casual friday

Usudite se biti drukčiji

“Here’s to the crazy ones.

The misfits.

The rebels.

The troublemakers.

The round pegs in the square holes.

The ones who see things differently.

They are not fond of rules.

And they have no respect for status quo.

You can quote them, disagree with them, glorify or vilify them.

About the only thing you can’t do is ignore them.

Because they change things.

They push the human race forward.

While some may see them as the crazy ones, we see genius.

Because the people who are crazy enough to think they can change the world are the ones who do.”

Steve Jobs, 1997.

Često mi padnu na pamet drvene didaktičke igračke, svaki put kad se ne uklopim ili kad mi netko kaže kako se ne uklapa u okolinu oko sebe. Geometrijske slagalice u kojima morate smjestiti odgovarajući oblik u njemu namijenjen prostor. Pokušate li ugurati kuglu u kvadratni prostor nećete uspjeti. Nećete uspjeti ni kvadrat staviti u rupu za kuglu.

Koliko god se trudili, mučili i gurali, nećete uspjeti osim ako nemate nadljudsku volju i potreban alat kojim ćete od kugle napraviti kvadrat, a od kvadrata kuglu i promijeniti njihov osnovni oblik.

Izreka kaže da je imitacija najviša forma laskanja ali meni je oponašanje drugih ljudi uvijek išlo na živce. Volim individualnost. Volim ljude koji se ne boje pokazati ono što jesu. Primjer koji mi pada na pamet dogodio se prije nekog vremena kad sam došla u ured s rajfom na glavi. Znate, to je onaj obruč koji djelomično drži kosu ali najviše služi za ukras. Društveno prihvatljiva tijara, kako ga obično zovem.

Ne volim rajfove ali se ne volim ni rano ustajati što znači da obično jako žurim ujutro i često nemam vremena za frizuru. I ako je moja definicija dobre frizure prilično fleksibilna i kreativna, ima dana u kojima ni moja kosa ne surađuje, a nemam vremena ništa učiniti po tom pitanju.

motivacija-citat-orbis-marketing

Kako je taština jedan od velikih grijeha ali svi smo pomalo tašti, barem u sebi, tako ni ja ne mogu izaći van sa šiškama koje strše svaka na svoju stranu. Ne zato što želim biti drugima ugodna oku, želim to biti sebi, unatoč tomu što mi je i jutarnja definicija ljepote prilično fleksibilna.

I tako sam, u nedostatku vremena, inspiracije i frizerskih sposobnosti na glavu stavila rajf s velikom mašnom. Izgledala sam kao Minnie Mouse. Da me vidio netko iz Disneylanda dobila bih posao te sekunde.

Ljudi su me gledali, mašnu je bilo teško ne uočiti. Neki su mi dali kompliment. Tokom dana bih i zaboravila na mašnu da me nije počela boljeti glava od rajfa pa sam se prisjetila zašto ih ne volim nositi.

Ono što se dogodilo drugi dan potaklo me na razmišljanje. Pojavila sam se bez mašne ali dobar dio ženske uredske populacije je došao s rajfom na glavi. Neke su imale i mašnu. Ignorirala sam to što vidim, a u sebi razmišljala – zar im je trebalo dopuštenje da stave rajf? Jesu li ga željele nositi ali se nisu usudile dok netko to ne učini prvi?

Oduvijek mi je bila zanimljiva ljudska potreba za uklapanjem, pripadanjem i traženjem dopuštenja i odobrenja od drugih ljudi. Volim promatrati ljude, prepoznavati konformističke obrasce ponašanja i proučavati njihove opsjednute pokušaje da se uklope po svaku cijenu.

Volim proučavati i one koji se ne žele ili ne mogu uklopiti. One koji imaju potrebu biti drukčiji zato jer i jesu drukčiji. I one koji pokušavaju drukčije napraviti istima sebi i ugurati ih u unaprijed oblikovane kalupe. Želja za konformizmom rađa dodatni konformizam, a rezultira nesretnim ljudima.

Oni koji žele uklopiti sebe i druge završavaju nesretni jer svjesno ili nesvjesno zanemaruju i svoje i tuđe želje, a oni koje tjeraju da se uklope završe nesretni jer se ne mogu ili ne žele uklopiti. Ponekad čak ni dobrim alatima od kugle ne možete napraviti kocku.

Što je konformizam? Konformizam je vrsta društvenog utjecaja koji uključuje promjenu u ponašanju ili načinu razmišljanja kako bismo se uklopili među druge ljude i bili prihvaćeni, a izbjegli osudu.

Zamislite da ste u čekaonici s velikom grupom drugih ljudi. Nakon nekog vremena pozovu vas sve u prostoriju koja je potpuno prazna osim puno stolica poslaganih u redove. Ulazite u sobu i nikoga ne poznajete.

Ne poznaju se ni drugi ljudi međusobno. Neki članovi grupe odlučuju sjesti na stolice. Sve više ljudi se odlučuje sjesti dok ne shvatite da ste samo vi ostali stajati. Što ćete učiniti u toj situaciji?

Većina ljudi odlučuje sjesti kako se ne bi isticali, stršali i privlačili pažnju na sebe. To je konformizam. Čak i ako niste željeli sjesti jer vam se ne sjedi, ipak ste se odlučili na to da ne budete drukčiji i da se uklopite u masu ljudi oko sebe.

Što će drugi pomisliti ako vide da stojite? Što ako vas svi budu gledali? Što misle o vama? Što ako vam se netko obrati i pita vas zašto niste sjeli? Različiti scenariji iz noćnih mora vam se motaju po glavi pa zaključujete da je bolje sjesti nego riskirati da se barem jedan od zamišljenih scenarija stvarno i dogodi.

Mnoge, na samu pomisao da se moraju istaknuti i privući (pozitivnu ili negativnu) pažnju oblije hladan znoj. Još je gore ako su potpuno svjesni da se ne uklapaju ali se podsvjesno žele uklopiti ili ih njihova vlastita okolina tjera da promijene svoj osnovni oblik i postanu netko drugi, kao što Pink Floyd kaže – another brick in the wall.

budi-ono-sto-jesi

Aschov eksperiment o konformizmu

1951. godine psiholog Solomon Asch proveo je zanimljiv eksperiment koji se i danas uzima kao kvalitetan primjer kada je riječ o konformizmu. Cilj socijalnog pokusa bio je otkriti koliko su ljudi skloni konformizmu i popuštanju pod pritiskom grupe kad ih se souči s očitim odgovorom.

Ispitanik je bio smješten u sobu punu drugih ispitanika, za koje nije znao da rade na pokusu s Aschom, a svima je ponuđeno pitanje s tri moguća odgovora, A, B ili C. Očiti odgovor je bio C ali na pitanje koji je odgovor točan svi su sudionici rekli A.

Ispitanik je bio zadnji i trebao je nakon svih glasno reći odgovor koji smatra točnim. Tu stvari postaju zanimljive. Hoće li ispitanik ostati pri svom mišljenju i samouvjereno reći C ili će se uplašiti, popustiti pod pritiskom grupe i reći A, odgovor koji je tako očito pogrešan?

75% ispitanika reklo je pogrešan odgovor samo zato jer su se bojali glasno reći točan. Nisu mogli zamisliti da budu jedini u prostoriji koji će reći drukčije. Posumnjali su u svoje znanje i dopustili da masa utječe na njih, pa makar masa i pogrešno mislila.

25% ispitanika nije popustilo ni kad su ih stavili pod pritisak. Ostali su pri svom odgovoru i tvrdoglavo su ga se držali. To je onaj mali broj ljudi koji se usude biti drukčiji. Kojima nije stalo da se uklope čak ni po cijenu toga da ostanu sami i da ih nitko ne razumije. Koji ne žele biti još samo jedna cigla u zidu.

Je li konformizam nužan za preživljavanje?

U neka davna vremena, dok su ljudi živjeli u pećinama i odijevali se u kože oderanih životinja, konformizam je bio nužan za preživljavanje. Pećinski ljudi, ukoliko su željeli preživjeti, morali su se ponašati kao grupa.

Grupa je u to vrijeme značila zaštitu, hranu i krov nad glavom. Ne složiti se s grupom ili pokazati drukčiji obrazac ponašanja od onoga što grupa smatra prihvatljivim, najčešće je rezultiralo izbacivanjem iz grupe. Izbacivanje iz grupe drastično je smanjivalo šanse za preživljavanje.

Nije ni danas lako preživjeti potpuno sam na svijetu, a u doba pećinskih ljudi bilo je još i gore. Zato su ljudi zaključili da je bolje zanemariti svoju bit i originalnost nego riskirati izopćenje, javnu sramotu i svoj vlastiti život.

Konformizam i praćenje zadanih i zamišljenih obrazaca ponašanja duboko su zacrtani u ljudskoj povijesti. Ali što ćemo s konformizmom danas? Više nema pećina ni dinosaura koji vrebaju iza svakog ugla.

Ne moramo loviti svoju hranu, a ne moramo se ni odijevati u ostatke te hrane. Nije lako biti sam, složit će se većina čak i najvećih introverta, ali samoća ne znači da nam je život ugrožen kao u neka davna vremena.

Svi smo u određenoj mjeri konformisti

Jeste li se ikada našli u situaciji u kojoj niste znali što trebate napraviti? Naprimjer, na nekoj zabavi na kojoj su vas odvukli na plesni podij unatoč tomu što ne volite i ne znate plesati? Svi oko vas plešu i skakuću, a vaš plesni partner ili partnerica vas potiču da se pokrenete.

Ne želite ispasti čudni i stajati među drugim plesačima ali ne znate ni plesati. Što radite? Krajičkom oka počinjete pratiti druge ljude oko sebe i svog partnera kako biste vidjeli što oni rade i pokušali to iskopirati najbolje što možete.

Možda vam uspije. Možda i ne ali barem nećete stajati kao kip na sredini plesnog podija i raditi budalu od sebe. Bolje loše iskopiran plesni pokret nego privući svu negativnu pažnju na sebe samo zato što stojite i ističete se.

U vrijeme dok sam studirala vladale su brojne predrasude i stereotipi o polaznicima različitih fakulteta. Studente s ekonomskog faksa su nazivali manekenima jer se smatralo da malo uče, a dobro se oblače i poput pravih ekonomista investiraju – u dizajnersku garderobu.

Studente s tehničkih fakulteta se smatralo štreberima u najgorem mogućem smislu riječi, nešto poput ekipe iz Teorije velikog praska. Loš smisao za modu, neobičan smisao za humor, govore u šiframa i opsjednuti su znanstvenom fantastikom.

Studente s filozofskog fakulteta smatralo se individualcima. To su oni što pred faksom sjede u krugu, lupaju po bongosima i odjeću kupuju u indijskim trgovinama, a iza sebe ostavljaju trag mirisnih štapića.

Najgore u cijeloj priči, ukoliko ste otišli na jedan od tih fakulteta, najvjerojatnije ste i mogli vidjeti gore opisane prizore i to već na prvi pogled. Najgori su zapravo bili oni s filozofskog faksa.

Oni su, u svojoj želji da budu individualni i posebni, završili potpuno jednaki. Naravno, neki su i bili individualci što je uvijek, pitate li mene, pohvalno ali ostali su se samo željeli uklopiti u grupu i odglumiti individualnost.

usudi-se-biti-drugaciji

 

Što kad se ne uklapate?

Oduvijek sam bila individualac koji se nije pretjerano uklapao u društvo ali, iz nekog razloga, nikada mi nije bilo stalo da uklopim. Nisam “voljela sve što vole mladi”. Nisam voljela izlaziti van vikendom pa i nisam izlazila. Nisam nikada pila alkohol.

Nisam voljela glazbu koju svi slušaju, a još manje onu koja je trenutno popularna. Nisam imala puno prijatelja i nikada mi nije nedostajalo veliko društvo. Veliko društvo me umara i ako moram provesti puno vremena s većom količinom ljudi oko sebe, postoji mogućnost da ću cijelo popodne provesti pred laptopom s noise cancelling slušalicama na ušima slušajući Queen ili Brucea Springsteena.

Nisam se nikada bojala izreći glasno ono što mislim čak i po cijenu da se nekome ne svidim radi toga. Ako mi netko kaže da nešto napravim, najvjerojatnije to neću napraviti jer ne volim kad mi se naređuje (čak i ako nije naredba) ili ću napraviti po svom.

Ne volim tradicionalno, smatram ga zastarjelim. Ne mislim da se obitelj sastoji od heteroseksualnog para i njihovog biološkog djeteta. Ne vjerujem u unaprijed određene uloge. Mislim da djevojčice mogu nositi plavo i igrati se kamionima, a dečki nositi ružičasto i igrati se lutkama.

Mislim da su neki ljudi rođeni u pogrešnom tijelu i da se ne osjećaju dobro sa spolom koji im je priroda pogrešno namijenila. Nadam se da neće popustiti pod društvenim pritiskom, prisiliti se da budu ono što nisu, cijeli život radi toga patiti, a umjesto toga pronaći hrabrosti da budu ono što jesu i budu ponosni na sebe.

Ne volim raditi ono što svi rade i ne volim ono što svi vole. Ne trudim se biti drukčija, to je jednostavno tako oduvijek. Nikada ne nosim boje, uglavnom sam u crnom i ljudi me često pitaju jesam li darkerica. Ne smeta mi to, čak me i zabavlja.

Ne vjerujem u življenje života u tradicionalnom smislu riječi. Ne mislim da moramo završiti školu i faks, pronaći stabilan posao, pronaći si partnera ili partnericu, ozakoniti vezu i proširiti svoj DNA.

Ne vjerujem u ograničenja, ni ona koja si sami zadamo, a još manje u ona koja nam drugi nameću. Ne vjerujem u karijeru u klasičnom smislu riječi i ako jednu riječ ne volim to je onda – stabilnost. Meni je stabilnost sinonim dosade. Preživljavanje umjesto življenja punim plućima.

Vjerujete li vi u sve ovo gore navedeno ili se ne slažete sa mnom, to je sasvim u redu. Za razliku od mnogih drugih koji će vam pokušati nametnuti svoj način razmišljanja, meni to neće ni pasti na pamet. Mislite li drukčije od drugih, ne samo što ću vas podržati nego vam i čestitati na individualnosti i hrabrosti pa čak i ako je vaše mišljenje dijametralno suprotno od mog.

Mislite li kao svi ostali, ponašate li se kao većina i volite li sve što vole i drugi (ili se trudite biti takvi), to je u redu. Bolje je biti jednak drugima nego pokušavati biti nešto što niste, a to isto vrijedi i za sve one koji se razlikuju i strše poput čavla u zidu.

Kako se uklopiti kad se ne uklapate?

dobro-je-biti-drukciji

Prihvatite da se ne uklapate

Najteže je prihvatiti da smo drukčiji, posebno ako smo okruženi ljudima koji se ponašaju i razmišljaju suprotno od onoga kako se mi ponašamo i razmišljamo. Onog trenutka kad shvatite da ste posebni i  nesretni kad se trudite biti isti kao drugi, to je trenutak u kojemu ćete doživjeti prosvjetljenje i početi živjeti svoj život po svojim pravilima.

Ljubav nije i ne bi smjela biti uvjetovana. Ne možete nekoga više voljeti jer se ponaša onako kako vama odgovara i voljeti manje jer se razlikuje od vas. Ukoliko je to slučaj, to nije ljubav i takvi ljudi vam ne trebaju u životu.

Radite na sebi i pronađite hrabrosti da oslobodite svoju individualnost, pokažete svoje pravo lice i ne zamarate se onim što drugi misle pa čak i ako je riječ o vama bliskim ljudima. Tko vas istinski voli, voljet će vas onakve kakvi jeste. Tko ne, možete učiniti sve da toj osobi ugodite ali uvijek će biti nešto što neće biti dobro. Bitka je uzaludna, a vi ste oni koji će ostati na kraju poraženi.

Pronađite svoje pleme

Pa makar to bila grupa identičnih individualaca (i onih koji bi to željeli biti) koji ispred faksa lupaju po bongosima u indijskoj odjeći. Morate li se promijeniti da bi vas netko prihvatio, ta osoba ili više njih nisu dobro društvo za vas.

To ne znači da s njima nešto nije u redu, znači samo da niste kompatibilni i da je najbolje da svatko ide svojim putem. Važno je pronaći svoje pleme ali isto tako nema ništa loše ako ste neko vrijeme sami jer ćete naučiti dosta o sebi.

Vaše pleme ne mora biti veliko. Može biti sastavljeno od samo jedne osobe ali je važno da vas ta osoba razumije, voli, prihvaća i podržava u onome što radite i načinu na koji razmišljate čak i ako se to razlikuje od njenih uvjerenja.

Nije toliko teško pronaći pleme koliko vam se to može činiti na prvi pogled. Najlakše je to učiniti online, na internetu i na društvenim mrežama. Ako se samo malo otvorite i pokažete svoju osobnost, iznenadit ćete se koliko ćete pronaći onih ljudi koji su vam sličniji nego što mislite i s kojima možete biti ono što jeste.

Naučite i prihvatite ono što vas čini sretnima

Mnogi od nas žive život po tuđoj mjeri, ispunjavajući tuđa očekivanja. Koliko god je lijepo usrećiti druge ljude oko sebe, toliko je loše činiti to na račun svoje vlastite sreće i duševnog mira.

Veliki broj ljudi živi onako kako misle da bi trebali živjeti umjesto da dopuste da ih srce odvede u smjeru u kojemu žele ići. Neki ni ne znaju više što žele jer su dopustili okolini da previše utječe na njih i formira im mišljenje.

Svakodnevno se susrećemo s pritiscima sa svih strana. Pritisak dolazi od strane naše vlastite obitelji, ljudi kojima smo okruženi i društva kao cjeline da se ukalupimo u unaprijed zadane okvire i poštujemo unaprijed zadana pravila za koja više nitko ni ne zna tko ih je osmislio i postavio.

Mislimo kako moramo željeti sve ono što se podrazumijeva normalnim da želimo. Smatramo kako je uspjeh školovati se, pronaći dobar posao, imati obitelj, zarađivati dovoljno za otplaćivanje rate kredita stana i pristojnog auta.

Definiramo li uspjeh kroz takve stvari, limitiramo svoj vlastiti potencijal ali najgore, ignoriramo svoje želje. Možda je vama uspjeh pronaći dovoljno vremena za slikanje uljem na platnu ili boravak u prirodi vozeći bicikl.

Možda je vaša ideja uspjeha biti svoj vlastiti šef, baviti se dobrotvornim radom ili putovati svijetom. Koja god bila vaša vizija uspjeha, nemojte je zanemariti. To je vaša vizija, a ne tuđa. Život je samo vaš i imate samo jednu priliku proživjeti ga. Nemojte ga potrošiti živeći tuđi život.

Potrebna je velika hrabrost za priznati si što stvarno želite i kakva osoba želite biti. Još je više hrabrosti potrebno da priznate to drugima ali jednom kad se oslobodite onoga što vam drugi nameću, dobit ćete priliku živjeti svoj život onako kako želite i zaslužujete.

Potražite smisao u svom životu

Puno ljudi se pogrešno fokusira na vanjske pokazatelje uspjeha za koje misle da ih usrećuju. I iako nema ništa loše u tome da ste sretni što si možete priuštiti lijepe stvari, ići u kupovinu kad poželite i kupiti auto koji vas veseli, dovoljno je samo malo istražiti materiju kako biste brzo ustanovili da takve stvari zapravo nisu ono što nas čini sretnima.

Koliko je bogatih, poznatih i uspješnih osoba bilo toliko nezadovoljno da su si odlučili oduzeti ono najvažnije što imaju – vlastiti život? U razloge neću ulaziti jer nisam psihijatar ali potrebno je pronaći viši smisao i razlog postojanja od običnog preživljavanja i činjenja onoga za što mislimo da moramo raditi kako bismo se smatrali uspješnima te kako bi nas i drugi tako vidjeli.

Postavite li si pitanje “je li mi ovo važno i zašto je ili nije” odgovorit ćete si na mnoga pitanja za koja niste ni znali da ih imate. Prestanete li tražiti odobravanje drugih u svemu što radite i otkrijete što je ono što vas čini sretnima, izvući ćete se iz mreže ispletenih društvenih normi za koje mislite da ih morate ispunjavati i uklopiti se u njih.

Zaključak priče je da zaključka nema. Ne trebamo svi progoniti individualnost posebno ako se ne osjećate posebno i ne želite se isticati. Neki ljudi se samo žele uklopiti u društvo i to je nešto što treba poštovati.

No što je s onima koji se ne uklapaju? S kuglama koje netko pokušava ugurati u kockasti kalup? Onim malim postotkom ljudi koji nije sretan unaprijed zadanim pravilima i nametnutim normama? Onima koji se ne boje biti ono što jesu? I onima koji se boje biti ono što jesu?

Prihvatite svoju različitost i nemojte se ni pokušavati uklopiti jer, ukoliko i uspijete, nikada nećete biti sretni. Prestanite toliko željeti biti prihvaćeni od drugih i za početak prihvatite sami sebe.

Nemojte izdati sebe i svoju pravu prirodu. Uostalom, ovaj svijet treba i individualce i konformiste, iako ne u jednakom omjeru.

Uklapate li se? I još važnije, želite li se uklopiti?

Potpis

5 komentara

  1. Ja sam se oduvek isticala, pa sam naučila da mi to isticanje postane zaštitni znak. I nema ništa bolje od toga kad 100% uživaš u sebi i svojoj individualnosti. Kao što nekad reče Volt Dizni, ili mu to bar pripisuju, najzanimljivije je u životu raditi ono što drugi smatraju nemogućim.

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s