Nije tajna da od prvog dana imam “love-hate” odnos s društvenim mrežama. Sjećam se kada se pojavio Facebook sredinom 2000-ih. Bila sam na faksu i odjednom su svi pričali o toj super novoj stvari po nazivu – društvena mreža, na kojoj pratiš ljude, lajkaš ljude, pronalaziš stare prijatelje (zašto bi itko to želio do današnjeg dana mi nije jasno), špijuniraš ljude, dopisuješ se s ljudima i dijeliš beskonačne slike mačaka, pasa, djece i glupih memova.

Bila su to vremena kada si bio totalno cool jer si na Facebooku jer su svi cool ljudi na njemu. Vremena u kojima je prvo pitanje koje ti upute bilo – jesi li na Faceu? Vremena u kojima su se ljudi istinski zgrozili jer, zamisli, nemaš profil na Fejsu! Vremena prije onih vremena kada si kao, bio cool, ako nisi na Facebooku jer je on samo za klince i starce.

Nisam imala profil, naravno. Ideja me nije ni najmanje privlačila, a još sam se manje željela družiti online s ljudima jer se ne želim družiti s njima ni offline. Nisu me zanimali tuđi statusi, tuđa djeca, ni tuđe mačke. Ne zanimaju me ni danas.

No, s razvojem društvenih mreža popuštaju i oni najuporniji pa tako, kako je rasla kvaliteta sadržaja i pojavio se Instagram, tako sam i ja malo popustila i počela uspješno gubiti vrijeme na netu s telefonom u ruci i skrolajući po feedovima i galerijama brendova koji me zanimaju.

I dalje s društvenim mrežama imam “love-hate” odnos ali ih ipak malo više toleriram. I dalje poludim na samu sebe ako shvatim da sam izgubila previše vremena na Instagramu, a ništa korisno nisam napravila. Ali, isto tako imam i folder pun stvari koje smatram korisnima.

Iako malo blaže gledam na društvene mreže, puno je toga što me živcira, izbaci iz takta i što me navodi da kao munja izađem s nečijeg profila jer zaključujem da je osoba, kao i sadržaj koji objavljuje, preglup za moj ukus.

Ovo su neke sitnice koje mene osobno živciraju na društvenim mrežama i radi kojih gubim volju za praćenjem profila.

Kreveljenje

Prije nekog vremena, ne pitajte me kako, našla sam se na profilu Britney Spears. Nisam je se sjetila godinama ali pamtim je kao jako zgodnu curicu, krajem 90-ih ili ranih 2000-ih kad se pojavila i pomela scenu s imidžem školarke.

Malo me šokiralo kad sam ugledala prilično zapuštenu 38-godišnjakinju koja se na svom profilu voli kreveljiti i raditi grimase kakve ne priliče djeci, a kamoli ozbiljnim ljudima. E sad, da se razumijemo…ja nisam od onih koji su opsjednuti godinama, koji misle da moraš nešto prestati raditi jer “si u godinama”, ili misle da nešto moraš u ovim ili onim godinama.

Ne volim baš ni suditi drugima niti to često prakticiram ali da, zgrozile su me Britneyine slike kojih joj je puna galerija.

Galeriju punu grimasi ima i super popularna Chiara Ferragni, koja svojim slikama zabavlja nešto više od 18 milijuna pratitelja. O njenom jeziku postoje forumi poput Reddita puni tema. Možete li vjerovati? Iako priznajem, takav jezik ima još valjda samo Gene Simmons.

Ovakve slike nisu rijetke na Instagramu, a Britney i Chiara nisu jedine koje ih prakticiraju. Na moju veliku feminističku žalost, viđam ih uglavnom kod ženske populacije radi čega mi se srce slama.

Stav – Ja sam precool za društvene mreže

Ima ljudi koji ne vole društvene mreže ali ih koriste iz ovog ili onog razloga i o tome šute. Ima ljudi koji su super aktivni na društvenim mrežama, objavljuju 15 puta dnevno i ne skidaju se sa svojih profila ali te profile koriste kako bi non stop pričali protiv tih istih društvenih mreža o kojima su ovisni.

Znate, ja sam ovdje samo da vam objasnim kako mrzim društvene mreže, kako su glupe, kako moraš biti idiot bez interesa da ih koristiš i zato na njima provodim svaki budni trenutak! Ne jer ih volim i jer sam ovisna nego da objasnim svijetu da sam precool za njih.

Stvarno? Ok, samo nastavi!

Besmisleni profili s tuđim slikama

Znate li koja je poanta društvenih mreža poput Instagrama? Da se malo poigrate, budete kreativni, glumite fotografa, grafičkog dizajnera ili koga god i objavljujete svoje uratke. Jer, ako to ne radite, mogu se spojiti na Unsplash i gledati slike za koje mi ne treba profil na Instagramu.

Mnogi kradu tuđe slike, mnogi uzimaju slike s Google-a, a najgori su oni koji uzimaju arhivske besplatne fotke s već spomenutog Unsplasha. Zanimljivo, većina takvih se ni ne pravi da su slike njihove nego ih samo koriste jer nemaju ništa drugo zalijepiti uz generički citat o tome kako sve možeš kad jako želiš ili neku drugu glupost.

Ako ste i vi među takvima, upalite kameru telefona (ne treba vam ni skupa oprema) i počnite slikati svijet oko sebe. Tko zna, možda se iznenadite, razvijete kreativnost i pronađete novu strast. Ili nemojte, ali onda nemojte očekivati da vas pratim.

Hvalisanje

Postoji razlika između hvalisanja i “hvalisanja”. U ljudskoj je prirodi pohvaliti se, a nekada to radimo i bez želje za hvalisanjem samo kako bismo potaknuli razgovor. Pa ćemo tako nekome reći da idemo na Maldive za mjesec dana samo jer nam je nestalo tema za razgovor ili da smo bili u Zari i potrošili pola plaće na novu kolekciju.

Na društvenim mrežama je blago hvalisanje ili suptilno hvalisanje prihvatljivo jer je i to jedna od metoda kreiranja sadržaja i privlačenja publike. Pa ću tako ja pričati da sam stručnjak za društvene mreže i u slobodno vrijeme pokazati novi parfem jer mi je nestalo ideja.

Netko će se hvaliti svojim organizacijskim sposobnostima kao Marie Kondo. Drugi sa sportskim uspjesima. I to je sve ok. Ok je i kad influenceri svojoj publici pokazuju beskonačne dizajnerske stvari jer je to više prodaja nego hvalisanje, za to su plaćeni.

Problem je u onima koji se hvale samo da bi se hvalili, posebno kada počnu o svojim uspjesima jer to djeluje usiljeno i isforsirano, a više od svega naporno, neovisno o tome koliko ste i sami uspješni ili još gore – niste. Posebno se naježim kad vidim hashtag #blessed ili #grateful, brrrrr!

Takvi su i opasni jer stvaraju lažnu sliku jednostavnosti postizanja onoga što imaju što je vrlo problematično kada ih prate djeca i mladi koji su skloni sve upijati, posebno ako dolazi od njihovih idola.

Pa tako neka influencerica može prikazati svoj život savršenim, a neka povodljiva djevojčica će pomisliti da je dovoljno da počne objavljivati slike na Instagramu pa da se i ona proslavi i obogati. Kada se to ne dogodi, a vjerujte mi, stvarno se ne dogodi jer ništa nije slučajno, djevojčica će postati nesretna, nezadovoljna, depresivna i početi sumnjati u sebe i svoju vrijednost.

Osim toga, teško se fokusirati na školu i ideju “pravog posla” kad je tu posao snova – influencer, koji zarađuje milijune, a sve što radi se svodi na shopping i slikanje. Uviđate li i vi problem?

Influenceri

Ne mogu reći da mi influenceri idu na živce kao takvi jer ima vrlo kvalitetnih i talentiranih ljudi u tom poslu. Kako su nekada bile manekenke i glumci, tako danas imamo influencere koji su često odličan marketinški alat za prodaju i reklamiranje proizvoda i usluga.

No, ima onih koji u tome pretjeraju i njihovi profili, po mom mišljenju, postaju besmisleni. Zašto? Zato što ne objavljuju sadržaj koji nije sponzoriran pa se cijela njihova galerija svodi na plaćeno oglašavanje.

U zemljama u kojima postoje zakoni vezani uz influencere, takve osobe moraju navesti da je riječ o oglasu pa se tako ispod slika i u hashtagovima samo vide riječi “ad”, “advertising” ili “anzeige”. Kako da ljudi vjeruju takvoj osobi koja voli stvari za novac?

Kako povjerovati da takva osoba pažljivo bira i nikada ne oglašava ono što i sama ne bi kupila, kako mnogi tvrde ali im osobno ne vjerujem. Zašto uopće pratiti osobu čiji feed izgleda kao promotivni letak?

Citati

Dobar savjet je uvijek dobro čuti ali citati…nemojte da počnem o citatima jer mi izazivaju negativne reakcije. Postoji li osoba koja stvarno pada na takve jeftine gluposti? Sve je moguće, smijeh je lijek, nema granica i slične isprazne riječi sastavljene u još isprazniju rečenicu?

Hrabri trolovi

Problem s trolovima je u tome što uopće nisu hrabri i kad bi isto morali reći nekome u lice ili se predstaviti slikom, imenom i prezimenom pobjegli bi glavom bez obzira. Onda bi ušutjeli, kao što šute cijelog svog života, i ne bi se izvukli iz svoje rupe u zemlji.

Internet je trolovima dao priliku da budu hrabri i anonimni i to je često problem jer se mnoge poznate (i nepoznate) osobe bore s trolovima. I iako vjerujem da je grozno kad ti se zakači neka budala i ne pušta na miru, o trolovima morate znati jedno – da su zadovoljni ne bi radili to što rade.

Problem nije u vama, problem je u njima. Zato trolove, koliko god bilo teško, pokušajte žaliti jer su nesretni, neuspješni i vi imate nešto što ono nemaju, a žele. Kako su uglavnom nesposobni i do toga ne mogu sami doći, mrzit će one koji to imaju. Samo, nisu ni svjesni da zapravo najviše mrze sami sebe.

Selfiji

Uh, otkuda da krenem? Kad bih tvrdila da sam u potpunosti protiv selfija lagala bih jer ljudi su opsjednuti selfijima i svojim likom oduvijek. Nisu li još i poznati umjetnici, od Leonarda do Kahlo, radili selfije u obliku autoportreta? Jesu i zato nećemo biti intelektualni snobovi i kolutati očima na selfije.

Ali neki stvarno pretjeraju. Kad vidim galeriju punu selfija u krupnom planu, s istom facom napućenih usana i praznog pogleda, koja je prošla 68 različitih filtera..zaključujem da me sadržaj ne zanima i odlazim s profila.

Stare uspomene

Uspomene su super, zato i radimo fotografije kako bismo se kasnije mogli prisjećati ljudi i događaja. Iz istog razloga kupujemo i suvenire na putovanjima ili volimo komad nakita koji smo dobili od osobe koju volimo.

Ali, ono što često vidim, a posebno na profilima poznatih osoba, je prilično depresivna nostalgija za starim vremenima i sobom u naponu snage i mladosti. Da, razumijem, teško je stariti posebno ako ste poznata manekenka koja je zaradila milijune svojim izgledom.

Da, shvaćam da je teško ujutro se pogledati u ogledalo i s tugom shvatiti da niste više ona zgodna i prpošna 20-godišnjakinja savršenog tena, bistrih očiju pred kojom je cijeli život. Kužim! Ali, neprestano objavljvanje starih slika pomalo je depresivno, zamorno i besmisleno.

Dobro se prisjetiti uspomena ali loše je živjeti u prošlosti. Imate li problema s pronalaženjem sreće u sadašnjosti u kojoj živite, dobro bi bilo potražiti pomoć i to ozbiljno i u najboljoj namjeri mislim.

Besmisleni hashtagovi

Neki ljudi baš vole zloupotrebljavati hashtagove iz samo njima poznatih razloga. Zapravo, neki misle da će s hrpom besmislenih hashtagova povećati svoju popularnost pa se šokiraju kad svejedno dobiju 7 lajkova, a neki misle da su više cool ubace li dovoljno cool hashtagova.

Iskrena sam kada kažem da se naježim kad vidim da je osoba, naprimjer, objavila sliku grožđa ispod koje slijedi sljedeći tekst:

Upravo sam jela grožđe!

#food #grape #grapes #fruit #whitegrapes #art #fashion #beautyblogger #fashionblogger #90skids #90sfashion #hipster #business #success #architect #coffee #starbucks #gucci #cute #girlygirl

Jedino što mogu na to reći je – #wtf

Očite stvari nije potrebno naglašavati

Znam da je teško svaki put osmisliti pametan tekst ispod slike. Vjerujte mi, to mi je karijera, smišljanje tekstova, i ne, nije svaki put jednostavno, brzo i lako. Ponekad sjediš 2 sata i ne ide. Ponekad smisliš glupost. Ponekad i ubodeš pa si ponosan na sebe.

Ali, koliko god teško bilo bilo bi dobro izbjegavati naglašavanje očitog. Ne mogu vam opisati koliko je glupo objaviti sliku stolice i ispod napisati “stolica”. Ili sliku kokoši ispod koje, pogađate, piše “kokoš”.

Lajkovi za samopouzdanje

Živimo u vremenima u kojima se vrijednost na društvenim mrežama mjeri brojem lajkova, što je tužno. Opet, nećemo pretjerivati, ljudi oduvijek svoju vrijednost mjere pohvalama vanjskog svijeta.

Koliko su nam pljeskali na pozornici, koliko nas roditelji hvale i dižu u nebesa, koliko smo popularni u školi, koliku smo ocjenu dobili, koliko nas profesori vole, s koliko prolazimo, kakve rezultate postižemo na sportskim natjecanjima, koliko smo lijepi, pametni…

Sve se mjeri u brojevima, što nije baš zdravo za samopouzdanje ali to je sasvim druga tema. Ni društvene mreže nisu iznimka pa je tako na njima lajk jedina valuta koja vrijedi. Na žalost, mnogi nisu svjesni da lajkovi najviše ovise o algoritmima i da ih dobivaju oni koji znaju kako, a ne nužno najbolji i najljepši.

Kratka pažnja i rok trajanja

Priznajem, i ja bolujem od ove bolesti modernog doba. Činjenica je da internet i društvene mreže imaju negativan efekt na koncentraciju i razinu pažnje. I meni se par puta dogodilo da poželim skrolati kroz knjigu koja mi je dosadna ili kliknuti na neku riječ da ne kopam po rječniku.

I sami znate kako se na internetu sve brzo mijenja, kako na Instagramu stvari lete i kako se slike brzo izmjenjuju. Radi toga često gubimo dodir sa stvarnošću, teže se koncentriramo i sadržaj, radi kratkog roka trajanja, često gubi na kvaliteti.

Površnost i pojednostavljeno gledanje na stvari

Velika opasnost društvenih mreža, na koju neprestano ukazujem svima koji me žele i ne žele slušati, je to koliko je lako dobiti dojam da je sve brzo i jednostavno. Društvene mreže postale su plodno tlo spretnim influencerima koji na njima zarađuju ozbiljne novce, a kako je riječ o “glupim društvenim mrežama” mišljenje je da to svi mogu.

Problem je u tome što ne mogu. Ljudi koji su postali influenceri su ili jako spretni poslovni ljudi, ili su jako puno novaca i rizika uložili, ili su produkt menadžera i talent agencija baš kako su nekada bili djeca glumci i pjevači.

Malo je toga slučajno u životu, a isto vrijedi i za društvene mreže. Nije lako kako se čini, a i ne vidi se cijeli proces koji je doveo osobu do toga što sad ima. Isto tako ne znači da su osobe koje se uvijek smiju uvijek sretne, ni da je lako raditi bilo kakav posao, a posebno onaj koji se odlično plaća. Znate kako kažu, besplatni ručak ne postoji.

Glupi stručnjaci

Društvene mreže dale su prekrasnu priliku ljudima da vježbaju svoje talente, besplatno pokažu svijetu svoje radove i znanja, dijele s drugima vještine i predstave se kako god žele. Nikada nije bilo lakše biti slikar, fotograf, model, znanstvenik ili fitness trener.

Problem je što ima ljudi koji jednostavno nisu to što tvrde da jesu, ali su uspjeli pametnim marketingom doći do velikog broja ljudi koji ih prati i upija sve što imaju za reći. Tako je internet pun lažnih stručnjaka koji daju katastrofalno loše i potencijalno opasne savjete.

I dok kod mnogih savjeta nema previše štete, oni koji su vezani uz zdravlje, posebno dječje zdravlje, kronične bolesti i nutricionizam mogu biti posebno opasni ukoliko ih osoba odluči slijediti.

Jesam li hejter? Možda malo..možda i ne! Ne osjećam se kao hejter iako mogu povremeno tako zvučati i zato ću se potruditi napraviti tekst sa stvarima koje volim na društvenim mrežama. Kako to zvuči? Mislite li da ću uspjeti ili će lista onoga što ne volim ipak biti duža?

Što vi ne volite na društvenim mrežama?