casual friday

11 stvari koje niste znali o meni

Kažu da si pravi umišljeni pisac kada počneš pisati tekstove o sebi, po mogućnosti hvalospjeve, u nadi ili pogrešnom uvjerenju da će nekoga zanimati to što pišeš. Je li to istina ili ne, prosudite sami ali ja volim znati više o osobama čije blogove pratim.

Ne u onom voajerskom stilu, želim znati svaki detalj tvog života…ne. Više u stilu malih natuknica koje mi mogu pomoći da bolje razumijem, shvatim i povežem se s osobom koju poznajem samo preko riječi.

Video je jednostavan. U videu sve vidimo i sve otkrivamo. U videu nema skrivanja osim ako nismo vrhunski glumci. Video često otkriva i ono što želimo sakriti. U videu je teško glumiti i izigravati nekoga tko nismo, barem jako dugo.

Prije ili poslije ljudi popuste, čak i oni najpopularniji. Počnu pokazivati svoje pravo lice. Počnu masovno priznavati da su im osmijesi lažni, da su zapravo depresivni, anksiozni i na tabletama. Da su suicidalni. Da imaju problema. Da nisu ono što njihovi pratitelji misle da jesu.

Na videu je teško glumiti jer i najbolji glumac, prije ili poslije, počne pucati pod pritiskom zadržavanja veselog lica u trenucima kada je sve samo ne dobre volje. U tekstovima je lakše glumiti. Lakše je programirati mozak. Lakše je pisati općenito, a manje otkrivati sebe.

Pisati možemo i kad smo loše volje, posebno ako si zadajemo općenite ili stručne teme kojima ćemo se baviti na loše dane. Baš iz tog razloga, jer je pisce teže upoznati, volim kada dobijem priliku bolje upoznati osobe čije radove čitam.

Pa, bez nenormalno dugog uvoda, ovo je nekoliko stvari o meni.

Crna mi je omiljena boja

Nekada su me ljudi ispitivali jesam li darkerica. Nekada su me ispitivali zašto ne nosim boje. Neki su, vjerojatno, mislili i da sam konstantno loše volje. Odgovor je vrlo jednostavan, a glasi da ja stvarno volim crnu boju i nisam luda za šarenilom.

Povremeno mi dođe želja za bojama, uglavnom ljeti. Izdovoljim se, isprobam..ubacim se u bijelu, sivu, prugastu ili čak neku življu boju i onda se sretno i zadovoljno vratim svojoj crnoj koju obožavam i u kojoj se osjećam kao kod kuće.

360 dana u godini imam crveni lak za nokte

Nemojte me shvatiti baš doslovno jer ne brojim dane i lakove ali otprilike je tako. Volim crveni lak za nokte u svim nijansama crvene, najčešće baš onaj duboki pravi crveni ton. Alergična sam na oguljene nokte ili otkrhnuti lak. To ne mogu vidjeti.

Ako znam da nemam vremena za uređivanje noktiju ili popravljanje, onda biram neki pastelni, bezbojni lak ili malo odmorim nokte od lakiranja. To obično kratko potraje i vraćam se crvenom brzinom munje.

Nikada ne nosim štikle

Nisam sigurna ni da ih uopće posjedujem. Možda su neke negdje zaostale, zakopane u ormaru ali ne, ne nosim ništa na visoku ili bilo kakvu petu. Ne da mi se. Nije mi udobno. Ne sviđa mi se. Ne paše mi na imidž.

Uglavnom sam u tenisicama i Martensicama. Zimi u Ugg čizmama. Ljeti u espadrilama. Ponekad se zalome i balerinke ali to je to.

Ovisna sam o kavi

Znate kako neki ljudi piju kavu da ih probudi, osvježi i žale se kako ne mogu spavati ako je kasno popiju? Ja u to ne vjerujem jer uopće ne primjećujem pozitivne ili negativne efekte kave, da budem potpuno iskrena.

Ako sam umorna neće me ništa razbuditi pa ni 10 kava. Ako mogu spavati, spavat ću usprkos kavi u ponoć. Ako ne mogu, to nema veze s kavom. Zašto pijem 5 kava dnevno? Zato što je volim.

Volim miris kave. Volim njen okus. Usrećuje me. Inspirira me. Mislim da sam i kreativnija dok je pijem. Ozbiljno.

Ananas mi je najdraže voće

Voćni sam tip i mogla bih živjeti na voću. Usuđujem se reći da nema voća koje ne volim, a najviše volim kad putujem na egzotične lokacije pa dobijem priliku isprobati nešto novo, čega kod nas nema i što još nikada nisam vidjela.

Ipak, kad bih baš morala birati, rekla bih da mi je omiljeno voće ananas. Obožavam ga! A i dok ga ne pojedete, izgleda jako dekorativno u kuhinji.

Mrzim pričati

Zato valjda pišem. Stvarno i iz dna duše ne volim pričati. Ne volim objašnjavati, ne volim odgovarati na pitanja i općenito nisam baš najpričljivije stvorenje. I da, pričat ćemo mi kad se dobro upoznamo i ja procijenim jeste li vrijedni sline i trošenja energije ali neću uživati u tome, to znam već unaprijed.

Ali znate što možemo? Dopisivati se! Mail, Viber, WhatsApp, Skype…you name it! Ako i nemam aplikaciju koju vi koristite, bez brige, neću vas prisiljavati da koristite moju. Koristit ću ja vašu i preuzeti je odmah iz AppStore-a.

Dopisivat ćemo se svaki dan, cijeli dan, jer nisam nekomunikativna. Zapravo, jako volim komunicirati ali samo ako se dobro poznajemo, ako se međusobno simpatiziramo i ako se, po mogućnosti, ta komunikacija odvija pismeno.

Volim HIM-a

HIM je finski gotičko-rokerski bend. Otkako sam ih čula prvi put na MTV-ju (1999. godine) i pjesmu Join me, bio je to početak velike ljubavi. Isti dan sam otrčala u CD-shop i kupila album Razorblade Romance koji mi i danas zauzima počasno mjesto na polici.

21 godinu kasnije i moja ljubav nije ništa manja. I dalje nosim crno (iako to nema veze s HIM-om). I dalje slušam njihove pjesme na repeat. I dalje imam blagi crush na Ville Vala. Žao mi je što su se raspali, nadam se da će Ville prestati pjevati seljačke pjesme na finskom i snimiti neki normalni, makar solo album, u svom stilu, a do tada ću slušati sve ono što već znam napamet.

Volim pop nadrealizam

Pop nadrealizam (pop surrealism) ili lowbrow art vizualni je umjetnički pokret/smjer nastao u Los Angelesu 1960-ih godina 20. stoljeća. Ovaj umjetnički pokret svoje korjenje ima u pop kulturi, stripovima, underground sceni, tiki kulturi, grafitima i hot-rod (klasični američki auti i jurilice) kulturi, a često sa sarkastičnim smislom za humor.

Neki od prvih umjetnika koji su se počeli baviti ovim umjetničkim smjerom bili su underground crtači stripova i karikaturisti poput Roberta Williamsa i Garyja Pantera. Njihovi radovi izlagani su u alternativnim galerijama New Yorka i Los Angelesa, a s vremenom je sve više umjetnika počelo usvajati ovaj stil.

pop-nadrealizam-umjetnost-mark-ryden

Kada sam na nekoj web stranici pronašla sliku Marka Rydena, ostala sam kao hipnotizirana i naravno, morala sam odmah saznati sve o umjetniku za kojega nisam nikada čula kao i o umjetničkom smjeru koji me privukao.

Ono što još morate znati o meni je da volim umjetnost. Općenito, povijest umjetnosti je moja prva i velika ljubav. Nije dugo trebalo da naručim sve knjige Rydenove umjetnosti i tako, malo po malo, počela sam skupljati knjige ostalih umjetnika koji mi se sviđaju i sve više učiti o ovom smjeru za koji, bez pretjerivanja, mogu reći da mi je najdraži.

Slušam pjesme na repeat dok mi ne dosade

Poznata sam po tome da uvijek dok radim imam slušalice na ušima, najčešće iz razloga da me nitko ništa ne ispituje, a i da mi umanje buku oko mene jer sam malo (puno) osjetljiva na zvukove. S obzirom da je teško biti u vakuumu, koristim slušalice za slušanje glazbe.

Kako slušam glazbu? Tako da izaberem pjesmu koja mi je u tom trenutku zanimljiva i slušam je na ponavljanju dok ne poludim od nje i više je ne mogu čuti. Uvijek to radim, ne znam zašto, ali me opušta pa nemam namjeru prestati.

Ljudi misle da sam Ruskinja

Da mi netko mora pogađati nacionalnost uvjerena sam da bi fulao i proglasio me Ruskinjom jer mi se to non stop događa. Ne samo kod nas nego posebno i na putovanjima.

U Berlinu jer prodavač u trgovini počeo pričati na ruskom kada sam došla na red na blagajni. Kako sam ga zbunjeno pogledala, brzo mi je objasnio da je mislio da sam iz Rusije jer je on pola Rus i izgledam mu domaće.

U Istanbulu su na bazaru vikali Russia!!! Russia!! kad su me vidjeli kako bi mi privukli pažnju, a u Beču sam dobila letak lokalnog muzeja u ruskoj verziji. U Italiji u jednoj trgovini su me pitali iz koje sam zemlje, pa kad sam im rekla da pogode ponosno su izjavili – Rusija!

Prošle godine kad sam letjela u Dubai, nakon mučnog i turbulentnog leta, oko ponoći sam se iskrcala iz taksija pred hotelom. Vrata taksija odmah je otvorio portir koji je, uzimajući kofere, počeo pričati na, pogađate – ruskom!

Bila sam umorna, iscrpljena od leta koji stvarno nije bio dobar i u Dubaiju je u ponoć bilo preko 30 stupnjeva. Trebalo mi je više od 30 sekundi da shvatim da priča meni i da opet misli da sam Ruskinja!

Rekla sam mu da nisam. Ispričao se 100 puta i rekao da je on Rus, radi u hotelu i kladio bi se da sam iz njegove zemlje. Bilo mi je simpatično ali i smiješno jer očito, iz nekog razloga, ljudima stvarno ličim na Ruskinju.

Znam Kamene svatove napamet

Kameni svatovi, povjestica Augusta Šenoe iz 1869. godine, djelo je koje znam napamet. Naučila sam ih u osnovnoj školi, dan danas znam od riječi do riječi i da me probudite u pola noći mogla bih ih izrecitirati bez greške.

Općenito imam dobro pamćenje i osim što ništa ne zaboravljam, isto tako odlično pamtim ono što pročitam čak i ako sam to samo jednom pročitala. Zašto sam naučila Kamene svatove? Nemam pojma! Učinilo mi se izazovno, a u to vrijeme nije bilo interneta pa su se klinci zabavljali na alternativne načine.

Tako sam i ja naučila Kamene svatove i mislim da ih nikada neću zaboraviti.

Potpis

%d blogeri kao ovaj: