Prije nekog vremena netko mi je postavio pitanje bez kojeg gadgeta ne bih mogla zamisliti život. I dok sam mozgala o svojim Macbook-ovima, iPadu, slušalicama i drugim divotama, shvatila sam da u ruci stišćem iPhone na kojemu je otvoreno nekoliko tabova i u koji škicam krajičkom oka.
Da, nije bilo sumnje da je mali gadget zvan mobitel bez kojega nigdje ne idem najvažniji u mom životu. Barem kad je o gadgetima riječ. Za razliku od mnogih, pa i onih koji čitaju moj blog, sjećam se vremena prije mobitela.
Bila su to čudna vremena i nisam sigurna da bismo danas mogli tako funkcionirati. Kako smo samo mogli biti mirni ako ne znamo u svakom trenutku gdje je neka osoba? Kako smo mogli vjerovati da će ta osoba 100% doći kući kad je obećala? I što ako ne dođe? A ako se sjetimo da nam treba prašak za pecivo? Što onda? Koga zovemo da ga kupi na povratku kući?
Što smo uopće radili prije mobitela? Što smo radili bez društvenih mreža? Bez online novina? Bez YouTube-a i vlogova? Bez Netflixa čiju aplikaciju imam i na mobitelu? Kako smo samo mogli obavljati isti posao za koji nije trebao mail, a danas mailovi stižu po cijele dane pa i debelo nakon radnog vremena?
Prije nekoliko dana nazvala me mama s mobitela u 5 ujutro. Brzo je prekinula ali samo nekoliko sekundi poslije zvala je opet. Ne zato što je nešto trebala nego jer je u 5 ujutro provjeravala mailove i tko zna što sve ne pa je pogrešno stisla tipku za poziv. Čari moderne tehnologije, ha?
Mislim da je u tom trenutku mobitel i njoj i meni, neću reći uništio život, ali jutarnji san definitivno. Njoj jer ima potrebu pregledavati mailove u 5 ujutro, a meni jer sam mogla još 2 sata spavati. Možda ni ne razmišljate o tome ali činjenica je da nam naš ljubljeni gadget pomalo uništava život ili ga barem kvari jer ne želim biti pretjerano dramatična u bombastičnim izjavama.
Ne znam zašto sam toliki negativac u zadnje vrijeme jer sam nedavno pisala o 15 stvari koje me živciraju na društvenim mrežama, a sad o negativnim stranama mobitela ali što se može, valjda sam po prirodi više grumpy cat pa sam sklona prvo tražiti ono negativno.
Koji god bio razlog idemo sada vidjeti na koje to načine mobitel negativno utječe na naš život.
Poremećen san
Ne samo kad vas netko greškom nazove u 5 ujutro nego je dokazano da korištenje telefona prije spavanja negativno utječe na san što je donekle i razlog zašto je izumljen dark mode – kako ne biste zurili satima u neprirodno bijelo svjetlo ekrana i razbuđivali se.
Imate li iPhone s novim OS-om onda znate i da se automatski spaja na net čim ga pomaknete. To znači da ako u pola noći odlučite pogledati koliko je sati na telefonu, možete očekivati bujicu notifikacija ukoliko nemate ugašen zvuk. Iako, meni je dovoljno da samo znam da je nešto stiglo i da više ne mogu spavati jer moram pogledati.
A koliko ste puta odlučili pogledati nešto malo prije spavanja da biste shvatili da ste se potpuno razbudili i da ćete malo teže zaspati? Sav taj adrenalin, boje, informacije i animacije dovode do stresa koji nas drži budnima i krade nam san.
Očekuje se da smo dostupni cijelo vrijeme
Nekada davno, u vremenima prije mobitela i interneta, mogli smo otići van i nitko ne bi mogao doći do nas dok se ne pojavimo na vratima. Morali ste pustiti dijete van i osloniti se na puno vjere i povjerenja da se vrati kući kad je obećalo, a u jednom komadu po mogućnosti.
Nekada davno, u vremenima prije mobitela i interneta, mogli smo otići kući s posla i zaboraviti na posao do sljedećeg dana. Nitko nije imao fax u dnevnoj sobi, a nikome ne bi ni palo na pamet zvati vas na kućni telefon nakon radnog vremena.
Razvojem mobitela malo su se pomaknule granice privatnog i poslovnog, a i počelo se ležernije gledati na uznemiravanje nakon radnog vremena. Mobitel, koliko god koristan bio, čini da smo uvijek svima dostupni u bilo koje doba dana i noći. A o mailovima neću ni počinjati.
Negativan utjecaj na odnose s drugim ljudima
Istraživanja pokazuju da ljudi koji su na mobitelu nisu u potpunosti prisutni pa ni kada su u društvu drugih ljudi. Mislim da nam nije potrebno istraživanje za ovaj zaključak jer nam je, nadam se, svima jasno da smo malo odsutni ako smo na mobitelu i ležerno surfamo, a netko pored nas pokušava s nama razgovarati.
Ovaj problem je posebno opasan ako je riječ o odnosima djece s roditeljima. I dok je za djecu, donekle, normalno i očekivano da ignoriraju “starce” i slušaju s pola pažnje, loša je ideja ako ste roditelj koji je konstantno spojen s telefonom i ignorirate svijet oko sebe uključujući svog potomka i nasljednika.
Potpuno sam iskrena kad kažem da poludim ako sam s nekim na kavi i ta osoba jednim oko škica mene, a drugim svoj telefon. Još je gore ako s oba oka gleda u telefon i ne ispušta ga iz ruku. Nepristojno i nepotreban gubitak vremena na osobu koja bi očito radije provodila vrijeme na Instagramu.
FOMO
FOMO ili Fear of Missing Out, poznat i kao strah od propuštanja nečeg bitnog ali najčešće potpuno nebitnog i važnog samo u našim ludim glavama, pojava je modernog doba dodatno potaknuta mobitelima, internetom i gadgetima od kojih se ne odvajamo nikada.
FOMO je potreba da stalno budemo prisutni. Da se spajamo na tuđe profile 15 puta dnevno samo kako ne bismo propustili objavu osobe koju poznajemo ili ne poznajemo ali u svakom slučaju rado pratimo.
FOMO je potreba da i sami budemo neprestano prisutni na društvenim mrežama i objavljujemo razne detalje svog života samo kako bismo bili tamo i bili dijelom ostatka društva te zabavili svoje online pratitelje.
FOMO je potreba za uspoređivanjem. Gledanje tuđeg, obično ležernog i divnog života (barem tako prikazanog i kreiranog), i uspoređivanje s vlastitim mizernim postojanjem. Potreba za impresioniranjem potpunih stranaca na internetu životom koji nije stvaran i koji ne postoji.
FOMO je potreba da po cijele dane budemo spojeni na internet. Da držimo mobitel u rukama. Da provjeravamo mailove i reagiramo na svaki zvuk obavijesti. Da zovemo ili šaljemo poruke drugima. Da čitamo vijesti više puta dnevno i općenito se ne skidamo s interneta.
Skupa igračka
Mobiteli postaju sve skuplje igračke, posebno ako volite brendove pa niste zainteresirani za ništa manje od najnovijeg iPhone-a ili Samsung Galaxy-ja. A kad već nabavite takvu skupocjenu igračkicu onda, logično, morate nabaviti i zaštitnu masku koja košta, posebno ako je original istog brenda.
Mnoge trgovine će vam ponuditi kupovinu produženog jamstva ili barem jamstvo na lom ekrana što je, u doba staklenih infitiy displeja, dobra ideja. A to košta! Iako manje od popravka ali svejedno košta.
Onda će vam trebati super brzi internet i neka dobra pretplata da možete nazivati sve mreže, fiksne i mobilne. Možda ćete poželjeti Netflix da možete gledati filmove na svom šminkerskom uređaju. Možda poželite i igricu ili neku super aplikaciju koja se, naravno, plaća.
A da ne pričam o beskonačnom internetu s kojega se spajate na online trgovine i u trenucima dosade kupujete i kupujete i kupujete, pa još malo kupujete i trpate u košaricu jer, zašto ne!?
Da, mobitel može biti skupa igračkica, slažete li se?
Slabo pamćenje
Uvijek govorim da se nadam da neću nikada završiti u zatvoru. Zašto? Jer ako dobijem pravo na jedan poziv neću imati koga nazvati. Razlog je jednostavan – ne pamtim više brojeve i znam samo svoj što je prilično beskorisno jer samu sebe ne mogu spasiti.
Možda vi pamtite brojeve i svaka vam čast na tome ali ja sam odavno od toga odustala, čim sam dobila prvi mobitel, a brojevi postali duži od 6 znamenki. Lijenost, što da vam kažem. Lijenost i komfor.
Isto tako, sve manje pamtimo datume, rođendane i slične obljetnice koje moramo čestitati jer se pouzdavamo da će nas mobitel podsjetiti na to. A što je s drugim činjenicama? Zašto bismo uopće znali koliko je dugačak kineski zid ako možemo saznati na Google-u u roku od par sekundi?
Nomofobija
Razvojem mobitela, točnije – pametnih telefona, razvila se i nova fobija po imenu nomofobija, a koja se odnosi na strah od gubitka pristupa mobitelu, neovisno je li razlog prazna baterija, pokvaren internet, zaboravljanje mobitela kod kuće ili fizički gubitak uređaja.
Fobija je uzrokovana strahom od nemogućnosti komuniciranja, izgubljenih veza, gubitka informacija, gubitka sigurnosti i komfora koji nam mobitel pruža. Naši telefoni su veze i brz pristup ljudima koje volimo i cijele ogromne baze znanja smještene u maloj kutijici.
Bez mobitela smo sami i prepušteni samo sebi, a više nemamo ni ljude koje volimo nadohvat ruke. Grozno, zar ne? I prije nego što počnete kolutati očima i tvrditi kako vas to ne zamara, budite iskreni i prema meni i sebi – koliko biste bili uznemireni da ostanete bez mobitela?
Da izgubite sve slike u njemu? Sve podatke računa ili kreditne kartice? Sve mailove i poruke? Lozinke i spremljene bilješke? To sam i mislila. Ovisni smo o mobitelima i tu nema pomoći.
Nemamo vremena ni za što
Jeste li primijetili da imate sve manje vremena i više ništa ne stižete? Da razvlačite istu knjigu već mjesecima, a nekad biste je pročitali za tjedan dana? Da je svijet postao toliko užurban i jedva pratite sve što se događa?
Vremena je sve manje i pitate se kako ste nekada imali vremena za sve aktivnosti kojih se danas samo prisjećate i više ih ne radite? Možda previše koristite svoj telefon? Neprestano bavljenje telefonom, dopisivanje, čitanje mailova i sadržaja na netu, čekanje na obavijesti, provjeravanje, objavljivanje…sve to ima negativan utjecaj na vrijeme kojim raspolažemo i na način na koji trošimo to vrijeme.
Govorim li vam da odbacite mobitel i internet? Ni slučajno jer sam i ja ovisna o tom malom sposobnom uređaju. Samo, možda je vrijeme da priznamo da previše vremena na mobitelu utječe na naše ostale dnevne aktivnosti i da, kad sljedeći put pomislimo kako “nemamo vremena ni za što”, razmislimo koliko vremena trošimo na mobitel i možemo li to vrijeme barem malo smanjiti.
Orbis Marketing 