Ah, Bella Italia. Zemlja u kojoj planiram jednog dana kupiti malu kamenu kućicu, kuhati pastu i pisati u vrtu pod drvetom cijeli dan. Nije tajna da sam zaljubljena u Italiju i da je to zemlja koju sam posjetila najviše puta.

Nije tajna ni da sam se sa svakog putovanja vratila na oblačiću i još uvjerenija da mi je potrebna kamena kućica i drvo ispod kojega se može pisati. Kao ni to da sam prilično nesretno stvorenje kad se vraćam iz Italije i još u autu počinjem planirati put nazad.

Ima neka neobična i tajna veza između mene i malih talijanskih gradova koju ne mogu objasniti ali Italija je jedino mjesto koje sam posjetila, a na kojemu se osjećam kao kod kuće.

Vjerojatno mi odgovara opušten mentalitet, njihova “požuri polako” filozofija, dolce vita i činjenica da se ne zamaraju previše čak ni onim s čim bi se trebali možda zamarati. U Italiji se ni ja ne zamaram, ne razmišljam i sve shvaćam vrlo opušteno čak i kad se na više od 30 stupnjeva penjem uz stepenice Positana što bi me pod normalnim okolnostima izbacilo iz cipela.

Na svojim putovanjima jako volim proučavati okolinu. Ne samo povijesne, kulturne i moderne znamenitosti ili prirodu koja me okružuje nego najviše od svega i ljude u njihovom prirodnom okruženju.

Volim promatrati turiste i gledati što rade, kako se ponašaju i kako reagiraju na okolinu u kojoj se nalaze ali više od svega volim promatrati domaće ljude. Zanimljiv mi je njihov stav, pokreti, mimika, jezik kojim se služe i interakcija s drugim ljudima.

Nađem li se u stranoj zemlji čiji jezik slučajno govorim (ili natucam), obavezno ću se potruditi popričati (i propričati) na tom jeziku čak i ako završi smijehom svih koji sudjeluju u razgovoru.

Kad si u stranoj zemlji, osim što je uvijek dobra ideja (i znak poštovanja) poštovati tuđe običaje i pravila, dobro je u rukavu imati i nekoliko trikova koji mogu sačuvati vrijeme i živce, a ponekad i novce. Kad dovoljno proučiš neku zemlju i provedeš u njoj dovoljno vremena da je dobro upoznaš, onda znaš i trikove kojima ćeš se poslužiti drugi put ili lekcije koje prvi put naučiš na teži način.

13 savjeta koji će vam olakšati sljedeće putovanje u Italiju

Neće ići bez udobnih cipela

Znam da mnogi naglašavaju važnost udobne obuće na putovanjima ali udobnost je posebno važna u Italiji. Istanbul sam prehodala u balerinkama. Ne mogu reći da su mi stopala bila presretna nakon putovanja ali se nije ni ništa strašno dogodilo. U Italiji sam pokušala s balerinkama i već nakon dva koraka mi je bilo jasno da ta ideja neće funkcionirati.

Male, strme kamene ulice zahtijevaju obuću u kojoj nećete osjećati svaki kamen. U kojoj nećete iskrenuti gležanj i koja se neće sklizati na uglačanom kamenu. Možda je problem u meni jer vidim Talijanke kako hrabro grabe u cipelama od 10 centimetara i hodaju ulicom koja se penje pod kutem od 45 stupnjeva. Kako im to uspijeva, ne znam. Znam samo da u Italiju više ne idem bez tenisica.

Jedite kao lokalac

Najgora stvar koja se može učiniti u Italiji je otići u fast food i naručiti hamburger. Još je gore otići u internacionalni restoran i naručiti hranu kakvu možete jesti i kod kuće (znate, pohanu piletinu, pire i salatu od kupusa).

Najbolje što u Italiji možete napraviti je sjesti u lokalnu trattoriu, po mogućnosti tamo gdje vidite i Talijane da jedu, i naručiti pizzu ili pastu. Bolju hranu nećete pronaći, kao ni svježije sastojke i ručno valjanu tjesteninu kuhanu savršeno al dente ili pečenu u krušnoj peći.

Čak ako ste i izbirljivi s hranom, sjetite se da je McDonald’s u Italiji najgori izbor.

Nemojte očekivati bogat doručak

Talijani ne vole doručak i najčešće se zadovolje cappuccinom i keksom ili kolačićem. Iako većina hotela nudi doručak čak ni hoteli s 5 zvjezdica nemaju izbor kakav biste očekivali ili na kakav ste navikli u hotelima te kategorije drugdje u svijetu.

U Italiji ćete na doručku najčešće vidjeti toliki izbor slatkoga od kojega ćete pasti u šećernu komu samo kad ga pogledate. Pronaći ćete razne kekse, punjene ili obične koje možete namazati pekmezom ili čokoladom, torte, slatka lisnata peciva, a u nekim hotelima sam čak pronašla i sladoled, tiramisu i semifreddo.

Ne bunim se, volim slatki doručak (samo bez čokolade). Ali ako ste vi više za klasiku, pronaći ćete je ali ne u izboru kakav biste očekivali.

Nemojte raditi velike planove za nedjelju

Ako ste kojim slučajem nedjeljom u Italiji, taj dan je najbolje uzeti za odmor i regeneraciju. Talijani su tradicionalni po pitanju nedjelje i uglavnom ništa ne radi, ni trgovine, čak ni neki kafići/restorani, a često su zatvoreni i muzeji i galerije.

Želite li biti poput pravih Talijana, neka i vama nedjelja bude dan za opuštanje, odmor i boravak u prirodi.

Zaboravite kreditne kartice ali ne zaboravite na coperto

Ne volim nositi gotovinu niti plaćati s njom i uvijek provlačim karticu jer mi je tako zgodnije i komotnije. U Italiji to nije moguće jer većina mjesta ne prihvaća kartice, a ako i prihvaćaju onda na Amex možete zaboraviti. Primaju li uopće karticu, pitat će vas za Visu ili Master ali neće biti sretni radi toga i to najčešće nije praksa u trgovinama, suvenirnicama, malim kafićima i obiteljskim restoranima.

Talijani vole gotovinu i zato je najbolje zaboraviti da uopće imate kartice i plaćati isključivo gotovinom. Isto tako, u Italiji nije običaj davati napojnice (eventualno se ostavi 1 ili 2 eura ili se račun zaokruži na okrugli broj) ali nemojte da vas iznenadi coperto.

Coperto je naknada koja će vam posebno biti naznačena na računu, a iznosi obično između 2 i 5 eura. Praksa datira još iz srednjeg vijeka kada su ljudi voljeli odlaziti u gostionice ali samo na piće jer tada još nije bio običaj jesti vani. Kako bi nešto zaradili, gostioničari su se dosjetili naplatiti mjesto za sjedenje (posto coperto), a praksa se zadržala do danas.

Coperto znači da zapravo plaćate svoje mjesto, tanjur, čašu, pribor za jelo i sve što se nakon vas mora oprati ili zamijeniti. U Rimu je coperto zabranjen zakonom ali na drugim mjestima u Italiji nije pa se nemojte iznenaditi kad vidite da vam je račun veći od očekivanja.

Pitajte što je besplatno, a što se plaća

Kako je u Rimu coperto zabranjen, sjetili su se drugih metoda kako naplatiti turistima pa ćete tako često prije ručka dobiti kruh ili mala predjela. Iako su predjela najčešće besplatna ponekad se dogodi da ćete ih platiti jednako ili samo malo manje od ručka.

Zato je dobra ideja pitati ukoliko vidite da ste dobili nešto što niste naručili i odlučno to vratiti ako vam se ne svidi cijena ili ne želite plaćati ono što niste tražili.

Volite li kasno ručati, zaboravite na to

Talijani imaju svoje običaje kojih se drže čak i na turističkim mjestima. To znači da nećete moći pronaći ručak kad poželite, posebno ako planirate jesti između 14 i 19 sati. Većina restorana uopće ne poslužuje ručak, a mnogi ni ne rade do 19 sati iako primaju rezervacije za večeru.

Ogladnite li u tom vremenu morat ćete ipak otići u fast food ili u supermarket po sendvič i nadati se da ćete izdržati do rezervacije u 19. Usput je i dobra ideja rezervirati stol jer to svi rade (uključujući i domaće stanovništvo) i moglo bi se dogoditi da se navečer nahodate u potrazi za slobodnim stolom.

Pristojno se obucite

Ljeti u Italiji uvijek je dobra ideja imati laganu odjeću koja više pokriva nego otkriva jer je temperatura visoka, a sunce jako. Osim toga, Talijani u crkvama imaju dress code koji se mora poštovati inače u njih nećete ući. I za žene i muškarce vrijedi isto pravilo, nema otkrivenih nogu i ramena.

Volite li ipak biti minimalni, a usput želite i u crkve, dobra je ideja nositi u torbi nešto što lako možete obući ili se zagrnuti prije posjete crkvi.

Budite spremni da ćete platiti vodu, a da je latte mlijeko

Amerikanci kavu s mlijekom zovu latte. Latte im je često izraz i za bilo koju blažu kavu, a taj izraz su pokupili mnogi koji se služe engleskim i gledaju filmove bez titlova. Problem je u tome što u Italiji latte znači mlijeko, a konobari često ne znaju dovoljno dobro engleske izraze ili su jednostavno neraspoloženi za turiste jer sam jednom prilikom vidjela kako su donijeli za susjedni stol čašu mlijeka umjesto željene kave.

Naravno, bilo je smijeha, mlijeko je vraćeno, a kava je vrlo brzo stigla. Je li se konobar samo šalio ili je bio ozbiljan, ne zna se ali u Italiji se kava shvaća prilično ozbiljno i svaka vrsta kave ima svoje ime.

Isto tako, u Italiji nema besplatne vode pa ako naručite vodu uz kavu ili uz ručak pitat će vas želite li običnu ili s mjehurićima. Neovisno o tome koju naručite dobit ćete je u boci i za nju platiti. Iako sam čula da je voda iz slavine sigurna za piće, Talijani ipak u restoranima i kafićima nemaju običaj posluživati je.

Naručiti cappuccino iza 11 sati ujutro je 8.smrtni grijeh

Najviše volim crnu kavu i cappuccino koji je u Italiji toliko savršen da zaboravim na sve ostalo osim njega. Ali, Talijani cappuccino piju ujutro i nakon toga ga ignoriraju i piju druge tipove kave. Stranci piju cappuccino uvijek i cijeli dan. Uključujući mene.

“Amerikanka?” pitao me konobar u hotelu nakon što sam 3. dan za redom naručila 5. cappuccino u nizu između 15 i 20 sati. “Nope, susjeda iz Hrvatske”, odgovorila sam mu, a onda smo 15 minuta pričali o cappuccinu na mješavini engleskog i talijanskog, ruku i nogu.

Kupite sve karte online

Iako je talijanski pojam vremena najblaže rečeno elastičan, najgore što možete napraviti na svom talijanskom putovanju je gubiti vrijeme. Vrijeme ćete najučinkovitije izgubiti čekajući u redovima da kupite kartu za muzej ili lokalnu znamenitost jer stajati na suncu nije ugodno, a ponekad se čekanje protegne i na više sati.

Iskusnim putnicima je to smiješno, kao i Talijanima, jer svi oni znaju da se karte mogu kupiti na internetu, isprintati kod kuće ili pospremiti elektronsku kopiju u telefon koji svi nosimo stalno sa sobom.

Planirate li obilaziti muzeje i zanimljive lokacije koje se plaćaju, ne zaboravite da živimo u 21. stoljeću, da je tehnologija ovdje da nam pomogne, a da internet olakšava život. Volite li se sunčati, onda je kupovina karata na licu mjesta najbolja ideja.

Tražite i dobit ćete ali očekujte da ćete izazvati sablazan

Talijani jako ozbiljno shvaćaju svoju kavu i svoju hranu. Toliko ozbiljno da, osim ako nije riječ o izrazito turističkim lokalima u kojima ćete dobiti bezukusnu turističku hranu, a osoblje jedva čekati da vas se riješi jer se gosti izmjenjuju kao na pokretnoj traci, neke stvari jednostavno ne idu zajedno i nisu logične pa ih nemojte ni očekivati.

To znači cappuccino iza 11 sati (iako ćete ga dobiti kad ga tražite) i još neke sitnice koje po talijanskim pravilima nisu normalne. Jednom sam tražila parmigiano i skoro ubila konobara. Pokazalo se da na moju pastu ne ide parmigiano iako je, nakon mog šokiranog pogleda, vrlo brzo došao i naribao mi sir na tjesteninu.

U Italiji, kao i u cijelom svijetu, vrijedi pravilo – ako ne pitate nećete ni dobiti. Iako, ovdje biste mogli dobiti i više, u najblažem slučaju neobičan pogled, komentar, a vjerojatno i smijeh nakon što se uvjere da ih ne možete čuti.

U Italiji je hrana izrazito regionalna, a domaće je najbolje

Na jugu Italije zaljubila sam se u cannoli, tko je gledao Kuma, zna što je to. Tko nije, cannoli je kolač od okruglo zamotanog i pečenog tijesta punjenog namazom koji varira u okusima ali uvijek sadržava ricotta sir.

Cannole nije moguće pronaći ni u jednom dijelu Italije osim na jugu. Isto tako, pizza se razlikuje od regije do regije pa je tako na jugu debele, napuhane i mekše korice, a u Toskani korica gotovo i ne postoji i u ravnini je s cijelom pizzom.

Želite li jesti pesto od bosiljka ići ćete u Genovu, a za bolognese u Bolognu. Paradajz u salatama je uvijek zreliji i slađi na jugu dok ga na sjeveru preferiraju manje zrelog. Spaghetti al pomodoro se smatraju uvredom jer je riječ o jednostavnom jelu i u restoranima koji drže do sebe i tradicionalne autentične kuhinje to jelo nećete pronaći na jelovniku.

Isto vrijedi i za fettuccine alfredo za koje 90% Talijana nije nikada čulo ali su zato Amerikanci dobro upoznati s njima što je odmah znak da je riječ zamci za turiste kao i jelima zvučnih naziva za turiste poput lasagne alla bolognese, prosciutto e melone ili cotoletta alla milanese. Nepostojeća talijanska jela koja ćete previše platiti, s tradicijom nemaju veze, a obično su prije bila smrznuta, ranije pripremljena i podgrijana.

Italija je prekrasna zemlja puna mjesta vrijednih istraživanja, posebno manjih gradića koji su kao sa slika velikih renesansnih majstora. Ako niste, trebali biste je posjetiti barem jednom, a onda će vam dobro doći da znate što više o lokaciji na koju idete.

Iako je dobro imati na umu neke detalje, ne treba se ni previše zamarati posebno na odmoru i putovanjima. Želite li cappuccino u 17h, naručite ga. Želite li parmigiano na ribi, naručite ga. Želite li cannole u Milanu, nećete ih pronaći.

Ali, chi se ne frega (koga briga)? U Italiji ste, a to je najvažnije.