casual friday

Kako prestati odugovlačiti i pokrenuti se u samo dvije minute dnevno

koala-1

Ne želim se hvaliti ali uglavnom nisam sklona odugovlačenju. Odugovlačenje, otezanje, odgađanje ili kako god želite nazvati stanje izbjegavanja obavljanja neodgodivih obaveza jednostavno nije nešto što mi je poznato pod normalnim okolnostima.

To što sve moram napraviti odmah i sad, po mogućnosti iste sekunde vjerojatno je povezano s mojom ludom ljubavlju za planiranjem, organiziranjem i držanjem stvari pod kontrolom. Da, pomalo sam control freak ali o tome ćemo nekom drugom prilikom.

Činjenica je da ne volim odugovlačiti jer koja je svrha odugovlačenja ako nas na kraju opet sve dočeka samo još u većoj količini i dodatno zakomplicirano? A tko si želi dodatno komplicirati život? Ja definitivno ne želim što je i razlog zašto izbjegavam otezanje, jedem žabe za doručak i križam obaveze s popisa što mi predstavlja neopisivo zadovoljstvo.

Volite li i vi križati stvari s popisa? Ima nešto posebno zadovoljavajuće u tome, sigurno se slažete ukoliko ste poput mene. Ali, da se vratimo na temu o odugovlačenju koje mi je uglavnom potpuna nepoznanica sve dok me ne poklopi previše neugodnih obaveza istovremeno pa se malo pogubim i zaključim da je zabijanje glave u pijesak najbolja metoda nesuočavanja s problemima.

Problem nojeve metode ili zabijanja glave u pijesak je sljedeća, poput noja koji se zakopa u mjestu i misli da je siguran zato što ne vidi ništa oko sebe iako svi vide njega potpuno je jednako i s nama ljudima koji samo figurativno zakopavamo glavu u pijesak.

To što odbijamo vidjeti problem i pravimo se da ne postoji ne znači da problem nije tu i da nas neće dočekati još veći, gori, strašniji i kompliciraniji ukoliko ga odlučimo ignorirati. Jer ignoriranje uglavnom prolazi samo neko kratko vrijeme prije nego što problem eskalira do nenormalnih razmjera, a mi više ni sami ne znamo kako da se uhvatimo s njim u koštac i riješimo ga.

Sve se to moglo izbjeći samo da smo reagirali na vrijeme ali eh…odugovlačenje nas je spriječilo u tom naumu i uvalilo u više problema nego što smo spremni glasno priznati. Činjenica je da svi odugovlačimo, u većoj ili manjoj mjeri.

Nema osobe koja barem jednom nije “zaboravila” na neku neugodnu obavezu, zatrpala je pod tepih, čekala da stvar eksplodira i opali je po nosu prije nego što je bila prisiljena reagirati i preuzeti kontrolu te se natjerati da obavi neodgodivo.

Upravo zbog moje navike za rješavanjem obaveza odmah i sad, iznenadilo me kad sam shvatila da već danima odugovlačim. Ne samo da odugovlačim nego odbijam razmišljati o obavezama koje moram odraditi jer me razmišljanje o njima dovodi do stanja ozbiljnog stresa.

U čemu je stvar? U tome da za malo više od tjedan dana idem na prilično veliko putovanje, da moram obaviti nevjerojatno puno toga u vrlo malo vremena i da se odbijam pokrenuti s mjesta.

Zašto? Tko zna? Ja definitivno ne znam jer mi je to gotovo nepoznat osjećaj. Mislim da je problem u previše planova, previše zadataka, previše obaveza i premalo vremena što me sve, kad se skupi zajedno, dovodi do stanja stresa i paralize radi koje se ne mogu pokrenuti. Ne pomaže ni činjenica da se stvarno mrzim pakirati.

A što se manje pokrećem to više gledam kako vrijeme prolazi, shvaćam da nisam ništa napravila, da će biti ozbiljne panike ako se uskoro ne pokrenem i što sam svjesnija problema sve sam više pod stresom, a sve manje sklona djelovanju.

Ali, kako ne volim odugovlačiti, a trenutno ne volim ni samu sebe jer odugovlačim i na vrat si stavljam dodatni stres i pritisak koji mi stvarno nisu potrebni u životu, odlučila sam objaviti rat privremenoj lijenosti, vratiti se na pravi i stari put, a usput i malo proučiti što uzrokuje odugovlačenje i kako se boriti s tom neugodnom osobinom.

Što uzrokuje odugovlačenje?

Newtonov prvi zakon gibanja ili zakon inercije (lat. inertia=lijenost) kaže da svako tijelo ostaje u stanju mirovanja ili jednolikog gibanja po pravcu sve dok vanjske sile ne uzrokuju promjenu tog stanja.

Još je Aristotel bio fasciniran fizikom pa je tako i on smatrao da se tijelo giba samo ako na njega djeluje određena sila. Aristotel je razlikovao i dvije vrste gibanja, prirodno koje nastaje radi težnje tijela prema njegovom prirodnom mjestu i nasilno koje je izazvano silama koje potječu iz nebeskog područja.

Zaključak koji bi se mogao primijeniti na ljudsku vrstu je sljedeći – ljudi su uglavnom inertna bića koja se neće gibati ukoliko ne moraju i ako ih netko ne šutne punom silom te im promijeni stanje i putanju.

Zašto se neki gibaju više, a neki manje ovisi o stupnju motivacije i još više o disciplini jer, disciplina je ono što nas pokreće i onda kada nestane motivacije. Cijeli naš život određen je navikama kojih se čvrsto držimo i teško odričemo.

Da se vratim još jednom na Newtona, tijela zbog inercije uvijek nastoje održati svoje stanje gibanja nepromijenjenim. Ako miruju onda i dalje žele ostati u stanju mirovanja, a ako se gibaju ne žele stati. Za svaku promjenu gibanja potrebno je vrijeme tijekom kojega okolina djeluje na tijelo u gibanju.

Primijenimo li Newtonov zakon na ljudsku vrstu dobivamo odgovor na pitanje zašto su neki pojedinci savršeno organizirani, spretni i neskloni odgađanju dok su drugi nepomični, inertni i skloni prakticiranju nojeve metode (ne)rješavanja problema i (ne)suočavanja s obavezama.

Što se više krećemo kretanje nam postaje navika i više ne možemo stati. Ukopamo li se na jednom mjestu više se nećemo moći pomaknuti dok nas ne pokrene neka sila i pomakne nas iz stanja mirovanja.

Tajna kretanja ili mirovanja krije se u našim navikama i disciplini o kojoj ovisi jesmo li spremni implementirati nove navike u svoj život i najvažnije od svega – jesmo li ih se spremni pridržavati i kad zagusti.

koala

Ali kako unijeti u svoj život nove navike i još gore, pridržavati ih se?

Kako kaže James Clear u svom bestseleru Atomic Habits, potrebno je primijeniti dvominutno pravilo koje kaže – želiš li započeti s novom navikom, ona ti mora oduzeti manje od dvije minute vremena.

Zašto nova navika mora oduzeti manje od dvije minute? Zato što je glavna ideja učiniti navike što jednostavnijima i bržima kako bismo ih lakše implementirali u svoj život i ne poželjeli odustati odmah na početku iz straha da će biti preteško.

Zamislite da, naprimjer, želite početi čitati knjige. Niste do sada bili osoba koja se može pohvaliti svojim čitalačkim navikama ali mislite da bi vam knjige dobro došle za osobni rast i napredak (dobro mislite). Ali, kako početi čitati kad vam je jasno da to niste nikada prakticirali i da ne volite knjige?

Tako što ćete uzeti Rat i mir i pročitati ga od korica do korica u tjedan dana. Ovisno o izdanju, Rat i mir sadrži otprilike 1300 stranica. Niste li do sada čitali, pozlit će vam samo od pomisli na toliko debelu knjigu, a dokrajčit će vas kad je uzmete u ruke.

Bacite li se ambiciozno na posao velika je mogućnost da ćete vrlo brzo odustati jer će vas uplašiti količina stranica, slova, riječi i rečenica. Odustat ćete ili ćete, u najboljem slučaju, odgoditi ideju čitanja za neka bolja vremena iako je i vama i meni jasno da se to neće dogoditi.

Što sad? Primijenit ćete pravilo od 2 minute, uzeti knjigu i pročitati jednu stranicu. Isto pravilo se može primijeniti i na sva ostala područja života i ideje koje želite provesti te navike koje želite implementirati.

  • želite li se baviti jogom prvo kupite spužvu za vježbanje joge
  • želite li početi trčati prvo zavežite tenisice
  • želite li pospremiti kuću prvo obrišite prašinu s jedne police
  • želite li napisati roman prvo napišite jednu rečenicu

Shvaćate li princip? Kad se uspijete natjerati da pripremite sve potrebno za usvajanje nove navike, prakticirajte tu naviku 2 minute jer se tada ona neće činiti tako bolnom i teškom.

Želite li ići na maraton ali niste nikada trčali? Za početak zavežite tenisice, izađite iz stana, namjestite štopericu i trčite 2 minute. Samo 2 minute, a onda se vratite kući. Želite li cijeli život naučiti talijanski ali vam se ne da, učite ga 2 minute i prestanite. I tako svaki dan.

Što će se dogoditi nakon nekog vremena? Identificirat ćete svoje želje i ciljeve što će vam pomoći da ili usvojite novu naviku ili odustanete od nje jer je jasno da vas ne zanima baš toliko koliko ste mislili da vas zanima.

Otkrijete li da se spremate za trčanje i trčite po dvije minute mjesec dana bez prestanka, možda je vrijeme da povećate vrijeme jer ste i tako već vani i krećete se. Krećete se malim koracima prema novoj osobi koja želite biti u budućnosti, a to je osoba koja živi zdravim životom i sprema se za maraton.

Dvije minute svakodnevnog trčanja bolje su od sjedenja pred TV-om s vrećom čipsa u krilu. Dvije minute čitanja knjige bolje su od toga da uopće ne čitate. Dvije minute učenja talijanskog bolje su od toga da ne naučite ni jedan strani jezik.

Kreirate li ritual kojega se pridržavate počinjete se kretati u pozitivnom smjeru kreiranja nove rutine i usvajanja novih navika. Učini li se početak dovoljno jednostavnim imat ćete više volje za nastavak usvajanja navika, pretvaranja tih navika u rutinu i pridržavanja nove rutine dok ne počnete vidjeti rezultate svog rada.

A kako su ljudi bića opsjednuta rezultatima, upravo će vam ti rezultati pomoći da se osjetite motiviranije i da pronađete u sebi disciplinu koja vam nedostaje u trenucima nedostatka motivacije i kada poželite odustati od svega.

Što je s mojim odugovlačenjem? Rekla bih da ću primijeniti pravilo od 2 minute već popodne i za početak barem otvoriti ormar kako bih vidjela s čim raspolažem, složila sliku u glavi što mi je potrebno i počela se pakirati da ne moram to raditi zadnji dan.

Svima nam je jasno da je najteže pokrenuti se i krenuti, zato vjerujem da pravilo od 2 minute ima smisla i da je dobro kako i zvuči. Činjenica je da ljudi vole odgađati jer je odgađanje manje bolno i stresno od suočavanja s problemom.

Što god čitali, nema lijeka za odugovlačenje jer nema ni osobe na svijetu koja nije, barem jednom u životu, odgodila nemilu obavezu za neko drugo vrijeme. U ljudskoj je prirodi da ćemo odgoditi sve što možemo jer ne ne volimo biti izvan zone ugode.

Problem nastaje kada odgađamo toliko da nam ta navika počinje negativno utjecati na kvalitetu života ili nas dovede do stanja nepotrebnog stresa jer se, prije ili poslije, moramo suočiti s neodgodivim.

Zato, imate li problema s odgađanjem, a puni ste želja i planova, pokušajte primijeniti na sebi pravilo od 2 minute i učinite nešto dobro za sebe. Čak ako i ne uspijete usvojiti novu naviku i odustanete nakon nekog vremena, to što ste neko vrijeme radili nešto novo 2 minute dnevno bolje je nego da niste radili ništa.

Imate li vi problema s odugovlačenjem i kako se borite protiv toga?

Potpis

One comment

Komentari su isključeni.

%d bloggers like this: