeku 2 dana pa ga barem nije potrebno puniti svakodnevno. Mali odmor dobro dođe.

A sad vas sigurno zanima kako sam to prošlu subotu doživjela prosvjetljenje i shvatila da ću cijeli život provesti puneći gadgete. Trenutak spoznaje došao je kad sam sjela u auto i pogledala na display na kojemu me dočekalo ovo:

Kao što vidite, baterija je na 28% što znači još 48 kilometara vožnje. Ti kilometri se rapidno počnu smanjivati čim uključite klimu, grijanje ili grijanje sjedala. Do punionice je 32 kilometra što znači da treba požuriti jer treba napuniti još jednu stvar.

Električni auto

Kako izgleda auto spojen na punjač? Ovako…

Došli smo do toga da moramo puniti i aute. Ili točnije…oni manijaci opsjednuti tehnologijom su došli do toga da moraju puniti i aute. Ne na benzinskoj. Na utičnici.

Riječ je o Hyundai Ioniq, potpuno električnom autu (ovdje možete pročitati moju recenziju hibrida) koji ima sve osobine idealnog vozila, naravno, ukoliko vam ne smeta činjenica da morate puniti i njega. Ali, s obzirom da u autu postoji bežićni punjač telefona, možete ubiti dvije muhe jednim udarcem i napuniti i telefon i auto. To se zove ušteda vremena i multitasking, zar ne? A i priličan je selling point.

I tako otprilike izgleda moj život i moj dan, povezan žicama i kablovima i u razmišljanju koji gadget ide sljedeći na punjenje i koliki će mi doći račun za struju.

A sad vas pozdravljam do sljedećeg puta jer se moram spojiti na punjač. U pogonu sam cijeli dan i baterija mi je skoro na nuli.

Koliko gadgeta vi svakodnevno punite?