Kažu da ne treba plakati nad prolivenim mlijekom i uglavnom se tog savjeta i držim. Za malo čim žalim nakon što se vratim s putovanja ali u Riminiju se dogodila jedna stvar koju ne mogu prežaliti i radi koje se dan danas lupam po glavi, iako sam zapravo imala dobru ispriku zašto nisam učinila ono što mislim da sam trebala učiniti.

Šetajući gradom približavala sam se mostu Ponte di Tiberio kad sam ugledala avion koji je letio toliko nisko da sam gotovo mogla vidjeti putnike kroz prozore. Svi koji su u tom trenutku svjedočili prizoru ukopali su se na mjestu. Ne lažem kada kažem da nikad u životu nisam osjetila takav strah.

Odsjekle su mi se noge, a ruke su mi se toliko tresle da nisam mogla ni izvući mobitel iz torbe kako bih snimila avion koji je letio pod čudnim kutem prema mostu. “Misliš da pada???!” – prošaptala sam pitanje gospodinu Orbisu koji je progutao knedlu i jedva izgovorio – “Ne znam.”

“Misliš da je terorizam?? Da se maknemo???” – slijedila su pitanja dok je avion, veliki i putnički, pod još čudnijim kutem preletio most i podigao se u nebo. Nekoliko sekundi svi su šutjeli i stajali na svojim mjestima, vjerojatno očekujući “BUM” koji se nije dogodio.

Do današnjeg dana mi nije jasno što je to bilo. Zašto je avion letio toliko nisko iznad grada? Zašto je pilot radio lupinge s putnicima u avionu? Zašto je pod tako čudnim kutem od gotovo 90 stupnjeva preletio Ponte di Tiberio?

Do današnjeg dana neću prežaliti što nisam izvukla mobitel i snimila tu scenu jer je stvarno bila vrijedna snimanja. Ali, zato od mene nikad foto reportera. Odsjekle su mi se noge, uznojile ruke i zadnje što mi je padalo na pamet je bilo snimanje potencijalne avionske nesreće kojoj stvarno nisam željela svjedočiti.

Rimini je vjerojatno jedno od najpoznatijih europskih odredišta ukoliko su vam plaže, more i masovni turizam cilj ljetnog odmora. Nemojte me pogrešno shvatiti, masovni turizam nije nužno loš, a još je manje loš odlučite li ga provesti u Riminiju koji definitivno nije bio moja ljubav na prvi pogled ali nakon nekog vremena vam se uvuče pod kožu, kao mnogo toga u Italiji  posebno ako ste Italofil poput mene.

Rimini je grad na obali pokrajine Emilije-Romagne te jedan od najvećih gradova na obali zapadnog Jadrana. Sa svojih oko 146.000 stanovnika poznat je kao jedno od najpopularnijih talijanskih ljetovališta.

Kako ne bi i bio kad je Rimini poznat po kilometrima i kilometrima (točnije, preko 15 kilometara) zlatnih pješčanih plaža na kojima se nalaze suncobran do suncobrana, hoteli, kafići i barovi, štandovi koji prodaju razne sitnice od maski za ronjenje do narukvica od školjki i slamnatih šešira te prodavača koji prodaju voće, sladoled i ledene napitke.

Iako nisam ljubiteljica plaža (ne volim se sunčati i pržiti na suncu), a ne volim ni masovni turizam u kojemu su turisti složeni poput sardina na plaži i samo očekujem da ih osoblje zaposleno na plažama povremeno propikne ogromnom vilicom i okrene na drugu stranu kako bi se ravnomjerno pekli, pješčane plaže Riminija su prizor ugodan oku.

Možda zbog zlatno-žutog pijeska. Možda zbog tirkiznog mora. A možda zbog stotina identičnih suncobrana, složenih u savršeno precizne redove i kolone, koji samo čekaju svoje turiste da ih zaštite od vrućeg ljetnog sunca.

Suncobrani na plažama u Riminiju me podsjećaju na lizalice. Izgledaju veselo i gotovo jestivo. Svaki hotel ima svoj svoju privatnu plažu i suncobrane u svojim bojama, a cijeli prizor djeluje nevjerojatno veselo i optimistično. Volite li se izležavati na plaži, rekla bih da je plaža u Riminiju jako dobar izbor da se opustite, sunčate i uživate u plavetnilu Jadranskog mora.

Dosta sam vremena provela u Italiji koja mi je najdraža zemlja na svijetu, uvijek bila i uvijek će ostati. Koliko god toga vidjela i proputovala, Italija je bila i ostala moja prva i najveća ljubav.

Možda zato što volim klasičnu Italiju, a najdraži talijanski grad mi je Firenza, Rimini je bio za mene potpuno novo i drukčije talijansko iskustvo. Rimini, na prvi pogled i osim činjenice da je sve na talijanskom, ne odiše onom klasičnom, prepoznatljivom talijanskom vibrom. Naprotiv!

Rimini ima vibru tipičnog morskog grada koji bi mogao biti bilo gdje u svijetu, u bilo kojoj zemlji koja se može pohvaliti morem ili oceanom. Red plaže, red hotela koji se uglavnom kreću oko 3 ili slabije 4 zvjezdice, red restorana, slastičarni, trgovina, štandova, zgrada.

Sve što jedan turistički grad mora imati pronaći ćete i u Riminiju. Ukoliko ste u potrazi za autentičnim i klasičnim “talijanskim iskustvom”, a prvi put idete u Italiju, ne bih vam preporučila Rimini kao grad za probijanje leda.

Rimini ne odiše tradicionalnim talijanskim duhom, barem ne na prvi pogled. No, ukoliko ste u potrazi baš za tim, mogli biste odustati prije nego što ga pronađete jer, talijanski duh postoji u Riminiju, samo nije vidljiv na prvi pogled i trebat će vam nešto više vremena da ga otkrijete.

Kad se maknete s plaža, zađete malo dubljeu grad i odlučite se prepustiti, pronaći ćete kulturu i Italiju u punom sjaju. I dok se grad uopće ne može uspoređivati (arhitektonski) s drugim talijanskim gradovima, a posebno ne Firenzom, Venecijom ili Rimom (ni u ludilu), stari centar nudi lijep uvid u povijest, čak i u tako malom prostoru.

Uzmite u obzir da je Rimini bio jedan od najviše stradalih talijanskih gradova u 2. svjetskom ratu. Grad je preživio 373 zračna napada, primio je 1,470,000 ispaljenih metaka, granata i projektila i na kraju rata samo je oko 2% zgrada ostalo stajati.

S tim podacima na umu, nije ni čudno što grad ostavlja prilično novi dojam, a to objašnjava i kroničan nedostatak starih zgrada i kulturnih spomenika u količinama koje smo navikli vidjeti u Italiji. No, to ne znači da se nisu potrudili rekonstruirati sve što su mogli i popraviti učinjenu štetu.

Volite li arhitekturu i povijest, nakon već spomenutog Tiberijevog mosta starog preko 2000 godina, mogao bi vam se svidjeti i Arco d’Augusto. Trijumfalna vrata izgrađena u čast cara Augusta, 27 godine p.n.e., jedna su od najstarijih rimskih trijumfalnih vrata na svijetu. Usput, nećete moći ne uočiti kako su savršeno očuvana i impresivna u svojoj veličini.

Volite li povijest umjetnosti i arhitekturu, svidjet će vam se Tempio Malatestiano. Riječ je o nedovršenoj katedrali čija je gradnja započela u 9. stoljeću, a završetak do kojega nije nikada došlo, planirao se u 15. stoljeću.

Na njoj je u originalnim nacrtima trebala biti i kupola, za koju je planirano da bude među najvećima u Italiji, ali do tog dijela se nije nikada stiglo, a katedrala je ostala u stanju u kojemu je danas. Teško oštećena u 2. svjetskom ratu, renovirana je i vraćena u prvotno stanje.

Italija ne bi bila ono što je bez piazze, pa tako i Rimini ima svoj poznati trg Piazza Tre Martiri koji je smješten u samom srcu grada i pun je povijesno važnih zgrada i građevina.

U povijesti su se ovdje odvijali sajmovi i drugi važni događaji. Danas se isto održavaju sezonski sajmovi, ljetni koncerti i predstave, a ne nedostaje ni restorana, kafića i trgovina.

Koliko god je jasno da vas pošteno ogule u centru grada (bilo kojeg grada, bilo gdje u svijetu), toliko ima nešto posebno, zabavno i šarmantno sjesti u sam strogi centar, pojesti nešto, popiti kavu i promatrati ljude oko sebe. Volite li to raditi, onda je Piazza Tre Martiri idealno mjesto za to.

Samo 5 minuta šetnje i naći ćete se na novom zanimljivim mjestu – Piazza Cavour još je jedan trg koji ne možete propustiti nađete li se u Riminiju. Na Piazzi Cavour ne samo što ćete se nagledati prekrasne povijesne arhitekture nego ćete, imate li sreće, pronaći i lokalnu tržnicu ili sajam koji se često tu održavaju.

Idealno mjesto za kupiti svježe voće, cvijeće ili antikvitet ukoliko se održava takav sajam. U svakom slučaju, nećete požaliti ni ako samo uživate u bojama, mirisima i gužvi jer talijanske tržnice su svojom ponudom nešto posebno zanimljivo i lijepo, posebno ako volite kuhati.

Ako ne volite plaže, a dosadilo vam je i hodanje po gradu (što nije ni čudo jer je naporno ljeti hodati po kamenim i betonskim ulicama), prije nego što zaključite da Rimini ne nudi ništa što vas zanima, moram vam pokazati prekrasni gradski park.

Parco Giovanni Paolo II prekrasna je zelena površina u čijoj se sredini nalazi Lago Mariotti, a bogat je florom i faunom. Usput je u samom centru grada i pruža savršenu zelenu oazu za sve koji žele odmoriti oči i um od plaže, sunca i vreve grada koji je ljeti pun domaćih i stranih turista.

Ljepota talijanskih gradova je u tome što se vrlo lako možete izgubiti, izaći iz strogog centra, i naći se u potpuno drugom svijetu. Svijetu u kojemu nema puno turista. Svijetu kamenih ulica i šarenih kuća. Gdje ljudi vješaju veš na prozorima, ostavljaju otvorena vrata prizemnica, a debele mačke lijeno spavaju na suncu.

Jedan od takvih šarmantnih kvartova u Riminiju je Borgo San Giuliano. Sastoji se od malih, kamenom popločenih ulica, kuća živopisno obojanih fasada, zelenila i cvijeća i uličnih murala. Danas je jedan od najpopularnijih dijelova grada iako u njemu nije tolika gužva kao u ostatku Riminija (i na plažama), a na trenutke se čini i kao da je vrijeme stalo.

Borgo je nekada bilo siromašno i pregaženo ribarsko naselje ali je preraslo u vrlo požaljan dio grada u kojemu se svako ljeto održava ulični festival s glazbom, plesom, fantastičnom hranom, uličnim kazalištem i nastupima, a sve završi ogromnim vatrometom iznad mosta.

Znate li tko je obožavao Borgo? Fellini, koji je rođen u Riminiju iako na sasvim suprotnom dijelu grada. 1994. godine Festa del Borgo službeno je posvećena Felliniju, a danas mnogi murali na zidovima zgrada u Borgu prikazuju likove i scene iz njegovih filmova kao i samog Fellinija. Ako volite njegovo djelo, Rimini je grad koji baš zbog toga ne smijete propustiti.

Svima nam je već poznata talijanska hrana koja je apsolutno savršenstvo čak i ako mislite da ne volite tjesteninu i pizzu, a još manje da ih možete jesti svaki dan. To sam i ja mislila, ali Italija mi je vrlo brzo promijenila mišljenje.

Najbolju tjesteninu sam jela baš u Riminiju i osjećala sam se kao da sam u Fellinijevom filmu. Mali obiteljski restoran sa šarenim stolicama, zguran između nekoliko kamenih kuća ali pun zelenila, obješenih lampica i velikom talijanskom obitelji koja je nešto slavila, a svojim vikanjem, smijehom i pjesmom stvarno su zvučali i izgledali kao iz filma.

Tjestenina, domaća i ručno rađena što su mi dva puta ponosno napomenuli, bila je prelivena pestom od svježeg bosiljka preko kojega je bio nariban parmezan, a sve je bilo posuto prženim pinjolima. Tako jednostavno, a tako savršeno.

Ne smijete zanemariti ni uličnu hranu u Riminiju (ni bilo gdje drugdje u Italiji) jer bi vas kvaliteta namirnica i okusi mogli pozitivno šokirati. Štandovi na kojima se priprema i prodaje ulična hrana često su neugledni i lako ih je previdjeti, osim u doba kada Talijani imaju pauzu na poslu i idu na ručak, pa su na takvim mjestima obično redovi i gužve.

Isplati se stati u red i čekati jer malo je toga bolje od talijanskih sendviča koji su posebni i autentični u svakoj regiji i nikada nećete pronaći isti. Barrachini, štandovi s hranom, rasuti su po cijelom gradu, a svi pripremaju i prodaju lokalne specijalitete.

Znate li što je najbolje? Vrući cassoni alle erbe (pogača sa začinima) ili vruća piada (isto vrsta nepravilne pogače), punjena mekanim sirom ili hladnim narescima ukoliko ste mesojed. To je savršenstvo jednostavnosti i okusa i nešto što ne smijete propustiti pa čak i ako niste gladni.

Ako ste u Riminiju više dana i poželite li nešto novo, dobra je ideja Italia Miniatura ili minijaturna Italija, zanimljiva atrakcija i tematski park udaljena samo 15 minuta vožnje od Riminija, a ima i svoj parking.

Ova atrakcija sadrži 270 minijaturnih zgrada u stvarnim omjerima, uključujući koloseum, katedralu u Firenzi i kosi toranj u Pisi. Zapanjujuće je savršenstvo detalja izrade jer su zgrade doslovna preslika onih pravih sa svim štukaturama, rezbarijama i detaljima.

Rimini je grad po mjeri putnika koji su na budžetu jer je prepun hotela srednje i niže kategorije i prigodnih cijena. No, želite li si ugoditi, Rimini ima i hotel od 5 zvjezdica, ujedno i jedini hotel s 5 zvjezdica u gradu, Grand Hotel Rimini.

Hotel je otvoren 1908. godine, a 1994. je proglašen nacionalnim spomenikom. Dva puta je morao biti renoviran, jednom zbog požara, a drugi put radi velikih oštećenja za vrijeme 2. svjetskog rata, ali to ne znači da nije zadržao onaj originalni šarm i duh prošlih vremena.

Fellini je bio veliki obožavatelj ovog hotela i kao dijete bio je opčinjen s njim, posebno jer je uređen s originalnim francusksim i venecijanskim namještajem iz 18. stoljeća. Nakon što je postao poznat i odselio u Rim, Fellini je prilikom svake posjete svom rodnom gradu odsjedao u Grand Hotelu, u svom omiljenom apartmanu koji postoji i danas.

Trebate li posjetiti Rimini? Niste li za masovni turizam i plaže, vjerojatno vam Rimini nije na popisu obaveznih mjesta za posjetiti u Italiji i tko vas može kriviti. Ja sam se sasvim slučajno našla u regiji pa sam tako i završila u gradu jer iskreno, ne znam bih li i kada bih ciljano planirala odmor u Riminiju.

Unatoč zanimljivoj povijesti, arhitekturi i atrakcijama, 95% turista koji godišnje posjete Rimini čine to samo radi mora i plaže kao i pristupačnijih hotela što mu je donijelo stigmu grada masovnog i jeftinog turizma, kičastih plaža i noćnih klubova čija popularnost datira još iz 90-ih.

Nemojte dozvoliti da vas te predrasude odbiju. Čak i ako niste klasični “masovni” turist, Rimini je grad koji vjerojatno nećete tako lako zaboraviti, odlučite li se posjetiti ga. Volite li Fellinija, a posebno ako ste fan Amarcorda, filma koji je pravi homage ovom gradu, onda vam je Rimini prvi na popisu.

Neću vas zavaravati. U Rimini se sigurno nećete zaljubiti na prvi (možda ni na drugi) pogled. Nećete doživjeti ni vidjeti ono što imaju Rim, Firenza, Venecija pa ni Milano. Rimini je sasvim neka druga priča ali definitivno priča za koju nećete požaliti što ste bili njenim dijelom.

Odmaknete li se od plaža, hotela i ljudi, prepustite se i dopustite si da se izgubite u malim ulicama. Prođite stopama Fellinija, zaustavite se na štandu, kupite sendvič i pojedite ga u parku. Idite na espresso i uživajte u prizorima iz gradskog života.

U povratku u hotel si kupite svježe voće na piazzi, operite ga na gradskoj pumpi i jedite ga dok hodate s noge na nogu. Jedino ćete tako doživjeti ovaj grad i cijelu zemlju na pravi način.

Ne zaboravite, život je u Italiji la dolce vita!