casual friday

Steve Jobs, anti-moda i ljubav prema crnim dolčevitama

steve-jobs-turtleneck

Ranih 80-ih godina 20. stoljeća Apple je bio mladi i dinamični start-up, a Steve Jobs otkačeni vizionar i poduzetnik željan učenja i novih ideja. Nakon što je posjetio Sony tvornicu u Japanu i prošao kroz sve odjele kako bi naučio o poslovnoj kulturi i novim načinima poslovanja, zainteresiralo ga je što svi zaposlenici, uključujući CEO-a Akio Morita, nose jednake uniforme.

Morita je objasnio da nakon 2. svjetskog rata ljudi nisu imali novaca za odjeću, a još manje za odjeću koju bi mogli nositi na posao. Želeći im pomoći, Sony je odlučio izraditi identične uniforme i olakšati život svojim zaposlenicima.

Vremena su prolazila i mijenjala se, ljudi su si mogli priuštiti odjeću ali Sonyjeve uniforme, iako dizajnerski promijenjene, ostale su konstanta koja je pomagala da se kvalitetnije povežu s kompanijom.

Jobsu se ideja toliko svidjela da je, nakon što se vratio u Cupertino, dogovorio sastanak s dizajnerom Miyakeom i prezentirao zaposlenicima ideju jednakih uniforma. Ideja nije prošla uspješno jer su Jobsa agresivno otjerali s pozornice, a dok nije odbacio ideju nitko nije htio s njim razgovarati.

“Uh čovječe, kako su me izviždali s pozornice kad sam spomenuo ideju uniforma”, rekao je Jobs svom biografu Walteru Isaacsonu, “ali zato imam svoju zalihu uniforma da mi potraje do kraja života.”

Iako ideja nije prošla kod ostatka Appleovog tima, Jobs je poželio uniformu za sebe i rekao Miyakeu da dizajnira nešto što će nositi svaki dan. Vjerojatno i sami, kada pomislite na Stevea Jobsa, u glavi imate njegovu sliku u crnoj dolčeviti, plavim trapericama i bijelim tenisicama.

To je bila uniforma koju je Miyake osmislio, Jobs prihvatio i do zadnjeg dana se iz nje nije skinuo, a radi koje je postao prepoznatljiv u cijelom svijetu. Većina poslovnih ljudi preferira tradicionalnu poslovnu odjeću ali Jobs nikada nije bio tradicionalna osoba, a još manje osoba koja želi nositi odijelo u kojemu se ne može slobodno kretati.

I tako je rođena legendarna crna dolčevita i lik nove poslovne osobe i poduzetnika koju su kasnije prihvatili mnogi drugi poput Marka Zuckerberga koji je poznat po trapericama i sivim majicama i Elizabeth Holmes CEO-a propalog Theranosa koju svi pamte po crnom odijelu s crnom dolčevitom.

Držeći se uniforme, Jobs je postao jedan od najprepoznatljivijih CEO-a na svijetu. Dok bi se netko drugi, na njegovom mjestu, odlučio za tradicionalno dizajnersko odijelo Jobs se odlučio na netradicionalan pristup i kreirao savršen osobni brend.

Iako je Jobs često objašnjavao kako mu uniforma skraćuje vrijeme koje bi proveo ispred ormara i pomaže mu da se kvalitetnije i bolje fokusira na posao, u tome leži samo dio istine. Ništa što je Steve Jobs činio nije bilo slučajno.

Vrlo je dobro znao koliko je važno kreirati jak osobni brend koji će mu pomoći u jačanju poslovnog brenda Applea. Bio je svjestan koliko će mu prepoznatljiv i ležeran imidž pomoći u stvaranju unikatnih veza s kupcima.

S druge strane, želio je imidž koji će točno pokazivati tko je on kao osoba. Želio je pokazati da je buntovnik i da razmišlja drukčije što su osobine koje je Apple uvijek naglašavao u svom brendiranju i oglašavanju proizvoda.

Isto je tako bio svjestan da će, bude li se odlučio za tradicionalnu poslovnu odjeću, biti samo još jedan CEO u moru drugih CEO-a koji izgledaju identično i klonirano. Želite li se brendirati, morat ćete pronaći način na koji ćete se istaknuti. A dok nemate čvrst proizvod ili uslugu za koje su ljudi čuli, najbolji i najbrži način da se istaknete postići ćete upečatljivim imageom.

Što se više pojavljujete u javnosti, veća je mogućnost da vas ljudi zapamte istaknete li se po nečemu i budete li konstantni i prepoznatljivi. Ima li bolje metode od komada odjeće koji ne skidate sa sebe da se ljudima urežete u pamćenje?

steve-jobs-crna-dolcevita

Ljubav prema crnim dolčevitama

Nosila sam crne dolčevite još i prije nego što sam znala tko je Steve Jobs, a još manje bila svjesna simbolike koju ovaj komad odjeće ima kroz povijest. Što da kažem? Volim crnu boju, a volim i dolčevite. Kad spojite te dvije ideje u jedan predmet, dobijete komad odjeće kojeg imam u ormaru u tolikom broju da ga se ne bi posramio ni Steve Jobs.

Da, imam pun ormar crnih dolčevita i situacija se nije promijenila još od ranih 2000-ih što će potvrditi svatko tko me poznaje. Zašto? Ne mogu objasniti na jednostavan način zašto toliko volim crnu i dolčevite ali moglo bi biti povezano s činjenicom da mi je skoro uvijek hladno, a i da ne volim ujutro provoditi previše vremena pred ormarom, a još manje kombinirati boje, uzorke i komade odjeće.

Moja ideja idealnog jutra je obući prvu stvar koja mi dođe pod ruku, a kako ne želim baš izgledati kao strašilo, crna dolčevita je siguran način da uvijek izgledaš dobro, ležerno, opušteno i donekle sređeno, a usput se možeš slobodno kretati.

Moram priznati da nikada nisam razmišljala o svom stilskom odabiru, a još manje o crnim dolčevitama dok nisam pročitala nekoliko tekstova o ovom komadu odjeće koji mi je oslikao zanimljivu priču koju crna dolčevita ima kroz povijest mode.

Anti-moda crne dolčevite

Crna dolčevita ima dugu povijest. Trenutno se povezuje s kreativnim umovima koji rade u tehnološkoj i digitalnoj industriji (zahvaljujući Jobsu), prije toga je bila popularna u umjetničkim krugovima, a njena povijest duga je stotinama godina.

U 19. stoljeću nosili su je radnici i ribari, najviše iz razloga što je bila praktična i štitila tijelo od loših i hladnih vremenskih uvjeta. 1860. godine dolčevitu su, kao svoj dres, prihvatili igrači pola što je razlog zašto se u mnogim dijelovima modnog svijeta dolčevitu i danas naziva “polo”.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća dolčevita se počela pojavljivati u ženskoj modi razvojem popularnosti “Gibson djevojke”. Gibson djevojka (Gibson Girl) izmišljeni je lik opisivan kao vizualni ideal u razdoblju 1890. – 1920.

Izgled se sastojao od odjeće visokog vrata (dolčevita), a označavao je nezavisne, lijepe i aktivne žene i početak feminističkog pokreta. Žene više nisu željele nositi odjeću niskih dekoltea i na taj način privlačiti pažnju. Željele su fokus prebaciti s tijela na svoj um i lice.

I dok je Noel Coward nosio dolčevitu radi praktičnosti i komfora, Jayne Mansfield ju je koristila u sasvim druge modne svrhe i skretanja pažnje na svoje tijelo i plavu kosu. Dolčevita je postala zavodnički komad odjeće sve do Audrey Hepburn koja je još jednom proslavila crnu dolčevitu svojim filmom Funny Face i predstavila je kao komad odjeće povezan s bitnicima i boemima.

audrey-hepburn-funny-face

“Ja sam drukčija”, izjavila je Hepburn u filmu i učvrstila poziciju crne dolčevite u akademskim, filozofskim, umjetničkim i intelektualnim krugovima. U 70-im godinama 20. stoljeća crnu dolčevitu su nosile feminističke aktivistice poput Glorie Steinem i Dorothy Pitman Hughes, a prihvatile su je i Crne pantere kao svoju uniformu.

Dolčevita je bila omiljen komad odjeće intelektualnih i boemskih krugova nastalih u Parizu. Pisci, novinari, filozofi i umjetnici počeli su odbijati modu i oblačiti se u crno od glave do pete kako bi dali svoj doprinos anti-modnom pokretu i egzistencijalističkom načinu života koji odbija materijalno, a samim time i klasičnu modu.

No, kako to obično biva, tako je i anti-moda postala moderna i pretvorila se u modu, a crno od glave do pete i dolčevite nisu bili rezervirani isključivo za intelektualce i egzistencijaliste nego i za sve one koji su prihvatili jednostavan i minimalistički modni trend koji ne zahtijeva previše stajanja pred ormarom i slaganja boja.

Kako je izjavila Charlotte Gainsbourg  poznata po svojoj “uniformi” : “Ima nešto umirujuće u tome da svaki dan nosiš istu odjeću. Oblačim se jako praktično…uvijek nosim isto.”

Dolčevita je bila popularna sve do 90-ih godina kada je gotovo nestala s modne scene, a nosili su je samo “štreberi” i ljudi koji su bili potpuno nezainteresirani za modu ili su željeli učvrstiti svoj brend i skratiti vrijeme jutarnjeg spremanja na posao poput Jobsa.

Sredinom 2000-ih godina dolčevita je postala simbolom skromnosti i čistoće te su je uglavnom preferirali visoko konzervativni ljudi strožih religijskih uvjerenja i bez imalo potrebe za filozofskim i kreativnim raspravama.

Nekoliko godina kasnije, “normcore” i revival 90-ih stupili su na modnu scenu, a dolčevita je opet pronašla svoje mjesto na policama trgovina i u ormarima svih onih koji prate trendove ali prije svega cijene toplinu, jednostavnost i udobnost koju im može pružiti jednostavna dolčevita.

Kada se oblačimo najčešće ne razmišljamo o povijesti mode, simbolici i značenju svakog pojedinog komada koji stavljamo na sebe i poruci koju šaljemo drugima svojim modnim izričajem.

Dok nosim svoje crne dolčevite u svim krojevima i veličinama, ni ne razmišljam da na sebi nosim komad (radikalne) povijesti i šaljem tko zna kakvu poruku ostatku svijeta. Što god mislili o crnim dolčevitama i njihovoj simbolici, riječ je o izrazito udobnom komadu odjeće u kojemu rijetko tko ne izgleda dobro.

I dok završavam ovaj tekst u svojoj omiljenoj crnoj dolčeviti, razmišljam koliko se zanimljive povijesti i detalja krije u ovom jednostavnom i efektnom komadu odjeće. Za mene su crne dolčevite apsolutni must kojega se ne namjeravam nikada odreći.

Imate li vi omiljeni komad odjeće?

Potpis

3 komentara

Komentari su isključeni.