10 stvari koje mogu nedostajati samo klincima iz 90-ih

Imala sam sreću odrastati u 90-ima koje su, po mom mišljenju, bile fantastično razdoblje. Kad bih morala biti potpuno iskrena, vjerojatno mi je malo žao što nisam odrastala u 80-ima jer su (u mojoj glavi barem) bile još bolje.

No, kako kao i svaka osoba blago opsjednuta godinama ne želim biti ni dana starija nego što jesam, neću plakati radi činjenice što nemam 10 godina više nego što imam. A kao što sam rekla, mislim da su 90-e jedno od boljih desetljeća što je izjava s kojom će se mnogi složiti.

Iako se trudim ne biti staro gunđalo (sjećate se ona dva starca iz Muppeta?), često mi se dogodi da izjavim (i to stvarno i mislim) kako je zadnji dobar film snimljen u 90-ima, kako je moda 90-ih bila odlična, kako nema takve glazbe kao što je bila u 80-ima i 90-ima i općenito cijela vibra tog razdoblja je bila izrazito pozitivna i opuštena.

Možda zato jer nije još bilo interneta kakvog ga danas poznajemo. Možda jer nismo bili konstantno spojeni s monitorima i dostupni svima i u svakom trenutku. Možda jer smo imali više vremena za sitnice u kojima uživamo iako je dan i tada trajao 24 sata.

Tko zna zašto ali 90-e su imale neki poseban šarm koji je teško opisati onima koji to desetljeće nisu proživjeli i doživjeli, a koji se više nikada neće ponoviti. Možda i bolje, neke stvari je najbolje ostaviti u prošlosti kao lijepu uspomenu.

Zato idemo sada vidjeti koje su to bile super stvari u 90-ima, koje nam danas mogu i nedostajati, a koje će biti poznate samo klincima iz 90-ih. Spremni?

Videoteka

Oduvijek sam bila potpuno luda za filmovima i gledala sam ih u nenormalnim količinama. Štoviše, kad sam bila klinka velika mi je želja bila imati svoju vlastitu videoteku. To mi je, na neki način, bila rana biznis ideja.

Naravno, profit u tom planu nije bio ni na zadnjem mjestu. Jedini razlog zbog kojega sam željela imati svoju videoteku je jer sam bila opsjednuta filmovima, a tako bih ih mogla gledati non stop. Ili sam tako barem mislila.

Danas imam svoju vlastitu videoteku koja se zove Netflix i za koju plaćam mjesečnu pretplatu ali, iz nekog razloga, nema ni 50% čari kakve su imale prave videoteke. Mislim da više nikada neću osjetiti uzbuđenje radi filma kakvo sam osjećala petkom nakon škole kada sam išla posuđivati filmove za vikend.

CD Shopovi

Poput videoteke, bilo je nešto posebno u kupovini CD-a. Sjećate li se onog uzbuđenja kad idete kupiti cijeli album radi samo jedne pjesme koja vam se sviđa? A uzbuđenja listanja one knjižice što je dolazila uz CD na kojoj su često bile slike benda ili riječi pjesama?

Voljela sam odlaziti u CD shopove, gledati što je novo došlo, što bi mi se moglo svidjeti i što ću novo kupiti. Slažem se da je Spotify neusporedivo bogatiji od najboljeg CD shopa, a na YouTube-u nema čega nema, ali potpuno iskreno, nema tu vibru fizičkog odlaska i kupovine CD-a. Klinci iz 90-ih, slažete li se?

MTV

Kad smo na glazbi, ostat ću odmah na MTV-u . Vjerovali ili ne (a vjerojatno ne vjerujete ako niste 90’s baby) ali MTV je nekada bio odličan program. Fantastičan! Cijele generacije su odrasle na MTV-u i na glazbenim spotovima tog vremena koji su bili bolji od mnogih današnjih filmova i uopće se ne zezam kad to kažem.

U svakom slučaju, MTV je bio vrijedan gledanja. Čak i ako ste čekali 2 sata da napokon puste spot koji volite i najvjerojatnije želite snimiti na VHS, sve ono što su puštali u ta 2 sata nije bio gubitak vremena.

Filmovi i serije

Ne znam, možda sam postala prestroga kada je riječ o filmovima i serijama. Možda mi se promijenio ukus. Možda sam toliko toga odgledala da mi je sve dosadilo. A možda je stvarno zadnji dobar film (serija) snimljen 90-ih, a nakon toga je nastupila suša.

Tko zna. Možda smo i toliko natrpani sadržajem sa svih strana da više ništa nema smisao. Ali, reći ću vam jednu stvar – u zadnje vrijeme sam reprizirala mnoge od obožavanih filmova iz 90-ih i da, još uvijek su jednako dobri kao i tada.

Tako da…možda je ipak u pitanju pad kvalitete ali mnogu garantirati da danas više nema tako dobrih filmova i serija kao što je bilo u 90-ima. I da, Beverly Hills 902010 je bio odlična serija!

Časopisi

Ne sjećam se kad sam kupila zadnji časopis jer ono što me zanima pratim i čitam na internetu, a nekada obožavane modne i kozmetičke časopise pogledam na Instagramu. Mislim da sam zadnji časopis prelistala u avionu za Dubai, Forbes, i zaključila da je papirnata verzija stvarno žalosno i nepotrebno trošenje papira jer, zašto kupovati papir kad imaš sve online i to toliko više?

Kad sam bila klinka obožavala sam časopise. Zato jer nije bilo interneta i društvenih mreža. Gdje ćeš drugdje vidjeti poznate osobe, nove modne i kozmetičke trendove, vidjeti što je novo u filmskom svijetu ako ne u časopisu?

Moram li napominjati da je bio poseban osjećaj petkom nakon škole otići na kisok i kupiti novi časopis? I uživati u njemu i osjećaju cijelog vikenda pred sobom? Mislim da mi časopisi i danas nedostaju ali kao što sam rekla, uz internet ih se stvarno ne isplati kupovati.

Moda

Na moju veliku, veliku žalost, ipak sam bila malčice premala za modu 90-ih. Kad ste klinac onda vas mama oblači, a u tu modu definitivno ne spadaju poderane traperice, bodyji i chokeri. Ni ogromne zlatne naušnice. A ni doc Martnes. Možda se, eventualno, provučete s nekim otkačenijim lakom za nokte.

Na moju veliku sreću, moda 90-ih se vratila na velika vrata pa je tako grunge stil, iako ne tako dobar kao originalni, opet s nama pa ga napokon i ja mogu isfurati u nekoj svojoj verziji.

Ali, sjećam se kao da je danas bilo, kako sam s čežnjom gledala “velike cure” oko sebe i čekala dan kad ću se i ja moći tako obući.

Walkman

Tko se sjeća walkmana? Obožavala sam svoj Sony i vukla ga svuda sa sobom. Mislim da ni jedan gadget nakon walkmana nije imao taj “cool vibe” poput njega. Osim toga, bio je i zgodan modni dodatak uz traper kombinezon i šiltericu preokrenutu naopako.

Microsoft Solitaire

Obožavala sam solitaire. Igrala sam ga satima. Najdraže karte su mi bile one sa šišmišima, jer osim što sam vampirski tip šišmiši su i mahali krilima. Ne moram vam ni pričati na kakvim se kantama od kompjutera igrao taj solitaire (iako nisu bile kante za ono vrijeme). Ukoliko se dobro sjećate 90-ih onda sam sigurna da ste i vi odigrali barem jednu partiju, ako ne i više. Imam li pravo?

Mir, tišina i život s manje stresa

90-e su bile vjerojatno zadnje desetljeće u kojem su se djeca još igarala vani. Iako je to bio početak konzola i igrica, klinci su još uvijek dovoljno dobro znali kombinirati igranje pred monitorom i igru vani. Čini mi se da danas to ne znaju.

90-e su bile opuštene godine jer nije bilo mobitela i wi-fi mreže. Nitko vas nije mogao dobiti osim na fiksni telefon. Nije bilo telefoniranja na ulici. Nije bilo provjeravanja mailova i društvenih mreža. Jednom kad odete iz ureda više vas nitko nije mogao dobiti, a nije to ni pokušavao jer je nezamislivo bilo zvati ljude na kućni telefon u poslovne svrhe.

Bilo je više vremena jer, lakše je čitati knjige kad nemate oko sebe ometala pažnje poput mobitela, interneta, maila, Facebooka, Instagrama, Twittera, Netflixa i 500 kabelskih TV programa koje škicate jednim okom dok drugim pokušavate čitati knjigu koju ste počeli oko Božića.

Shopping

Nije shopping 90-ih imao više čari koliko je bilo manje stvari i manje izbora pa je apsolutno svaka sitnica pričinjavala nevjerojatno zadovoljstvo. Danas smo preplavljeni stvarima za sve ukuse i budžete.

Želite li skupu i dizajnersku robu, imate je koliko hoćete, online i offline. Brza i jeftina moda? Toga ima još i više. Lako je doći do stvari, još ih se lakše riješiti jer nam brzo dosade, još brže izađu iz mode i još ih brže zamijenimo novima koje će nas veseliti ravno 2 minute. Dok ne izađemo iz trgovine i poželimo nešto novo da nas razveseli.

Što mi još pada na pamet? Planiranje gledanja TV-a jer su se stvari emitirale u određeno vrijeme. Danas se samo spojimo na Netflix i gledamo kada i što želimo. Nedostatak društvenih mreža i današnje moderne tehnologije koja, iako je korisna, činjenica je da se bez nje može živjeti, a i da je život vjerojatno i kvalitetniji.

90-e su bile sporije, opuštenije i ležernije. Nismo bili toliko preopterećeni (ne)potrebnim informacijama i to je bilo ok. Vijesti smo dobivali na TV-u ili u sutrašnjim novinama, a nije sve eksplodiralo na netu kao danas pa su i jutarnje novine pune zastarjelih informacija.

Informacije su dobra stvar ali previše informacija je dvosjekli mač. Iako smo odlično informirani, s tim informacijama dolazi i konstantna anksioznost i pritisak oko toga “što će se dogoditi sljedeće” kao i potrebom za još više i više novih informacija.

Svako vrijeme ima neke svoje prednosti i nedostatke. Sjećate li se vi 90-ih? Nedostaje li vam išta iz tog, ili nekog drugog, perioda?