Idemo se odmah na početku riješiti najvažnije stavke – ne volim se pakirati. Tko bi volio? Pakiranje je, po onome što čujem od ostalih, noćna mora svakog putnika. Gore od pakiranja je možda samo raspakiravanje kofera kad se mrtvi umorni vratite s putovanja.

Osim što se ne volim pakirati, ni ne znam se spakirati, a da ostanem u granicama normalne težine kofera, da ne vučem sa sobom još 6 ručnih torbi različitih veličina i 14 vrećica sa stvarima koje nisu stale u kofer i u onih 6 ručnih torbi različitih veličina.

Zapravo, da budem potpuno iskrena, obično ne mogu ni zatvoriti kofer. Čak ni nakon što sjednem na njega. Čak ni kad ga lijepo zamolim da se zatvori. Čak ni kad izbacim 50% spakiranih stvari pa ih pospremim u dodatnih 12 vrećica. Čak ni kad se zagledam u njega i snagom volje ga pokušam zatvoriti. Kažu da um čuda radi ali jedno je sigurno, ne zatvara kofere.

Najviše volim putovanja autom. U auto sve stane, nema ograničenja kilaže što znači da je i stres oko pakiranja manji. Jednostavno istresem cijeli ormar, policu s knjigama i ladicu s kozmetikom u prtljažnik, pobacam sve gadgete i kablove koje posjedujem na zadnje sjedalo i spremna sam za pokret.

Avioni su sasvim druga priča. Avioni su stres. Putovanje avionom, koliko god uzbudljivo bilo jer obično vodi do neke daleke, egzotične i zanimljive destinacije, je prava tortura što se pakiranja tiče.

Najgori je onaj trenutak istine kad stavljate kofer na vagu, vidljivo se preznojavate što može privući i pažnju osiguranja jer počinjete izgledati sumnjivo, nervozno grizete kožicu oko noktiju i nadate se svim silama da kofer neće biti teži od dopuštenog i da nećete morati:

1. platiti za višak što nije zabavno i kod mnogih prijevoznika se više isplati odmah pri rezervaciji kupiti dodatnu kilažu nego na licu mjesta
2. izbaciti višak stvari van i nadati se da će na šalteru biti toliko ljubazni da spreme stvari na sigurno dok ne pošaljete nekoga po njih

S obzirom da volim putovati, a i relativno često putujem ali se ne volim i ne znam pakirati, shvatite ovaj tekst kao anti-savjete koje možete ili ne morate primijeniti na sebi prilikom sljedećeg putovanja. Čitate li između redova, možda nešto i korisno naučite.

Kako se (ne) spakirati za putovanje?

Čekajte do zadnjeg dana

Idete li avionom na neku udaljenu destinaciju, ni u ludilu se nemojte početi pakirati na vrijeme. Pakiranje na vrijeme je za one dosadne gubitnike. Vi ste sposobni avanturist koji je svašta postigao u životu, a pakiranje imate u malom prstu.

Kako se svaka budala zna spakirati, ne vidite zašto vi to ne biste mogli samo još duplo bolje i duplo brže. Čula sam da ima ljudi koji rade popise prije putovanja, a neki se počinju pakirati i tjedan dana prije polaska. Gubitak vremena. Najbolje se početi pakirati dan prije, ako ne i nekoliko sati prije leta.

Kažu da je život dosadan ako u njemu nema uzbuđenja. Pa, mogu vam garantirati da nema boljeg adrenalina nego kad shvatite da letite za 12 sati, a niste se još ni počeli pakirati.

U tom trenutku doživite psihički raspad sistema. Počnete gledati u križ. Izvlačite prašni kofer. Otvarate ormar. Pozlije vam. Zatvarate ormar. Zaključite da je najpametnije što sad možete učiniti je skuhati kavu i sjesti ispred ormara da se malo odmorite. Pakirat ćete se poslije.

Spakirajte sve što vam padne na pamet

Znate one grozne savjete koji idu ovako nekako

• spakirajte se po tipu putovanja na koje idete
• vodite računa o godišnjim dobima
• sami operite stvari da uštedite na prostoru (gdje??? U hotelskom umivaoniku pa ću onda sušiti robu na prozoru 23. kata ili na stolici radnog stola?)

Ono što vam mogu reći iz iskustva je sljedeće

• tip putovanja nikada ne znate unaprijed jer možete u dva dana završiti u šetnji pješčanom plažom, na zip line-u u džungli i u šminkerskom restoranu na vrhu nebodera u koji vas neće pustiti u tenisicama
• godišnje doba je relativan pojam koji je potrebno shvatiti jako fleksibilno. U Berlin sam išla na vrhuncu ljeta, problem je bio u tome što osim što je grad poznat po izrazito lošem vremenu, svaka prognoza je pokazivala drugačije vrijeme. Odlučila sam vjerovati CNN-u. Pogriješila sam. Smrzla sam se. Prva stvar koju sam kupila po izlasku iz aviona bio je kišobran
• o pranju stvari na putovanju neću ni počinjati jer bi to značilo da moram sa sobom nositi Persil (ovaj tekst nije sponzoriran od strane Persila) ili ga kupiti na licu mjesta (ne volim bacati stvari pa bih nepotrošeni višak imala potrebu donijeti kući) ili prati robu u šamponu (tko je probao zna da je pjenu nemoguće isprati)

Sad kad sam vam neke stvari razjasnila, potpuno je logično da morate zapakirati sve što posjedujete neovisno o tome kamo idete i koje je godišnje doba na destinaciji. Mogli bi vam zatrebati zimska jakna i kupaći kostim u istom danu (posebno idete li u Dubai koji ima i skijalište i plažu), a bolje je biti dobro pripremljen nego nepripremljen.

Spakirajte sve što posjedujete od kozmetike

Ne volim se baš šminkati ali zato na putovanja imam potrebu ponijeti sve ono što ne koristim ostalih 300 i nešto dana u godini. Jer, nikad ne znaš kad ćeš završiti u onom šminkerskom restoranu na vrhu nebodera. A ako ne puštaju unutra u tenisicama, vjerojatno te neće pustiti ni bez maskare.

Kako više ni ne znam od koje maskare ne dobijem onaj zavodljivi panda izgled koji je vjerojatno popularan samo u Kini, ponesem sve maskare koje pronađem. Za njih 5 na odredištu ustanovim da su suhe ali ih ne bacam. Zaboravit ću koje su pa ih neću znati kupiti kad se vratim. Spremim ih na dno kofera. Pronađem ih sljedeći put kad se pakiram za novo putovanje i bacim jer više ne znam zašto sam ih sačuvala.

Isto je s preparativnom kozmetikom za koju priznajem da sam razvila blagu ovisnost. Sigurno će biti prilike za mirnu i opuštajuću večer u kojoj ću očistiti lice, napraviti peeling i staviti 4 maske da se malo opustim. Pakiram 10 različitih maski za lice za različite potrebe i raspoloženja. Spremam 4 dnevne i 6 noćnih krema, zajedno s 2 kreme za oko očiju.

U hotel se obično vraćam nakon 30 prijeđenih kilometara i cjelodnevnog boravka vani. Mrtva umorna padam u krevet bez umivanja. Na maske zaboravljam. I kremu oko očiju.

Ponesite sve svoje toaletne potrepštine

U velikm pakiranjima, barem 500 mililitara ako ostajete duže od tjedan dana. Najviše mi idu na živce hotelska pakiranja šampona, regeneratora i gela za tuširanje. I dok ih svakodnevno nadopunjuju, a u nekim hotelima i više puta dnevno čim vide da ste izašli iz sobe, ja svejedno ne mogu doći k sebi od tih sitnih minijaturnih bočica.

Osim toga, znam koji mi proizvodi najbolje odgovaraju pa ih zato nosim sa sobom. Zato je posebno mjesto u mom koferu rezervirano za plastičnu vrećicu koju spremim u plastičnu kozmetičku torbicu koju onda zapakiram u plastičnu vrećicu (vidite, puno plastike, eco friendly, spasimo oceane i slično) koja teži otprilike 6kg i koja ide na dno kofera.

Ta metoda je vrlo praktična i da vas tokom leta čini budnima i pod stresom jer, svatko tko je barem jednom vidio kako barataju s koferima na aerodromima, ne može se ne zapitati hoće li kad otvori kofer pronaći ulijepljeni nered s mirisom bugarske ruže i goji bobica.

Nakitite se kao božićna jelka

Kažu iskusni putnici da se na putovanja nikada ne nose dragocjenosti čak ni ako odsjedate u skupim hotelima. S tom tvrdnjom se slažem posebno nakon omanjeg incidenta optuživanja sobarica za krađu nakon čega je nakit pronađen sigurno i temeljito sakriven od spomenutih sobarica i mene same..nećemo u detalje.

Ali to ne znači da, volite li se nakititi kao božićno drvce, ne smijete ponijeti ništa od nakita sa sobom. Naravno, dva prstena, lančić i narukvica zauzimaju puno mjesta u koferu pa ih trebate staviti na sebe.

To znači da ćete zvoniti na apsolutno svakoj kontroli na aerodromu ali nema veze, ne obazirite se na ljude koji uzdišu i čekaju iza vas dok pokušavate skinuti sa sebe lančić kojemu je upravo zapela kopča (jer se vodite savjetom da ne nosite skupo pa nosite jeftino što uglavnom nije najbolje kvalitete ali barem nećete dizati frku ako vam ukrade sobarica).

Samo polako i smireno, avion nikoga ne čeka. Ukoliko ste poput mene, onda ćete zvoniti i kad skinete sav nakit pa će vas izuti kako biste prošli bosi po prljavom podu da se uvjere da ste sigurni za avion.

Osim ako ne putujete u Njemačkoj, tamo vas neće ni pogledati bez obzira koliko agresivno zvonili. Nakon što je alarm uspješno detektirao nakićenog sumnjivca (u bajkerskim čizmama s metalnim detaljima), poslušno sam se počela vraćati kako bih skinula sve metalno sa sebe.

Ali ne, naoružana zaštitarka mi se samo nasmijala i skoro me povukla da prođem. Nije ni njen kolega od dva metra imao ništa protiv moje zvonjave. Vjerojatno jer sam mala, bijela kao mozarella i imam 50 kila s krevetom pa ne izgledam sumnjivo.

Tamnoputi putnik iza mene nije bio te sreće, izdvojili su ga iz reda jer je zvonio i vjerojatno ga odveli u posebnu sobu da ga temeljito pregledaju. Ako to nije diskriminacija, ne znam što je. I udarac na ego jer volim misliti da sam opasna.

Dakle, moj vam je savjet da se slobodno okitite metalnim predmetima, posebno ako ste boje mozarelle i idete u Njemačku. Tamo vas i tako neće ni pogledati, a drugdje je zabavno zaštopati red.

Ponesite barem tri knjige od 500 stranica

Naravno, ako volite čitati. Ako ne, preskočite ovaj savjet. Kad čitam savjete o pakiranju uvijek negdje pronađem kako treba nositi samo jednu tanku knjigu mekog uveza jer sve ostalo nema smisla.

Ja ću vam reći je tanka knjiga mekog uveza najgora stvar koju možete ponijeti ukoliko volite čitati. Takvu knjigu sam nosila u Barcelonu. Kao što je Vivien u Zgodnoj ženi rekla umišljenoj prodavačici bila je to Big mistake! Huge!!!!

Pola sam pročitala u avionu. Ostatak prvu večer u hotelu, a onda me počela loviti panika jer više nemam što čitati. Prvi zadatak je bio pronaći knjižaru s knjigama na engleskom. E sad, ili je Barcelona prevelika pa su sve bolje knjižare negdje daleko ili Katalonci previše vole svoj jezik (i španjolski) ali sve knjižare u centru grada su imale užasan izbor knjiga na engleskom.

Mogla sam birati između kolekcije Harryja Pottera ili Danielle Steel. Odlučila sam prekočiti kupovinu i biti bez knjige. Najdužih tjedan dana mog života. Srećom pa su u hotelskoj sobi svaki dan ostavljali svježe dnevne novine i časopise. Na španjolskom naravno. Očito su opet pogrešno procijenili gospodina Orbisa kao lokalca ali to ne znači da umjesto knjiga nisam čitala novine na jeziku koji ne poznajem.

Zato pamet u glavu i spakirajte barem nekoliko debelih knjiga. Nikada ne znate kad će vam zatrebati, posebno ako brzo čitate i malo spavate.

Ponesite više pari cipela za sve prilike

Jednom sam se vodila savjetima za pakiranje pa sam ponijela samo jedan par cipela. Pokisla sam, a kako je bilo riječ o malom mjestu na morskoj obali nije bilo trgovine cipela. Hodala sam u mokrim cipelama dok se nisu osušile i samoj sebi rekla – nikad više.

Osim toga, imate li razmažena i komplicirana stopala koja su sklona žuljevima onda će vam trebati više pari cipela. Da ne spominjem onaj šminkerski restoran na vrhu nebodera za koji će vam trebati nešto otmjenije i bolje.

Čak i ako ne završite na elegantnom mjestu, bolje je biti spreman za sve. Volite li aktivna putovanja začinjena i s malo opuštanja, tek onda ne znate što će vam i kad zatrebati. Kako smo već ustanovili da se u prognozu vremena ne isplati pouzdati, preporučujem da ponesete sve uključujući:

• japanke za plažu (čak i ako nema plaže većina hotela ima bazen ili spa)
• čizme (ako ni zbog čega drugoga onda da zvonite na aerodromu)
• 2 para tenisica (ako jedne pokisnu da imate druge)
• balerinke (jer su male i lagane i glupo ih je ne ponijeti)
• sandale (zatrebat će)
• mokasine (jer su kožne i mekane, a prolaze pod elegantno sportski casual stil)
• cipele s visokom petom (radi onog šminkerskog restorana na vrhu nebodera)

PS. ako ste muško, prilagodite popis svom spolu ili izbacite balerinke i cipele s visokom petom. Sandale su sasvim ok, posebno ako ih nosite na bijele čarape navučene do koljena.

Ostale sitnice koje život znače

Oduvijek imam potrebu sa sobom nositi gotovo sve gadgete koje posjedujem što uključuje i poveću količinu kablova i punjača. Ako ste i vi takvi onda ću vam samo reći da slobodno spakirate sve što imate.

Kako takvu opremu nećete moći spremiti u kofer da se ne bi oštetila, morat ćete je nositi u ručnoj prtljazi. To znači da vam u ručnu prtljagu više neće stati ni papirnate maramice i da ćete sve gadgete i kablove morati izvaditi iz torbe na kontroli da ih skeniraju.

Ali nema veze, brzo se to spakira nazad i dobro je znati točan broj svega što nosite da brojite dok bjesomučno ubacujete sve nazad u torbu, ignorirate ostale putnike koji vas gledaju otvorenih usta i pitaju se jeste li haker, programer ili nešto gore i trčite na avion.

U savjetima za pakiranje možete pročitati i da ne nosite sa sobom lijekove jer što se može dogoditi u nekoliko dana. Reći ću vam što se može dogoditi

• možete se prehladiti pa će vam trebati kapi za nos i tablete protiv grlobolje (Istanbul)
• mogu vas izgristi komarci pa ćete se mučiti objasniti apotekaru u 10 navečer kakva vam krema treba jer nikada nije čuo za riječ mosquito (Italija)
• mogu vas nažuljati cipele pa će vam trebati flasteri (svako putovanje)
• možete izgoriti na suncu pa će vam trebati nešto za opekline (Barcelona), a nije loše ni imati preventivu u smislu kreme za sunčanje i šešira (naučiš na greškama)

Jedino što ne nosim na putovanja je čokolada. Dobro, nosim ali je pojedem već u avionu i nadopunim zalihe na odredištu. Srećom pa još nikada nigdje nisam naletjela na čokoladu koja nije dobra.

A kako se vi pakirate? Imate li neke savjete koji su bolji od mojih?