Nikada se nisam smatrala osobom punom predrasuda dok nisam ušla u avion koji me trebao odvesti u Berlin. Možda su za to zaslužne sve emisije na National Geographicu simpatičnog imena Air Crash Investigations o kojima sam nekada bila ovisna, a možda stvarno i jesam puna predrasuda samo što svoje mane rijetko tko vidi.

Ima nešto uzbudljivo u putovanju avionom čak i kad vas ne vozi na egzotične destinacije. Daleko je Berlin od egzotike. Najveću egzotiku ćete doživjeti u njihovom zoološkom vrtu za koji vam preporučujem da ga posjetite. Stvarno je odličan.

Ali avioni daju onaj poseban dodir svakom putovanju pa i onom do kojega vas dijeli samo sat i pol vremena vožnje. Uvijek volim promatrati oko sebe dok se penjem u avion, a tako je bilo i ovaj put. Na ulazu nas je dočekao mlađahni plavušanko s osmijehom od 64 zuba i veselim očima. Guten Tag!!!

“Vidi”, povikala sam gospodinu Orbisu. “Ovi imaju mušku stjuardesu”. Baš su napredni ti Nijemci, pomislila sam. Stjuardi inače nisu toliko rijetki ali, uzmem li u obzir sve svoje letove, vidjela sam samo dva do sada.

“Ne bih rekao da je to stjuard, mislim da je pilot”, rekao mi je gospodin Orbis. Pilot? “Ali taj pilot ima trinaest godina! Nije još izgubio ni mliječne zube!”, povikala sam i zaključila da je dobro što pilot ili stjuard ne zna hrvatski jer se samo nastavio veselo smješkati i pozdravljati ljude koji su se ukrcavali.

“Sad pretjeruješ, star je možda kao i mi”, gospodin Orbis, hladnokrvan kao i uvijek, i dalje nije vidio problem u pilotu bez bora. Upitala sam ga je li odgledao koju epizodu Air Crash Investigations (naravno da je) kao i koji je glavni faktor većine avionskih nesreća.

Ukoliko niste znali, rijetko se dogodi da avion sam od sebe padne s neba poput cigle. Osim ako je riječ o terorističkom činu, naravno. Ostatak ovih prijevoznih sredstava nije sklon padanju iz čistog mira, a ishod kvara te sretan ili nesretan završetak najčešće ovisi samo o iskustvu i spretnosti pilota.

Sad vam je jasno zašto sam gutala knedle kad sam shvatila da je Hubert, kako se kasnije pilot predstavio, naš pilot, a ne stjuard. Jesam li puna predrasuda?

Ne mogu reći da je to bio najbolji let mog života. Hubertova vožnja izazivala je blagu vrtoglavicu ali sretno smo sletjeli, a on i njegova 64 zuba sretno su nas pozdravili i na izlasku iz aviona.

Sunce je sjalo, a gospodin Orbis je bio uvrijeđen jer sam izjavila da se ni s njim ne bih usudila letjeti jer mi godine jednostavno ne ulijevaju povjerenje. Za 20 godina možda ali sada…Jesam li stvarno puna predrasuda?

To što je sjalo sunce je ujedno bio i prvi, jedini i zadnji sunčani dan našeg boravka u Berlinu. Ono što možda niste znali o tom gradu je da je jako kišovit i poznat po lošem vremenu. Glavni grad Njemačke nalazi se na sjeveroistoku države, na obali rijeke Spree, a trećinu grada pokrivaju šume, parkovi, vrtovi, kanali, jezera i rijeke.

Ljetne temperature se rijetko penju iznad 25C, dok najniže ljetne mogu biti i 12C i nitko se neće začuditi kako je tako zahladilo preko noći. Kako sam se vodila prognozom za koju sam zaključila da je najpouzdanija (hvala ni na čemu CNN), ponijela sam isključivo ljetnu garderobu jer je vremenska karta pokazivala sunčano i izrazito toplo vrijeme svih sedam dana našeg boravka.

Na tom putovanju sam zaključila dvije stvari:

Prva: puna sam predrasuda prema pilotima bez iskustva

Druga: nikada nemoj vjerovati prognozi vremena, a najmanje CNN-ovoj

Već drugi dan je u Berlinu pala kiša koja nije stala ostalih 6 dana, a maksimalna dnevna temperatura je bila između 12 i 15C. Možete li zaključiti da sam se smrzla? Jesam, smrzla sam se i već prvi dan trčala kupiti kišobrane. Možda mi to nije bio najbolji shopping ikada ali je definitivno bio najkorisniji.

Kao što ćete i sami vidjeti, ovo je putna priča s najlošijim slikama ikada. Nisam ponosna ali tako to bude kad je vrijeme loše, a kiša pada bez prestanka. Još kad vam se smrznu prsti, a nemate gdje kupiti rukavice jer nije zima, najstaje problem s držanjem kamere.

Berlin nije najljepši grad u kojemu sam bila ali mi je bez pretjerivanja jedan od dražih gradova. Možda jer mi je to bio već treći put da sam tamo. Možda jer mi je to bilo prvo veliko putovanje na kojemu sam bila još u osnovnoj školi. Možda jer me uz njega vežu drage uspomene.

Berlin nije tipičan Njemački grad. Tipični Njemački gradovi su prilično sterilni, barem za moj ukus, a uzmete li u obzir da sam italofil onda to ima smisla jer je Italija jako šarmantna zemlja dok Njemačka, budimo iskreni, baš i nije.

No, u Berlinu šarma ne nedostaje kao ni bogate i burne povijesti. Grad koji je pretrpio u prošlosti veliku štetu, da bi desetljećima bio podijeljen na dva dijela, a dan danas možete vidjeti ostatke te povijesti na svakom koraku.

Berlin nema tipični centar ili točnije, mnogi se ne mogu složiti što bi bio centar grada. Kako je bio podijeljen na istočni i zapadni dio, tako za centar grada možete uzeti Alexander Platz koji se nalazi u istočnom dijelu ili Ku’damm (Kurfürstendamm) dugačku aveniju koja predstavlja sami centar zapadnog dijela grada.

Ku’damm je avenija duga 3.5 kilometara, a proteže se kroz Charlottenburg-Wilmersdorf koji spada u skuplje i otmjenije dijelove grada. Ovdje se nalaze svi dizajnerski dućani, restorani, hoteli, a u blizini je i berlinski zoo te Kaiser Wilhelm memorijalna crkva.

Kad sam 90-ih godina bila prvi put u Berlinu, Ku’damm je izgledao gotovo identično s ovim neobičnim izlozima koji stoje na sredini ulice. Iznenadilo me kad sam vidjela koliko se malo promijenio, ali u tome je vjerojatno i dio tog šarma.

Ova protestantska crkva izgrađena je 1890. godine, a teško je stradala 1943. prilikom bombardiranja grada. Iako je 1963. godine izgrađen novi dio, srušena konstrukcija nikada nije popravljena kako bi ostala vječno kao podsjetnik na ratne strahote. Berlinčani je od milja nazivaju der hohle Zahn što znači šuplji zub.

Berlinski zoološki vrt mjesto je koje obavezno morate posjetiti ali odmah ću vas upozoriti da si za njega rezervirate cijeli dan iako ni to neće biti dovoljno da sve obiđete. Otvoren je 1844. godine što ga čini najstarijim zoološkim vrtom u Njemačkoj, a pokriva 35 hektara od ukupno 210 hektara velikog parka Tiergarten.

Ovo je zoološki s jednom od najboljih kolekcija životinjskih vrsta na svijetu, imaju preko 1380 različitih vrsta te više od 20.200 životinja. Fantastično proveden dan za sve ljubitelje životinja i ne, ne brinite, ovdje životinje nisu u malim kavezima.

Kad sam prvi put bila u Berlinu, Europa-Center je bio poznato mjesto za shopping, odlazak na kavu i zapravo sve što se radi i u sadašnjim modernim trgovačkim centrima. Izgrađen je između 1963. i 1965. godine, ukupne visine od 86 metara s prepoznatljivim Mercedesovim simbolom na vrhu, danas je povijesno zaštićena zgrada.

Jedva sam čekala da opet vidim Europa-Center koji me, kao malu, tako privlačio ali doživjela sam razočaranje. Neke je stvari bolje pustiti da žive u uspomenama. Europa-Center, iako još uvijek otvoren i aktivan, malo se promijenio od 90-ih godina i izgleda kao da je u njemu vrijeme stalo.

U centru se još uvijek nalazi kafić dekoriran poput džungle, trgovine su malo mračnije nego što smo navikli u sjajnim i modernim centrima, a ni izbor nije toliko bogat. Ipak, ovo je zgrada koju vrijedi vidjeti nađete li se u Berlinu.

Ispred centra nalazi se fontana Weltkugelbrunnen (svjetska fontana) otvorena 1983., a predstavlja naš planet i njegove različite kulture. Napravljena je od crvenog granita, a godišnje održavanje košta oko 75.000 eura. Kako grad ne može izdvojiti tolike novce za fontanu, ona ovisi samo o sponzorima koji je još uvijek održavaju na životu.

Charlottenburg je bogati dio grada utemeljen 1705. godine, a nazvan je po kraljici Sophiji Charlotte od Hanovera. Najpoznatija znamenitost u njemu je palača Charlottenburg koja je ujedno i najveća palača u Berlinu koja je preživjela rat.

Izgrađena je krajem 17. stoljeća, a iako jako oštećena u ratu, restaurirana je i vraćena u prijašnje stanje. Palaču okružuje prekrasan veliki park i vrtovi koji su uređeni pod stilskim utjecajem Versaillesa.

Berlinčani više od ičega vole uživati na svježem zraku i uhvatiti svaku zraku sunca koje se probija kroz kišne oblake. Tko ih može kriviti? Isto tako, jako vole plaže i koriste svaku priliku da na obali rijeke ili na bazenu naprave beach bar.

Beach barovi su općenito popularni u Njemačkoj i Austriji, zemljama željnima lijepog vremena. Uvijek su puni, poslužuju se kokteli, svira glasna glazba i po danu, a možete se smjestiti u ležaljku i zamišljati da ste na plaži. Barem ako ima dovoljno sunca. Ako ga nema, morat ćete imati bujnu maštu da veliki i bučni grad pod kišnim oblacima zamijenite za plažu.

Hrana mi nikada nije bila pretjerano važan faktor u životu i više mi služi kao sredstvo za preživljavanje ali ne mogu ne spomenuti da je Berlin izrazito prijateljski nastrojen prema vegetarijancima i veganima.

Ovdje nećete ostati gladni i nećete morati živjeti na salatama jer se na svakom koraku može pronaći nešto bez mesa, od fast fooda do klasičnih jela pripremljenih bez mesa. Veliki plus od mene.

U Berlinu se nećete ni izgubiti, a neće vam trebati ni karta jer je grad odlično obilježen znakovima koji pokazuju gdje se koja znamenitost nalazi. Osim toga, metro linija je odlično razgranata i pokriva gotovo cijeli grad, a autobusi su točni i nikada nije prevelika gužva u njima. Uz to su bolji od metroa jer možete gledati grad dok se vozite.

Unter den Linden (pod lipama) ulica je koja se prostire dijelom grada po imenu Mitte, od gradske palače (srušene u Drugom svjetskom ratu koju su odlučili rekonstruirati, a završetak radova se predviđa ove godine) do Brandenburških vrata. Ime je, naravno, dobila po lipama koje su posađene dužinom ulice.

Berliner Dom ili katedrala jedna je od najljepših građevina koje sam vidjela. Volite li klasičnu arhitekturu, zaljubit ćete se u ovu katedralu i poželjet ćete cijeli dan sjediti na travnjaku ispred nje i uživati u pogledu.

Ova katedrala san je svakog povjesničara umjetnosti kao i onih koji vole umjetnost i proučavaju je u slobodno vrijeme. Gradnja je započela u 15. stoljeću ali je završena tek 1905. godine. Iz tog razloga je ova katedrala arhitektonska mješavina stilova od renesanse, gotike, baroka, neoklasicizma i neorenesanse. Svaki period donio je nešto svoje što je čini tako posebnom iz svih kuteva.

Tek kad stanete ispred nje shvatit ćete koliko je monumentalna i prekrasna.

Iako veličanstvena, vidite da ni ona nije ista po sunčanom i oblačnom vremenu. Sunce svemu, pa tako i ovoj katedrali, daje poseban sjaj. U pozadini katedrale nazire se Fernsehturm ili televizijski toranj.

Smješten u blizini Alexanderplatza u četvrti Mitte, izgrađen je između 1965.-1969.godine od strane GDR-a, a zamišljen je kao simbol komunističke moći i Berlina. Zajedno s antenom visok je 368 metara i vidljiv je iz centra kao i iz mnogih drugih dijelova grada.

Možda više nije simbol komunizma ali je ostao simbol grada. Uz to je i najviša građevina u Njemačkoj te druga najviša u Europskoj Uniji (najviša građevina u EU je televizijski toranj u Rigi koji je od ovoga viši za samo 0.5 metara).

Danas se na vrhu tornja nalaze vidikovac i restoran, a godišnje ga posjeti više od milijun turista iz cijelog svijeta. Preporučujem odlazak na vrh tornja ali samo ukoliko je lijepo vrijeme. Po ovakvom kišnom i maglovitom vremenu nećete vidjeti dalje od svog prsta.

Želite li malo luksuza na putovanju, obavezno odsjednite u hotelu Adlon. Smješten je u ulici Unter den Linden, na križanju s Parizer Platzom, a točno nasuprot Brandenburškim vratima i memorijalnom spomeniku ubijenim Židovima u Europi.

Hotel Adlon ima sjajnu povijest. Otvoren je 24. listopada 1907. godine i već je tad bio simbol luksuza i mjesta na kojemu se moglo vidjeti bogate i slavne. 1945. godine je u bombardiranju srušen gotovo do temelja, a sadašnji hotel Adlon izgrađen je na istom mjestu po originalnim nacrtima i otvoren u kolovozu 1997. godine.

Poput mnogo toga u Njemačkoj, i Adlon je nova stara građevina. Puno je toga razrušeno u ratu, a desetljećima kasnije rekonstruirano po uzoru na nekadašnji original. Danas je u vlasništvu Kempinski grupe, a radi potražnje morali su dodati dva nova krila (zadnje je završeno 2004. godine).

Hotel Adlon ima mnoštvo referenci i u popularnoj kulturi. Film Unknown s Liamom Neesonom sniman je u hotelu, Liza Minnelli u Cabaretu govori da se ide naći s ocem u Adlonu, a u prosincu 2002. godine kroz prozor hotela je Michael Jackson izvukao svog sina kako bi ga pokazao javnosti i tim činom dospio na sve naslovnice kao neodgovoran roditelj.

Točno nasuprot Adlona smještena su Brandenburška vrata, neoklasični spomenik i jedan od upečatljivijih atrakcija u Berlinu. Niste li vidjeli Brandenburška vrata i slikali se pored njih, kao da niste ni bili.

Izgrađena su 1791. godine po naputku pruskog kralja Fredericka Williama II na mjestu na kojemu su se nalazila vrata koja su vodila od Berlina do Brandenburga. Kroz povijest su ova vrata bila mjesto važnih političkih i povijesnih događaja, a danas se smatraju simbolom burne povijesti koju je Njemačka imala s ostatkom Europe te simbol jedinstva i mira.

U Drugom svjetskom ratu Brandenburška vrata su bila jedna od rijetkih građevina koje su još uvijek, unatoč teškim oštećenjima, stajale na mjestu. U vrijeme kad su Nacisti došli na vlast, ova vrata su im služila kao stranački simbol, a nakon završetka rata vrata su obnovljena zajedničkim snagama vlada istočnog i zapadnog Berlina.

Kada je započela revolucija 1989. godine, a zid je srušen, Brandenburška vrata služila su kao simbol želje za jedinstvom ovog podijeljenog grada. U prosincu 1989. godine vrata su odigrala važnu simboličku ulogu u trenutku kada je kancelar Helmut Kohl prošao kroz njih kako bi se susreo s premijerom Istočne Njemačke Hansom Modrowom.

Bio je to kraj jedne ere i završetak ružne priče iz povijesti u kojoj su najviše stradali stanovnici samog Berlina koji su se, ni najmanje krivi, našli podijeljeni visokim zidom. 2002. godine vrata su još jednom obnovljena po cijeni od 6 milijuna eura te službeno otvorena na 12. godišnjicu ujedinjenja Njemačke.

Kao što sam rekla na početku, Berlin nije najljepši grad koji sam ikada vidjela ali mi je jedan od najdražih u kojemu sam bila tri puta i još uvijek ga nisam istražila do kraja. To je grad koji planiram posjetiti još mnogo puta i uživati u svemu što nudi, te istraživati sva mjesta na kojima su se dogodile burne povijesne priče.

A ovo je kraj moje priče o Berlinu, barem za sada. Kako je riječ o gradu koji ima toliko toga da ponuditi, čitamo se sljedeći lagani petak, na istom mjestu u isto vrijeme kako bih vam pokušala dočarati još malo šarmantnog kišnog Berlina i njegove bogate povijesti.

Jeste li bili u Berlinu? Kakav je dojam ostavio na vas?