casual friday

Kako se riješiti viška nepotrebnih stvari u 11 brzih koraka?

Imam prijateljicu koja se odbija riješiti čak i najmanje sitnice jer misli da će joj zatrebati nekada u budućnosti. Ormar joj je pun najrazličitije odjeće, od sportskih stvari (iako se ne bavi sportom, a nije baš ni sportski tip) do koktel haljina u svim bojama.

Uz to joj je i ormar pun odjeće različitih veličina jer što ako smršavi ili se udeblja pa neće imati što obući, a svijet doživi apokalipsu, propadnu svi dućani, a ona nema u čemu na koktel zabavu? Zato moraš imati 6 koktel haljina u rasponu veličina od xxs do xxl.

Ne nedostaje ni cipela s prevelikom petom, cipela bez pete kao ni cipela s petom “negdje između”. Tenisica, natikača, sandala i čizama u svim bojama i oblicima. Šešira, kapa i šalova. Nakita. A tek torbi…torbi je više nego što možete zamisliti i što jednoj prosječnoj osobi treba i kad bi svaki dan po 4 puta dnevno mijenjala torbu.

Problem je što se ne može ničega riješiti jer, osim što zazire od spremanja ormara boji se i da će joj sve to trebati iako joj se cijeli modni izričaj zapravo svodi na 2 crne kombinacije koje je najlakše nabaciti na sebe.

Zašto ne želi ništa baciti? Tko bi znao (ne zna ni ona točno), a i pisala sam već o sličnoj temi ovdje i pokrila glavne razloge zašto se ljudi ne mogu riješiti viška stvari koje im ne trebaju i koje im zatrpavaju životni prostor.

Priznajem, i ja sam sve samo ne minimalistički raspoložena. Koliko god se trudila svejedno mi ne uspijeva živjeti filozofiju – manje je više. Volim stvari, volim imati izbor, a često i padnem u klasične zamke modernog konzumerizma koje se zovu – brza moda po niskim cijenama.

U svijetu koji je pun šarenih oglasa, ludih rasprodaja, web shopova s niskim cijenama, Instagrama i ostalih mamaca lako je zaboraviti na minimalizam i postati potrošač u pravom smislu riječi pa nakupiti stvari koje nam zapravo i nisu previše potrebne (ponekad nam nisu uopće potrebne).

Internet je pun dijametralno suprotnih tekstova i videa. Od onih koje kreiraju brendovi i influenceri i u kojima nas savjetuju kako nam treba više, više i još više do onih u kojima zen osobe poput Marie Kondo izbace sve što posjedujemo i ostave nas zbunjene i s jednim gaćama.

Iako se ne mogu pohvaliti minimalizmom, mogu se pohvaliti sposobnostima čišćenja i organizacije. Nikada ne bih mogla savjetovati ni drugima, a ni prisiliti sebe na minimalističku filozofiju u kojoj se selim u 20 kvadratnih metara bijelog prostora s krevetom i jednom biljkom u kutu.

Ono što uvijek zagovaram je koncept promišljenog posjedovanja i kupovine. Nije nužno potrebno biti minimalist da se počnemo odgovorno odnositi prema stvarima, shvatimo što nas veseli te se uspijemo bez suza riješiti onoga što nas više ne veseli i ne treba nam.

Kako onda učinkovito, brzo i bez žaljenja smanjiti količinu stvari i očistiti svoj životni prostor da napokon bude uredan, ne dovodi do stresa i da se u njemu može snalaziti bez problema?

ciscenje-decluttering-kon-mari

Kvaliteta u odnosu na količinu

Da, znam, teško je dati velike iznose na odjeću i brendove kad se moda toliko brzo mijenja, trendovi zastarijevaju, a shopping centri i online trgovine su puni jefitne mode koja uspješno, poput Zare, kopira najpoznatije kreacije direktno s modnih pista.

Slažem se, ni ja ne volim kupovati preskupu odjeću jer mi brzo dosadi, promijeni mi se ukus, pa mi je brza i pristupačna moda puno draža opcija. Ono s čim nikada ne radim kompromise su torbe.

Volim torbe i volim skupe torbe, ne mogu lagati. Zato, kako ne bih nakupila hrpu torbi za koje znam da mi se ne sviđaju, kupim svako toliko jednu lijepu dizajnersku torbu i onda je nosim godinama.

Iako sam nakupila već i takvu kolekciju torbi, ova metoda me donekle drži pod kontrolom ne samo zato što takve torbe ne mogu kupovati jednom mjesečno nego i zato što me iznos natjera na malo bolje razmislim o tome treba li mi uopće ta torba i koliko ću je nositi.

Suzdržite se od stvari za jednokratnu upotrebu

Prije nekog vremena išla sam na jedan svečaniji događaj i trebalo mi je nešto novo za obući jer, iz klasičnog poznatog sindroma praznog punog ormara, nisam imala ništa za tu priliku. Kupila sam kombinezon. Mrzim kombinezone. Obukla sam ga jednom i znala da je to zadnji put.

Neko je vrijeme stajao i smetao u ormaru (posebno jer je riječ o komadu koji stalno klizi s vješalice), a onda sam ga donirala. Problem kod ovakvih jednokratnih kupovina je u tome što osim što dajete novac na nešto što vam se u startu ne sviđa, na kraju ga i gubite jer stvar stoji i ormaru i na kraju je se riješite (što je i dalje bolja opcija nego da stoji, skuplja prašinu i nikome ne koristi).

Rješenje? Pokušati kupovati ciljano, planirano i smisleno. Kupovati stvari za koje znamo da ćemo ih koristiti više puta. Natjerati se da nosimo onu haljinu koju smo kupili za doček nove godine prije 3 godine i reciklirati je za neki drugi event. Izbjegavati kupovinu pod pritiskom i onda kad nam se ništa ne sviđa ali imamo silnu potrebu nešto kupiti.

Jedan komad unutra, jedan komad van

Ovo je fora stara valjda koliko i moderno potrošačko društvo i čula sam je prvi put prije jako puno godina ali ima smisla. Za svaki kupljeni novi komad odjeće, obuće ili predmet za kućanstvo potrebno je izbaciti iz kuće jedan stari.

Pa tako kupite nove cipele, bacite ili donirate jedne stare. Kupite novo cjedilo za tjesteninu, bacite neki drugi kuhinjski pribor ili pomagalo koje niste dugo koristili. Shvaćate poantu?

Ova metoda sprečava da se nakuplja previše stvari koje nemaju svoje mjesto, a umjesto toga jedna nova stvar zamjeni jednu staru i dobije mjesto na kojemu je ona stajala. Nije li to odlična ideja?

Vješalice po metodi Oprah Winfrey

Sjećam se kad se kod nas na TV emitirao Oprah Show, a maglovito se sjećam i nekih tema kojima se Oprah bavila. No, ono što sam dobro zapamtila je ideja koja mi se već tada, iako sam bila u osnovnoj školi, učinila odlična i iskoristiva.

Riječ je o tome da, kad imate pun ormar odjeće, slažete vješalice u obratnom smjeru, a kako određene komade odjeće nosite, vraćate ih nazad u ormar s vješalicama okrenutim u pravom smjeru.

Nakon šest mjeseci vidjet ćete po vješalicama koje ste komade nosili, a koje već 6 mjeseci (ili duže) niste ni taknuli te dobiti jasnu sliku oko toga što vam treba i sviđa vam se, a čega biste se mogli riješiti.

Ova je metoda primjenjiva i u drugim dijelovima kućanstva i s drugim predmetima i definitivno je vrijedi isprobati.

Izazov 12-12-12

Kažu da je sve lakše ako se pretvori u igru ili zabavni izazov pa i kod odraslih. Zato je i zadatke kojih se užasavamo poput čišćenja dobro pretvoriti u neku vrstu zabave, a tu može pomoći 12-12-12 izazov.

Što je 12-12-12 izazov? Zadatak koji vas izaziva da pronađete 12 stvari koje su za baciti, 12 stvari koje ćete donirati ili pokloniti i 12 stvari koje morate koristiti sljedećih tjedan dana.

Ako u tjedan dana shvatite da tih 12 stvari nisu ono što ste mislili, ne sviđaju vam se, ne koristite ih ili duboko u sebi znate da si lažete da vam trebaju i da ćete ih kasnije opet zakopati u ormar, riješite ih se.

Projekt 333

Što je projekt 333? To je ideja Courtney Carver (ako ste zainteresirani za više, njena stranica je ovdje) koja izaziva ljude da sljedeća 3 mjeseca nose 33 komada odjeće koji uključuju odjeću, obuću, nakit i modne dodatke.

Poanta je da vidite kako u 3 mjeseca možete živjeti s manje te naučiti umijeće i ljepotu kombiniranja odjeće. I dok neke stvari poput nakita koji nikada ne skidate i rublja ne spadaju u ova 33 predmeta, bit ideje je da druge stvari osim odabranih 33 ne smijete dirati dok ne prođu 3 mjeseca.

Uspijete li u ovom izazovu možda vam se i svidi. Možda naučite sve trikove kombiniranja i shvatite da se zapravo minimalist. A možda ćete i križati dane na kalendaru i poljubiti svoj ormar kad ga se dokopate ili prekinuti izazov ranije. U svakom slučaju, ako isprobate, javite mi kako je prošlo.

Riješite se stvari koje trebaju popravak ili prilagodbu

Puno ljudi čuva određeni broj stvari kojima je potreban popravak. Ili komade odjeće koje bi 100% nosili samo da ih skrate, suze ili prekroje. Problem je u tome što rijetko tko ideje i provede u djelo pa tako skupljaju predmete koji nikada neće biti popravljeni ili prilagođeni.

Bez brige, to je problem koji se javlja kod većine ljudi i niste sami ako se prepoznajete u tome. Sljedeći put kad pomislite kako ćete popraviti staru peglu iako popravak košta više od nove ili prekrojiti haljinu čim pronađete krojačicu, odustanite i riješite se predmeta na koji ćete zaboraviti čim ga zakopate u ormar.

Uvedite pravilo 6 sekundi

Pravilo 6 sekundi znači da uzmete određeni predmet u ruke i zapitate se – treba li mi ovo, koristim li ovo, volim li ovo, sviđa li mi se ovo? Ako nakon 6 sekundi ne možete dati potvrdan odgovor na ova pitanja (sva pitanja) to je znak da se tog predmeta morate riješiti.

Riješite se duplića

Znate kako ste skupljali sličice kad ste bili mali? Možda danas to radi i vaše dijete. A što se radi s duplićima? Mijenja ih se ili ih se baci. A zašto onda svi imamo punu kuću i ormare duplikata?

Neka digne ruku ona osoba koja ima više škara, otvarača za boce, olovaka, rukavica za pećnicu, češljeva ili bilo kojeg drugog predmeta za koji je jasno da je dovoljan samo jedan i da u bilo kojem trenutku možemo kupiti zamjenu ako se prvi pokvari.

Duplikati rade nered, rijetko kad zatrebaju, a često ni ne znamo gdje se nalaze kad zatrebaju pa završimo kupujući nove. Imate li puno duplih predmeta u kući, a ne koristite ih, vjerojatno je vrijeme da ih se riješite i oslobodite prostor.

Hobiji koji više nisu zanimljivi

Gotovo da nema osobe na svijetu koja nije barem jednom pokušala neki novi hobi ili zanimaciju, a onda od toga odustala. Znam jer sam i ja bila u raznim fazama i idejama koje su se pokazale kao krajnje glupe.

Ljudi svašta rade iz dosade ili jer misle da ih zanima. Netko će poželjeti pecati, netko šivati ili raditi goblene, netko izrađivati nakit, a netko igrati hokej ili nešto drugo. Problem je što većina odustane u kratkom vremenu i onda oprema za pecanje, šivanje i pletenje, komadi nakita i alat te štapovi za hokej stoje i zauzimaju prostor.

Rješenje? Pomirite se s činjenicom da vas hobi ne zanima dovoljno jer ste očito odustali, da vas zanima pronašli biste vremena jer je sve u prioritetima i da se nećete više nikada s tim baviti pa ni u penziji jer ćete i tada pronaći neki izgovor.

Potrudite se smisleno kupovati

Nekada davno pomamila bih se za svim što mi dođe pod ruku. Danas se isto pomamim posebno kad vidim novu kolekciju u trgovini koju volim ili rasprodaju ali uglavnom se trudim duboko disati, ne brzati i postaviti si 3 pitanja:

  • kupujem li ovo zato što mi se sviđa?
  • kupujem li ovo zato što mi treba?
  • kupujem li ovo zato što je na sniženju?

Odgovorite li potvrdno i zaključite i da vam se sviđa i da vam treba, super, kupite. Stvar je u tome što vam mogu garantirati da ćete u 80% slučajeva odložiti predmet i odustati od kupovine jer ćete zaključiti da vam zapravo nije potreban.

Pokušajte i vi jer na vlastitom primjeru mogu reći da samo radi ovih pitanja više ne kupujem previše toga za što je potpuno jasno da neću koristiti.

Što mislite? Hoćete li isprobati neki od ovih savjeta i koji vam se najviše sviđa?

Potpis