Način na koji je Positano dobio ime vezan je uz legendu. U drevna vremena na obalama današnjeg Positana nasukao se turski brod koji je, među ostalim blagom, prevozio i sliku djevice Marije. Kapetan broda, očajan što ne može izvući brod iz nevolje, hodao je po brodu kad je čuo sliku kako mu govori “posa, posa” (spusti me, spusti me). Uplašen i želeći je poslušati, bacio je sliku s palube u more.

Tog trenutka, kao nekim čudom, brod je otplovio, a lokalno je stanovništvo izgradilo crkvu na mjestu gdje je more izbacilo sliku na obalu. Zaključili su da je djevica Marija sama izabrala Positano kao svoje vječno počivalište, a ribarsko selo je dobilo ime koje je do današnjeg dana poznato u cijelom svijetu.

Nemoguće je ne zaljubiti se u Positano i prirodu koja ga okružuje. Nemoguće je ostati ravnodušan prema tolikoj ljepoti za koju zaključite da se ne isplati ni fotografirati jer vam je odmah jasno da je slike ni približno neće moći dočarati.

Za Positano kažu da nema posjetitelje nego dobrovoljne zatvorenike svog legendarnog krajolika, a u tome ima istine. Jednom kad odete u Positano poželjet ćete mu se vraćati svake godine. Nije ni čudo što su ga sirene izabrale kao mjesto u čijim će dubokim i plavim vodama svojom pjesmom mamiti mornare u morske dubine.

Nije čudo ni što su ga Elizabeth Taylor, Klee, Nureyev, Picasso, Steinback, Escher i Zeffirelli (koji su samo šaćica poznatih dobrovoljnih zarobljenika) obožavali i često mu se vraćali. Positano, kao i većina Amalfi obale, ukrast će vam srce čak i ako se tomu ne nadate.

Poput sirena koje su zavodile mornare svojom pjesmom, tako Positano zavodi svoje posjetitelje svojim dramatičnim izgledom. Vertikalno smješten na planini Monti Lattari, očarat će vas šarenim panoramskim pogledima, žutim, ružičastim i bijelim mediteranskim kućama, šljunčanim plažama punih staklenih i šarenih kamenčića i beskrajnim morskim plavetnilom.

Positano je odmor za um, dušu i oči, a udaljen je samo 20-ak minuta vožnje od Sorenta. Tako barem kaže navigacija ali u stvarnosti će vam trebati nešto više. Djelomično zbog uskih strmovitih cesta ispod kojih je provalija, a djelomično zato što ćete upravo zbog takvih prekrasnih pogleda morati stati na svakom ugibalištu uz cestu kako biste uživali u pogledu i malo fotografirali.

Zbog toga se na putu do Positana stvaraju gužve i najvjerojatnije će trebati oko 40 minuta dok ne dođete do svog cilja. Vjerujte mi, ono što će vas tamo dočekati vrijedno je svake sekunde provedene u autu.

Positano je najfotogeničniji grad na Amalfi obali, a usudila bih se reći da je među najfotogeničnijima i na svijetu. Razlog tomu nije samo njegova prekrasna vertikalna panorama nego i šarene kuće, bugenvilije i visterije koje se oko njih omotavaju, uske uličice u kojima se jedva mimoilazite s drugim posjetiteljima, slikovite plaže i okolina kao s razglednice.

“Positano bites deep. It is a dream place that isn’t quite real when you are there and becomes beckoningly real after you have gone”

John Steinbeck, 1953.

Na prvi pogled Positano djeluje nestvarno, poput grada od šarenih lego kockica. Morat ćete se zaustaviti i nekoliko puta trepnuti kako biste postali svjesni ljepote koja vas okružuje, a istovremeno se podsjetili da uživate u trenutku.

Kako da vam najbolje opišem Positano, jer sam svjesna da slike ne mogu dočarati ono što ćete doživjeti vidite li ga svojim očima? Positano je san koji ćete budni sanjati i okretati se oko sebe širom otvorenih očiju.

Positano je poput autentične talijanske kuhinje. Sastojci su jednostavni i lako dostupni, vrijeme pripreme je minimalno ali je rezultat čisti užitak. Kao što je talijanska pizza apsolutno savršenstvo minimalnih sastojaka tako je i Positano čaroban bez puno truda.

Uzmite Tirensko more, oko njega složite strme litice, nasumično nabacajte šarene kuće, začinite s puno ružičastog cvijeća i mediteranskog bilja i ostavite da se marinira na vrućem ljetnom suncu. Dobit ćete Positano u punom sjaju i spreman da uživate u svakom njegovom kutku.

Danas je teško zamisliti da je Positano još 1941. godine bio ribarsko selo do kojega je bilo nemoguće doći drugim putem osim prašnom planinskom cestom koju su utabale mule. Positano je tada bio nepoznat i Talijanima, a ostatak svijeta nije mogao ni sanjati kakav se dragulj krije uklesan u brda.

Redatelj Franco Zaffirelli je vjerojatno najzaslužniji za razvoj turizma u Positanu. Sasvim slučajno ga je otkrio 1941.g dok se s prijateljem vozio po okolnim brdima na biciklu. Ono što je vidio očaralo ga je do te mjere da je obećao samom sebi da će se vratiti prvom prilikom.

I vratio se, onog trenutka kad se proslavio kao operni i filmski redatelj, Zaffirelli je kupio vilu i počeo pozivati svoje slavne prijatelje poput Elizabeth Taylor, Richarda Burtona, Lize Minelli i Tennesseeja Williamsa. Legenda je stvorena, a Positano je postao omiljena destinacija bogatih i slavnih u zlatno doba Hollywooda.

Nije ni danas ništa manje popularan ni među poznatim osobama, blogerima na čijim Instagram profilima možete pronaći slike Positana, a ni običnim turistima koji u Positano hrle iz cijelog svijeta što ljetni boravak u njemu liši određene autentičnosti i tišine o kojoj je Zaffirelli zaljubljeno pisao.

Ali nema veze, Positano je toliko lijep i šarmantan da se osjećate kao u bajci dok lutate malim uskim ulicama punim trgovina i štandova na kojima se prodaje keramika tradicionalno ukrašena motivom limuna, odjeća (ima prekrasnih komada lokalnih dizajnera s cijenama koje bi više odgovarale Milanu i visokoj modi), kožne cipele koje možete naručiti po mjeri, a lokalni umjetnici sjede za svojim štafelajima, zaprljani bojom i slikaju krajolik od kojega zastaje dah.

Uske ceste koje vode od Sorenta do Positana priča su za sebe i obavezno morate zastati barem jednom kako biste se divili pogledu koji se pruža na Tirensko more. Tko zna, možda ugledate i sirenu. Ja, doduše, nisam bila te sreće ali svejedno se ne mogu požaliti na pogled koji mi se pružao pred očima.

Imam posebno mjesto u srcu rezervirano za uske zavojite ceste s prekrasnim pogledom i vožnju autom. Asocira me na video Erosa i Tine “Cosa della Vita” iako video uopće nije sniman u Italiji nego na jugu Francuske.

Ipak, još otkad sam prvi put vidjela video, u svojoj glavi sam zaključila da tako mora izgledati Amalfi obala. Nisam se puno prevarila osim u jednom, Amalfi obala je još bolja, a ceste još uže i vijugavije.

Bojite li se visine, ove ceste će vam utjerati strah u kosti. Ipak, pokušajte ih proći s otvorenim očima (posebno ako vi vozite), u suprotnom ćete biti zakinuti za prekrasne poglede.

Od prvog trenutka kad stupite nogom u grad (i uspijete pronaći parking, to je priličan izazov što ćete i sami vidjeti idete li autom) poželjet ćete se zavući u svaku malu ulicu, popeti se svakim stepenicama, zavući se u svaku trattoriju i provjeriti što se nudi u svakoj maloj trgovini.

Izbora ne nedostaje, čak ni za one najizbirljivije, posebno kad su restorani u pitanju. Bude li vam teško izabrati idealno mjesto, preporučujem da se vodite metodom koja se zove “najbolji pogled”. Positano je toliko divno brdovit da ćete više uživati u pogledu koji se pred vama proteže nego u ručku.

Mislite li da se ružičasta, plava i zelena boja ne slažu, možda i imate pravo. Odjenete li nešto tako šareno mogli biste izgledati poput rajske ptice. U Positanu sve pršti od boja i tek kad se bolje zagledate, shvatit ćete koliko neke boje u prirodi savršeno nadopunjuju jedna drugu.

Zanemarim li prirodu i brdovitu arhitekturu, ono što me najviše fasciniralo u Positanu je cvijeće. Bugenvilije i visterije u punom cvatu možete pronaći na svakom koraku, a male ulice s cvjetnim krovovima naprosto oduševljavaju i pružaju odličan hlad.

Iz takvih ulica se teško pomaknuti, dobijete potrebu hipnotizirano gledati i uživati u pogledu. Ali nema čekanja, vrijeme je za plažu koja se nalazi u samom centru ovog šarmantnog malog grada.

Uzmemo li u obzir da je dan bio sunčan i vruć čak i nije bila pretjerana gužva na gradskoj plaži što ju je činilo savršenim mjestom za brzo osvježenje. Sitni šljunak ugodan je pod bosim stopalima pa ćete usput dobiti i masažu koja dobro dođe nakon uspona i hodanja po suncu.

A tek voda…kristalno plava s laganim valovima koji vas ugodno zapljuskuju. Idete li u Positano u ljeto, obavezno ponesite opremu za kupanje iako ćete pronaći i odličan izbor u lokalnim trgovinama.

Positano se zapravo naziva selom što je nekada i bio ali unatoč populaciji od oko 4000 stanovnika riječ je o malom gradiću koji odiše južnjačkim mediteranskim šarmom. Ljeti je ta populacija i veća pa se na trenutke zapitate kako svi ti ljudi stanu na toliko malu površinu.

Da biste prošetali Positanom uzduž i popreko potreban vam je jedan dan. Šetnja će biti intenzivna radi svih uspona i stepenica ali bit će to sasvim dovoljno da vidite sve što vas zanima i priuštite si zgodan dnevni izlet nalazite li se u Napulju ili Sorentu.

Želite li se opustiti i sve temeljito istražiti, preporučila bih vam rezervaciju nekog od šarmantnih hotela smještenih na litici s prekrasnim pogledom. Iako je mali, Positano je gradić vrijedan istraživanja.

Želite li doživjeti Amalfi obalu na najbolji način, Positano nikako ne smijete propustiti na svom putovanju. Unatoč svim turistima koji se guraju uskim ulicama i bjesomučno klikaju mobitelima i fotoaparatima, još uvijek se osjeti duh originalne autentičnosti i nekih prošlih vremena kad je Positano bio neotkriveni šareni gradić na obalama mora u kojemu žive sirene.

Positano ima posebnu moć. Nakon što ga posjetite stvarno ćete postati dobrovoljni zatvorenik i više nećete moći prestati misliti na njega. Željet ćete mu se vratiti.

Bit ćete svjesni da se neće puno toga promijeniti, osim možda nekog novog restorana koji je zamijenio stari u kojemu ste prije bili, ali u tome je njegov šarm. Nešto tako lijepo i posebno se ne mora mijenjati da bi bilo zanimljivo i atraktivno neovisno o tome koliko ga puta posjetili.

Za one koji su ovdje prvi put, budite u toku i pročitajte putnu priču iz Sorenta – Sorento i ljubav na drugi pogled.

Koji je najljepši mali grad koji ste ikada posjetili?