Ljudi koji vole putovati obično su opsjednuti i fotografijom. Ima nešto u snimanju slika i videa, posebno u digitalno doba kada se većina toga može napraviti na licu mjesta i putem mobitela. Pametni telefoni olakšali su i otvorili svijet fotografije i filma apsolutno svima. Profesionalcima i amaterima.

Više ne morate biti profesionalni fotograf sa skupom opremom kako biste snimali slike vrijedne pažnje. Više ne morate kupovati Kodak film od 24 ili 36 snimaka (sjećate li se toga), pažljivo birati kadrove i čekati da se vratite s odmora kako biste razvili fotografije (i još platili za njih).

Danas možemo snimiti sve što nam privuče pažnju, izbrisati ono što nam se nije svidjelo ili nije ispunilo naša očekivanja i istovremeno podijeliti svoje slike i videe putem mail-a, WhatsApp-a, na društvenim mrežama i blogovima.

Da, ne lažem kada kažem da mi ne nedostaju vremena kada sam nosila veliku kameru i čekala na razvijanje slika. Ne lažem ni kada kažem da mi je trebalo dosta dugo da shvatim da ne treba sve gledati kroz objektiv i da se nisam sama toga sjetila.

Dogodilo se to u Dubaiju ispred Burj Khalife. Kako Burj Khalifa ima light show nakon zalaska sunca bilo je potpuno logično da se namjestimo ispred i uživamo u pogledu. Bio je to savršen spektakl boja i svjetla koji sam vrijedno bilježila u obliku fotografija i videa dok me gospodin Orbis nije pitao: “Nisi li već dosta snimila? Možda da sad uživaš u prizoru kroz svoje oči, a ne kroz objektiv?”

Opaska koja mi je promijenila život. Ok, možda ne baš život ali me definitivno prosvijetlila u tom trenutku i učinila da se u svim budućim trenucima zapitam moram li snimiti baš sve što ugledam i vratiti se kući s 1000 fotografija i videa?

Jednom sam se smijala turistima iz Azije koji su u Budimpešti slikali šahtove na tlu. Ne zezam se, istina je. Slikali su one poklopce za kanalizaciju kao da je riječ o najvećoj zanimljivosti ikada.  Što je bilo toliko zanimljivo? Ne znam. Znam samo da su ih slikali.

Vidjela sam turiste kako slikaju kao ludi i uopće ne uživaju u trenutku radi svoje opsjednutosti slikama koje moraju donijeti kući. Kako znam da ne uživaju? Jer sam i ja bila taj opsjednuti turist koji samo što ne slika šahtove, a vjerojatno bi se i to dogodilo da nisam doživjela prosvjetljenje ispred Burj Khalife.

Jesam li prestala slikati? Nisam. Naravno da nisam jer volim više od ičega svoje putne slike i uživam pregledavati ih, posebno kad me uhvati putna groznica, a ne mogu nigdje otputovati ili po zimi kada uživam u slikama s ljetnog putovanja.

Samo sam shvatila da treba uživati u trenutku kao i da postoji velika razlika između fotografije i snapshot-a ( kako za snapshot ne postoji odgovarajuća prevedena riječ u hrvatskom osim brzog snimka, zvat ćemo je snapshot), a snapshot-i su upravo ono što većina putnika radi. Shvatila sam da sam to radila i ja.

Fotografija je namjerni, smisleni i ciljani pokušaj snimanja lijepog prizora. Zahtijeva da uključimo mozak, razmislimo o trenutku i budemo svjesni svoje okoline. Snapshot nije ništa drugo nego stiskanje okidača dok stojimo ispred nečega. Fotografija je umjetnost čak i ako nismo umjetnici ili profesionalni fotografi. Snapshot je gubitak vremena.

Zašto je loša ideja slikati sve što vam dođe pod ruku?

Propuštaš trenutak

Burj Khalifa nije ista kroz objektiv kamere i kroz vlastite oči. Moram li napominjati kada bolje izgleda? Koliko je god važno imati lijepe slike i zabilježiti trenutak toliko je važno i uživati u njemu, opustiti se i zaboraviti na opsesivnu potrebu klikanja kamerom.

Fotografiranje je zabavno ali potreba da se zabilježi apsolutno svaki moment i detalj daleko je od zabave i graniči s nervoznom potrebom da se sve zabilježi, a malo toga zapravo vidi. Barem ne vlastitim očima.

Imaš potrebu odmah podijeliti snimljeno

Najgori problem kod moderne tehnologije je potreba da se odmah sve dijeli s ostatkom svijeta. Društvene mreže, mail, WhatsApp, Viber…kako je moguće snimiti nešto super zanimljivo, a ne poslati to svima koje poznajemo (i ne poznajemo)?

Problem je još gori kada koristimo kameru telefona jer nam je u tom slučaju cijeli svijet na dlanu i samo jedan tap po ekranu udaljen od mogućnosti da podijelimo sve s pratiteljima na Instagramu, Facebooku, Snapchatu i svim drugim društvenim mrežama prema kojima pokazujemo blagu ovisnost.

A što se dogodi nakon što podijelimo slike? Imamo potrebu provjeravati lajkove, reakcije, poruke i odgovarati na njih. Nije baš opuštajuća aktivnost koja ima pozitivan efekt na odmor. Uostalom, zabavljamo li se bolje ako dobijemo 30 lajkova i 2 poruke?

Ne možeš se odmoriti kako treba

Kad si kreator sadržaja najgore je to što ti mozak uvijek radi pa i na odmoru. Zapravo, mozak posebno dobro radi na odmoru pa tako ne možeš izaći van iz hotela da se kotačići ne počnu okretati, a ti napeto razmišljaš o kadrovima i tekstovima koji će pratiti snimljene slike.

Primijetila sam ovaj problem kod sebe kad putujem. Shvatila sam da u mislima pišem putne priče. Da snimam posebne kadrove za blog, a posebne za Instagram. Da mi se u mislima vrti što ću sljedeće objaviti i što ću napisati. Shvatila sam da me to umara.

Jesam li se riješila tog osjećaja? Nisam. Mislim da ga se nemoguće riješiti sve dok postoji potreba za kreiranjem sadržaja ali činjenica je da ta opsjednutost negativno utječe na odmor i opuštanje.

Možeš nekoga uvrijediti

Ljudi često fotografiraju automatski i bez razmišljanja da se u kadru može naći netko tko se ne želi slikati i zauvijek ostati zabilježen u tuđoj kolekciji s godišnjeg odmora. Svaka zemlja ima svoja (pisana i nepisana) pravila koja bi se trebala poštivati ako već ne iz pristojnosti onda jer nas kršenje tih pravila može dovesti do problema.

Fotografiranje ljudi bez dozvole ne samo što nije nikada poželjno nego se u nekim zemljama smatra posebno uvredljivim i zabranjenim. Isto vrijedi i za fotografiranje lokalnih biznisa od kojih se mnogi ne žele naći u kadru, a neke znamenitosti i atrakcije dozvolu za fotografiranje dodatno naplaćuju.

Naporno je nositi kameru

Mobitel je mali gadget koji nije toliko problematičan za nositi u ruci ili ga po potrebi vaditi iz torbe. Situacija se mijenja kada nosimo pravu profesionalnu kameru. Prave kamere nisu lagane. Često su i vrlo skupe što dodatno otežava cijelu situaciju i stavlja dodatni pritisak na osobu koja se mora brinuti i ne skidati pogled s kamere kako ne bi ostala bez nje.

Na putovanjima često vidim turiste koji nose punu torbu opreme za fotografiranje, a očito je na prvi pogled da nisu profesionalni fotografi koji žive od svog posla. Ti isti turisti panično traže kadrove i spotiču se o stalke za kameru koje navlače u rukama i po gradu.

Uživaju li ti turisti u trenutku? Ne vjerujem ali se nadam da ih sva ta muka fotografiranja barem veseli kada dođu kući i pokazuju svima gdje su bili. U protivnom nema baš nikakve koristi.

Zašto je dobro fotografirati na putovanjima?

Nije sve negativno. Fotografiranje na putovanjima ima i svojih prednosti.

Fotografiranje pomaže da postanemo svjesni svoje okoline

Ponekad na putovanjima prolazimo novim lokacijama kao u magli i u želji da vidimo što više ne vidimo detalje. Problem posebno postaje naglašen kada često putujemo ili obilazimo više lokacija u kraćem vremenskom periodu.

Pažljivo biranje kadrova pomaže nam da postanemo svjesni svoje okoline i vidimo detalje koje bismo možda inače propustili. Vidimo kako su crveni krovovi u nekom gradu. Kako se žuti prozor odlično ističe na plavoj kući. Uklapa li se ovaj grafit u priču koju želim ispričati?

Fotografija ne dopušta zaboravljanje

Nije teško zaboraviti detalje nečega što smo vidjeli ili čak cijeli trenutak pa i ako nam se tada činio nezaboravan. Tu pomaže fotografija i govorim iz vlastitog iskustva kada kažem da mi se često dogodi da gledam slike i vidim nešto što sam zaboravila, o čemu dugo nisam razmišljala, što me vrati u određeni moment ili čak ugledam detalj koji nikada prije nisam vidjela.

Fotografiranje nas uči strpljenju i fleksibilnosti

Osim u slučaju da sumanuto okidamo svaki snapshot koji nam dođe pod ruku i oko, fotografija nas zapravo uči strpljenju i fleksibilnosti. Želimo li snimiti savršen izlazak sunca morat ćemo se jako rano probuditi. Možda taj dan neće biti savršen izlazak sunca pa ćemo avanturu morati ponoviti drugi dan.

Želimo li slikati poznate atrakcije često ćemo morati čekati da se turisti maknu iz kadra što može potrajati. Često ćemo i ponavljati fotografiju dok ne ispadne baš onako kako smo zamislili. Morat ćemo prilagoditi svoj raspored i ritam lokaciji na kojoj se nalazimo. Morat ćemo puno toga što će biti vrijedno samo u slučaju da snimamo fotografije, a ne snapshots.

Zabavno je pokazivati slike

Svatko u svojoj okolini ima ljude koji vole gledati slike s putovanja, a uvijek je zabavno pokazivati takve slike i pričati priče koje prate gotovo svaku snimljenu fotografiju. Ne samo što je pokazivanje slika i pričanje anegdota s putovanja odličan način povezivanja s obitelji i prijateljima nego pomaže i da još jednom proživimo sve uspomene i prisjetimo se svega što smo doživjeli.

Volite li vi fotografirati na putovanjima?