Sjećam se svojih putnih početaka kao da su bili jučer. Nisu to bila daleka putovanja, uglavnom u susjedne zemlje, ali za mene, koja se do tada nije maknula iz vlastite zemlje bez društva roditelja, ta putovanja su bila strašno uzbudljiva i odisala su posebnom samostalnom vibrom.

Vjerojatno sam se tako, potpuno neiskusna, osjećala strašno iskusnom iako sam već na prvom putovanju napravila neke greške koje su me, iako ih rade uglavnom svi (ili barem većina), potakle da ubuduće malo više razmišljam i više pažnje posvećujem samom procesu putovanja.

Tako sam se za svoje prvo putovanje preko granice pošteno prepakirala i samo što nisam i večernje haljine vukla u koferima koji su pucali po šavovima jer, nikad se ne zna kad ćete završiti na diplomatskom balu u nekoj od ambasada.

Isto sam tako izletjela iz crkve skoro naglavačke jer me nisu pustili da uđem u kratkim hlačama (točnije, potpuno pristojnim capri hlačama ali što se može) pa sam se zbunjeno našla pred vratima s hrpom gologuzih Amerikanki čije su hlače ipak imale osjetno manje materijala od mojih.

Ali što se može. To me putovanje naučilo

a) da ne ulazim u crkve bez dobrog planiranja unaprijed

b) da ne ulazim u crkve s komadima gole kože vidljivima svima

c) da se pametno pakiram jer je šansa da završim na diplomatskom balu od nula do nikakve pa mi šljokice, perje, štikle i dijamanti stvarno nisu potrebni, posebno kad znam da se neću izvući iz casual odjeće i tenisica svih dana putovanja.

Potpuno je normalno griješiti. Greške se događaju svima pa čak i onim najiskusnijim putnicima. Gotovo da nema osobe koja putuje, a da se barem jednom nije lupila po glavi i zapitala se kako je nešto mogla učiniti ili napraviti amatersku pogrešku unatoč tomu što putuje desetljećima.

Tko radi, taj i griješi. Tako i oni koji putuju često griješe. Kako ne biste i vi napravili neke od najvećih grešaka, pomoći ću vam da to ne učinite i spasite se. Zato pažljivo čitajte, moglo bi vam zatrebati.

Pakiranje previše stvari

Mislim da stvarno ne moram napominjati koliko je ovo loša ideja, a koliko je puno ljudi prakticira i svaki put požale. Ono što morate znati o meni – presvlačim se svaki dan, nekad i više puta posebno ako sam od jutra do večeri u pokretu i akciji. Samo ta činjenica zahtijeva nošenje malo veće količine stvari.

Ali, putujete li ljeti i čak ako uračunate svakodnevno presvlačenje, nema šanse da vam sve ne stane u jedan kofer pristojne veličine. Ono na čemu većina griješi, pa i ja (nekada davno) je pakiranje onog perja, šljokica, cipela sa štiklom i ostalih gluposti koje vam 100% neće zatrebati osim ako stvarno ne idete na putovanje koje zahtijeva takvu odjeću.

Pogledajte prognozu vremena prije pakiranja (nemojte se pouzdati 100% jer nikada nije točna u potpunosti), okvirno isplanirajte mjesta na koja planirate ići i kakva odjeća je prikladna za ta mjesta, sjetite se da (uglavnom) putujete u civilizaciju i da na gotovo bilo kojoj lokaciji možete kupiti ono što vam zatreba i oduprite se potrebi da spakirate još samo onu haljinu koju niste nikada nosili ali ćete je 100000% nositi sad na odmoru. Nećete. Odustanite.

Preambiciozan raspored

Nije mi trebalo dugo da shvatim da mrzim planirati putovanja. Prije svog prvog putovanja preko granice (a bila je to samo Budimpešta) tjednima sam unaprijed kopala po internetu, forumima, pisala, planirala i bilježila. I iako sam bila prilična klinka, bila je to i prilično glupa ideja i još priličniji gubitak vremena.

Isto tako, u vremenima svojih putnih početaka imala sam potrebu vidjeti SVE! Ili barem vidjeti što više u što manje vremena. Još jedna pogreška koja mi se više puta (jer ja sve greške volim ponoviti više puta) obila o tvrdu glavu.

Kako doživiš grad kada imaš potrebu vidjeti sve? I kulturu, i muzeje, i centar, i predgrađe, i stambena naselja samo da vidiš “kako žive pravi ljudi”, i parkove, i shopping centre…Ne doživiš ga nikako.

Dobiješ žuljeve na nogama i sve ti prisjedne. Nakon 2 godine kad gledaš slike nemaš pojma gdje su slikane jer si slikao u trku kako bi sve stigao vidjeti. Poanta putovanja (i mnogo toga u životu) je – manje je više. Zapamtite to kad se sljedeći put budete spremali na putovanje.

Štednja novca, gubitak vremena

Ljudi često zaboravljaju da je vrijeme novac i da se s vremenom ne bi trebalo razbacivati. Vrijeme košta, posebno kad ste na putovanju. Vrijeme je ograničeno i dragocjeno i ne bismo ga trebali olako shvaćati.

Mnogi putnici ovdje redovno griješe pa, kako bi uštedjeli, biraju hotele koji su daleko od svih točaka zanimljivosti radi čega potroše duplo više novaca na prijevoz i duplo više vremena. Ista je stvar i s muzejima.

Mnogi muzeji imaju besplatan dan ali tada budu takve gužve da kada uračunate stajanje u redovima koje može potrajati satima i guranje da biste vidjeli umjetninu preko 500 tuđih glava, često ispadne da se više isplati kupiti kartu i uživati u iskustvu na pravi način. I uštedjeti dragocjeno vrijeme koje se uvijek može pametno potrošiti na nešto drugo.

Ne napuštanje turističkih zona

Mnogi se turisti zguraju u najprometniju ulicu u najprometnijem gradu u najprometnijem mjesecu. La Rambla, Barcelona, srpanj. I onda se žale na gužve.

Isti se uvuku u restoran u strogom centru, koji ima najlošiju hranu, najgore cijene i najveću gužvu pa se šokiraju lošom hranom, slabom uslugom i visokim računom.

Dobro je vidjeti centar grada. Još je bolje maknuti se iz njega. Proći nekoliko ulica dalje. Uživati u miru i lokalnoj atmosferi. Jesti na mjestu na kojemu jedu lokalci, koje ima odličnu hranu, vrhunsku uslugu i pristojne cijene.

Greške sa suvenirima

Dvije su vrste ljudi. Oni koji nakupuju previše beskorisnih suvenira pa ne znaju što s njima i oni koji ne kupe ništa pa poslije žale. Suvenirnice su uglavnom loša ideja za kupovinu suvenira jer su svi proizvedeni u Kini i višestruko precijenjeni ukoliko su u centru grada.

Samo za usporedbu, magneti u mnogim gradovima u centru koštaju između 3 i 5 eura. Izvan centra identični magneti koštaju 1 euro ili za 5 eura dobijete 3 komada. Ne volite li kinesku robu i tražite autentičnost, dobra je ideja obići male umjetničke galerije, butike ili buvljake. Tamo 100% nema robe iz Kine, a često ćete (buvljaci) i puno jeftinije proći.

Greške s hranom

Poznajem osobu koja je provela 2 tjedna u južnoj Koreji. Ta osoba je bila sretna kad se vratila kući jer je 2 tjedna za doručak, ručak i večeru jela samo McDonalds. Užas! Zato jer ne voli isprobavati nove okuse i puca na sigurno.

Pucanje na sigurno općenito je loša ideja na putovanjima, a posebno kada je riječ o hrani. Nitko ne kaže da morate probati nešto što je društveno neprihvatljivo u zapadnom svijetu (psi, mačke i ostali ljubimci i diskutabilne životinje) ali isto je tako loša ideja hraniti se samo u poznatim fast food lancima jer se bojite isprobati bilo što novo.

Dio čari putovanja su novi okusi, mirisi i boje. Čak i ako ne volite jesti ili se bojite isprobavati, malo je toga autentičnije, posebnije i bolje od lokalne kuhinje. Ta iskustva i okusi će vam zauvijek ostati u pamćenju.

Dopuštanje da vam greške unište putovanje

Svi griješe, to je normalno. Koliko god putovali i smatrali se iskusnim putnikom, a ne turistom amaterom, dogodit će se da propustite let jer ste pogrešno izračunali vrijeme, da preplatite večeru ili suvenir, siđete na pogrešnoj stanici, a možda i da vas prevare.

Događa se i najboljima pa nemojte dopustiti da vam takva greška pokvari cijelo iskustvo. Ljepota putovanja nije samo u odredištu na koje idete i provodu bez greške. Ljepota putovanja je u cjelokupnom iskustvu, pa makar i s greškama na kojima je uvijek dobro i nešto naučiti, a često se kasnije i smijati.

Koje ste greške vi napravili na putovanjima?