casual friday

Zašto je dobro trošiti novce?

novac

Gotovo da nije moguće surfati internetom, a da ne iskoči barem nekoliko savjeta o financijama i to već na prvoj stranici pretraživanja. Kako uštedjeti u novoj godini? Kako se pripremiti za potencijalnu krizu? Kako otplatiti hipoteku, a ne živjeti na konzervama sljedećih 30 godina? Kako se odgovorno ponašati prema novcu? Kako luksuzne stvari zamijeniti onim jeftinijima i skoro ne primijetiti?

Društvene mreže pune su profila backpackera i ljudi koji pripadaju novom pokretu poznatom i po imenu van life (život u kombiju), a koji se odnosi na (najčešće) par (uglavnom s psom) koji putuje svijetom u preuređenom Sprinteru što, koliko god zgodno zvučalo, definitivno ne spada u smještaj od 5 zvjezdica. Osim toga, stručnjaci su za budžet i rastezanje financija posebno ako svoju strast i ideju još uvijek nisu pretvorili u posao.

Kao što ste do sada već mogli i sami shvatiti, internet je pun savjeta o štednji i odgovornom postupanju prema osobnim financijama ali jako je malo tekstova o tome kako trošiti kao milijunaš kad to nisi (a uz potrošačke navike teško da ćeš ikada postati), kako uživati u luksuznim stvarima i zašto si je potrebno barem jednom godišnje priuštiti odmor iz snova u hotelu s maksimalnim brojem zvjezdica.

Ne zvuče li ovi naslovi puno bolje i optimističnije?

Možda ste čuli priču o Ronu Readu, naizgled potpuno siromašnom mehaničaru i domaru na benzinskoj postaji u Vermontu koji je kaput kopčao zihericama, vozio rabljenu Toyotu Yaris kojoj su se raspadala sjedala, a svako jutro mu je susjed u lokalnom dineru plaćao doručak jer mu ga je bilo žao.

Da skratimo priču, kada je Ron umro 2014.g u 92. godini, iza sebe je ostavio 8 milijuna dolara za koje nije nitko znao osim njega. Većinu (6 milijuna) ostavio je lokalnoj bolnici i knjižnici. Prije nego što se poveselite i zaključite kako je ipak moguće postati milijunaš s plaćom domara samo ako skromno živite i puštate susjede da vam plaćaju doručak, moram vas upozoriti da je Ron bio investicijsko čudo i u malom prstu držao znanje o burzi, dionicama i investiranju.

Kako je napisao The Wall Street Journal, Ron je imao nevjerojatan njuh za dobre dionice pa su ga uspoređivali i s Warrenom Buffettom. Većinu dionica posjedovao je desetljećima, a među njima su bile dionice Johnson & Johnson, Procter & Gamble, General Electric i J.P. Morgan Chase.

Što je bilo Ronu da je odlučio živjeti tako skromno, a držati milijune u banci? Je li mu bio dovoljan minimum pa je odlučio sve čuvati kako bi ostavio u dobrotvorne svrhe? Je li želio postati poznat nakon smrti i osigurati si da mu se ne zaboravi ime? Možda je očekivao da će živjeti vječno i eventualno ipak uživati u svojoj zaradi? Odgovor na to pitanje nitko ne može dati pa ni njegova obitelj koja se morala zadovoljiti s 2 milijuna dolara nasljedstva.

Mnogi ljudi ne troše ili nerado troše ne zato što nemaju (u ovom tekstu nije riječ o tome da morate živjeti pod mostom kako biste si priuštili Lancome kremu) nego jer osjećaju grižnju savjesti kad potroše na sebe i previše su opsjednuti razmišljanjem i planiranjem budućnosti. Mnogi očekuju i vječan život pa vjeruju kako će uživati kad odu u penziju, a onda nikada do nje ni ne dođu. Novac ne vrijedi baš puno kad si par metara pod zemljom.

S druge strane, oni koji rado troše i ne zamaraju se ni malo oko toga također imaju svojih emocionalnih problema koje pokušavaju izliječiti kupovinom. Rijetko kad im uspije, a kako kupuju više tako se i sve manje vesele kupljenom jer im postane uobičajeno dok se negativne emocije i dalje gomilaju. Novac ipak ne kupuje zdravlje i sreću, barem ne kad su veći problemi u pitanju.

Dakle, ni jedna od ove dvije krajnosti nije zdrava ni dobra osobina. Ne morate se ponašati kao pijani Rus, posebno ako date zadnji novčić na skupe cipele pa vam isključe struju ali dobro je ponekad i nagraditi samoga sebe, bez grižnje savjesti, za sav naporan rad koji radite.

Pitate li se u koju kategoriju ja spadam, reći ću vam da je to ona koja vjeruje u to da se ponekad moramo nagraditi nekom sitnicom koja nas veseli, ukoliko si je možemo priuštiti i najvažnije od svega – koju ćemo koristiti ili će nam poboljšati doživljaj korištenja.

Nikada ne štedim na tehnici jer me iskustvo naučilo da su mi laptop, mobitel i dobre slušalice nešto što svakodnevno koristim u radu i da nemam živaca svake dvije godine mijenjati laptop zato što baterija traje 2h ili sistem ne može podnijeti 10 otvorenih tabova na Google-u.

Ista je stvar i s telefonima, mora biti brz i responzivan i mora se tako ponašati neko vrijeme, a istovremeno imati odličnu kameru jer je nemam namjeru kupovati, nositi je sa sobom i igrati se postavkama.

Kozmetika? Ne štedim ni na kozmetici jer je volim i za neke stvari koje koristim vidim da imaju pozitivan učinak što trošenje ne čini tako bolnom procedurom. No, kad bih kupila roza cipele s petom od 13 cm ili tirkiznu haljinu s volanima nekog poznatog dizajnera, poslala bih samu sebe na slikanje glave jer su to stvari koje meni ni najmanje ne koriste i ne vesele me.

Kako onda znati kada trošiti s veseljem, a kada osjećati grižnju savjesti?

štednja-trošenje

Kod trošenja i kupovine važno je imati na umu vrijednost koju dobivamo za potrošene novce. Kad kupujem sebi ili drugima, uvijek preferiram potrošiti više ako znam da se ta stvar sviđa onome kome je namijenjena nego uštedjeti i kupiti nešto što osoba neće nikada koristiti. Tako potrošen novac, pa makar iznos bio minimalan, najgore je potrošen novac.

Kada se ne smijete osjećati krivima što trošite?

Kad imate što potrošiti

Potpuno je logično da je izrazito loša ideja kupiti nešto, neovisno o tome koliko vam se sviđa, sa zadnjim resursima kojima raspolažete, a onda se ostatak mjeseca pitati kako ćete platiti račune, hranu i ostale potrepštine bez kojih se ne može živjeti.

Odgovornost prije svega ali, kad zadovoljite one dosadne i nužne izdatke, dobra je ideja priuštiti si neku sitnicu samo zato što vas veseli.

Kad nas ta stvar ili iskustvo uveseljava

Netko voli dizajnerske torbe, netko skupu tehnologiju, kozmetiku, izlaske u restorane, putovanja ili igrice za PlayStation. Što god vas veselilo, a znate da ćete koristiti duži vremenski period, znači da vam ta kupovina ne bi trebala izazivati grižnju savjesti.

Što kad volite sve od navedenog? To bi mogao biti problem ako niste bogati nasljednik s milijunskim fondom ali u tom slučaju je potrebno odrediti prioritete. Što vas veseli najviše? I onda potrošiti na to, a sve ostalo ostaviti za neki drugi put.

Kad ste to zaslužili

Oduvijek volim podmićivati samu sebe nagradama za neki obavljeni posao. Ponekad je motivacija tako slaba da jedino što vas može pokrenuti je nagrada u obliku nečega što želite, a još uvijek nemate. To nije nešto čega se treba sramiti.

Pa, ako morate pojesti žabu i obaviti nešto što vam se ne da, što izaziva puno truda, energije i vremena ili za to morate dodatno učiti i usvajati nova znanja, obećajte si nagradu nakon obavljenog posla. Samo vodite računa da je riječ o nagradi koju si pod normalnim okolnostima ne biste priuštili.

Kad vam je nešto potrebno

Više puta sam napomenula kako ne štedim na tehnici jer je koristim, volim i nemam volje često mijenjati. Iz tog razloga ću kupiti flagship-e laptopa i mobitela i koristiti ih sve dok ne vidim da postaju preslabi ili prespori za one zadatke koje im svakodnevno zadajem.

Kad znate da ćete nešto koristiti svakodnevno i da vam to pomaže u radu, ne trebate štedjeti ako ne morate. Uvijek je pametnija investicija kupiti nešto kvalitetno pa makar potrošili više nego uštedjeti i raditi kompromise.

Kad treba popraviti raspoloženje

Nećemo se zavaravati, shopping većini ljudi popravlja raspoloženje koliko god to jednostavno i plitko zvučalo. Sama pomisao na donošenje nove stvari kući podiže razinu hormona sreće u mozgu. Iako shopping ne liječi emocionalne probleme pa ako previše trošite u nadi da ćete popraviti nagomilane probleme, nije loše odustati od te navike i potražiti pomoć. Ali povremena kupovina nakon lošeg dana brz je način poravljanja raspoloženja.

Trošenje novca nije loše

Novac je stvoren da bi se trošio. Ne želite završiti poput Rona s početka priče, zar ne? Barem ja ne želim jer novac malo znači kad se nalazite nekoliko metara pod zemljom i ne možete uživati u njemu. Obitelj i oporuka? Nije loše usrećiti obitelj ali ako se previše vesele radi onoga što ste im ostavili, a više vas nema, onda imate puno veći problem od trošenja. Slažete li se?

Svjesno trošenje je dobra ideja. Nesvjesno trošenje na stvari koje vam nisu potrebne ili vas ne vesele je loše. Upravo iz tog razloga dobro je odvojiti određeni dio budžeta za zabavu ali istovremeno znati što vas usrećuje i na što se isplati potrošiti.

Mene nikada ne vesele izlasci u restorane ili klubove i ne volim na to trošiti. Potrošim li na ručak ili večeru vani svotu koju smatram neprimjerenom, loše ću se osjećati. Istovremeno, potrošim li taj iznos na kremu za lice ili poklon nekome koga volim, neću ni razmišljati o tome da sam nešto potrošila. U tome je razlika.

Sve dok vodite računa na što trošite, što kupujete, koliko ste sretni radi toga, a ne upadate u dugove i možete platiti račune, nemate razloga biti pod stresom i imati grižnju savjesti radi kupovine.

Kupujete li samo radi navike i jer tražite sreću na pogrešnom mjestu, imate problem koji ni jedna stvar, koliko god lijepa ili skupa bila, neće riješiti. Poanta je da budete svjesni troška, držite se okvirnog budžeta, ne upadate u dugove i točno znate što vas čini sretnima, a što ste kupili jer vam je bilo dosadno, a kreditna kartica pri ruci.

Dobro je misliti o budućnosti ali nikako nije dobro zanemariti sadašnjost. Budućnost je pametno planirati ali ona je jako neizvjesna. Sadašnjost je ovdje, sada i jedino što sigurno imamo. Zato je potrebno opustiti se i uživati u trenutku, naravno, ukoliko si to možemo priuštiti.

U koju vi kategoriju spadate? Onu koja misli da će živjeti vječno i jednom napokon uživati u plodovima svog rada ili u onu koju veseli kad priušti nešto lijepo sebi i drugima?

Potpis

2 komentara

  1. Svakako u kategoriju, koja si ponekad priušti nešto lijepo za obitelj i sebe, sukladno mogućnostima. Život je jedan i treba izbjeći onu staru izreku: Kad sam mogao, nisam mogao, sad kad mogu, sad ne mogu. Ali svakako ne treba pretjerivati.😊

    Liked by 1 person

Komentari su isključeni.