Ne mogu se pohvaliti zavidnim znanjem događaja u showbusiness-u i trenutno popularnim ljudima, ni stranim, a još manje domaćim. Ipak, ime kojega se sjećam i koje mi je ostalo urezano u pamćenje je Aunt Becky ili Lori Loughlin, glumica poznata po ulozi spomenute tete Becky u popularnoj seriji Puna kuća koja se kasnih 80-ih i ranih 90-ih emitirala na TV programima diljem svijeta.

Sjećam se kako sam zaljubljeno gledala u tetu Becky koja je tada vjerojatno bila u srednjim 20-ima i zamišljala kako ću i ja biti tako super kad odrastem. Nosit ću baš takve naušnice, moći ću se našminkati kako god želim, a možda ću živjeti i u San Franciscu.

Ne živim u San Franciscu, ne šminkam se, a uši su mi preosjetljive za naušnice ali 20-ak godina kasnije, teta Becky je opet u središtu zbivanja samo ovaj put ne radi uloge u nastavku Pune kuće nego radi skandala u kojemu uživaju američki i poneki europski mediji, a tiče se davanja mita i upisivanja djece na prestižne fakultete. Djece koja na tim fakultetima inače ne bi trebala biti.

Puno je poznatih imena u ovom skandalu nazvanom Varsity Blues ali ja jedino znam tetu Becky, ipak sam odrasla s njom, pa me tako i zainteresirala priča koja se zavrtjela oko nje i njene kćeri Olivie Jade za koju se pokazalo da je prilično popularna YouTube-rica (2 milijuna pretplatnika) i Instagramerica (1.4 milijun pratitelja) s brojnim unosnim ugovorima brendova poput Sephore, Urban Outfiters, HP, Estee Lauder, Amazon i drugim poznatim imenima.

Kako nisam nikada čula za Oliviu Jade (meni je teta Becky zauvijek ostala klinka bez bora i bez djece, a posebno 20-godišnje djece) krenula sam malo istraživati (kakav sam ja digitalni marketingaš koji ne zna svakog YouTubera na svijetu ili barem one s više od 2 milijuna pretplatnika) i zaključila da je vrlo prirodna pred kamerom i da sam ja brend koji cilja na teen ili tween tržište vjerojatno bih surađivala s njom.

Točnije, surađivala bih prije ovog skandala jer trenutno više nitko s njom ne surađuje, a upitno je i kako će se slučaj razvijati u budućnosti. Što nas dovodi do poante moje priče, a to je da je teta Becky toksičan roditelj.

Toksični roditelji često su vrlo bliski i povezani sa svojom djecom što je vrlo vidljivo i na vlogovima i Instagramu Olivije koja izgleda kao mini teta Becky. Toksični roditelji isto tako apsolutno ignoriraju želje svog djeteta pa je tako i Olivija više puta izjavila da ne želi studirati ali je ipak upisana jer se roditelji nisu mogli pomiriti s idejom da ne studira.

Da su se pomirili, sve ovo se sad ne bi dogodilo. Je li influencer pravo zanimanje nije tema o kojoj ćemo sada raspravljati ali činjenica je da influencer ovog ranga, koji surađuje s toliko brendova i ima svoju vlastitu kozmetičku liniju zarađuje više od liječnika u hitnoj službi bilo kojeg svjetskog grada.

Teta Becky je, svojim toksičnim pristupom, uspjela osigurati da joj dijete ostane i bez posla ali i bez fakulteta te zauvijek okaljanog imena ovim nesretnim skandalom. Teti Becky više nema pomoći ali njena djela možda pomognu nekim drugim roditeljima koji su na putu da i sami unište živote svoje djece.

Što je toksičan roditelj?

Toksičan roditelj je osoba koja čini loše stvari u ime ljubavi prema svom djetetu. Stvari koje nemaju veze s ljubavlju, a koje opravdavaju brigom za dijete. Toksični roditelji rijetko kada će priznati da su u krivu, a najčešće će kriviti sve ostale pa i vlastito dijete kada shvate da se situacija ne razvija onako kako su očekivali.

Kako prepoznati toksične roditelje?

Toksični roditelji ne poštuju djetetove želje

Potpuno je jasno da je prilično teško shvatiti malu osobu koja stoji pred vama i zahtijeva često sulude stvari koje nemaju veze s razumom. Isto je tako jasno da je teško biti dobar roditelj koji će svaku situaciju podnijeti stoički i dati najbolji primjer svom djetetu.

Problemi nastaju kada roditelji ne poštuju želje ni svoje odrasle djece. Je li dijete od 20 godina odraslo ili nije, tema je oko koje se mnogi neće moći složiti. No, kada to dijete odbija vašu ideju radi svoje vlastite, a vi je ignorirate ili odbijate bez logičnog objašnjenja ili iracionalnog straha (nećeš moći pronaći posao kad propadne YouTube) vi ste toksičan roditelj.

Toksični roditelji očekuju odraslo dijete bez vlastitih potreba

U toksičnim obiteljima sve se vrti oko roditelja iako oni pokušavaju prikazati da je dijete centar svemira. No, kada vaša sreća počne ovisiti o vašem djetetu, vi postajete toksičan roditelj.

Toksični roditelji očekuju da njihova djeca rade sve za njih jer su oni to radili dok je dijete bilo malo pa umjesto zdrave veze dobivamo čudan quid pro quo odnos ili razmjenu usluga.

Mi smo tebe održali na životu i dali ti sve,  a ti sad nama moraš vratiti to bez obzira što te nitko nije pitao želiš li uopće biti rođen, mišljenje je koje ima većina toksičnih roditelja. Neovisno o tome koliko dijete ima godina, toksični roditelji očekuju da se ponaša odraslo ali ne gledaju na dijete kao na odraslu osobu sa svim svojim pravima i potrebama.

Nije vam jasno? Onda niste ni toksičan roditelj ni žrtva toksičnih roditelja što su uvijek dobre vijesti.

Toksični roditelji očekuju otvorenu komunikaciju nakon koje slijedi kazna

Toksični roditelji, u svojoj želji za apsolutnom kontrolom, očekuju od djeteta da im govori sve i da ne skriva tajne. Često se ponose jer se njima može sve reći. Problem je u tome što nakon priznanja najčešće slijedi vrlo burna reakcija i kazna radi čega djeca vrlo brzo shvate da je najbolje ne govoriti ništa nego trpjeti negativne posljedice govorenja istine i izražavanja svojih osjećaja.

Toksični roditelji žele istinu ali ne mogu podnijeti istinu jer obično nije ono što očekuju i žele čuti, a još se manje baviti situacijom koja im ne odgovara i izbacuje ih iz zone komfora.

Toksičnim roditeljima nikada ne možete udovoljiti

Niti ispuniti njihova očekivanja. Što god učinili, što god napravili i što god postigli uvijek ćete moći bolje i više. Djeca toksičnih roditelja često pate od nedostatka samopouzdanja i nezdrave želje da im u svemu udovolje iako u tome nikada ne uspijevaju.

Čak i kad nemaju čemu prigovarati, toksični roditelji će pronaći neki razlog pa makar i izmišljeni na koji se moraju požaliti i izazivati u djetetu osjećaj krivnje. Nakon što ga izazovu, a dijete popusti, bit će sretni jer je sve ispalo upravo onako kako su i zamislili jer oni ipak znaju najbolje.

Toksični roditelji ne vjeruju u podršku

Iako vjeruju da su odlična podrška svom djetetu. Problem je u tome što podržavaju isključivo svoje ideje i ono što se njima sviđa. Sve što želi njihovo dijete kategorički odbijaju i označavaju kao nepoželjno ponašanje ili razmišljanje.

Toksični roditelji žele da njihova djeca budu uspješna ali u tom uspjehu ne mogu sudjelovati jer ne podržavaju djetetove planove. Kako vjeruju da sami znaju što je najbolje za dijete pokušavat će na sve načine progurati svoju ideju.

Čak i ako je dijete prihvati i pomiri se s njom, opet neće moći pronaći podršku i kvalitetne savjete kada su mu ili joj potrebni nego isključivo guranje i kritiku ukoliko izostanu rezultati.

Toksični roditelji za sve krive dijete

Nije lako biti dijete toksičnih roditelja, a još manje dijete koje želi udovoljavati roditeljima. Toksični roditelji za sve, pa i najmanji neuspjeh, krive dijete. Ono je krivo ako je slušalo roditelje i nije uspjelo (jer je nesposobno i lijeno), a još je više krivo ako je radilo po svom i nije uspjelo (jer nije slušalo roditelje koji znaju najbolje).

Toksični roditelji svoje dijete tretiraju poput objekta ili kućnog ljubimca. Očekuju da slijedi svaki njihov korak, da radi ono što mu je naređeno, da ih poštuje i sluša neovisno o svemu i da bez pogovora slijedi životni put koji su oni zamislili.

Toksični roditelji imaju potrebu kontrolirati cijeli djetetov život

Za toksične roditelje “osobni prostor” nepoznat je pojam. Oni ne razumiju da dijete treba i želi svoj mir i kad je maleno, a posebno kako raste. Kako na dijete gledaju kao na objekt koji je ovdje da ih zadovolji ne shvaćaju ni potrebu da objektu daju zdravi prostor koji je svakome potreban.

Kako sam odrasla na američkim filmovima, živjela sam u lažnom uvjerenju da Amerikanci uvijek kucaju prije nego što ulaze u dječje sobe. Neki sigurno da ali oni toksični baš i ne pa je tako i teta Becky upala slučajno u scenu (ili kroz vrata) u jednom vlogu svoje kćeri koji sam odgledala.

“Ah, you are filming!” Izjavila je nakon što je upala u sobu i još brže pobjegla van. Toksični roditelji ne poznaju granice pa tako zatvorena vrata mogu biti otvorena u bilo kojem trenutku i bez kucanja, mogu zvati na telefon bilo kada i neovisno o rasporedu, mogu reći djetetu bilo što im padne na pamet, privatno i u javnosti, a ukoliko ih se kritizira za ovakvo ponašanje reagiraju ljutnjom, agresijom, vrijeđanjem ili izazivanjem krivnje.

Toksični roditelji očekuju da dijete cijeni sve što je za njih učinjeno

Pa tako i ono što bi se trebalo podrazumijevati poput održavanja na životu, zdravstvene zaštite, odjeće i igračaka što su sve potrebe koje se ne bi trebale posebno naglašavati i dolaze kao dio normalne odgovornosti nakon što se odlučite na dijete.

Toksični roditelj uvijek će naglasiti i imati potrebu naglašavati kako je sve dao djetetu i kako očekuje da dijete to vrati, najčešće u obliku odricanja od vlastitih želja te zanemarivanja vlastitog identiteta u korist roditeljevog.

Toksični roditelji su pasivno agresivni

I pasivna agresija je agresija samo društveno prihvatljiva. To je, doduše, ne čini ništa manje neugodnom i agresivnom. Osobe koje nakon uzdaha i izjave “Dobro sam” ili “Sve je ok” zašute i više ne žele razgovarati neko vrijeme na taj način vas kažnjavajući za nepoželjno ponašanje, ne samo što su pasivno agresivne nego su uz to i toksične.

Toksični roditelji odbijaju pustiti dijete da odraste

Čak ako su već potpuno odrasli. Jasno je da je većini roditelja njihovo dijete ona mala beba čak i desetljećima poslije rođenja. To je simpatično, slatko i razumljivo. No, ima roditelja koji ne dopuštaju svojoj djeci odrasti iz straha ili potrebe da kontroliraju svaki aspekt njihovog života.

Toksični roditelji ne dopuštaju svom djetetu samostalnost, umanjuju njegove odrasle odluke i potrebe, zahtijevaju jednaku kontrolu nad životom kakvu su imali dok je dijete bilo malo i neće odustati dok ne dobiju ono što žele. Ne dobiju li, postaju agresivni, uvrijeđeni ili zbunjeni radi novonastale situacije koju odbijaju prihvatiti.

Činjenica je da nije lako biti roditelj. Nije lako brinuti se ni za hrčka, a kamoli za dijete koje mora postati pojedinac koji uspješno funkcionira u životu i društvu. Puno je faktora koji određuju koliko će taj proces odgoja biti uspješan, a nije zanemariv ni karakter djeteta, njegove ili njene sposobnosti, temperament, inteligencija i ostali faktori koji određuju tko smo i u kojem ćemo se smjeru razvijati.

Nije lako odgojiti dijete i ne podbaciti ni malo u odgoju. Nije lako pronaći ravnotežu i istovremeno dati sve, a i zadržati dovoljno čvrstu (iako ne prestrogu) ruku da dijete ne iskoristi vašu slabost i okrene je u svoju korist.

Obitelj je kompleksan sistem međusobno povezanih ljudi koji funkcionira na nizu nepisanih pravila koja se očekuju od svih članova kako bi sistem bio održiv i uspješan. U zrelim obiteljima koje su pune ljubavi ta pravila idu u korist svih članova obitelji te su svačije potrebe jednako važne.

Kod toksičnih obitelji ta pravila su sebična i služe jedino toksičnim roditeljima dok se djetetove želje i potrebe zanemaruju te dijete postaje lakom metom za zlostavljanje. Toksični roditelji nisu uvijek i nisu nužno zlostavljači o kakvima čitamo u medijima. Većina toksičnih roditelja nikada nije podigla ni ruku na dijete.

Toksični roditelji vole djecu kao i svi ostali roditelji i žele im najbolje ali na svoj vlastiti, iskrivljeni način te vjeruju kako oni znaju što je najbolje za dijete. U želji da udovolje, djeca prate ta nezdrava pravila jer žele udovoljiti roditeljima, zaslužiti njihovu ljubav i ne razočarati ih.

Isto tako, ne žele biti kažnjena, ignorirana ili riskirati da se na njih viče. Ne žele biti izdajice i jedini u obitelji koji ne poštuju pravila čak i kad im je potpuno jasno da im ne idu u prilog. Obitelj bez osobne slobode je toksična obitelj, a djeca koja odrastaju u takvoj obitelji postaju zatvorenici raspoloženja svojih roditelja.

Teško je prepoznati toksične roditelje, teško je priznati ukoliko su vaši roditelji toksični ili ste sebe prepoznali kao toksičnog roditelja. Na kraju dana, teta Becky je toksičan roditelj koji je, iz silne želje za istjerivanjem vlasitite volje, platila 500k $ da bi upisala na fakultet dijete koje je i na YouTube-u javno govorilo da ne želi studirati te sada riskira i da sama, a i dijete završe u zatvoru.

Dobra vijest je ta da toksično roditeljstvo nije smrtna kazna i uvijek postoji mogućnost da se stvari poprave. Većina toksičnih roditelja je samo zbunjena, opsjednuta sobom i teško im je shvatiti da ono što čine nije zdravo ni dobro. Neki shvate na vrijeme i oni imaju šansu izgraditi dobar i kvalitetan odnos sa svojim djetetom.

A što ako ste vi žrtva toksičnih roditelja? Neka istraživanja pokazuju da je toksičnost nasljedna osobina pa, odlučite li se na potomstvo, nemojte ponoviti iste greške koje su činili vaši roditelji. Povijest se ne mora baš uvijek ponavljati.

Prepoznajete li sebe ili nekoga koja poznajete u ovim karakteristikama?