Kako sam napravila čudovište u samo jednu večer?

Prije nekoliko dana prijateljica mi je poslala poruku:“Vaaaauuuuu, koliko imaš pratitelja i lajkova po objavi! Blago tebi!” Bila sam umorna, odgovarala sam na mailove i nisam joj ništa odgovorila na tu poruku osim jednog smajlića.

Nije prošlo dugo, dobila sam mail u kojemu me zabrinuti čitatelj pitao kako da poveća broj lajkova na Instagramu i treba li početi plaćati za njih. Poruke i mailovi, koje dobivam svakodnevno, često su vezani uz brojeve lajkova i pratitelja na društvenim mrežama.

Izgledaju ovako nekako:

  • kako da dođem do više pratitelja na Instagramu?
  • kako da dobijem više lajkova po objavi?
  • koristim 30 kvalitetnih hashtagova ali dobijem samo 10 lajkova, zašto?
  • imam 100 pratitelja, kad ću doći do 1000?
  • vauuuu, koliko smo lajkova dobili (kad mi se javi klijent)
  • narasli su nam pratitelji za 50 u dva dana, hvala (kad mi se javi klijent)
  • koliko ćemo lajkova dobivati? (kad razgovaram s potencijalnim klijentima)
  • ako skupim 5000 pratitelja na Instagramu hoću li onda početi zarađivati od njega?

Proces stvaranja čudovišta

frankenstein-cudoviste

Imam prijatelja koji ni najmanje nije bio impresioniran društvenim mrežama. Riječ je o ozbiljnom poslovnom čovjeku u kasnim tridesetima, vlasniku uspješne firme za koju ste vjerojatno svi čuli.

Uvijek se zabavljao na račun mojih društvenih mreža, mog kreativnog posla i zvao me influencerica. Na kavi bi me često pitao kako mi se da baviti vlastitim profilima u slobodno vrijeme i trpjeti sva pitanja i zvukove obavijesti koji neprestano pristižu.

A onda sam ga, svaki put kad bismo se vidjeli ili čuli, iz zabave (i malo radi provokacije) počela ispitivati kada će on otvoriti svoj profil na Instagramu. Na početku je odmahivao rukom i bio apsolutno nezainteresiran. Tada se počelo događati nešto čudno što sam potakla svojim nepromišljenim činom.

Jedno popodne sam mu iz šale uzela mobitel i otvorila mu profil na Instagramu. Objavila sam prvu sliku u njegovo ime. Dobio je 10 lajkova. Ništa se nije događalo tjednima dok mi nije stigla poruka na Viber – “Imam novu fotku na Instagramu!”

Odmah sam mu, u znak podrške, dala lajk (zapravo, dva lajka, s poslovnog i osobnog profila). Bio je sretan. Bilo mi je smiješno gledati kako se skeptik pretvara u ovisnika dok nisam shvatila da sam, poput doktora Frankensteina, stvorila čudovište u samo jednu večer.

Moje bezazleno otvaranje profila na Instagramu rezultiralo je tim da je čovjek postao opsjednut. Mogla sam samo zaprepašteno gledati kako se nekada nezainteresiran i ozbiljan poslovni čovjek pretvara u ovisnika o Instagramu koji priča samo o pratiteljima i lajkovima.

Više ni jedna kava ne može proći bez njegovog spajanja na profil, pregledavanja tuđih profila, a razgovori nam se svode na:

  • imam 3 nova pratitelja
  • imam 4 pratitelja manje, zašto?
  • vidi koliko ti imaš pratitelja!
  • kad ću doći do 200 pratitelja?
  • vidi koja super fotka, a samo 15 lajkova?
  • što radim pogrešno?
  • koje hashtagove da koristim?
  • idem sad objaviti novu fotku, ajde pliz lajkaj

Stvorila sam čudovište. To nam je sada svima jasno i obećajem da više nikada nikome neću iz šale otvoriti profil na Instagramu. Uskoro ću ga zaposliti kao managera vlastitih društvenih mreža jer čovjek u svakom trenutku bolje od mene zna koliko me ljudi prati i što rade na mom profilu.

Jesmo li postali generacija opsjednuta lajkovima?

Ljudi oduvijek imaju potrebu pripadati, uklopiti se i biti prihvaćeni od strane drugih ljudi. Internet je pun tekstova o poželjnom govoru tijela, gestikulacijama koje donose rezultate i radnjama koje bismo trebali usvojiti kako bismo se svidjeli drugima.

Imamo samo 7 sekundi da ostavimo prvi dojam, a nema ni druge šanse za ostaviti prvi dojam. Sve je u tih 7 sekundi i o nama, našem izgledu i ponašanju, ovisi hoćemo li se i koliko ćemo se svidjeti drugima.

Moderno vrijeme i digitalno doba donijeli su sa sobom nove mogućnosti prezentacije samog sebe svijetu, u obliku društvenih mreža. Danas ne moramo paziti samo na to kako se predstavljamo u živo nego i kako se prezentiramo na internetu i društvenim mrežama.

O uspjehu na društvenim mrežama ovisi sreća mnogih ljudi. Vjerujte mi kad vam kažem da ne biste ni vjerovali koliko je njih opsjednuto lajkovima i brojevima. Neki žele od društvenih mreža zarađivati i postati influenceri. Neki žele da im društvene mreže pomognu u poslu kojim se bave.

Neki su se samo navukli na društvene mreže i lajkovima tumače svoju vlastitu vrijednost. Koliko su lijepi, uspješni, pametni, atraktivni. Koliko su dobri fotografi. Koliko su popularni.

Jer, ako nemaš dovoljan broj lajkova i pratitelja na Instagramu, nešto s tobom ozbiljno ne valja, a nikad ni influencera od tebe. Želiš zarađivati od Instagrama? Ništa od toga ako nemaš barem 5000 pratitelja i 500 lajkova po objavi. To naravno nije istina ali to je neka sasvim druga tema koju neću pokriti danas.

Daj mi lajk za sreću

Psiholozi su proveli dovoljno vremena proučavajući vezu između sreće i uspjeha na društvenim mrežama te koliko jedan mali, običan lajk utječe na raspoloženje osobe opsjednute društvenim mrežama.

Otkriveno je da lajkovi djeluju poput tablete za instantno popravljanje raspoloženja. Znate li onaj osjećaj kad jedete čokoladu? Posebno ako ste na dijeti i niste je dugo jeli. Nakon samo jedne kockice doživite osjećaj čistog zadovoljstva i sreće.

Psiholozi tvrde da nakon svakog lajka na društvenim mrežama osoba dobije dozu sreće direktno u mozak, a onda postane toplo oko srca i odjednom se mnogo bolje osjećamo sa sobom i svojim životom.

U današnjem svijetu, neki ljudi (kojih je više nego što mislite) istinski vjeruju da njihova sreća, uspjeh, samopouzdanje i zadovoljstvo ovise o malom crvenom srcu ili palcu okrenutom prema gore na temelju pažljivo planiranog selfija ili neke druge fotografije na Instagramu ili Facebooku.

Nedostatak lajkova ili reakcija na društvenim mrežama, kažu psiholozi, dovodi do naglog pada samopouzdanja i osjećaja manje vrijednosti što je posebno izraženo ukoliko se osoba uspoređuje s uspješnim influencerima na Instagramu ili poznatim osobama koje lajkove dobivaju samo radi svoje popularnosti.

Tko su zapravo ljudi na društvenim mrežama?

Kako se ne bi osjećali loše, mnogi su odlučili stvoriti vlastiti alter ego na društvenim mrežama. Lažnu i pažljivo kreiranu osobu koja zapravo ne postoji i nema veze s njihovim karakterom ali je osmišljena na način da se svidi što većem broju ljudi.

Pogrešno vjerujući da se tajna sreće nalazi u lajkovima i pažljivo proučavajući tuđe uspješne profile, ljudi su otkrili kakvi sadržaji prolaze na društvenim mrežama. Kakve osobe moraju biti kako bi se svima svidjele. Što moraju raditi kako bi bili zanimljivi, poželjni i djelovali uspješnije nego što zapravo jesu.

Upravo iz tog razloga, sve je više mladih (ali i nešto starijih) koji pate od nedostatka samopouzdanja i osjećaja manje vrijednosti posebno kada otkriju koliko je teško balansirati između dvije ličnosti – svoje stvarne i one fiktivne, stvorene samo za društvene mreže.

Nitko nije savršen

Činjenica je da savršen život ne postoji, kao i da je većina toga što vidimo na društvenim mrežama samo djelić cijele, pažljivo isplanirane priče. Influenceri i poznate osobe imaju svoje timove koji pišu prave scenarije za društvene mreže pokušavajući se prikazati što boljima i savršenijima.

I u galerijama običnih ljudi ono što vidite često je daleko od prave istine. Ljudi zapravo žive puno manje uzbudljivim životima nego što bi se na prvi pogled to moglo pomisliti, posebno zavirite li u njihove profile na društvenim mrežama.

Lako je zavarati se lijepim slikama i pomisliti kako biste željeli biti na mjestu osobe koju pratite na Instagramu i voditi tako uzbudljiv život. Još je lakše postati opsjednut brojem lajkova i pratitelja i dopustiti da vam društvene mreže preuzmu život, a da vi izgubite dodir s realnošću.

Trebamo li osuđivati ljude opsjednute društvenim mrežama? Nikako! Mislim da nema osobe na svijetu koja barem jednom u životu nije tražila dokaz da je ono što radi dobro, bilo u online ili u offline svijetu.

Svi mi, na neki način, tražimo odobravanje i pohvale za sebe i svoje postupke. Tražimo ih od svoje obitelji, volimo pohvale i priznanja za svoj rad i trud, želimo se do određene mjere i svidjeti ljudima s kojima se upoznajemo ili surađujemo. To je potpuno normalno samo što je na društvenim mrežama malo izraženije i naglašenije.

Što onda možemo učiniti?

Filter nije stvaran život, a stvaran život nije filtriran.

Ograničite vrijeme koje provodite na društvenim mrežama ukoliko ste upravo shvatili da spadate u kategoriju ljudi kojoj raspoloženje ovisi o broju lajkova i pratitelja. Kad nešto želite objaviti, umjesto što razmišljate što će netko drugi misliti i osjećati, razmislite što vi osjećate.

Možete imati desetke tisuća pratitelja na Instagramu ali činjenica je da je važno samo ono što se događa u stvarnom svijetu u kojemu živite kao i vaša interakcija s ljudima koje osobno poznajete. Osjećajte se dobro u svojoj koži i prestanite razmišljati o filterima i lajkovima.

Sreća ne ovisi o uspjehu na društvenim mrežama nego samo i isključivo o vama samima. Na vama je hoćete li si tu sreću i dopustiti ili pustiti da vama upravljaju lajkovi ljudi od kojih većinu ni ne poznajete.

Morate znati koliko vrijedite i da ste vi i život koji vodite dragocjeni i jedinstveni te da ne trebate srce ili palac okrenut prema gore kako biste povjerovali u to i osjećali se bolje u svojoj koži.

Što mislite o brojanju lajkova?

Potpis

 

13 responses to “Kako sam napravila čudovište u samo jednu večer?”

  1. Mislim da lajkovi nisu uopste bitni, ali je porazavajuce da se lajkom mjeri kvalitet i brojem pratioca. Recimo, prijavis se na konkurs za tekst i lajkovi presude pobjedu. Tu je problem i normalno manija da svi budu influenseri, sto je nemoguce. Nemaju svi harizmu za to 🙂

    Like

    • Točno 🙂 Žalosno je što lajkovi presuđuju za pobjedu jer to uopće nije pošteno niti objektivno mjerilo…A mjeriti se s influencerima je besmisleno jer iza njih stoje čitavi timovi s jako dobrim marketinškim znanjem i ulaganjima.

      Liked by 1 person

      • U potpunosti se slazem, ali isto tako se slazem da, svi, ni ne trebaju da streme da budu influenseri. To je nesto poput harizmatskog vodje ili jesi ili nisi. Nadam se da ti koji prave konkurse nece dodjeljivati nagrade po lajku i share-u, jer se tu gubi na kvalitetu 🙂

        Like

      • Slažem se 🙂 I previše je onih kojima je krajnji cilj postati influencer, a nisu ni sami svjesni koliko je to teško. Nije dovoljno samo željeti i objavljivati nego točno to…imati i “ono nešto”…karizmu koja privlači ljude. Za natjecanja se isto slažem, popularnost po lajkovima ništa ne govori o kvaliteti..

        Liked by 1 person

  2. Ako netko želi uspjeti u društvenim mrežama ili napraviti uspješan posao, nemate drugog izbora nego pribjeći se svom blogu i dobiti najbolje informacije. Nema ništa bolje od vašeg znanja.

    Like

  3. Brzo sam shvatio da broj lajkova koje dobijes za neki post kao i broj pratitelja nemaju veze s kvalitetom onoga sto objavljujes. Ako vec govorimo o statistikama drustvenih servisa, vise mi znaci koliko sam kvalitetnih i konstruktivnih komentara na neki post dobio, ili koliko je sami post podijeljen. To vise govori o vaznosti samog posta. Neki post moze imati 10-ak lajkova ali biti jako zanimljiv, a drugi i nekoliko tisuca a da nema nikakve kvalitete i zanimljivosti. Mnogo ljudi lajkaju nesto cisto reda radi, a da ni ne pogledaju o cemu se zapravo radi u postu (pogotovo ako su to vasi prijatelji, poznanici, rodjaci itd.), dok za pisanje komentara ili share ipak treba potrositi nesto slobodnog vremena, koje vecina danasnjih korisnika interneta nikad nema dovoljno. Usput, pozdrav, nismo se dugo culi! 🙂 😉

    Like

  4. Djeca su mi bila instalirala aplikaciju, svakim pokretanjem dobijala bih na desetine lajkova. Osim broja nista se nije mijenjalo pa sam je i izbrisala.

    Like

  5. Ja pisem pesme i neke poetske tekstove to radim jer imam potrebu da se kreativno izrazavam, imam drugi posao od kog zivim i nemam nikakvu iluziju da cu ikada novac zaradjivati pisanjem, samim tim gomila pratilaca reda radi da bih mogla jednog dana da zaradjujem od reklama mi nije ideja, ali volim da vidim da se ljudima svidja to sto radim jer je na neki nacin to znak da sam dobra i tu vrstu da kazemo sujete sebi dopustam, Instagram imam ali je zatvoren i ne sluzi nicemu osim da jednog dana kad moja cerka postane tinejdzer mogu da budem u toku, ima me dosta na fb ali i tu retko kome dopustam da mi bude prijatelj nemam im mnogo sadrzaji koji su sa bloga su javni i ko zeli moze da prati. Mislim da je foliranje reci da nas ne zanima uopste jer da nas ne zanima ne bi nas bilo na drustvenim mrezama.

    Like

Create a website or blog at WordPress.com