casual friday putovanja

Strasbourg – bajkoviti glavni grad Europe

Uvijek sam imala osjećaj da su Nijemci prilično paranoičan i ksenofobičan narod. Uostalom, i povijesni događaji nas u to mogu uvjeriti čak i ako na trenutak posumnjamo. Zato me nije trebala iznenaditi reakcija koju smo doživjeli kada smo iz Njemačke odlučili otići na izlet u Strasbourg.

Iznenadilo me, možda zato jer nije bila riječ o reakciji (jednina) nego reakcijama (množina) od strane više osoba kada smo, gospodin Orbis i ja, izjavili da idemo u posjetu susjedima Francuzima.

Reakcije su bile ovakve:

  • Vi niste normalni!
  • Što ćete u Francuskoj?
  • Francuska je prljava!
  • Francuzi su prljavi!
  • Previše imigranata!
  • Idete autom??? Vi niste normalni!!!
  • Idete autom??? Ni slučajno!!!
  • Ukrast će vam auto!
  • Skinut će vam gume s auta! Možda i motor!
  • Francuska policija je nesposobna!

Kako smo bili u Kehlu, što je mali gradić od nekih 34.500 stanovnika u pokrajini Baden-Württemberg, dobra je vijest da im je Strasbourg prvi susjed odmah preko Rajne. Autobusi voze više puta dnevno, a cijelo putovanje traje 20-ak minuta.

Ali, tko se još vozi busom? Ako već ostavljamo auto na sigurnom u Njemačkoj gdje nam nitko neće skinuti gume, motor ili najgore – ukrasti auto, a ako se i dogodi nešto slično barem znamo da je policija sposobna, onda nećemo ići ni autobusom kao bezvezni turisti.  Ići ćemo pješice preko mosta koji dijeli Kehl i Strasbourg, prošetati se i malo istražiti okolinu.

strasbourg-1

Poput svih ludih ideja nije se ni ova pokazala kao najbolja, a ja sam si samo još jednom dokazala da u životu treba slušati samo sebe i ignorirati savjete čak i kad su dobronamjerni. Zašto se onda uvijek zeznem i poslušam? To mi je i dalje misterij.

Šetnja od Kehla do Strasbourga mogla bi se nazvati ugodnom, jer dobar dio puta od oko sat vremena ide kroz prekrasno održavan park i šumu, da taj dan nije valjda bio najtopliji zabilježen u novijoj povijesti Njemačke koja je inače poznata po blažim ljetima.

Naoružani vodom i kremom za sunčanje s faktorom 50+ uputili smo se prema opasnoj Francuskoj da se svojim očima uvjerimo kakve nas to prljave strahote očekuju s druge strane.

strasbourg-2

Nema ništa ljepše od šetnje zelenilom, slažete li se? Posebno kad je to zelenilo održavano i uredno. Iako, nakon otprilike pola sata parka na više od 35 stupnjeva, počela sam priželjkivati autobus. Bila sam čak spremna riskirati motor i koju gumu od auta samo da se riješim hodanja po suncu.

strasbourg-3

Ulazak u grad, poput svih ostalih rubnih dijelova bilo kojeg grada na svijetu, nije pretjerano impresivan. Dobro je, barem nema divljaka koji skidaju gume na autima, nema ni zapaljenog smeća na ulicama u stilu Mad Maxa ali nema se ni nešto specijalno za vidjeti. Očito ćemo se još morati nahodati do centra.

Nemojte me pogrešno shvatiti, jako volim hodati ali ne na 35 stupnjeva, kroz parkove i predgrađa dok u glavi preispitujem lošu odluku oko koje se više ništa ne može učiniti. Volite li i vi vrtjeti loše odluke u mislima dok ne izludite sami sebe?

strasbourg-4

Kako se približavamo centru tako situacija postaje bolja. Još kad uočim slatke kafiće i restorane uz kanale, pa se sjetim kave čiju aromu već osjećam u zraku, odmah dobivam energiju za duplo veće korake samo da što prije dođem do cilja i kofeina.

Strasbourg je prekrasan, u to nema sumnje, a nema ni traga scenama iz Mad Maxa, tko bi rekao. Riječ je o gradu smještenom na lijevoj strani Rajne i glavnom gradu pokrajine Alsace. 1988. godine UNESCO je centar Strasbourga proglasio svjetskom baštinom, a u njemu su smještena i središta međunarodnih organizacija unatoč tome što nije glavni grad.

Titula UNESCO-a je dobivena s razlogom jer je centar Strasbourga mjesto kao iz dječje bajke. Ne bi vas iznenadilo da iz jedne od romantičnih kućica izađu vještica, patuljak i nekoliko životinja koje govore.

strasbourg-6

Prvo što ćete učiniti kad odete na jednodnevni izlet u neki novi grad i to pješice iz druge države je otići u turistički ured kako biste se raspitali kada ide zadnji autobus za Kehl i gdje možete kupiti kartu. To je prvo što bi vam palo na pamet ali vam savjetujem da to ne učinite jer od toga nema nikakve koristi. Zašto, saznat ćete na kraju putne priče.

Prvo se treba pobrinuti za hranu, po mogućnosti tradicionalnu. Srećom, grad je pun prekrasnih malih restorana koji nude domaću kuhinju po popularnim turističkim cijenama. Ali, na to se nemojte obazirati jer osim hrane i pogled nešto vrijedi pa vam savjetujem da zanemarite sve one savjete o tome kako će vas oguliti u centru (iako hoće) i sjednete u neki kvart na ručak pa prođete jeftinije jer je dio iskustva i ručak u centru grada.

strasbourg-7

A što jesti u Strasbourgu? Pa Flammkuchen ili Tarte flambée što je jelo koje ne smijete propustiti. Što je Flammkuchen? Zamislite jako, jako, jako tanko razvaljano tijesto za pizzu premazano gustim vrhnjem i zapečeno s komadićima slanine, gljiva ili raznih vrsta sira. Ili možda slatku verziju s borovnicama ili jabukama s cimetom pa flambiranu Calvadosom. To je Flammkuchen.

flammkuchen-strasbourg

Da, jednako je savršenog okusa kao i izgleda, tradicionalno je četvrtastog ili okruglog oblika. U Alsaceu je Flammkuchen najobičnije tradicionalno jelo koje se nikada nije smatralo posebnim radi svoje jednostavnosti.

Onda je na scenu došlo ludilo zvano pizza, Starsbourg je postajao sve zanimljiviji turistima iz cijelog svijeta, a Flammkuchen je dobio svoje mjesto u jelovnicima čak i najskupljih restorana. Danas ne možete otići iz Strasbourga da niste probali Flammkuchen, a ako vam se to slučajno dogodilo, onda se morate vratiti samo radi njega.

strasbourg-8

Grande Ile, doslovnog prijevoda Veliki otok, povijesno je središte Strasbourga smješteno na eliptičnom poluotoku na rijeci Ill te je pravi primjer srednjovjekovnog grada. To je, ujedno, i dio grada pod zaštitom UNESCO-a, u kojemu ćete uživati u crkvama, katedrali, zgradama iz gotičkog razdoblja i fantastičnim tradicionalnim restoranima.

strasbourg-9

Nije tajna da mi je gotika najdraže razdoblje pa su mi tako i gotičke katedrale obično najljepše. Ni ona u Strasbourgu nije bila iznimka. Katedrala Notre Dame de Strasbourg katolička je katedrala i iako je djelomično izgrađena u romaničkom stilu uzima se za primjer kasne gotičke arhitekture.

Katedrala je visoka 142 metra i šesta je najviša crkva na svijetu te je vidljiva iz brojnih dijelova Alsacea i Schwarzwalda. Poznata je i po 18 metara visokom astronomskom satu, jednom od najvećih na svijetu.

strasbourg-10

Najbolje što možete učiniti, kako biste uživali u ljepoti i kompleksnosti izrade katedrale, je sjesti u kasno ljetno popodne u jedan od brojnih kafića smještenih u podnožju i uživati u pogledu na preciznost izrade dok je obasjava zalazeće sunce. Vjerujte mi kad kažem da je to prizor koji se ne zaboravlja.

Granit koji je vađen u planinskom lancu Vosges za vrijeme gradnje katedrale zaslužan je za njen lagano ružičasti odsjaj koji se posebno dobro vidi kada je obasja sunce.

strasbourg-12

Strasbourg je grad kao iz bajke braće Grimm, barem što se njegovog centra tiče. Gdje god se okrenete pronaći ćete kadar vrijedan slikanja i, ako ste imalo maštoviti, počet ćete zamišljati da se i sami nalazite u 16. ili 17. stoljeću i zaboraviti na sve turiste i gužvu oko sebe.

strasbourg-13

Petite France ili Mala Francuska dio je starog centra prepoznatljivog po kućama obrubljenim drvenim gredama, karakterističnom stilu gradnje za tu pokrajinu, koje se reflektiraju u kanalu koji ih okružuje što je posebno vidljivo za lijepog vremena.

U ovom dijelu grada u povijesti u živjeli mlinari, ribari i kožari te se ovdje odvijala većina trgovine i biznisa. Postoji jedna zanimljivost vezana uz ime Petite France s kojom ću vam možda uništiti bajkovito raspoloženje.

Ovaj dio grada nazvan je Petite France u 16.stoljeću jer je u njemu bila smještena bolnica za obiljele od sifilisa. Kako su Nijemci smatrali da je to francuska bolest koju isključivo Francuzi prenose (Franzosenkrankheit) i za koju su odgovorni, tako je četvrt dobila ime koje se zadržalo do danas.

U svakom slučaju, četvrt je toliko romantično lijepa da ćete poželjeti ostati u njoj cijeli dan i uživati u prizorima prekrasne arhitekture, šarenih kuća, drvenih greda i cvijeća na svakom koraku.

strasbourg-14

Vrijedi upozoriti sve buduće putnike koji planiraju posjetiti Strasbourg da engleski nije baš popularan jezik. Nisu Francuzi neljubazan narod, iako se trude tako izgledati, ali iz njima poznatih razloga odbijaju pričati na bilo kojem jeziku osim na svom.

Većina znakova i natpisa je na francuskom. U turističkom uredu u centru grada izrazito loše govore engleski, a ako imate sreće naletjeti na dvojezičnost u restoranu, drugi jezik će najvjerojatnije biti njemački. S obzirom na blizinu Njemačke, pretpostavljam da su upoznati s jezikom ali ga svejedno odbijaju pričati. Znam, pokušala sam.

No, to nema previše veze jer je svim trgovcima i ugostiteljima na umu ipak samo profit, a turistima i putnicima zadovoljavanje vlastitih potreba pa je univerzalan način komuniciranja rukama, nogama, izrazima lica i dimnim signalima i ovdje prihvaćen i prepoznat.

strasbourg-15

Želite li kupiti suvenir tipičan za Alsace onda ćete kupiti nešto s motivom rode. U Strasbourgu je sve u znaku rode jer su one simbol pokrajine te znak dobre sreće i plodnosti što je i objašnjenje porijekla priče da rode nose djecu. U svakom slučaju, roda ne nedostaje u suvenirnicama. Od šalica i kišobrana s motivom rode do kuhinjskih pomagala i plišanih roda na privjescima za ključeve.

Legenda kaže da ako vidite rodu kako leti iznad kuće, uskoro će se vratiti s bebom jer je baš na putu prema podzemnom jezeru gdje se duše umrlih ponovno rađaju. Roda će izabrati bebu iz jezera, zamotati je u paketić i dostaviti vam je u kuću. Ako vam to zvuči ludo samo podignite pogled u Strasbourgu i na krovovima brojnih kuća kao i stupovima vidjet ćete rodina gnijezda. Pitajte lokalce o rodama i bit će sretni da vam ispričaju ovu priču.

strasbourg-17

Naravno, nužno je napomenuti da se u Strasbourgu nalaze i Europski Parlament, Vijeće Europe, Europski sud za ljudska prava i brojne druge organizacije koje, apolitičnu osobu poput mene, ni najmanje ne zanimaju što je razlog radi kojega nismo išli na drugi kraj grada kako bih uslikala staklenu zgradu parlamenta.

Kako se dan primicao kraju, odlučili smo još malo uživati u svjetlima grada noćnog Strasbourga i zaputiti se prema autobusnoj stanici koja će nas odvesti nazad do Kehla i našeg auta s motorom i sve četiri gume. Sjećate li se da sam na početku putne priče rekla da je odlazak u turistički ured besmislen? Sad ćete otkriti i zašto.

Nakon otprilike 45 minuta brze šetnje do autobusne stanice na samom ulazu u grad (pored koje smo prošli u svom dolasku), a na koju nas je uputila djelatnica turističkog ureda s napomenom da zadnji autobus odlazi u 23 sata, u daljini smo vidjeli svjetla autobusa kako napušta stanicu.

Bilo je malo iza 22 sata. U šali sam se okrenula prema gospodinu Orbisu i rekla “Što misliš da je ovo naš bus i da se ženska zeznula, haha”. “Haha”, odgovorio je gospodin Orbis, “imamo još dosta vremena do zadnjega”.

Pokazalo se da sam vještica, još jednom. Nakon što smo došli na stanicu i provjerili red vožnje, pokazalo se da zadnji autobus odlazi u 22 sata i da je to upravo onaj koji smo vidjeli u daljini.

“Što ćemo sad????” uzviknula sam. “Ništa, pješice”, hladnokrvno je odgovorio gospodin Orbis kojega malo toga može uznemiriti, a najmanje šetnja od sat vremena kasno navečer iz Strasbourga do Kehla.

“Pa nećemo valjda pješice po tom mraku”, po glavi su mi prolazile priče o divljim Francuzima, gumama na autima i sličnim strahotama kojima su nas uplašili susjedi Nijemci.

“Imaš možda bolju ideju?”, pitao je gospodin Orbis. Kako sam zaključila da mi je jedina ideja povratak u grad i pokušaj traženja hotela u Strasbourgu o čemu smo malo razmišljali i vrlo brzo odbacili jer ne samo što nismo imali četkice za zube nego bismo hotel pronašli tko zna kad, odlučili smo se na ponoćnu šetnju.

Moram napomenuti da iz nekog razloga nije radio internet ni na jednom mobitelu što je razlog zašto nismo zvali taksi, a i ono malo lokala u tom dijelu grada je bilo zatvoreno u to doba. Krenuli smo pješice, a meni je pao kamen sa srca kad sam shvatila da postoje dva puta i da se po noći ne moramo vraćati kroz park. Znate što kažu, ako želite neprilike, hodajte po parkovima u kasne noćne sate.

Šetnja od Strasbourga do Kehla po mrklom mraku prošla je bez incidenata ali i bez ostalih šetača. Po cesti su jedino prolazili auti kojih nije nedostajalo, a uz nju su bile strateški raspoređene prostitutke, smještene na metar udaljenosti jedna od druge sa svake strane.

Prilično buđenje i povratak u realnost iz bajkovitog dana je kada vidiš mlade žene koje u štiklama od 10 centimetara i minimalnim krpicama stoje uz cestu debelo nakon zalaska sunca. Rastuži te prizor. Još više kad shvatiš da ne možeš ništa učiniti po tom pitanju. Odjednom ti se ponoćna šetnja čini kao sitnica, a suvenir s rodom koji nosiš u torbi nekako besmislen.

A onda je došlo još jedno buđenje, zazvonio je mobitel, a na ekranu je pisalo – Mama! Mama koja ne bi bila ni najmanje sretna da sazna za našu avanturu.

“Halo mama, evo upravo smo se uparkirali u Kehlu i baš sam se htjela javiti. Bilo je super, na sigurnom smo! Laku noć!” Nisam joj rekla da do Kehla imamo još više od pola sata ni malo bajkovite šetnje. Zašto je dovoditi do stresa prije spavanja?

Jeste li bili kada u Strasbourgu? Imate li vi neki bajkoviti grad koji preporučujete za posjetiti?

Potpis

3 komentara

Komentari su isključeni.