casual friday

Problemi koji to nisu – koje su to sitnice koje nas svaki dan izbacuju iz takta?

Kažu da ako se zamaraš s glupostima onda si privilegirani pojedincac iz bogate i razvijene zemlje koji se nema oko čega zamarati jer ima savršen život pa ga onda sitnica poput prometne gužve ili otkrića da u kući nema čokolade s cijelim lješnjacima izbaci iz cipela.

Takvi problemi koji to zapravo nisu nazivaju se first world problems, problemi razvijenog svijeta jer je pretpostavka da ljudi u razvijenim zemljama samo kukaju oko sitnica poput loše frizure ili užasa kad se lijepo ušuškaš u krevet pa shvatiš da nemaš daljinski pored sebe što te tjera da se ustaneš i poludiš radi te činjenice.

Osobno ne vjerujem u to da se problemi trebaju rangirati po važnosti i da su ljudi u zemljama trećeg svijeta toliko fokusirani na egzistencijalne probleme da se nitko nikada ne požali na gužvu u prometu, loše vrijeme ili maskaru koja se razmaže 10 minuta nakon nanošenja.

Mislim da smo svi, neovisno o tome gdje živimo, koliko imamo i koliko nam je život (ne)savršen skloni kukati i zanovijetati kada stvari ne idu baš onako kako smo zamislili ili kad nam vlažan dan pokvari frizuru na koju smo potrošili vrijeme i novce.

To što se netko žali oko first world problems ne znači da nema pravih, velikih i važnih problema jer, pod broj jedan, nitko nije imun na prave probleme, a broj dva, nitko nije imun na kukanje i žaljenje oko sitnica. Slažete li se?

first-world-problems

Sad kad smo se složili (ili nismo) ovo su neki moji first world problemi koji me više ili manje izbacuju iz cipela kad se dogode.

  1. Stvarno mi ide na živce kad nalakiram nokte, a onda dobijem potrebu nešto raditi (obično nešto što stvarno u tom trenutku nije prioritet) pa zalijepim još vlažan ili mokar nokat za neki predmet i uništim lak. To se nikada ne događa kad šlampavo namažem nokte, samo kad uložim poseban trud i vrijeme i kad svaki nokat izgleda kao da je izašao iz salona.
  2. Prije dva tjedna naručila sam knjigu i isplanirala (u svojoj glavi) da mi dođe taman prije vikenda, po mogućnosti u petak, kako bih mogla uživati i čitati je na miru. Moram li napominjati da knjiga nije došla do vikenda, da je preskočila vikend i došla polovicom sljedećeg tjedna? Unatoč tome što sam je naručila na vrijeme i što je po svim zakonima logike i međunarodne i domaće poštanske službe trebala doći, a ipak nije i to me malo naljutilo.
  3. Ovo je first world problem radi kojega samoj sebi idem na živce ali ponekad mi se dogodi da osjećam glad i unatoč punom frižideru nemam što jesti. Odnosno, imam što jesti ali mi se ništa ne jede. Proučavajući tematiku ustanovila sam da je ovo prilično uobičajen problem koji se događa češće nego što bismo mislili. Iako me redovno muči grižnja savjesti radi izbirljivosti u takvim trenucima, ne mogu si pomoći.
  4. U zadnje vrijeme me stvarno živciraju otkazane serije posebno ako zadnja epizoda završi cliffhangerom. Riječ je o praksi koja je posebno popularna na Netflixu (i sličnim internetskim TV) i kod kojih svaki show mora biti super profitabilan da bi dobio dozvolu za obnavljanjem. Kako tvorci serije ne mogu znati hoće li dobiti dozvolu ili ne, idu svojim putem i zamišljenom radnjom kao da će sve biti u redu. Često ne bude pa se tako zainteresiram za seriju (Santa Clarita Diet), odgledam 3 sezone u jednom vikendu, završi cliffhangerom i kad odem na Google saznati kad će 4. sezona otkrijem da je otkazano. Pokvari mi cijeli dan.
  5. Još jedan problem razvijenog i naprednog svijeta je odlazak u trgovinu bez popisa. Događa li se to vama? Ja, poučena iskustvom, uglavnom pišem popise ali mi se svejedno povremeno dogodi da odem bez njega. Rezultat? Donesem kući hrpu gluposti (obično onih koje debljaju i nemaju ni najmanje hranjive vrijednosti), a zaboravim kupiti nešto ključno, što mi je potrebno i po što sam za početak i išla u trgovinu.
  6. Prije nekoliko dana sam nakon dugo vremena pogledala film na TV-u. Naučena na YouTube i Netflix, a sve tanjih živaca i lošije koncentracije kao posljedice ubrzanog digitalnog doba, šokiralo me kad sam shvatila da moram odguliti cijeli film i da ga ne mogu pauzirati. Kako je bio na državnoj TV, bio je bez reklama. No, isto bih se osjećala i da sam ga gledala na komercijalnoj TV koja je puna reklama, a ne mogu ih premotati. Zaključak priče? Podsjetilo me zašto ne gledam TV (osim lošeg programa).
  7. Reklame na YouTube-u su nešto što čovjeka stvarno zna izbaciti iz cipela, posebno kada je riječ o oglasima koji se ne mogu preskočiti nego se moraju odgledati do kraja. Your video will start after this ad…i to je to. Možeš odsjediti i čekati, šiziti i psovati u sebi, zaključiti kako si spreman platiti mjesečnu pretplatu za YouTube bez oglasa ali da, dok se to ne dogodi, nemaš izbora nego pretrpjeti neželjene promidžbene poruke.
  8. Ako moram biti potpuno iskrena, reći ću da imam blagi OCD kada je riječ o postotku baterije u gadgetima. Drugim riječima, neprestano ih punim jer ako se spusti ispod 80% počinjem se osjećati nelagodno. Zato vas neće iznenaditi što me totalno izbaci iz takta kada moram ići van, a zaboravim punjač. Još je gore ako mi se omaklo pa nisam napunila gadget koji se ubrzano približava neugodnom postotku na bateriji.
  9. Znam da mnogima na živce ide slab signal interneta ali kad se bavite digitalnim marketingom onda vam slab signal posebno ide na živce. U usporedbi s ljudima koji žive u konstantnoj panici u ratnim zonama, slab signal na internetu nije razlog ni za kakvu brigu. No, kako je ovdje riječ o problemima prvog svijeta, a moj posao je digitalan, da, izludi me slab internetski signal.
  10. Volim Ebay pa sam tako nedavno kupila najbolju stvar ikada. Ok, ne baš najbolju ikada ikada ali znate što mislim. Riječ je o držačima kablova koji se zalijepe za stol, zid ili bilo koje drugo mjesto i, pogađate – drže kabel na mjestu. Jer, ono što me apsolutno izbaci iz cipela je kada koristim laptop na nekom drugom mjestu koje nije stol, a onda mi žica punjača samo sklizne ispod stola što me prisiljava na ronjenje kada laptop poželim vratiti na mjesto i uštekati ga u struju. Vas to ne živcira?
  11. Je li vam se ikada dogodilo da operete papirnatu maramicu u veš mašini jer niste provjerili džepove? Meni je i zato sada obavezno provjeravam džepove prije pranja. Ako ne znate o čemu pričam i gdje je ovdje razlog za stres, stavite prati veš, po mogućnosti crnu ili tamnu odjeću, i dodajte u bubanj papirnatu maramicu. Onda mi javite kakav vam je dan.
  12. Samoj sebi idem na živce kada ne odgovorim na poruke ljudi koje poznajem jer sam zaboravila. Prije nego što pomislite da sam zaboravna, nisam baš toliko. Ja sam introvert i ponekad mi dođe poruka, a u tom trenutku mi se ne komunicira. Ništa osobno. Jednostavno mi se ne da, a više ne radim stvari koje mi se ne da raditi samo da se netko ne uvrijedi. Onda kažem samoj sebi da ću pogledati poruku čim budem društvenija, za 2-3 sata možda. Ono što se dogodi je da redovno zaboravim na poruke i sjetim ih se nakon tjedan dana, mjesec dana ili nikada. Ali, što se može. Trudim se ne živcirati osim kada shvatim da mi je netko postavio konkretno pitanje prije 3 tjedna:“Kava danas u 3?”.
  13. Dogodi li vam se ikada da pokrenete video na laptopu i da svi koji su s vama popadaju na pod od straha jer je zvuk ostao na maksimumu? Ili još gore, stavite slušalice, pokrenete video i padnete s kreveta od šoka te zaključite da ćete biti gluhi sljedeća 3 dana? Od svih first world problems ovo je jedan koji me ozbiljno naljuti i radi kojega sam u stanju škripati zubima ili lupiti šakom u stol iako mi je potpuno jasno da od ljutnje nema koristi i da će mi zvoniti u ušima kako god se okrene.
  14. Jedan od razloga zašto ne volim Windows su njihovi konstantni update-i koji traju duže nego što bi trebali, posebno ako imate kantu od laptopa. S Mac-om je sve jednostavno. Dođe update i sve se sredi u rekordnom vremenu ali s Windowsima je situacija drukčija. Čudljivi, spori, bugoviti i često naporni, a update dođe u zadnjem trenutku kad ga trebaš. Please do not turn off your computer…instaling update 1 of 999…Zvuči poznato? Obično se dogodi kad morate ugasiti kompjuter ili ga morate brzo upaliti ali radi update-a imate vremena skuhati ručak prije nego pristupite onome što trebate.
  15. A što je s onim trenucima kada uzmeš u ruke šalicu kave samo da otkriješ da u njoj više nema kave? Nije li to najgori first world problem ikada? Meni možda i je.

Imate li vi sitnice, problemčiće koji to zapravo nisu ali i jesu, first world problems koji vas izluđuju?

Potpis