Putovanja avionom uglavnom su brz i lak način da dođemo do udaljenih destinacija, posebno onih do kojih je kopneni put nemoguć ili teško izvediv. Putovanja avionom su često i nevjerojatno duga, zamorna, naporna i iritantna posebno kad shvatite da ste zapeli u limenoj kutiji i da ne možete van kad poželite.
Sve što možete je prošetati po avionu koliko vam dopušta dužina vaše klase i to samo ako nema turbulencija, pogledati film ili neki drugi sadržaj ako vaš avion ima infotainment sustav u sjedalima, pročitati knjigu ako ste je ponijeli, raditi na laptopu ili spavati.
Jeste li možda od onih sretnika koji sklope oči čim se smjeste u avion i više se ne bude dok ne slete na odredište? Ako ste u toj (rijetkoj) kategoriji onda ste jako sretna osoba na koju smo ljubomorni i ja i svi koji čitaju ovaj tekst, a ne mogu spavati u avionu.
Većina ljudi zapravo ne može spavati u avionu čak ni ako su jako umorni, a let traje satima osim ako ne putuju prvim razredom i imaju svoju posebnu kapsulu pa se mogu izolirati u horizontalnom položaju. Kako sve manje ljudi putuje prvim razredom (mnoge kompanije ga i izbacuju), a najviše se putuje ekonomskim, tako i mali broj ljudi može spavati i odmoriti se u avionu jer je gotovo nemoguće posvetiti se spavanju dok ste slijepljeni kao sardina u izrazito glasnoj i pretrpanoj limenci.
Pa tako, dok ste budni satima u avionu i više ne možete ništa raditi onda počnete promatrati putnike poput vas samih i vidite stvari. Grozne stvari. Stvari koje ne želite vidjeti, a koje ne želi vidjeti ni kabinsko osoblje.
Činjenica je da puno dugačkih letova popunjeno gotovo do maksimuma i da je većina ljudi baš poput vas. Tihi, mirni i pristojni i samo žele bezbolno i što brže doći na odrediše. Ali, što ako to niste vi? Što ako ste glasni, smrdljivi, naporni i nepristojni? Onda će vas zanimati da spadate ipak u manjinu ali da isto tako morate razmisliti o svom ponašanju.
Ne želite li biti onaj naporni putnik koji izluđuje sve oko sebe razmislit ćete o ovim savjetima kao i o svom ponašanju na budućim letovima. Putovanja, a posebno putovanja avionom, znaju biti stresna i naporna. Zašto ih dodatno otežavati nepoželjnim ponašanjem?
Nemojte se čistiti u avionu
Kada sam prvi put letjela u Barcelonu (iz Zagreba) bilo mi je jasno da je let prekratak za spavanje (koje mi ne polazi za rukom ni na letovima od 15 sati), da nema infotainmenta u avionu (opet, prekratak let), kao ni interneta (pogađate, prekratko) i da sam zaboravila ponijeti knjigu (moja krivica, ostala u koferu). Zato sam proučavala putnike oko sebe da ne poludim od dosade 2 sata.
Zapela mi je za oko putnica na sjedalu blizu mene i počela raditi nešto što nikome ne bi smjelo pasti na pamet raditi u avionu ili bilo kojem mjestu na kojemu ima drugih ljudi.
Nakon što je skinula cipele i čarape te postavila noge na sjedalo, počela je rezati i čistiti nožne nokte. Nisam ni sigurna kako je uspjela provući pribor za manikuru u kabinu ali pretpostavljam da grickalica nije na popisu opasnih i terorističkih predmeta.
Ljudi su je gledali dok je vrijedno čistila, a osoba na sjedalu pored nje je gotovo pala na pod koliko se povukla u stranu jer očito nije željela biti izložena noktima koji su letjeli na sve strane. Možda ni stopala nisu imala dobar miris? Ne znam, bila sam srećom predaleko ali činjenica je da čišćenje noktiju (i bilo čega drugoga) u avionu nije prihvatljivo ponašanje.
Nemojte biti naporni i navaliti na pretinac za prtljagu
Na zadnjem dugačkom letu na kojemu sam bila avion je bio pretrpan, a najviše je bilo putnika iz Koreje i samo jedna korejska stjuardesa koja je znala jezik. I dok je većina putnika bila mirna, jedna grupica je odlučila skratiti si vrijeme leta tako što su neprastano otvarali pretinac za prtljagu iznad sebe, vadili torbe i ruksake, kopali po njima i vraćali ih nazad.
I dok je takvo ponašanje naporno i u normalnim okolnostima, posebno je opasno ako je označen alarm za turbulencije koje su bile tokom cijelog leta i za vrijeme kojih je poželjno da putnici budu vezani na mjestima, a da se pretinci za prtljagu ne otvaraju kako kofer ne bi izletio i nekoga ozlijedio ili kako ljudi ne bi pali u slučaju jačeg podrhtavanja i ozlijedili se.
No, ovi putnici su bili malo (puno) hiperaktivni i odlučili su se zabavljati sa svojom prtljagom. Jedna stjuardesa koja zna jezik nije nije bila dovoljna jer je nisu slušali. Morala je doći glavna i rukama, nogama i ostalim znakovima im pokazivati što da (ne) rade i postavi ih na njihova mjesta. Bilo je naporno za gledati, a mogu zamisliti kako je bilo osoblju.
Slična situacija se dogodila i s putnikom na letu iz Istanbula koji je gotovo odstranjen iz aviona radi neprimjerenog ponašanja, kopanja po pretincu prije polijetanja i nedostatku želje za suradnjom popraćenog vikanjem i riječima koje bi trebalo cenzurirati. Umirio ga je viski. Nisam sigurna je li to nužno dobra odluka ali činjenica je da se smirio i nije glasao do slijetanja.
Budite obziran roditelj
Nisam jedina osoba koja se naježi kad shvati da u avionu ima djece. Neki ljudi koji imaju vlastitu djecu tvrde da im pozlije kad vide da sjede blizu djeteta. Krivac za to su bezobzirni roditelji i horor priče o klincima koji rade kaos u avionu ili urlaju iz petnih žila 5 sati leta.
Vi možda mislite da je vaše dijete najbolja stvar na svijetu nakon struje, tople vode i interneta ali mogu vas uvjeriti da nitko drugi osim vas ne misli tako.
Da znam, nije lako umiriti uplakano dijete u avionu dok ne možete nigdje izaći i ne znate što dijete muči (promjena tlaka, loš zrak, zaštopane uši, mučnina ili bilo što drugo što vam ne može objasniti). Ali, nemojte biti seronja i ponašati se kao da vas se ne tiču ostali putnici.
Priznajte problem i barem se ispričajte ljudima oko sebe. Pokažete li da ste svjesni problema i da vam je kristalno jasno da drugima vrištanje vašeg potomka može smetati, učinit ćete uslugu i sebi i drugima. Usput ćete umanjiti mogućnost da vas drugi požele ubiti na licu mjesta, a umjesto toga će vas žaliti i pokušati vam pomoći.
Vodite računa o tome kada se možete pomicati sa sjedala
Veliki problem su oni putnici koji uvijek biraju sjedalo do prozora ali nemaju mjehur koji podržava strast za gledanjem van. Drugim riječima, dobra je ideja biti svjestan drugih putnika posebno ukoliko sjedite do prozora, a imate se potrebu često podizati s mjesta.
Što je najgore što možete učiniti? Odlučiti se ustati nakon što osoblje posluži hranu. Osim što nije pristojno terorizirati ljude koji imaju hranu na stolićima ispred sebe nije najbolja ideja ni smetati osoblju u uskim prolazima dok poslužuju hranu.
Budite razumni ako netko želi zamijeniti sjedala
Na letu za Dubai jedan par nije dobio sjedala koja su jedno do drugoga što je bio problem koji su pokušavali riješiti prije polijetanja. Osoba koja je bila na mjestu pored jednog od njih letjela je sama. Ta osoba se nije željela maknuti kada su je zamolili.
Nije se željela maknuti ni kada je stjuardesa ljubazno pitala želi li ljudima izaći u susret. Nije mi jasno zašto. Mjesto nije bilo ništa posebno. Obično mjesto u ekonomskoj klasi koje ništa ne znači. Osoba je očito odlučila biti seronja, a stjuardesa je obećala pronaći (i pronašla) slobodna mjesta nakon polijetanja.
Ako letite sami i niste rezervirali i dodatno platili za posebno mjesto koje vam nešto znači u životu, nije loša ideja biti pristojno ljudsko biće i nekome pomoći. Jer, zašto ne? Možda i vama bude bolji dan odlučite li nekome drugome uljepšati dan.
Nemojte zauzeti sav prostor
U avionima nikada nema dovoljno mjesta, to je svima poznata činjenica. Često nema dovoljno prostora ni za noge, a posebno za ručnu prtljagu, jakne i sve ostale stvari koje svi toliko volimo nositi sa sobom.
Koliko god bili sami sebi važni toliko je važno voditi računa i o drugim ljudima, a to znači da nije dobro zauzeti cijeli prostor iznad sjedala sa svojim stvarima (jer to nije prostor samo jedne osobe) ili zauzimati tuđi prostor za noge s viškom vlastitih stvari.
Vidjela sam putnike koji se svađaju oko prostora, stjuardesu koja prijeti da će ih izbaciti s leta i ljude koji ne razumiju zašto mjesto za prtljagu ne može biti samo njihovo. Takvi putnici nikada ništa ne postignu osim što gube svoje i tuđe vrijeme i riskiraju da stvarno izlete iz aviona.
Nemojte se gurati nakon slijetanja
Ukoliko imate povezan let na koji žurite ili dijete radi kojega želite što prije izletjeti iz aviona objasnite to osoblju i ljudima oko sebe i svi će vam pomoći da budete prvi na vratima nakon slijetanja.
Nemate li ništa od navedenog, a ipak se imate potrebu gurati mislim da nema putnika ni osobe koja radi u avionu koji vas neće okarakterizirati kao seronju. Najvjerojatnije vas neće ni pustiti da se gurate jer ćete prije ili poslije zapeti u uskim prolazima i naletjeti na nekog još luđeg od sebe koji je ispred vas u redu i potpuno neraspoložen za suradnju jer i sam želi što prije van.
Nemojte jesti smrdljivu hranu u avionu
Nedavno sam čitala o osobi koju su izbacili iz aviona jer je izvadila iz torbe durian (izrazito smrdljivo voće iz Azije za koje mogu potvrditi da je jako neugodnog mirisa). Gledala sam i vlog u kojemu je relativno poznata blogerica izvukla iz torbe plastičnu posudu punu riže i piletine iz koje se cijedio crveni umak (po njoj i svuda oko nje) jer ne voli avionsku hranu.
Sve je to ok i dobro se brinuti za sebe ali imajte obzira i prema drugima. Biste li vi bili sretni da pored vas netko barata plastičnom posudom koja propušta umak? Ili želite biti izbačeni radi smrdljive hrane?
A što ćemo sa spuštanjem sjedala?
Oko spuštanja sjedala nitko se ne može dogovoriti pa tako ni ja. S jedne strane svima je jasno da su namijenjena spuštanju inače ta opcija ne bi bila ni dostupna, dok s druge strane mnogi avioni imaju ekrane u sjedalima ispred koje je nemoguće gledati kada je sjedalo spušteno. Isto tako, većina ljudi nije sretna ako im spavate u krilu ili gnječite noge.
Još su gori oni putnici koji spuste sjedala za vrijeme obroka jer nisu gladni i žele spavati dok osoba iza njih nema gdje postaviti hranu (s obzirom da je stol u sjedalu ispred). Slažem se, naporno je sjediti ako vam se spava i niste gladni.
Isto je tako glupo sjediti ako letite satima, a sjedalo je pomično. Rješenje problema je biti razuman oko cijele priče jer se vozite u avionu s drugim ljudima i osnova pristojnog ponašanja je ne biti sebičan tih nekoliko sati te voditi računa o drugima.
Spustite sjedalo toliko koliko vam je dovoljno za spavanje, a da ne smetate osobi iza sebe. Niste li sigurni koliko je previše, pitajte. Kao što sam već navela na primjeru s djecom, ljubaznost će vam otvoriti mnoga vrata i rijetko tko će vam reći da podignete sjedalo budete li ljubazni u cijeloj priči.
Kad smo okruženi drugim ljudima dobra je odluka biti svjestan tih drugih ljudi i prilagoditi svoje ponašanje situaciji u kojoj se nalazimo. To se smatra dobrim i pristojnim ponašanjem.
Let će biti ugodniji i drugima i vama odlučite li se pridržavati nekih osnovnih pravila dobrog ponašanja.
Imate li kakvo neugodno iskustvo iz aviona?
Prvo moje iskustvo bilo je 1979 putovanje za Irak. Avion JAT relacija Ljubljana – Beograd a zatim Beograd – Bagdad. Da su mi bili ovi savjeti sigurno bi bili od pomoći. Hoću reći da je lijepo podijeliti iskustva ove vrste. Tko zna možda i ja to uradim.
Sviđa mi seSviđa mi se
Objava je odlična, savjeti su jako dobri. 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se