casual friday

Zašto se ljudi uvijek žale?

Kako je moguće da tako pada kiša? A baš sam planirala ići u šetnju. Dan mi nikako nije dobro počeo. Ispraznio mi se akumulator na autu jer sam zaboravila ugasiti svjetla, ne mogu vjerovati da mi se to dogodilo.

Kako sam morala ići u grad, a auto ne mogu upaliti, morala sam ići tramvajem. To je tek bila tortura! Kakav užasan promet, kakva gužva u tramvajima. Prvo sam ga čekala 10 minuta na kiši, jedva ušla koliko je već ljudi bilo unutra, a najgore od svega su djeca sa školskim torbama na leđima.

Kako se pomakneš tako naletiš na nečiji ruksak. Iako, tolika je gužva da se jedva možeš micati. Naravno, tuđi kišobrani su mi kapali po cipelama i u nekoliko minuta bila sam cijela mokra. Jedva sam došla do grada.

U pošti sam čekala 25 minuta, mislim da nitko ne zna raditi svoj posao. U trgovini nisam uspjela kupiti sve što sam planirala jer imaju loš menadžment i nisu obnovili zalihe goji bobica. Najgore od svega je bilo vraćanje kući tramvajem i ponavljanje te muke ispočetka.

Nevjerojatno je kolika je gužva u prometu, kako su ljudi neljubazni, djeca neodgojena i općenito, ništa mi ne ide po planu. Mislim da me hvata i prehlada uz sve, a takva mi je gužva na poslu da si ne mogu priuštiti ni jedan slobodan dan.

Zvuči li vam ovaj tekst poznato? Ili barem neki njegov dio? Mislim da nema osobe koja se barem jednom dnevno ne požali na nešto, najčešće na promet, vrijeme ili svoj posao. Često na sve zajedno što poprima razmjere prave bujice kukanja i žaljenja.

U zadnje vrijeme sve više uočavam koliko se ljudi žale. Ne znam jesam li postala osjetljivija na kukanje i ide mi na živce više nego obično ili se ljudi žale više nego što su se prije žalili. Normalno je požaliti se, tu i tamo, na nešto što nam smeta ili nam je podiglo tlak na sekundu ili dvije. Štoviše, i zdravo je ne držati sve u sebi.

Problem nastaje kad se ljudi počnu toliko žaliti na sve u svom životu i svijetu koji ih okružuje da više nisu svjesni koliko se žale i ne znaju više ni reći nešto pozitivno jer pozitivno više ne vide od toliko negativnosti.

Mislim da bi svijet bio puno optimističnije mjesto, a ljudi imali više energije i odlučnosti da se pokrenu kad ne bi toliko vremena gubili na kukanje o beznačajnim stvarima i događajima.

casa-optimizam

Je li vaša čaša pola puna ili pola prazna?

Jesu li osobe koje se vole žaliti negativni ljudi? Doktor psihologije Guy Winch odlično je prikazao razliku između optimista, pesimista i serijskih kukača.

Optimist: Vidi čašu napola punu

Pesimist: Vidi čašu napola praznu

Serijski kukač: Čaša u kojoj je voda je malo otkrhnuta na rubu, a voda nije dovoljno hladna. Najvjerojatnije jer je iz slavine, a ne flaširana kakva je trebala biti. Čaša je i malo mutna što znači da nije dobro oprana, tko zna kakvih virusa je imala osoba koja ju je držala prije mene. Zašto se samo meni uvijek događaju ovakve stvari?

Najgore od svega, osoba koja se voli žaliti ne mora nužno biti negativna osoba. Vrlo često je riječ o veselim i dobro raspoloženim pojedincima. I dok negativne osobe sve oko sebe vide crno i loše, a najčešće su i same svjesne svoje negativnosti, osoba koja se voli žaliti najvjerojatnije ne zna kako se drukčije izraziti ili joj nedostaje tema za razgovor.

Zašto se ljudi vole žaliti?

Ne žalim se, samo objašnjavam!

Jer vole biti žrtve

Ima nešto u igranju žrtve što ljude strašno privlači. Ne sve, neke. A oni koji vole biti žrtve usavršili su kukanje do savršenstva. Žrtva i mučeništvo poznati su ljudskom rodu još od vremena kada je nastala Biblija, pa vjerojatno i ranije samo što nije zapisano.

Brojne su priče o onima koji su se žrtvovali za spas druge osobe, svog sela ili cijelog čovječanstva. Te osobe, nakon inicijalno pretrpljene boli, postaju heroji u očima drugih jer su se usudili zagristi metak kako bi spasili nešto ili nekoga od obično nezamislivog zla.

Na žrtve se svi nekako sažalimo, a kako su kukači toga svjesni, dobro koriste karte žrtve i mučeništva u svoju korist. Žrtve ćete najčešće pronaći u uredima.

To su oni koji sjede za svojim kompjuterima i uzdišu dok ih ne pitate što ih muči nakon čega će vam objasniti, s pogledom mučenika, kako imaju toliko posla da ne znaju otkud da krenu. Onog trenutka kad maknete pažnju s njih, počet će rašpati nokte ili čitati sportske vijesti na stranici skrivenoj iza otvorenog Word dokumenta.

Jer se nije pristojno hvaliti

Ljudi se vole i pohvaliti, to je normalno ali svatko s kvocijentom inteligencije većim od sobne temperature zna (ili bi trebao znati) da hvalisanje nije baš osobina koju se lako tolerira. Lako digne živce čak i onima koji nemaju razloga biti ljubomorni na hvalisavca.

Pa ako vam se sad počnem hvaliti s iznosima koje zarađujem, putovanjima na koja idem i dizajnerskim stvarima koje posjedujem, možda ću vam dići tlak. Možda će bolje zvučati ako, usput u razgovoru, spomenem kako sam bila na Havajima prošli tjedan ali, bez brige, nije bilo baš tako dobro da imate razloga biti ljubomorni što vi niste išli.

Kikiriki na letu u prvom razredu nije bio dovoljno slan, krevet u penthouseu hotela je bio malo tvrđi nego što mi se svidjelo, od 15 dana padala je kiša puna 2 dana i izgubili su mi Gucci torbu na aerodromu.

Zvuči li bolje? Ili možda ne?

Jer vole začiniti priču

Znate li one ljude koji odu kupiti cigarete i onda o njima čitate u crnoj kronici – “Otišao kupiti cigarete prije 25 godina, nije se još vratio!”? Ne znam ni ja, ali zato znam ljude koji uvijek dožive nešto dramatično pri svakom svom izlasku iz kuće.

Ode platiti račune u poštu i čeka 55 minuta u redu do parkinga, u međuvremenu naravno počne i kiša. Ode kupiti kruh i samo što se ne potuče za zadnji integralni sa sjemenkama s kupcem pored sebe. Ode prošetati mopsa i naleti na luđaka s 4 pit bulla bez lajne i radi toga mora napraviti krug od 5 kilometara (kroz blato) da dođe kući jer ne želi proći pored njih.

Priča prodaje proizvod ili u ovom slučaju priču. Ljudi vole pričati o sebi, svom životu i svojim dogodovštinama. Problem je u tome što, ako osoba nije Indiana Jones, najvjerojatnije ima život koji nije vrijedan priče.

Nije da je išta loše u takvom životu ali nije baš zanimljivo za slušanje. I zato oni pametni odluče malo začiniti priču, a što je bolji začin od katastrofe? Ljudi vole dobru tragediju i kvalitetnu katastrofu. To im privlači i zadržava pažnju.

Nikoga ne zanima kako se vaš slatki mops veselo igao pola sata s 4 razigrana pit bulla nego kako su 4 krvoločna pit bulla skoro pojela vašu sirotu zgužvanu bebicu. I vas skupa s njim dok je tetovirani i ćelavi vlasnik samo gledao. Vjerojatno ima i kriminalni dosje.

Jer je to dio kulture i genetike

Jeste li ikada slušali kako ljudi daju komplimente jedni drugima, a onda se skoro poubijaju ne bi li umanjili dobiveni kompliment?

Primjer 1

Osoba A: Odlično izgledaš!!!

Osoba B: Ma neeee izgledaaam, imam podočnjake jer pol’ noći nisam spavala koliko je mala plakala.

Primjer 2

Osoba A: Mmmmmmm, kako je fin kolač!!!

Osoba B: A ne znam baš…meni se čini kao da nisam stavila dovoljno šećera. A malo mi je kao i pocrnio odozgo. Nije se baš ni dovoljno digao.

Primjer 3

Osoba A: Baš si se sredila danas!

Osoba B: Ova stara krpa??? Ta haljina je kupljena kad sam studirala (prije 25 godina)

Kad nam netko da kompliment, a mi odgovorimo sa “znam, hvala” ne zvučimo dovoljno skromno. Štoviše, odajemo dojam pretjerano samouvjerene i umišljene osobe. Ali, pokušamo li umanjiti dobiveni komplimet i usput se požalimo onda je to valjda u redu. Kompliment je primljen na znanje, a mi smo ipak zadržali dozu skromnosti.

Jer se tako lakše komunicira s ljudima

Vozimo li se zajedno u liftu ili zapnemo u onom 55 minutnom redu u pošti i počnete pričati sa mnom o bitku, nebitku i smislu života, u najboljem slučaju ću vas ignorirati, a u najgorem posumnjati da s vama nešto ozbiljno nije u redu.

Sa strancima, koliko god da ste raspoloženi za razgovor, o nekim stvarima jednostavno ne pričate. No, počnete li se žaliti na čekanje od 55 minuta, na kišu koja je upravo pala, na to da ste vi ovdje, a vaše dijete kisne pred vrtićem jer kasnite po njega, ne samo što ćete možda uletjeti preko reda nego vam možda i brže prođe vrijeme jer ćete nekoga zapričati. A kako brže pronaći zajedničku temu od nečega na što se možete žaliti?

Mali savjet, čekate li sa mnom u redu, nemojte ni o bitku, a nemojte ni kukati. Koliko god se trudili nećete me zapričati.

Jer kukanje spašava živu glavu

Znate li zašto kasnim? Ne zato što sam čitala cijelu noć, a ujutro mi je želja za ustajanjem bila na nuli nego zato što sam zapela u liftu, zapela u prometu, pukla mi je peta na cipeli, pas mi je povraćao, mačka je pojela zlatnu ribicu, kasno skužila da pada kiša pa se vraćala po kišobran…život nema više smisla.

Klinci vrlo rano otkriju da se isplati laganje upakirati u kukanje pa će složiti tužnu priču zašto nemaju zadaću ili se nisu pojavvili prva 3 sata u školi. Ili ne mogu raditi tjelesni jer ih boli koljeno. Na poslu ćete čuti brojne tužne izgovore zašto nešto nije završeno na vrijeme.

Kukanje spašava živu glavu. Uspijete li iskukati dovoljno tužnu i uvjerljivu priču, možda se i spasite od posljedica.

Ima li lijeka protiv kukanja?

Nema i neće ga nikada bi biti čak i ako spadate u one teoretičare zavjere koji svu krivnju svaljuju na farmaceutsku industriju i multimilijunske korporacije. Lijek protiv žaljenja i kukanja nikada neće biti pronađen.

U ljudskoj prirodi je da se žalimo, neki manje, neki više, a neki ne mogu otvoriti usta da prvo što izađe van nije kukanje neke vrste. Zapravo, što su ljudi stariji, to se više vole žaliti.

Kao da na taj način žele reći – Gle, imam već dovoljno godina i sve znam. Ovaj okrutni svijet i majka priroda me nisu uništili iako su pokušali. Put mi nije bio lak i sad ću ti ispričati SVE o tome do zadnjeg detalja.

Volite li se vi žaliti?

Potpis

7 komentara

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s