Kad sam, prije nešto malo više od godinu dana, pisala o najboljim izvorima besplatnih elektronskih knjiga, napisala sam i kako ne volim elektronske knjige. Tada sam to mislila, a mislim to i danas. Mišljenje mi se rijetko mijenja, a nikada se ne šalim s ozbiljnim stvarima kao što su knjige i čitanje.

U međuvremenu se promijenilo samo to da sam ipak počela čitati elektronske knjige, najviše iz potrebe. Kako u zadnje vrijeme često čitam poslovne knjige, ne vidim smisao u kupovini svih naslova pa se poslužim elektronskim verzijama koje čuvam na iPad-u na kojemu i čitam.

Moram priznati da ta metoda štedi prostor jer ne znam gdje bih pospremila sve te knjige, a štedi i novac jer su elektronske knjige puno jeftinije od klasičnih, tiskanih izdanja. Nekada se nisam mogla ni natjerati da čitam e-knjigu tako da je ovo danas napredak što se mene tiče.

Koliko god sam se trudila, prilagodila svjetlo na ekranu ili koliko god knjiga bila dobra i zanimljiva, jednostavno nije išlo. Danas mogu čitati e-knjige, ne predstavljaju mi više problem, mogu čak i uživati u njima, a s night mode na tabletu ekran nema negativan efekt na oči ukoliko čitam u krevetu prije spavanja.

Znatiželja i nedostatak prostora natjerali su me da ne kupim baš svaku knjigu (posebno poslovnu) koju poželim pročitati i da se, malo po malo, naviknem na novu sjajnu knjigu zvanu iPad. I tako mi je stalno u rukama, zašto onda ne bih na njemu i čitala?

Ali sinoć sam, nakon nekoliko stranica, počela razmišljati kako e-knjige stvarno jesu odlična ušteda prostora (mislim da je nedostatak mjesta nešto s čim se bori svaki knjigoljubac s opsesivno kompulzivnim nagonom kupovine knjiga), kako ih je lako i oslobađajuće izbrisati s uređaja nakon čitanja ili ako zaključimo da knjiga nije dobra ali da svejedno nikada ništa neće moći zamijeniti pravu knjigu.

Izvukla sam rokovnik i počela zapisivati ideje koje su mi padale na pamet i zato danas imamo ovaj tekst o doživljajima koje elektronska knjiga nikada ne može zamijeniti i koji mogu nedostajati pravim knjiškim moljcima.

Ništa ne može zamijeniti miris knjiga

Nemojte se praviti fini, nitko vas neće osuđivati (barem ja neću) ali priznajte da volite miris knjiga i da povremeno prinosite knjigu nosu i duboko udišete taj divan miris printanog papira pomiješan s ugodnim mirisom prašine koji je intenzivniji kako je knjiga starija.

Osim ako ste slučajno alergični na prašinu ili papir, onda vjerojatno ni ne pomišljate na tako nešto i preferirate elektronske knjige. Za sve nas koji volimo držati pravu knjigu u ruci, a ne patimo od alergija, miris knjiga je nešto što bi trebalo prenijeti u parfemsku bočicu.

Ništa ne može zamijeniti okretanje stranica

Priznajem, kriva sam. Volim okretati stranice. Ima mi nešto neobično ispunjavajuće u toj radnji. Ovo je trenutak u kojemu knjiški moljci potvrdno kimaju glavom, a oni koji ne vole čitati zaključuju da sam luda.

Kad čitate knjigu na iPad-u ili e-book čitaču, klikom okrećete stranice što nije baš najzabavnija stvar na svijetu, posebno ako klikate cijeli dan. Naravno, možete i povući prstom preko ekrana, glumeći listanje kako biste okrenuli elektronsku stranicu no to nije to jer ništa ne može zamijeniti osjećaj papira pod prstima i savršen zvuk šuškanja dok listate knjigu.

Ništa nije bolje od fizičkih dokaza

Znate onaj osjećaj kad čitate knjigu pa zabilježite gdje ste stali nekim lijepim obilježavačem (kojega ću ubuduće nazivati bookmark jer obilježavač nije riječ ako mene pitate)? Iako naravno e-čitač zapamti gdje ste stali s čitanjem, malo je toga bolje od ubacivanja bookmarka između stranica knjiga.

Osim toga, s elektronskim knjigama ne možete pratiti napredak čitanja. Naravno, znat ćete na kojoj ste stranici stali ali nećete imati fizički dokaz o tome. Nema onog osjećaja kad pročitate 50% knjige ili kad se približite kraju i vidite koliko vam je još malo ostalo stranica.

Nekada vas ta spoznaja ispunjava užasom jer je knjiga bila dobra pa je ne želite završiti, a nekada olakšanjem jer ste napokon pročitali nešto što nije bilo toliko zanimljivo koliko ste se nadali.

Knjiga je uvijek tu

Vjerojatno ste uočili da knjige nije potrebno puniti što je zapravo jako zgodno posebno ako idete na putovanje. Knjiga je uvijek tu i čeka samo vas da je uzmete u ruke i počnete čitati te je čitate koliko god želite. Baterija je uvijek puna.

Elektronski čitači imaju problem koji se obično pojavi u najnezgodnijem trenutku, kad nemate pored sebe utičnicu. Koliko god željeli čitati, ako je čitač prazan, ugasit će se što klasičnom knjiškom moljcu može predstaviti priličan stres.

Zamislite samo da se nalazite pri samom kraju odličnog trilera, niste uspjeli otkriti ubojicu, letite avionom u Australiju i beeep, beeep…čitač zatreperi i ugasi se. Otišao na spavanje, a s njim i vi jer sljedećih 18 sati nema punjenja.

Elektronski čitač ne možete posuditi

Bit ću iskrena i reći da nisam pretjerano luda za posuđivanjem knjiga jer nemam s tom praksom dobra iskustva. Osim toga, uz sve što pamtim i zapisujem, zadnja stvar koja mi treba je praćenje kome sam što posudila.

Mnogim ljudima ćete ispasti i čudak ukoliko ih počnete ispitivati jesu li pročitali knjigu i kad će vam je vratiti, a još je gore kad vam je ne vrate u istom stanju u kojem su je dobili. No, članovi obitelji koji vole čitati i s kojima dijelite isti životni prostor imaju pristup knjigama i priličan je problem imate li ih u elektronskom obliku.

Osim ukoliko nemate više tableta ili čitača, nezgodno je davati svoj gadget drugima na čitanje jer su velike šanse da će vam zatrebati, ako ne vama za čitanje onda za ostale aktivnosti koje na njemu radite.

Ništa nije bolje od zavirivanja na kraj knjige

Nemojte sada reći da sam vas ovom izjavom šokirala. Kao da vi niste nikada prelistali knjigu do kraja i vidjeli što se dogodilo, a onda nastavili mirno čitati. Ili niste? Priznajem da sam kriva i da povremeno zavirim na kraj knjige, posebno ako mi je toliko dobra da osjećam da je proždirem i da ću je završiti prije vremena.

Onda saznam što se dogodilo i mogu mirno i opušteno nastaviti čitati. I ne, ne pokvari mi to nastavak čitanja. S elektronskim čitačima je problem jer morate klikati do besvjesti da biste došli do kraja pa i najznatiželjnija osoba poput mene izgubi volju negdje na pola puta.

Ima li ljepšeg prizora od punih polica

Ne znam za vas ali meni su knjige ukras, a ne nered. Da, police pucaju pod njihovom težinom. Nisu sve knjige iste boje i veličine. Miješaju se meki i tvrdi uvezi. Ali…knjige su ukras i sam pogled na njih ispunjava srećom.

Jednom mi je jedna osoba predložila, u najboljoj namjeri, da pospremim sve knjige u kutije ili kupim zatvorene police jer će sve izgledati urednije. Ima sreću što još uvijek razgovaramo ali, treba oprostiti onima koji ne znaju što govore.

Kad imate elektronske knjige, slažete ih na hard disk uređaja, a ne na police. Virtualna polica nije upola tako lijepa i zabavna poput prave, fizičke, ponekad i prašne police pune knjiga. A tek kad obrišete prašinu i složite sve knjige…koji je to osjećaj.

Dođe mi da si skuham kavu, uvalim se u fotelju i satima gledam policu dok joj se divim i biram što ću sljedeće čitati.

Elektronske knjige imaju svojih prednosti, to se ne može poreći. Kao što sam napisala na početku, čitam dosta poslovnih knjiga i svjesna sam da se takvu literaturu ne isplati kupovati u papirnatom obliku.

Uz to, pojave se neke knjige koje imate želju pročitati ali ste svjesni da nemaju pretjeranu vrijednost i da će zauzeti mjesto pa je bolja investicija uložiti nekoliko dolara na Amazonu i spremiti knjigu na hard disk.

Ali, vjerojatno ste kao ljubitelji knjiga svjesni ovih sitnica koje zapravo nisu sitnice, a toliko utječu na užitak čitanja. Moderna tehnologija, koliko god dobra i korisna bila, ipak nam nikada neće moći zamijeniti neke stvari, osjećaje i doživljaje.

Pitate li mene, staru, papirnatu, prašnu i mirisnu knjigu nikada ne može zamijeniti ni jedan elektronski čitač.

Koje je vaše mišljenje o ovoj temi? Pronalazite li se u ovome? Ili više volite e-knjige?