Pričala sam s prijateljicom prije nekoliko dana, a razgovor je tekao ovako.

Prijateljica: Znaš, mislim da ću u petak uzeti godišnji.

Ja: Ok, super! Odmori se.

Prijateljica: Zamolila me sestrična da joj čuvam djecu ali čuvala sam ih prošli vikend. Ovaj bih baš htjela samo za sebe. Umorila sam se, treba mi malo mira. Super su oni ali s njima baš nemaš ni 2 minute predaha. Nisam bila kod frizera već dva mjeseca, ide mi se i malo izvan Zagreba na izlet…znam da i njima dobro dođe da im netko čuva klince ali ovaj vikend sam nekako sebična.

Ja: Kome se ti ispričavaš što ne želiš čuvati tuđu djecu? Meni, sebi ili smišljaš isprike za rodbinu?

Nasmijala se i rekla – znaš, imaš pravo, uvijek se nekome ispričavam i onda kad ne bih trebala.

Spadate li i vi u tu kategoriju ljudi koji se neprestano oko nečega ispričavaju i misle da svima duguju objašnjenje za svaki svoj postupak i odluku? Razmislite i budite iskreni prema sebi, kad ste zadnji put objašnjavali nešto što uopće nije zahtijevalo objašnjavanje? Još je gore kad to počnete primjenjivati na osobama koja takva objašnjenja ne trebaju jer ih se ne tiču?

Ljudi su društvena bića, barem u većini slučajeva i logična je potreba da se imaju želju svidjeti drugim ljudima. Ponekad do te mjere da će pojedinci učiniti bilo što samo da se uklope u društvo i budu prihvaćeni.

Problem je u tome što su ljudi uglavnom znatiželjni, a skloni su i osuđivanju onih koji su različiti od njih samih ili spadaju u uski krug bliske obitelji i prijatelja koji imaju osjećaj da im pripada pravo upravljanja vašim životom koji bi, naravno, morao biti u skladu s onim što oni smatraju ispravnim.

Ponekad ljudi pitaju iz znatiželje. Ponekad jer guraju nos tamo gdje im nije mjesto. Ponekad jer misle da znaju što je bolje za vas. Ponekad jer vole davati savjete.

Ponekad im imate potrebu odgovoriti i početi objašnjavati što je znak da ste osoba koja voli udovoljavati drugima. Ponekad imate loš dan pa ćete se nakon objašnjavanja naljutiti sami na sebe jer neprestano objašnjavate svoj život i svoje postupke.

Možda jednog dana i shvatite ili već sada spadate u onu malu i rijetku skupinu ljudi koji se nikome i nikada nemaju potrebu opravdavati.

Kada počnete objašnjavati drugima svoje misli i postupke, zapitajte se ova dva pitanja:

1. objašnjavate li zato što niste sigurni u svoje odluke pa na taj način tražite povratnu informaciju ili podršku od drugih, a možda i korisan savjet?
2. objašnjavate li zato što, iako ste sigurni u svoje odluke, niste sigurni u sebe, imate veliku potrebu svidjeti se drugima, a bojite se da se to neće dogoditi izrazite li bez straha svoj stav ili mišljenje?

Ukoliko je prva stvar u pitanju, nije loša ideja konzultirati se s ljudima kojima je do vas stalo, koji vam žele najbolje ili pronaći objektivnog konzultanta koji vam može pomoći pri donošenju odluka. No, ako je u pitanju to da niste sigurni u sebe i želite se svima svidjeti, odmah ću vam reći da se nikada nećete moći svidjeti svima, bez obzira na to koliko se trudili.

Jedan od najvažnijih preduvjeta sretnog života je biti siguran u svoje izbore i postupke. Onog trenutka kad shvatite da ne morate nikome ništa objašnjavati i ispričavati se za svoje izbore i odluke preuzet ćete kontrolu nad svojim životom umjesto da puštate druge da ga kontroliraju.

Izbori koje donosimo u životu definiraju tko smo i kakvog smo karaktera i zato treba posjedovati dozu samouvjerenosti kad je riječ o odlukama koje donosimo, a tiču se isključivo nas i našeg života.

Postoje određene odluke, izbori, uvjerenja i planovi koji ne zahtijevaju objašnjavanje, pogotovo ako je to nešto što utječe samo na vaš život i ničiji drugi.

11 objašnjenja koja nikome ne dugujete

Objašnjenje za svoj osobni stil

Iako ima pojedinaca koji slijepo prate trendove, postoje i ljudi koji njeguju svoj osobni stil i od njega ne odstupaju. Odjeća često nije samo moda nego i način izražavanja, a najviše odraz nečijeg ukusa.

Koliko ste puta čuli da vam netko kaže kako dobro izgledate u zelenom? Ili da crvena baš pristaje uz boju vaše kose? Ili da biste češće trebali nositi neki komad odjeće samo zato što vam dobro pristaje?

Moj stil je minimalan i monokromatski ali sam se u jednom periodu našla pred ormarom punim boja jer sam baš slušala savjete oko toga što mi dobro pristaje. Šareni ormar ne volim kao ni boje pa sam uzela vremena i donirala kilograme odjeće koju sam nosila malo ili nimalo.

Kakav god bio vaš stil, monokromatski ili šaren, minimalan ili ekstravagantan, jednostavan ili kompliciran, to je vaš stil i vaš izbor. Nemojte popustiti pod pritiskom i kupovati nešto što nikada nećete nositi niti se obazirati na to što netko misli o vašem izgledu. Važno je da se sviđa vama, a da vam se ne sviđa, ne biste to ni nosili, zar ne?

Objašnjenje na što trošite

Ljudi su često znatiželjni kad je riječ o tuđim financijama, a vole i gurati nos tamo gdje im nije mjesto. Ponekad je riječ o članovima obitelji, prijateljima, a nekada i osobe koje nemaju skoro nikakve veze s nama uoče koliko imamo pari cipela ili kako svaki dan nosimo novu torbu.

Neke opaske su potpuno bezazlene, a na nekima se odmah čuje da je riječ o komentaru njuškala sklonom osuđivanju. Koji god bio razlog, dok zarađujete svoje novce, imate ih pravo i trošiti na što želite. Pa makar to bio mobitel koji vam trenutno ne treba ali volite tehniku, peti par crvenih cipela s previsokom petom koje nećete nikada obuti ili još jedna ista crna majica, kakvih vam je pun ormar.

Objašnjenje za svoju karijeru

Ponekad mi izaberemo svoju karijeru, a ponekad ona izabere nas. Kako god bilo, uvijek će biti onih koji će kritizirati vaše izbore i misliti da postoji nešto bolje, sigurnije ili bolje plaćeno. Bit će trenutaka kad ljudi i neće razumjeti što radite jer se bavite poslom koji nije postojao još prije samo 10 godina.

Digitalni marketingaš? PR? Bloger? Menadžer društvenih mreža? App developer? Sve su to poslovi o kojima se nekada nije ni sanjalo, a jako ih je teško objasniti, posebno onima koji se slabo ili malo razumiju u internet, modernu tehnologiju ili poslovne komunikacije.

Je li bolje biti profesor povijesti ili digitalni marketingaš? Meni ovo drugo i nemam potrebu to nikome dodatno objašnjavati.

Objašnjenje za svoj hobi

Kako ti se samo da….jeste li čuli kad takvu primjedbu na nešto što radite? Meni, naprimjer, nije previše jasno kako se nekome da trčati, posebno ljeti, ali mi je potpuno jasno zašto netko voli trčati pa ne ispitujem trkače u svojoj okolini kako im se da. Priznajem, kriva sam jer to povremeno pomislim u sebi (ali samo u sebi).

Što volite raditi? Što vas opušta i zabavlja? Je li riječ o sportu, skupljanju salveta, slikanju ili volite peći torte ljeti na 35 stupnjeva u kuhinji bez klime, to je isključivo vaša zabava radi koje se ne morate ispričavati, a još je manje nekome objašnjavati. Radite što vas usrećuje i ne objašnjavajte nikome, sve dok je to moralno i legalno.

Objašnjenje za prehrambene navike

Nakon puno godina vegetarijanstva još uvijek se nađem u situaciji da moram objašnjavati ljudima da ne jedem meso i nisam nikada sretna radi tog objašnjavanja. Još je gore kad zahtijevaju razloge i širom otvorenih očiju upitaju:”Ali zašto ne jedeš meso?” Je li to stvarno nešto što je potrebno objašnjavati?

Ne bi trebalo biti ali hrana je očito toliko važna ljudima, a proteini u mesu još važniji, da ih istinski zaprepastite kad im otkrijete da ste više za brokulu i zelenu salatu.

Događa se to čak i u restoranima u kojima me nekada, potpuno otvoreno i s čuđenjem upitaju – “A meso?”. Nekad sam se znala zaplesti u objašnjavanje, danas više ne. Moj život, moj izbor pa na pitanje “zašto ne jedeš meso” najčešće slegnem ramenima i odgovorim “zato”.

Imate li vi neku prehrambenu naviku koja drugima nije jasna, uštedite si vrijeme i prestanite objašnjavati svoje razloge. Većina ih i tako neće shvatiti, a još manje prihvatiti. Posebno ako je riječ o militantnim mesojedima.

Objašnjavanje potrebe za samoćom

Ovo će posebno biti jasno introvertima kojima je potreban mir nakon napornog dana kako bi došli k sebi, revitalizirali se i postali spremni za ponovni povratak u društvo. Možda ne morate biti introvert, vjerujem da svima povremeno dođe trenutak kad im je potreban mir da slože misli i uživaju u tišini vlastitog društva.

Kako to obično biva, posebno ako ne živite sami, bit će ljudi koji tu potrebu za mirom neće shvatiti. Pokušavat će vas zabaviti. Mislit će, potpuno pogrešno, da se nešto dogodilo. Da ste loše raspoloženi. Dat će sve od sebe da vas raspolože, potpuno nesvjesni da ne čine uslugu ni vama, a ni sebi.

Počet ćete osjećati grižnju savjesti što imate potrebu za mirom i tišinom. Pomislit ćete da ne dajete dovoljno pažnje svojim ukućanima pa ćete se naljutiti na sebe jer trenutno nemate dovoljno energije za interakciju. Dobit ćete se potrebu ispričavati, objašnjavati kako niste mrzovoljni i kako vam samo treba malo mira iako je sve u redu.

Svatko povremeno dobije potrebu za mirom i samoćom, to nije nešto radi čega se morate ispričavati, a još manje objašnjavati zašto vam to treba.

Objašnjenje radi riječi ne

Vaše je pravo reći ne na situacije koje vam se ne sviđaju, nisu vam ugodne, ne volite ih ili za njih trenutno nemate volje ili vremena. Na početku teksta sam opisala razgovor koji se odvijao između mene i prijateljice kojoj je dosadilo čuvati tuđu djecu. Ona se radi toga loše osjeća ali se ne osjećaju loše oni koji je traže takve usluge.

Kad želite odbiti nekoga i reći ne, učinite to bez previše objašnjavanja, ispričavanja i preznojavanja. Puno ljudi ne zna reći ne i osjećaju se loše kad to učine što je razlog zašto uglavnom izbjegavaju tu riječ i pristaju na nešto što im se u tom trenutku ne da ili ne sviđa.

Zato, drugi put kad vas netko bude pozvao van, a preumorni ste ili od vas traži nešto što trenutno ne možete dati ili ispuniti, recite ne bez dodatnih objašnjenja i grižnje savjesti.

Objašnjavanje i ispričavanje ako vam nije žao

Ako vam nije žao radi nečega što ste učinili ili rekli, mislite da niste krivi nego da je kriva druga strana ili vam uopće nije stalo do osobe s kojom je došlo do konflikta, ne morate se ispričavati. Posebno ukoliko ste vi uvijek prvi koji to radi.

Mnogi ljudi potrče ispričati se, neovisno o tome jesu li stvarno krivi ili nisu, samo kako bi olakšali situaciju i popravili tuđe raspoloženje. Ne osjećate li se krivima, nemojte se ispričavati. Od takve isprike stvarno nema koristi, a nije loše pustiti i druge da se ispričavaju vama malo za promjenu.

Objašnjenje za loše raspoloženje

Svi imamo dane kad nismo dobro raspoloženi, bez obzira na to koliko se trudimo i iako smo svjesni da se ništa loše nije dogodilo što bi moglo negativno utjecati na raspoloženje. Ponekad se jednostavno ustanemo na pogrešnu stranu kreveta i zakoračimo pogrešnom nogom u dan. Događa se i najboljima.

Kad dođu takvi dani, bit će puno onih koji će uočiti da s vama nešto nije u redu i pokušat će na sve načine izvući iz vas istinu o tome što se dogodilo. Istina je da istine nema i da se nije dogodilo ništa što će vas navesti na ispričavanje zato što ste poput kišnog oblaka i možda kvarite raspoloženje drugima.

U takvim trenucima se dobro sjetiti da ima loših dana, da je potpuno normalno probuditi se lošeg raspoloženja i da je to raspoloženje vaše, a ne tuđe. Ako nekome smeta, neka se makne od vas ali radi toga kako se osjećate se ne morate nikome ispričavati niti dugujete objašnjenja.

Objašnjenje za svoje snove

Svi mi sanjamo o nečemu ali problem nastaje kad odlučite podijeliti svoje snove s drugima, a drugi ih ne shvaćaju na isti način poput vas. Nekima su vaši snovi smiješni, djetinjasti, glupi ili misle da ste zagrizli previše pa makar u mašti ali jedno je sigurno, svoje snove ne morate nikome objašnjavati, neovisno o tome koliko vam je ta osoba bliska.

Dobro je imati snove jer vas oni pokreću prema cilju, a hoće li biti što od njih ovisi samo o vama. Kad kažete nekome svoje snove, nemate koristi ni od toga što vam se netko divi i motivira vas, a još manje od toga ako vam se smije i misli da ste poludjeli.

Najvažnije je samo to da ih imate, da vjerujete u njih i da radite nešto po pitanju da ih ostvarite i pretvorite u realnost. Tomu snovi i služe.

Objašnjenje za privatni život

Način na koji živite nije ničija briga, a još manje nečija odgovornost. Ukoliko ste odrasla i punoljetna osoba, imate potpuno pravo odlučivati sami za sebe i živjeti onako kako vama odgovara pa čak i ako se drugi s tim ne slažu. Još manje trebate nekome objašnjavati svoje životne izbore ili tražiti isprike za njih.

Vaša je stvar hoćete li se oženiti ili udati, imati ili nemati djecu, živjeti u gradu ili na selu, voziti auto ili bicikl (ili hodati pješice), živjeti s 10 mačaka i 5 pasa (pod pretpostavkom da se za sve njih brinete kako treba), raditi ili biti kućanica/slobodni umjetnik/putujući propovjednik/profesionalni surfer ili gamer.

Vaša je stvar za koga glasate, u koga ili što vjerujete ili ne vjerujete (dok niste član opasnog kulta, u tom slučaju je korisno ako vas netko pokuša izvući van), hodate li po kući u cipelama s visokom petom čak i ako ste muško ili ako potrošite sve novce na dizajnersku kozmetiku.

Radi svog života i svojih izbora se ne biste trebali i ne biste smjeli nikome ispričavati i davati dodatna objašnjenja. Tko vas voli, voljet će vas takve kakvi jeste čak i ako se ne slažu s vama i eventualno će vas morati prihvatiti.

Ostali nisu vrijedni pažnje jer je riječ o uvjetovanoj ljubavi koju ćete loviti cijeli život da biste na kraju shvatili da za nju uvijek nedostaje onaj mali “ali” i još onaj sitni kompromis koji morate učiniti da biste je zaslužili (što se nikada ne dogodi).

Nikoga se ne tiče kako živite, posebno ako vas vaš život usrećuje i ispunjava. Vrijeme i tako brzo prolazi, nemojte raditi kompromise radi drugih, a još manje objašnjavati nekome svoje izbore. Tko želi, razumjet će vas i bez objašnjenja. Tko ne želi, neće vas razumjeti nikada.

Ukoliko vas i dalje sve zabrinjava i potpuno ste svjesni da se previše ispričavate i objašnjavate, samo se sjetite da ne dugujete nikome ništa, a najmanje objašnjenja za svoj život i svoje izbore.

Slažete li se?